Ibrahim I Lut, S.a.v.s.

Spremi knjigu

Download (DOC)
Download (PDF)
Komentari

Dijelovi knjige

< <
3 / total: 6

Ibrahimova, a.s., Vjera

Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, čineći još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu?.. (An-Nisa', 125)

Tokom historije ljudi su vodili rasprave o tome koje je vjere bio Ibrahim, a. s. Jevreji ga prihvataju kao vjerovjesnika svih jevreja i iznose kako oni slijede put Ibrahima, a. s. Kršćani, pak, prihvataju da je, kao vjerovjesnik, Ibrahim, a. s., poslan jevrejima, međutim, odvajaju se od jevreja tvrdeći da je on podložan Isau, koji je došao nakon njega.

Na medaljonu, koji datira od IX ili VIII stoljeća p.n.e. simbolizirano je fetišiziranje Asuraca svojim navodnim bogovima. Asurci su između 1900. i 612. godine p.n.e. imali najmoćniju državu Mesopotamije. Asshur je ime najvećeg kumira Asuraca, koji su imali različita zabludjela vjerovanja

p>Kako govorite:"I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i unuci su bili jevreji, odnosno kršćani?" Reci: "Znate li bolje vi ili Allah? Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu znajući da je od Allaha? - A Allah motri na ono što radite." (Al-Baqara, 140)

 

Osim toga, Allah, dž. š., u drugim ajetima na slijedeći način saopćava da je nerazumna rasprava o tome da li je Ibrahim, a. s., kršćanin ili jevrej:

O, sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Indžil nisu objavljeni poslije njega? Zašto ne shvatite? Vi raspravljate o onome o čemu nešto i znate, a zašto raspravljate o onome o čemu ništa ne znate? - Allah zna, a vi ne znate! (Ali 'Imran, 65-66)

Izvor koji nas podučava najispravnijim podacima o Ibrahimu, a. s., je Kur'an, pošto je to jedina Allahova Knjiga nepromijenjenog sadržaja. Ukoliko, kao svoju životnu uputu, ljudi, umjesto Kur'ana, odaberu neki drugi izvor, oni tada padaju u veliku zabludu. Ljudi koji zanemare pitanje koje se u Kur'anu detaljno obrazlaže ne ustežu se od toga da, u skladu sa svojim pretpostavkama i ubjeđenjem, daju objašnjenje o tom pitanju. Međutim, kada donose komentar i o pejgamberima i njihovim lozama, vjernici, kao i u svim ostalim pitanjima, za osnovu uzimaju kur'anske ajete i sunnet Muhammeda, a. s. Svjesni su da su nastojanja nametanja ljudima neispravnih saznanja, a naročito iznošenje pretpostavki i nagađanja o poslanicima djela kojima Allah, dž. š., nije zadovoljan.

nehir manzarası

I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!
(Al Hajj, 78)

Osim toga, Allah, dž. š., u drugim ajetima na slijedeći način saopćava da je nerazumna rasprava o tome da li je Ibrahim, a. s., kršćanin ili jevrej:

O, sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Indžil nisu objavljeni poslije njega? Zašto ne shvatite? Vi raspravljate o onome o čemu nešto i znate, a zašto raspravljate o onome o čemu ništa ne znate? - Allah zna, a vi ne znate! (Ali 'Imran, 65-66)

Izvor koji nas podučava najispravnijim podacima o Ibrahimu, a. s., je Kur'an, pošto je to jedina Allahova Knjiga nepromijenjenog sadržaja. Ukoliko, kao svoju životnu uputu, ljudi, umjesto Kur'ana, odaberu neki drugi izvor, oni tada padaju u veliku zabludu. Ljudi koji zanemare pitanje koje se u Kur'anu detaljno obrazlaže ne ustežu se od toga da, u skladu sa svojim pretpostavkama i ubjeđenjem, daju objašnjenje o tom pitanju. Međutim, kada donose komentar i o pejgamberima i njihovim lozama, vjernici, kao i u svim ostalim pitanjima, za osnovu uzimaju kur'anske ajete i sunnet Muhammeda, a. s. Svjesni su da su nastojanja nametanja ljudima neispravnih saznanja, a naročito iznošenje pretpostavki i nagađanja o poslanicima djela kojima Allah, dž. š., nije zadovoljan.

Sasvim nesumnjivo, kategoričnu istinu o vjeri Ibrahima, a. s., možemo saznati opet jedino iz Kur'ana, koji je vodič i uputa cijelom čovječanstvu:

Ibrahim nije bio ni jevrej ni kršćanin, već pravi (hanif) vjernik, vjerovao je u Boga jednoga i nije bio idolopoklonik. (Ali 'Imran, 67)

Allah, dž. š., u Kur'anu kategorički saopćava da Ibrahim, a. s., nije bio ni jevrej ni kršćanin, već pristalica jedne hanif vjere. Riječ hanif ima značenje bogobojazne osobe koja je predana Allahovim naredbama, koja ne odustaje ni od jednog pitanja i odredbe Allahove vjere. Odlika Ibrahima, a. s., koja ga ističe kao hanif, je činjenica da je on vjerovao i bio predan Allahu, dž. š., Jednom i Jedinom.

A u jednom drugom ajetu, Allah, dž. š., Muhammedu, a. s., naređuje da slijedi vjeru Ibrahimovu, a. s.:

Poslije smo tebi objavili: "Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu (hanif), on nije Allahu druge smatrao ravnim!' (An-Nahl, 123)

Allah, dž. š., od ljudi traži da se usmjere ka pravoj, hanif vjeri, koja Allahu ne pripisuje druga. Da je ljudska priroda pogodna da bude hanif i da Allahu, dž. š., ništa ne čini ortakom, Allah, dž. š., ističe u Kur'anu na veoma jasan način:

Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik (hanif), djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio - ne treba se mijenjati Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna. (Ar-Rum, 30)

Zajednice koje su se klanjale Mjesecu i Suncu činile su veliku većinu Mesopotamije. Vjerovalo se da je i kralj Agade, Naram Sin, također bio posvećen od strane navodnog boga Mjeseca i da je posjedovao nadnaravne moći. (Pored:) Nastrani Naram Sin, koji se klanja Mjesecu, i trijumfalni natpis koji pripada njegovom idolopokloničkom narodu

Osim toga, kao što se razumije iz niza ajeta, Ibrahimova, a. s., vjera, koja se formulira rječju hanif, u biti je istovjetna islamu. Inače, sve Božanske vjere se, u svom izvornom obliku, temelje na principima postizanja zadovoljstva Jednog i Jedinog Allaha, dž. š., Njegove milosti i Dženneta. Ova vjera se, nakon Ibrahima, a. s., na nogama držala od strane njegovih sinova, unuka i ostalih dobrih insana, koji potiču od njegove loze. Na primjer, u Kur'anu se skreće pažnja na razgovor koji je Jusuf, a. s., obavio sa drugovima iz tamnice. Jusuf, a. s., na slijedeći način ističe da on ispovijeda vjeru Ibrahima, a. s., i njegovih potomaka:

I ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna. (Yusuf, 38)

Bilo u kom periodu živjeli, zajednička odlika muslimana, odnosno hanif insana je veličanje jedino Allaha, dž. š., ne pripisujući Mu druga. A jedna od osnovnih dužnosti pejgambera je da ljude oslobode od širka i svega onoga što je u oprečnosti sa vjerskom etikom i da pozivaju na zaživljavanje istinske vjere. Muhammed, a. s., isto tako, u svojim hadisima zabranjuje ljudima da "Allahu pripisuju druga":

Upitao sam: 'Ej, Allahov poslaniče, koji je najveći grijeh?' Odgovorio je: 'Pripisivati ortaka Allahu, dž. š., iako te je On stvorio!'2

A u jednom ajetu Allah, dž. š., saopćava da, poput Ibrahimove, a. s., vjere, islam nije težak:

... On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur'anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik! (Al-Hadždž, 78)

Kao što je saopćeno u navedenom ajetu, ljudi koji se, poput Ibrahima, a. s., usmjeravaju Jednom i Jedinom Allahu, dž. š., i koji u potpunosti provode vjeru, u Kur'anu su okarakterizirani kao 'muslimani'. Riječ 'musliman' je izvedenica od arapske riječi 'selam' i ima značenje 'spašen' ili 'predan'. Bit muslimanstva je predanost Allahu, dž. š., i selamet (sigurnost i mir) koju donosi ta predanost. I pejgamberi, koje je Allah, dž. š., čovječanstvu poslao kao predvodnike na Pravom Putu, su, svojom bogobojaznošću i predanošću Allahu, dž. š., ljudi u koje se trebamo ugledati. Oni su predani ljudi koji se u svim svojim poslovima usmjeravaju ka Allahu, dž. š., koji Mu se utječu, koji su Ga učinili svojim prijateljem i koji od Njega traže pomoć. Iz tog razloga, svaki od njih je u Kur'anu nazvan 'muslimanom'.

Naprimjer, Allah, dž. š., je Nuha, a. s., nadahnuo da se ljudima obrati riječima: "...pa, ja od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene će Allah nagraditi, meni je naređeno da budem musliman." (Yunus, 72). U suri Yunus se saopćava da se Musa, a. s., svome narodu obratio slijedećim riječima: "O, narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!" (Yunus, 84). U Kur'anu se, također, kaže da se Sulejman, a. s., slijedećim riječima obratio narodu Sabe: "Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!" (An-Naml, 31). A u suri Al-Ma'ida Allah, dž. š., je na slijedeći način nadahnuo učenike:

I kada sam učenicima naredio: 'Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!' - oni su odgovorili: 'Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani'. (Al-Ma'ida, 111)

Kao što se vidi iz navedenih ajeta, dobri vjernici su oni koji su predani Allahu, dž. š., koji žive čistim vjerskim moralom i koji posjeduju ihlas. Allah, dž. š., je ovim ljudima ukazao čast imenom 'musliman'.

nehir manzarası

O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga, - ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu – a Allah će te od ljudi štititi. Allah zaista neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje.
(Al-Mâ'idah, 67)

A dova Jusufova, a. s., je lijep primjer o ovom pitanju. O ovoj dovi Allah, dž. š., nas obavještava slijedećim riječima:

"... O, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitinik moj i na ovome i na onome svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!" (Yusuf, 101)

Ibrahimova, a. s., zanosna vjera u Allaha, dž. š., duboka ljubav, srčana pokornost svim Allahovim naredbama, poslušnost i izuzetna etika u Kur'anu je naglašena na nekoliko mjesta. Neki od tih ajeta glase:

"Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!" (Al-Baqara, 128)

Kada mu je Gospodar njegov rekao: "Budi poslušan!" - on je odgovorio: "Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!" (Al-Baqara, 131)

Uzoran moral, kojeg je pokazivao Ibrahim, a. s., iskrenost u vjeri u Allaha, dž. š., dubina u njegovoj predanosti i poslušnosti prema Allahu, dž. š., svim muslimanima bi trebali poslužiti kao uzor. Pronicljivost i odlučnost koju je Ibrahim, a. s., pokazivao prilikom pozivanja u vjeru nesumnjivo su također bitne odlike koje se trebaju prihvatiti kao model.

Kao što vidimo u navedenim ajetima, Allah, dž. š., je Ibrahima, a. s., učinio uzorom cijelom čovječanstvu. U Kur'anu se, poput Ibrahima, a. s., i drugi poslanici spominju kao 'hanif' muslimani predani Allahu, dž. š. Sve ove vjere su prave (hak) vjere čiji se temelji zasnivaju na vjeri Ibrahimovoj, a. s. Kršćanstvo i judaizam su vremenom iskvareni i udaljeni od originalnog oblika u kome su objavljeni od strane Allaha, dž. š. Međutim, sve ove vjere su u periodu objavljivanja bile hak vjere Allahove jedinosti, koje su širk prihvatale kao najveći grijeh i koje su preporučivale jedino življenje za postizanje Allahovog zadovoljstva.

A što se tiče ljubavi i poštovanja koje danas i kršćani i jevreji iskazuju prema Ibrahimu, a. s., to je jedna od značajnih vrijednosti koja ih na istoj osnovi susreće sa islamom. Pristalice sve tri Božanske vjere, isto tako, vjeruju u Boga na način kako je to pokazao Ibrahim, a. s., i imaju za cilj robovanje Njemu. Iz tog razloga, Ibrahim, a. s., i njegova hanif vjera su zajednička riječ između pristalica knjiga (ehl-i kitaba) i muslimana. (Međutim, ne smije se gubiti iz vida da su, iz određenih smjerova, kršćani i jevreji krivo prokomentirali vjeru Ibrahimovu, a. s.) U jednom kur'anskom ajetu se na slijedeći način kaže da su muslimani pristalice Knjiga pozvali da se okupe oko ove zajedničke riječi:

Reci: "O, sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Ali 'Imran, 64)

Ibrahimovo, a. s., Objavljivanje Vjere

nehir manzarası

A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite.
Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.
(Al-Baqarah, 23-24)

Svi poslanici su zaduženi da svome narodu saopće Allahove naredbe i zabrane. Nuh, a. s., koji je poslan narodu Nuha, Salih, a. s., koji je poslan narodu Semuda, Lut, a. s., koji je poslan narodu Luta, Šuajb, a. s., koji je poslan narodu Medjena, Musa, a. s., koji je poslan sinovima Israilovim, Isa, a. s., i svi ostali pejgamberi ljudima su objašnjavali kategoričnost Allahovog postojanja i pozivali ih da žive vjerskim moralom. Međutim, ovi mubarek ljudi, koje je Allah, dž. š., počastio zvanjem pajgam-bera, ponekad su se suočavali sa nevjerništvom velike većine svoga naroda. Ovi nevjernici, koji nisu htjeli prihvatiti Allahovu vjeru, nisu se zadovoljavali samo time da odbiju poslane im pejgambere, već su se, u isto vrijeme, upuštali i u jednu više-smjernu borbu protiv njih. Pejgambere, koji su im poslani, nastojali su spriječiti ružnim klevetama, prijetnjama i napadima. Štaviše, ove cijenjene ljude, koje je Allah, dž. š., odabrao da ljudima budu predvodnici na Pravom Putu, oni su nastojali prognati sa kućnog ognjišta, uhapsiti, ubiti. U suri Al-Anfal Allah, dž. š., na slijedeći način nas obavještava o tome da su neuspjehom okončavale zamke koje su nevjernici pleli Muhammedu, a. s.:

I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije. (Al-Anfal, 30)

Kao što smo istakli i u prvom poglavlju knjige, Ibrahimov, a. s., narod je obožavao drvene i kamene kipove, kumire koje su sami napravili, i samo su se njima molili. Za ovo nastrano vjerovanje, koje su naslijedili od svojih predaka, oni su se slijepo vezali. Što se, pak, tiče Ibrahima, a. s., on je posjedovao jednu jaku vjeru i odlučnost da ovom narodu sam objasni Allahovo postojanje i jedinost.

Tokom povijesti je u mnogim zajednicama većina dolazila u značenju superiornosti. U kom smjeru su misao i vjera većine u jednom društvu, ta misao i vjera se, u većini slučajeva, prihvatala kao ispravna. Teško je suprotstaviti se većini u džahilijjetskim zajednicama. Veliki broj ljudi biva smrvljen pod presijom većine i, iako svjestan njihove neodrživosti, saginje se naspram niza misli i djela. Međutim, pejgamberi i dobri vjernici koji su ih slijedili nisu bili takvi. Oni su se krajnje odlučno uspijevali oduprijeti i suprotstaviti se velikim većinama. Ispolja-vajući veliki primjer hrabrosti naspram prijetnji, presija i nasrtaja svojih zajed-nica, oni su iskazivali odanost Allahovoj vjeri, i pedantno su izvršavali svoje ibadete i naredbe Svemogućega, a raz-log tomu je što su se oni uvijek bojali jedino Allaha, dž. š., vjerovali Mu i oslanjali se samo na Njega.

I Ibrahim, a. s., se sam odupro svome idolopokloničkom naro-du. Među onima kojima se odupro Ibrahim, a. s.,- koga je Allah, dž. š., pohvaljivao riječima "... Ibrahim je bio (kao jedna) zajednica..." (Nahl, 120) - nalazio se i njegov otac. Strpljivo im je objašnjavao da kumiri načinjeni od komada kamenja i drveta, koje su sami isklesali, nikada neće moći imati odlike Božanstva, da je jedini Bog Allah, dž. š. Takvim sup-rotstavljanjem cijelom narodu objašnjavajući da je njihova vjera bezvrjedna i neodrživa i borbom ljepote naspram ljudi koji su iskazivali neprijateljstvo, sasvim je očita refleksija Ibrahimove, a. s., jake vjere u Allaha, dž. š., njegove bogoboja-znosti, predanosti, iskrenosti i izuzetnog karaktera. Zahvaljujući jakoj vjeri u Allaha, dž. š., Ibrahim, a. s., je bio hrabra i odlučna osoba. U narednim riječima koje je izgovorio svome narodu krajnje očito se vidi njegov hrabri karakter:

I narod njegov se s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" - reče on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pridružujete, bit će samo ono što Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvaća sve. Zašto se ne urazumite? A kako bih se ja bojao onih koje Njemu pridružujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge pridružujete, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran?" (Al-An'am, 80-81)

U Ibrahimovim, a. s., pozivima upućenim njegovom narodu vidljivi su lijepi primjeri njegove duboke i ushićene vjere u Allaha, dž. š. Zahvaljujući mudrosti i izuzetnoj moći poimanja kojim ga je Allah, dž. š., obdario, Ibrahim, a. s., je držao dojmljive govore i davao mudre primjere. Posmatra li se sve to kroz prizmu mudrosti, muslimani se i danas mogu okoristiti ovim metodama pozivanja; na vjeru u Allaha, dž. š., mogu pozivati metodama Ibrahima, a. s. Iz tog razloga, na narednim stranicama analizirat ćemo određena mudra saopćenja u Ibrahimovim pozivanjima.

Poziv Kojeg Je Ibrahim, a. s., Načinio Svome Ocu

nehir manzarası

(Lijevo): kumir koji datira od 2500-1100. godine p.n.e.

(Desno): Asurci su bili u toliko velikoj zabludi da su vjerovali kako ih od nesreća štite kumiri izrađeni od kamena i drveta. Kumir zvani Hadad se, od strane kralja Esarhaddona (VII stoljeće p.n.e.), ubrajao među kumire zaštitnike

Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?
(Ta ha, 89)

Da'wa, odnosno pozivanje ljudi u vjeru u Allaha, dž. š., Jednog i Jedinoga, dužnost je svakog muslimana. Ova obaveza ili ibadet u Kur'anu se spominje kao "preporučivanje dobra, a odvraćanje od zla". U osnovi i ovog dobrog djela nalazi se opominjanje i zastrašivanje ljudi, odnosno opomena da je Allah, dž. š., cijeli kosmos stvorio iz ničega, da je svaki insan odgovoran prema Allahu, dž. š., i da će Mu neizostavno položiti račune na budućem svijetu; saopćenje i podsjećanje da će odgovor na ovosvjetska djela dobiti na Ahiretu.

Međutim, oni koji nekoga mogu opominjati u značenju istaknutom u Kur'anu su samo oni koji iskreno vjeruju u Allaha, dž. š., oni koji Ga se intimno boje; bogobojazni muslimani. Allah, dž. š., im je dao mudrost, pamet i moć razdvajanja dobrog od lošega. Potrebno je činiti objašnjenja prema karakteru osobe kojoj se obraća, prema njenom duhovnom stanju i persprektivi pogleda na svijet; izgovarati riječi na najljepši način, dobro analizirati reakcije suprotne strane i slijediti nove metode u skladu sa tim reakcijama. Pozivanje čak i jedne osobe izaziva ozbiljne napore, opominjati cijelu zajednicu, a čak i, kao što se u Kur'anu kaže, "narod čiji preci nisu bili opominjani", odnosno objašnjavati vjeru neupućenim masama, koje vode život daleko od vjerske etike, izuzetno je velika odgovornost. U jednom ajetu Allah, dž. š., na slijedeći način naređuje pozivanje "mudro i lijepim savjetom":

Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravom Putu. (An-Nahl, 125)

Svaki musliman je, isto tako, neopozivo dužan da Allahovo postojanje i ljepote kur'anske etike objašnjava i preporučuje drugima. Allah, dž. š., je u Kur'anu podučio i tim metodama. U kur'anskim ajetima se saopćava da vjernici prvenstveno svoje bližnje pozivaju u vjeru u Allaha, dž. š., i Ahiret. Naš Gospodar se obraća slijedećim riječima:

Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu - da ne bi bio jedan od onih koji će biti mučeni! I opominji rodbinu svoju najbližu. (Aš-Šu'ara', 213-214)

Uzor u aktualnom kontekstu je poziv koji je Ibrahim, a. s., uputio svome ocu. Ibrahim, a. s., je, na jedan veoma mudar način, svome ocu objasnio da klanjanje idolima dolazi u značenju pripisivanja druga Allahu i da, nasuprot tome, ljudi trebaju robovati jedino Allahu, dž. š.

Allah, dž. š., u slijedećim ajetima objašnjava poziv koji je Ibrahim, a. s., uputio svome ocu Azeru:

A kad Ibrahim reče svome ocu Azeru: "Zar kumire smatraš bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi." (Al-An'am, 74)

Kada je rekao ocu svome: "O, oče moj, zašto se klanjaš onome koji nit čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti? O, oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi Put uputiti." (Maryam, 42-43)

 

orman manzarası

Eto toliko! A ko poštuje Allahove svetinje, uživaće milost Gospodara svoga, - a dozvoljena vam je stoka, osim one o kojoj vam je rečeno, - pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više govor neistiniti,
Budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte nikoga Njemu ravnim! A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – biće kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.
(Al-Hajj, 30-31)

Jedno od najbitnijih pitanja u pozivu kojeg je Ibrahim, a. s., uputio svome ocu, a koji vjernici trebaju prihvatiti kao uzor, jeste potreba da se, bez obzira koliko nevjernik bio ohola i naporna osoba, čini lijepo objašnjenje Allahovih naredbi i preporuka i da se pri tome odnosi krajnje strpljivo.

Ovo Ibrahimovo, a. s., držanje identično je držanju Musaa, a. s., prilikom obraćanja faraonu. I Musa, a. s., je, u skladu sa Allahovim naređenjem: "pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!" (Ta-ha, 44), prilikom pozivanja faraona, koristio blag i umjeren stil.

Allah, dž. š., nas na slijedeći način izvještava o pozivu kojeg je Ibrahim, a. s., uputio svome ocu i odgovoru koji mu je na to otac dao:

nehir manzarası

On čini da se noći i danom koristite, i Suncem i Mjesecom, a zvijezde su volji Njegovoj potčinjene, - to su, uisitnu, dokazi za ljude koji pameti imaju
(An Nahl, 12)

"O, oče moj, na klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan;

o, oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug"-

otac njegov je rekao: "Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!"

"Mir tebi!" - reče Ibrahim. "Molit ću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.

I napustit ću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjat ću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome." (Maryam, 44-48)

Ovaj dijalog koji se odvio između Ibrahima, a. s., i njegovog oca sadrži bitne mudrosti za nas. Prvenstveno je pozorno krajnje hrabro i bogobojazno držanje Ibrahima, a. s. Makar i po cijenu života, Ibrahim, a. s., je izvršio Allahovu naredbu i svoga oca pozvao na Pravi Put. Odvažio se da izgubi očevu ljubav, pomoć i naklonost, nije se osvrtao na njegove prijetnje, a kao odgovor na njegove riječi "zato me za dugo vremena napusti" pokazao je veoma veliku bogobojaznost i strpljenje. Znao je da ću mu Allah, dž. š., pomoći i pokazati mu Pravi Put te se zbog toga ponašao mirno. To što je, odmah nakon nedužnog udaljavanja od kuće u kojoj je živio, učinio dovu Allahu, dž. š., i što je vjerovao da će se Allah, dž. š., odazvati njegovoj dovi, pokazatelji su uzdanja u Boga i bogobojaznosti koju treba posjedovati svaki musliman. Štaviše, prema ocu, koji se prema njemu ponio dosta okrutno, Ibrahim, a. s., je pokazao jednu krajnje uzornu etiku, očuvao je svoj umjereni stil i nastavio oslovljavati ga sa "Oče moj". To je, također, jedna izuzetna moralna vrlina u koju se trebaju ugledati svi muslimani. Svom ocu se on približavao velikom smirenošću i saosjećajno; skrušeno ga je pozivao na Pravi Put, ali, kada je njegov otac ostao ustrajan u nevjerništvu, on se odmah priklonio Allahu, dž. š., i udaljio se od oca. Ovakav stav Ibrahima, a. s., pokazatelj je da je postizanje Allahovog zadovoljstva jedino mjerilo odnosa muslimana prema ostalim ljudima, da treba "voljeti i prezirati u ime Allaha, dž. š.". O ovom svojstvu koje treba krasiti svakog muslimana Allah, dž. š., nas obavještava u slijedećem ajetu:

Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti. A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv. (At-Tawba, 113-114)

Drugi pozorni moment iz dijaloga Ibrahima, a. s., i njegovog oca, je Azerova nepokolebljiva privrženost mnogoboštvu, tolika da je ta privrženost dostizala do prijetnje smrću sinu, koji je bio od njegove krvi, kojeg je godinama odgajao, držao pored sebe i koji je prema njemu bio krajnje uljudan. Jedini razlog zbog kojeg je Ibrahimu, a. s., bilo tako teško zaprijećeno od strane Azera je njegovo klanjanje jedino Allahu, dž. š., i što je odbio politeističku vjeru svoga naroda. Azer se pomamio do tog stepena da je svome sinu Ibrahimu zaprijetio "kamenovanjem". Ova slika je primjer okrutnog, nasilničkog i nesnošljivog karaktera nevjernika.

Nevjernici Koje Je Pozivao Ibrahim, a.s..

nehir manzarası

Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plate vaše, i ko bude od vatre udaljen i u džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.
(Âl-'Imrân, 185)

U Kur'anu se spominje jedan vladar sa kojim se, dok je ljude pozivao u vjeru u Allaha, dž. š., susreo Ibrahim, a. s. Između Ibrahima, a. s., i ovog vladara, koji se u povijesnim izvorima spominje kao Nemrut, dogodio se bitan dijalog:

Zar nisi čuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim reče: "Gospodar moj je Onaj koji život i smrt daje"- on odgovori: "Ja dajem život i smrt!"... (Al-Baqara, 258)

Kao što se naglašava u ajetu, ova osoba, koja se prsila zbog svoga imetka i vlasti, je, u toku prepirke sa Ibrahimom, a. s., izgovorila je tako velike i nerazumne tvrdnje, poput toga da i sam ima moć stvaranja. U činjenju Božanstva od samog sebe, ova osoba, koja se uzdiže svojim imetkom i bogatstvom, negira postojanje Allaha, dž. š. Zbog svoje oholosti on ne želi vidjeti Allahovu moć i kudret nad cijelim kosmosom.

Nevjernik, odnosno Nemrut, upušta se u prepirku sa Ibrahimom, a. s., koji je propagirao vjeru u Allaha i Njegovu jedinost. Što se tiče odgovora koji mu je dao Ibrahim, a. s., on je bio krajnje mudar i racionalan:

…"Allah čini da Sunce izlazi sa istoka" - reče Ibrahim - "pa učini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. - A Allah silnicima neće ukazati na Pravi Put. (Al-Baqara, 258)

Pejgamberi, koji su ljudima objašnjavali Allahovo postojanje i svemoć, uvijek su, kao i u ovom primjeru, koristili mudra i racionalna objašnjenja. Njihova iskrena vjera u Allaha, dž. š., njihovo pozivanje je činila utjecajnim, a zabludjela stajališta nevjernika su tako bivala neutemeljena. A nevjernici, koji su smatrali da su na ispravnom putu, koji su vjerovali u svoje imetke, moć i kumire, u svakom pogledu su bivali poražavani naspram iskrenih vjernika, jer je sasvim nemoguće da, naspram vjernika koji objašnjavaju savršenstvo Allahovog stvaranja i Njegovu svemoć, oni uspiju odbraniti svoja praznovjerja. Oni su uvijek osuđeni na poraze, na - kako se to u navedenom ajetu ističe - "zbunjenost" i neodgovor.

Drugi značajan moment iz odgovora Ibrahima, a. s., je njegova iskrenost i prirodnost. Jedan iskren, prisan način objašnjavanja uvijek, uz Allahovo dopuštenje, ostavlja trag na srcima i savjesti ljudi. Allahovo postojanje je sasvim očito i tu kategoričnu činjenicu vjernik izlaže prirodno, onako kako to nadolazi iz njega. Međutim, čak ako se i nađu pod utjecajem ovih objašnjenja, jedan dio ljudi, obuzeti šejtanskim nagovorima, bivaju ustrajni u svome nevjerovanju. Ovi se ljudi, koji, u biti, žive daleko od vjere, poput onoga što se prepirao sa Ibrahimom, a. s., uzohole misleći da su bogatstvo, blagodati ili položaj produkti njihovih napora. Neutemeljenim ličnim precjenjivanjem oni ne uspijevaju vidjeti Allahovu veličinu. Koristeći njihovu moć i vlast, šejtan ih odvlači u oholost i tako ih želi omesti u robovanju Allahu, dž. š.

Izvršavajući dužnost pozivanja, vjernici se susreću sa nizom ljudi. Umišljajući, većina njih ne uspijeva istinski pojmiti Allahovu moć i kudret. U tom slučaju, jedno od onoga što bi muslimani trebali uraditi je da, poput Ibrahima, a. s., iznesu primjere koji će uništiti njihovu oholost i koji će im predočiti stepen njihove ništavnosti naspram Allaha, dž. š. A u ishodu toga, nevjernik će napokon shvatiti da njegova oholost i hvalisanje imetkom nemaju nikakvog značaja naspram Allahove svemoći. Osjetit će da je njegova moć veoma ograničena, da sve njegovo prestaje njegovom smrću, a da apsolutna moć pripada jedino Allahu, dž. š.

nehir manzarası

I budite poslušni Allahu i budite poslušni Poslaniku i oprezni budite! A ako glave okrenete, onda znajte da je Poslanik Naš dužan samo da jasno obznani.
(Al-Mâ'idah, 92)

Stil izlaganja koji je Ibrahim, a. s., koristio naspram osobe koja se sa njim upustila u raspravu također pokazuje koliko je u pozivanju bitan racionalan i mudar govor usmjeren ka pozitivnom ishodu. Vjernik se nikada ne bi trebao upuštati u izlaganja zasnovana na prepirci, koja neće uroditi plodom. Naprotiv, procjenom logičkog spleta i psihološkog stanja sagovornika uvijek bi trebali koristiti mudra i efektna objašnjenja, koja će dokrajčiti njihova praznovjerja i pokazati Allahovo postojanje. A sasvim je očito da takav stil efektnog i mudrog izlaganja mogu posjedovati jedino ljudi produbljeni u vjeri, koji dosljedno izvršavaju Allahove naredbe i koji Ga se mnogo boje pošto je mudrost Allahova blagodat i treba je tražiti od Njega.

Ističući: "On daruje znanje onome kome On hoće, a onaj kome je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim..." (Al-Baqara, 269), Allah, dž. š., nas obavještava o ovoj Svojoj

Poziv Koji Je Svome Narodu Upućivao Ibrahim, a.s.

Kako bi musliman trebao pozivati onoga koji ne vjeruje ili koji je u zabludi? Kako bi ga trebao pozivati u vjeru? Allah, dž. š., u Kur'anu upozorava da se dužnost pozivanja treba vršiti dobro osmišljenim metodama i stilovima. U pozivanju ne pos-toji samo jedna metoda. Metoda se mijenja u skladu sa stanjem suprotne strane, prema uvjetima u kojima se nalazi, mišljenju i ubjeđenju koje zastupa. Ilustracije radi, Allah, dž. š., u Kur'anu (Nuh, 9) spominje da je Njegovo postojanje Nuh, a. s., ljudima i "javno objavljivao", a "i u povjerenju im šaputao", da je koristio metode koje će ljude usmjeriti ka vjeri.

I u pozivanjima koja je Ibrahim, a. s., činio svome narodu postoje bitni primjeri metoda. Jedan od njegovih najupečat-ljivijih nastupa je korištenje metoda koji će, govoreći o Allahu, dž. š., pokrenuti njihove savjesti i koji će ih navesti na razmišljanje. Postavljajući im pitanja, podsticao ih je na razmišljanje i tako dokazao apsurdnost i besmislenost stranputi-ce na kojoj su se nalazili. Pokazao im je da lažna božanstva kojima se oni klanjaju nisu ništa drugo do nesvjesni komadi drveta ili kamena i jednim detaljnim planom osigurao da se i oni, i srčano i racionalno, uvjere u to. Dok je politeistički sistem, u kome je stoljećima živio njegov narod, rušen ovom metodom pozivanja, u isto vrijeme im je saopćavano i Allahovo postoja-nje i jedinost. Allah, dž. š., na slijedeći način saopćava poziva-nja Ibrahima, a. s.:

I kad nastupi noć, On ugleda zvijezdu i reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, reče: "Ne volim one koji zalaze!" A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, on reče: "Ako me Gospodar moj na Pravi Put ne uputi, bit ću, sigurno, jedan od onih koji su zalutali." A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!" - A pošto zađe, on reče: "Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge pridružujete! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge pridružuju!" (Al-An'am, 76-79)

Komentari Ibrahima, a. s., o Mjesecu, Suncu i zvijezdama, istaknuti u navedenim ajetima, izgledaju ne kao stvarno njegovo mišljenje, već kao metod pozivanja kojeg je koristio prema svome narodu. (Allah, dž. š., najbolje zna.) Sasvim je sigurno da je i Ibrahim, a. s., znao da će zvijezde i Mjesec, koje je vidio noću, nakon kratkog vremena (izlaskom Sunca) nestati, a da će, nakon izlaska, Sunce ponovo zaći. Međutim, Ibrahim, a. s., se možda odlučio za ovakav etapni metod objašnjavanja zato što je njegov nevjernički narod oskudijevao u pameti i rasuđivanju.

nehir manzarası

Vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, - šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da nađu pravi put.
(An-Naml, 24)

Kitabın ilk bölümünde de üzerinde durduğumuz gibi, o dönemin putperest toplumları kendi yaptıkları heykellerin yanı sıra büyük bir akılsızlıkla Güneş, Ay gibi gök cisimlerine de tapınmaktaydılar. İşte bu nedenle Hz. İbrahim (as) onların sözde ilahlık atfettikleri bu cisimlerin neden ilah olamayacaklarını, onlara soru-cevap yoluyla açıklamak istemiş olabilir. Bunun için önce yıldızları bir ilah olarak göstermiş, kavminin dikkatini onlara çekmiş, ardından bunların aslında bir ilah olamayacağını Allah'ın kendisine ilham ettiği şekilde ispat etmiştir. Hz. İbrahim (as)'ın söylediği ayette haber verilen "Ben kaybolup-gidenleri sevmem" ifadesi de yine kavmine yönelik önemli bir mesajdır: Bu şekilde, "ilah" vasfına sahip olan varlığın, asla ölmeyen ve yok olmayan bir varlık olduğunu dolaylı olarak anlatmıştır. (Doğrusunu Allah bilir.) Nitekim bunlar, Rabbimiz'in "Baki" (devam eden, fani olmayan) ve "Kaim" (idare edip ayakta tutan) sıfatlarıdır.

Kao što smo se nad time zadržali i u prvom poglavlju knjige, idolopokloničke zajednice tog perioda su se, pored kipova koji su sami napravili, klanjali i nebeskim tijelima, kao što su Sunce i Mjesec. Moguće je da im je, metodom pitanja-odgovora, Ibrahim, a. s., želio objasniti kako je nemoguće da nebeska tijela koja su oni proglasili božanstvima, budu Božanstvo. U tom cilju je prvo zvijezde prikazao kao boga, pažnju naroda skrenuo na njih, a potom je, na način kako ga je Allah, dž. š., nadahnuo, dokazao kako, zapravo, zvijezde ne mogu biti Božanstvo. Formulacija "Ne volim one koji zalaze!" koju je izgovorio Ibrahim, a. s., također je veoma bitna poruka upućena narodu: na taj način indirektno je objasnio da je biće koje nosi epitet Božanstva Biće koje apsolutno nikada ne umire i ne nestaje. (Allah, dž. š., najbolje zna.) Upravo ''Baki'' (Besmrtni) i ''Kaim'' (Vječni) svojstva su našeg Gospodara, Allaha, dž. š.

Moguće je da je nakon toga Ibrahim, a. s., isti metod koristio i za Mjesec, koji je navodno bio jedno od božanstava njegovog naroda, i da im je, ponovo jednim racionalnim putem, pokazao kako Mjesec ne može biti Bog. Potom je, možda, istu logiku koristio i za Sunce i pri tome naročito skrenuo pažnju da je Sunce ''najveće''. Tako je iz ciklusa izbacio i najveći materijalni sklop, za koji je postojala mogućnost da ga narod prihvati kao božanstvo. Izvan Sunca nije postojala nijedna materijalna struktura koju bi narod mogao vidjeti, i, prema tome, objaš-njenje da to nije Bog veliki je atak na politeistički sistem.

A riječima "Ja nisam od onih koji Njemu druge pridru-žuju!" Ibrahim, a. s., je na kraju saopćio da je sve to Allah, dž. š., stvorio, da je On jedini stvarni Bog i da on vjeruje u Njega ne pripisujući Mu druge. Iz ovih riječi Ibrahima, a. s., razumije se da je on veoma blisko bio upoznat sa politeističkim sistemom. Sve ove primjere on je iznio kao metode pozivanja i na taj način je namjeravao iznijeti njihovu iskvarenu logiku i nastranost. Upravo se, iz kur'anskih ajeta razumije da se njegov narod namjeravao upustiti u žestoku raspravu sa njim:

I narod njegov se s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" - reče on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pridružujete, bit će samo ono što Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvaća sve. Zašto se ne urazumite? (Al-An'am, 80)

Pozivaući svoj narod, Ibrahim, a. s., je djelovao prema Allahovom nadahnuću. Ta činjenica je vidljiva iz metoda koje je primjenjivao i primjera koje je naveo. Ajetom: "To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajući." (Al-An'am, 83) Allah, dž. š., saopćava da je Ibrahimu, a. s., dao dokaze koje je koristio prilikom pozivanja svoga naroda.

Na ovoj skulpturi vidi se Hammurabi, koji, u skladu sa njihovim nastranim vjerovanjem, izražava počast kumiru, koji predstavlja sumerskog boga Sunca, Shamasha

Kao što smo se nad time zadržali i u prvom poglavlju knjige, idolopokloničke zajednice tog perioda su se, pored kipova koji su sami napravili, klanjali i nebeskim tijelima, kao što su Sunce i Mjesec. Moguće je da im je, metodom pitanja-odgovora, Ibrahim, a. s., želio objasniti kako je nemoguće da nebeska tijela koja su oni proglasili božanstvima, budu Božanstvo. U tom cilju je prvo zvijezde prikazao kao boga, pažnju naroda skrenuo na njih, a potom je, na način kako ga je Allah, dž. š., nadahnuo, dokazao kako, zapravo, zvijezde ne mogu biti Božanstvo. Formulacija "Ne volim one koji zalaze!" koju je izgovorio Ibrahim, a. s., također je veoma bitna poruka upućena narodu: na taj način indirektno je objasnio da je biće koje nosi epitet Božanstva Biće koje apsolutno nikada ne umire i ne nestaje. (Allah, dž. š., najbolje zna.) Upravo ''Baki'' (Besmrtni) i ''Kaim'' (Vječni) svojstva su našeg Gospodara, Allaha, dž. š.

Moguće je da je nakon toga Ibrahim, a. s., isti metod koristio i za Mjesec, koji je navodno bio jedno od božanstava njegovog naroda, i da im je, ponovo jednim racionalnim putem, pokazao kako Mjesec ne može biti Bog. Potom je, možda, istu logiku koristio i za Sunce i pri tome naročito skrenuo pažnju da je Sunce ''najveće''. Tako je iz ciklusa izbacio i najveći materijalni sklop, za koji je postojala mogućnost da ga narod prihvati kao božanstvo. Izvan Sunca nije postojala nijedna materijalna struktura koju bi narod mogao vidjeti, i, prema tome, objaš-njenje da to nije Bog veliki je atak na politeistički sistem.

A riječima "Ja nisam od onih koji Njemu druge pridru-žuju!" Ibrahim, a. s., je na kraju saopćio da je sve to Allah, dž. š., stvorio, da je On jedini stvarni Bog i da on vjeruje u Njega ne pripisujući Mu druge. Iz ovih riječi Ibrahima, a. s., razumije se da je on veoma blisko bio upoznat sa politeističkim sistemom. Sve ove primjere on je iznio kao metode pozivanja i na taj način je namjeravao iznijeti njihovu iskvarenu logiku i nastranost. Upravo se, iz kur'anskih ajeta razumije da se njegov narod namjeravao upustiti u žestoku raspravu sa njim:

I narod njegov se s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" - reče on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pridružujete, bit će samo ono što Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvaća sve. Zašto se ne urazumite? (Al-An'am, 80)

Pozivaući svoj narod, Ibrahim, a. s., je djelovao prema Allahovom nadahnuću. Ta činjenica je vidljiva iz metoda koje je primjenjivao i primjera koje je naveo. Ajetom: "To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajući." (Al-An'am, 83) Allah, dž. š., saopćava da je Ibrahimu, a. s., dao dokaze koje je koristio prilikom pozivanja svoga naroda.

nehir manzarası

Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraća, zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono što radite.
(Hud, 123)

Ovaj metod koji je koristio Ibrahim, a. s., primjer je za sve muslimane. Prilikom pozivanja vjernik bi, jednu po jednu, trebao pobiti sve lažne i neutemeljene ideje suprotne strane i u tom kontekstu bi trebao iznositi kategorične dokaze. A nakon toga bi osobe koje poziva trebao pozvati u vjeru u Allaha, dž. š., i na robovanje samo Njemu. Ako, pak, ta osoba ne poruši pojmove koje je načinio svojim kumirima i logiku koja je povod njegovom višeboštvu (širku), to onda otežava da ta osoba istinski vjeruje u Allaha, dž. š., i da bude musliman u pravom smislu riječi. Rušenje kumira, npr. neosnovanih ideologija i filozofija koje obuzimaju ljude ili napuštanje određenih materijalištičkih stremljenja uvjeti su istinskog vjerovanja (imana).

Iz poziva Ibrahima, a. s., sasvim jasno se nazire njegova ljubav prema Allahu, dž. š., njegov zanosni iman i pedantnost u provođenju Allahovih naredbi. A jedan metod koji je koristio prema svome ocu i narodu na najljepši način nam pokazuje da ga je Allah, dž. š., odabrao i učinio superiornim nad ostalim insanima i da je on jedan dobrobitan čovjek. Allah, dž. š., to kaže na slijedeći način:

I kaži im vijest o Ibrahimu kada je oca svoga i narod svoj upitao: "Čemu se vi klanjate?" a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo", on je rekao: "Da li vas oni čuju kad se molite, ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?" "Ne" - odgovoriše "ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju." "A da li ste razmišljali" - upita on - "da su oni kojima se klanjate vi i kojima su se klanjali davani preci vaši, doista, neprijatelji moji?..." (Aš-Šu'ara', 69-77)

Kao što se vidi iz navedenih ajeta, različitim metodama i primjerima Ibrahim, a. s., je svome narodu objasnio koliko je besmisleno i nerazumno klanjanje kumirima. Međutim, jedini odgovor koji je njegov narod dao na to njegovo podsjećanje bio je: "Mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju". Kao što smo istakli i u prethodnom poglavlju, ovakav odgovor je veoma često u opticaju u neupućenim zajednicama; uobičajeni odgovor koji se koristi radi ozvaničavanja njihovog neutemeljenog vjerovanja, naspram istinske vjere to ne posjeduje nikakvo uporište. U nastavku ovih ajeta, Ibrahim, a. s., poziva u vjeru u Allaha, dž. š., i svoj narod upoznaje sa Jedinim Gospodarom:

"...Ali, to nije Gospodar svjetova, koji me je stvorio i na Pravi Put uputio, i koji me hrani i poji, i koji me, kad se razbolim, liječi, i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti, i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!" (Aš-Šu'ara', 77-82)

Kao što se vidi iz ajeta, Ibrahimov narod konstantno ponavlja svoju ustrajnost u klanjanju kumirima, a Ibrahim, a. s., im odgovara hvaleći Allaha, dž. š., najljepšim Njegovim atributima. Allah, dž. š., je Onaj koji je iz ničega stvorio sva živa i neživa bića cijelog kosmosa, Onaj koji je u službu čovjeka stavio sve blagodati dunjaluka, Koji ga je obdario nebrojenim i neuporedivim ljepotama. Dolazak čovjeka na svijet, rast, jedenje, pijenje, hod, pokretanje, govor, njegov smijeh, ukratko - cijeli život čovjeka odvija se voljom Allaha, dž. š. Kao što se to, u vidu Ibrahimovih riječi, saopćava u Kur'anu, Allah, dž. š., je Taj koji čovjeku daje ozdravljenje kada se razboli, Koji ga ponovo dovodi u njegovo normalno stanje. Nemoguće je da lijekovi i ljekari čovjeku mogu pomoći ukoliko to Allah, dž. š., ne dozvoljava.

Isto kao što je stvorio čovjeka, Allah, dž. š., je Taj koji će mu i dušu uzeti kada dođe trenutak za to. Prije no što se čovjek i rodi, od strane Allaha, dž. š., već bude određeno koliko će godina, koliko dana, koliko sati, pa čak i koliko sekundi će provesti na dunjaluku. Svaki detalj koji će tokom života zadesiti čovjeka, svaka riječ koju će izgovoriti i svaki pokret koji će načiniti - zapisani su u njegovoj sudbini! Čovjek nema moći da načini samo jedan pokret ili da izgovori samo jednu riječ izvan sudbine koju mu je Allah, dž. š., odredio!

Dunjalučki život Allah, dž. š., stvorio je kao jedno iskušenje za ljude. Ljudima je poslao pejgambere kao predvodnike na Pravom Putu, a Svoje Objave je slao kao uputu na Pravom putu. Na Danu obračuna svi ljudi će položiti račune za sve ono što su uradili u toku svoga života. Onaj ko vjeruje u Svevišnjeg, ko Ga se boji, onaj ko se pedantno pridržava Allahovih naredbi i zabrana, vjernik koji svoj život provede u dobrim djelima nadajući se Njegovom zadovoljstvu i milosti, bit će nagrađen jedinstvenim blagodatima. Prema Svojim robovima Allah, dž. š., je veoma milostiv, Onaj koji mnogo oprašta i Koji je veoma saosjećajan. Allah, dž. š., je obećao da će na Danu obračuna prekriti nevaljala djela Svojih robova vjernika, da će oprostiti njihove pogreške i da će ih nagraditi neograničenim džennetskim blagodatima.

Ovdje je potrebno podsjetiti na još jedno važno pitanje: ljudi nemaju moć da, pozivanjem, druge upute na Pravi Put. Pozivanje je ibadet vjernika. Da li će, u ishodu ovog ibadeta, osoba koja se poziva vjerovati ili ne, u potpunoj je vezi sa time da li će joj Allah, dž. š., ukazati na Pravi Put. Niko ne može postati vjernik ukoliko to Allah, dž. š., ne dopusti. Upravo, u ishodu ovog pozivanja, kojeg je, snagom vjere u Allaha, dž. š., vršio Ibrahim, a. s., njegov narod, koji se nije bojao Silnoga, koji nije slušao glas savjesti i koji je bio uskraćen za mogućnost promišljanja, ostao je ustrajan u nevjerovanju. Osim toga, ne samo da su odbili vjerovati, oni su se, u isto vrijeme, još više pomamili i Ibrahimu, a. s., zaprijetili smrću. Štaviše, kao što ćemo vidjeti malo kasnije, usudili su se Ibrahima, a. s., baciti u vatru! Upravo zbog toga se ne smije zaboraviti na slijedeću činjenicu: vjernik - bogobojazno i odlučno - one iz svoga okruženja treba pozivati u vjeru u Allaha, dž. š., ali se ne smije razočarati ukoliko oni i dalje budu ustrajni u svom nevjerovanju.

U jednom ajetu Svemogući kaže: Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje! (Al-Kahf, 29), a Poslaniku je saopćio i slijedeće: Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici? (Aš-Šu'ara, 3). U suri Yusuf, Allah, dž. š., kaže slijedeće:

A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici. Ti od ovih ne tražiš nagradu za Kur'an, on je samo opomena svim svjetovima. (Yusuf, 103-104)

Jedan od razloga što je, unatoč tome što je, u biti, uvidio besmisao sistema u kome se nalazio, Ibrahimov narod ustra-javao u nevjerovanju bio je njgova sklonost ka materijalnim interesima. Politeistički sistemi, u kojima se nalaze, osigurava im različite dunjalučke prestiže i promjena tog ustaljenog sistema u koliziji je sa njihovim interesima. (Isto kao i lideri Mekke, koji su, zahvaljujući kumirima, postizali velike trgo-vačke dobiti i koji su se suprotstavili pozivima Muhammeda, a. s.) U biti, to je zakon koji je Allah, dž. š., ukazao pejgamberima. Kao što se saopćava u Kur'anu, u svim periodima se suprotstavljalo pejgamberima; prijećeno im je smrću i bivali su izloženi neosnovanim klevetama. Ovi cijenjeni i mubarek ljudi su optuživani ružnim i neosnovanim optužbama, ponekad vradžbinama, ponekad ludošću, ponekad ''pjesništvom'', odnosno da u ime Allaha, dž. š., izmišljaju riječi. Drugim riječima, oni koji su optuživali pejgambere nisu se sustezali od pribjegavanja niskostima kao što je proglašavanje da su pejgamberi u zabludi, a oni na pravom putu.

Međutim, ne smije se zaboraviti da su ovi ljudi bili u okruženju jedne velike nerazumnosti. Dok su radili na zaštiti materijalnih interesa, oni su se, zapravo, vlastitim rukama bacali u vječne patnje. Allah, dž. š., nas na slijedeći način izvještava o kraju koji je pripremljen za one koji su se pobunili protiv pejgambera, bogobojaznih ljudi koje je Allah, dž. š., načinio uzorom cijelom čovječanstvu:

...Zaslužit će Allahovu srdžbu i snaći će ih bijeda, zato što u Allahove dokaze ne vjeruju i što su, ni krive ni dužne, vjerovjesnike ubijali, i zato što protiv Boga ustaju i što u zlu svaku mjeru prekoračuju. (Ali 'Imran, 112)

Klopka Koju Je Ibrahim, a. s., Pripremio Za Kumire

nehir manzarası

Allah će na Sudnjem danu odvojiti vjernike od Jevreja, Sabijaca, kršćana, poklonika vatre i mnogobožaca. Allah je, zaista, o svemu obaviješten.
(Al-Hajj, 17)

Prema kur'anskim saopćenjima robovima koji Ga se boje, Allah, dž. š., daje sposobnost "razlikovanja dobrog od lošega". To je veoma velika dobrota, izuzetan nimet svojstven jedino vjernicima. Metode koje je, pozivajući svoj narod u vjeru u Allaha, dž. š., slijedio Ibrahim, a. s., odluke koje je donosio i stil koji je koristio značajni su primjeri ovog velikog dobročinstva, kojim je Allah, dž. š., nagradio Svoje odabrane robove.

Jedan od ovih primjera iz života Ibrahima, a. s., je klopka koju je pripremio za kumire svoga naroda. Protiv ove mnogobrojne zajednice Ibrahim, a. s., je sam vodio borbu. To je, nesumnjivo, pokazatelj postojanja opasnog okruženja, a, prema tome, i potreba opreznosti. Upravo da bi onemogućio nevjernike da mu naškode i spriječe zadatak pozivanja, Ibrahim, a. s., je poduzeo mjere predostrožnosti. Ilustracije radi, da bi nevjernike udaljio iz svog okruženja, rekao je da je bolestan:

Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete? I šta o Gospodaru svjetova mislite?" I on baci pogled na zvijezde, pa reče: "Ja ću se, evo, razboljeti!" - i oni ga napustiše, uzmaknuvši. (As-Saffat, 85-90)

Nakon što je nevjerničku zajednicu udaljio od sebe, Ibrahim, a. s., je otišao do kumira i porazbijao ih:

A on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: "Zašto ne jedete? Šta vam je što ne govorite?" - i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući. (As-Saffat, 91-93)

I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili. (Al-Anbiya', 58)

U tome što je samo jedan od kumira ostavio čitavim postoji jedna velika mudrost. Kada je njegov narod otišao na mjesto gdje su se nalazili kumiri vidjeli su svoje bogove u komadima i da je ostao samo onaj najveći od njih, i odmah su počeli tražiti počinioce toga djela. Zbog toga što su znali za Ibrahimovu, a. s., borbu protiv kumira i ovog njihovog vjerovanja, odmah su shvatili da je on porušio kumire i, radi osvete, počeli su tražiti i pronašli su Ibrahima, a. s.:

"Ko uradi ovo sa bogovima našim" - povikaše oni - "zaista je nasilnik?" "Čuli smo jednog momka kako im huli"- rekoše -"ime mu je Ibrahim." "Dovedite ga da ga ljudi vide" - rekoše - "da posvjedoče." "Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?" - upitaše. (Al-Anbiya', 59-62)

Ovo pitanje je, također, otkrilo i razlog zbog kojeg Ibrahim, a. s., nije razbio i najvećeg kumira:

"To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti'' - reče on. (Al-Anbiya', 63)

Nakon ovog Ibrahimovog odgovora, nevjernici su, htjeli ili ne, razmišljali i shvatili da njihovi kumiri nemaju moć govora. Ovi ljudi koji nisu vjerovali Ibrahimu, koji im je do tada objašnjavao da ti komadi kamena nemaju nikakve moći, ovim njegovim mudrim planom su shvatili ovu činjenicu:

I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni!" (Al-Anbiya', 64)

Međutim, ovo pokajanje nevjernika potrajalo je veoma kratko. Unatoč tome što su shvatili istinu, samo da bi nastavili sa politeističkim sistemom, koji je odgovarao njihovim prolaznim dunjalučkim interesima i koji su naslijedili od svojih predaka, oni su se ponovo suprotstavili Ibrahimu, a. s.:

Zatim glave oboriše i rekoše: "Ta ti znaš da ovi ne govore!" "Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu štetu otkloniti?" - upita on. "Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?" - "Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!" - povikaše. (Al-Anbiya', 65-68)

Stavovi koje je u ovom kazivanju izražavao Ibrahim, a. s., pokazatelji su jednog detaljnog i mudrog plana. Riječima ''bolestan sam'' svoj narod je udaljio od sebe i tako formirao mogućnost za slobodno djelovanje. Potom je porazbijao kumire, ali je netaknutim ostavio najvećeg od njih. To je učinio misleći kakve bi mogle biti reakcije naroda koji vidi razbijene kumire. Ova klopka koju je pripremio Ibrahim, a. s., pokazuje nam da je on djelovao Allahovim nadahnućem i da je bio pejgamber koji je posjedovao izuzetnu pamet i pronicljivost. Allahovim nadahnućem, on je skovao jednu mudru klopku i, uz Allahovo odobrenje, ostvario dobre rezultate. Nakon što je porazbijao kumire, riječima da je to učinjeno od strane najvećeg kumira, svoj narod je usmjerio na preispitivanje svoga vjerovanja. Tako je, etapu po etapu, realizirao svoj plan koji je prethodno skovao.

Jedan od stvarnih ciljeva Ibrahimovog razbijanja kumira je primoravanje naroda na poimanje nivoa besmislenosti vjerskog sistema koji su posjedovali. Znao je da će, ukoliko ne shvate besmislenost toga što čine, oni ponovo načiniti nove kumire i na isti način nastaviti sa svojim idolopoklonstvom. Zbog toga je bilo važno biti povodom za njihovo poimanje da je klanjanje kumirima velika zabludjelost, koja se kosi sa vjerom i Objavom jedinog Boga, Allaha, dž.š.

Vjerovati da kipovi, koji ne jedu, ne piju i nemaju mogućnost kretanja, mogu čovjeku načiniti neko zlo ili, pak, prirediti bilo kakvu korist - oni koji tako misle, idolopoklonici, kada se nađu u problemima ili nevoljama, pomoć očekuju od kumira, od njih mole za pomoć, ne čine ono za što misle da im kumiri zabranjuju. Oni strahuju od tih kipova, vjeruju da su oni stvorili cijeli kosmos i sva živa bića, da upravljaju cijelom vasionom, da čovjeku daju zdravlje, berićet, nafaku, snagu i razumijevanje. Toliko su bili lišeni razuma i poimanja da su zapali u tako veliku zabludu i besmislicu. U kako velikoj nastranosti su se nalazili nevjernici Allah, dž. š., nam u Kur'anu saopćava na slijedeći način:

I koji im ne mogu pomoći niti mogu pomoći sebi? A ako ih zamolite da vas na Pravi Put upute, neće vam se odazvati; isto vam je molili ih ili šutjeli. (Al-A'raf, 192-193)

Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oči da njima gledaju, ili uši da njima čuju? Reci: "Zovite božanstva vaša, pa protiv mene kakvo hoćete lukavstvo smislite i ne odugovlačite." (Al-A'raf, 195)

Međutim, misliti da je ovakav mentalitet bio svojstven samo periodu Ibrahima, a. s., bila bi velika zabluda. Idolopoklonstvo još živi, samo pod drugim imenima. Ilustracije radi, idolopoklonička ubjeđenja na koja je nailazio Ibrahim, a. s., pokazuju veliku sličnost sa dogmama savremenih darvinista.

Sličnost Između Idolopokloničkog Naroda Ibrahima, a. s., I Današnjih Darwinista

nehir manzarası

Neki pored Njega božanstva prihvataju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni da sebi kakvu korist pribave i koja nemaju moći da život oduzmu, da život daju i da ožive.
(Al-Furqan, 3)

Nevjernički narod iz perioda Ibrahima, a. s., pravio je kipove od kamena, zemlje i drveta, a potom se klanjao ovim kumirima koje su svojeručno napravili. U skladu sa svojim nastranim vjerovanjem, vjerovali su da kumiri, koje su obožavali, posjeduju moć kojom utječu na funkcioniranje kosmosa. Prema ovom sujevjerju, kumiri su imali moć donošenja odluka i njihovog provođenja, te kažnjavanja ili usmrćivanja živih bića. Drugim riječima, aktualni nevjernici imali su ubjeđenja da neživa materija, koja je sačinjavala ove kipove, navodno posjeduje moć stvaranja i upravljanja ljudima. Bez ikakve sumnje, to je velika izopačenost, veliki grijeh na koji Allah, dž. š., upozorava u Kur'anu. Allah, dž. š., u jednom kur'anskom ajetu kaže slijedeće:

Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki. (An-Nisa', 48)

I oni koji danas brane Darwinovu teoriju evolucije slijede jedno neosnovano poimanje, koje umnogome nalikuje na nastranu vjeru ovih ljudi koji su živjeli u vrijeme Ibrahima, a. s. I oni, isto tako, vjeruju da mutna voda, koja sadrži razne minerale i elemente, poput karbona, hidrogena, kiseonika, kalcijuma, magnezijuma i željeza, uz pomoć vremena i slučajnosti postiže izuzetnu moć i slobodnu volju. Prema darvinističkim izopačenim tvrdnjama, od blata iz prvog perioda Zemlje je, vremenom, uz pomoć slučajnosti, nastao život. Odluku o formiranju svih ljepota prirode, životinja i, što je najbitnije, čovjeka kao svjesnog bića, navodno je donijela ova trojka: opet ova mutna voda, vrijeme i slučajnost. Korijeni ovog neodrživog vjerovanja dosežu do prihvatanja nežive materije kao bića koja posjeduju razum i volju, koja su ustanju donositi odluku i provoditi je, i na taj način se materija doživljava gotovo kao Božanstvo. Na taj način se tvrdi da su sva bića vidljiva u cijelom kosmosu nastala sama od sebe i u ishodu slučajnosti, i svako biće, zajedno sa slučajnostima, prihvata se kao svojevrsno božanstvo. Međutim, svako onaj ko, počevši od svog tijela, analizira živa bića koja ga okružuju, vidjet će da je cijeli kosmos stvorio Stvoritelj neograničene moći, razuma i znanja. Svaki detalj, od savršenog sklada između njegovog tijela i planete na kojoj živi, do harmonije između galaksija, zvijezda, svih ostalih nebeskih tijela i Zemlje, koja je ukrašena nebrojenim jedinstvenim blagodatima, dokazi su postojanja jednog neograničeno milostivog i saosjećajnog Stvoritelja. Taj superiorni Stvoritelj je Uzvišeni Allah, dž. š., Gospodar svjetova. Ovu sasvim očitu činjenicu, koju će čovjek dokučiti uz malo razmišljanja, Allah, dž. š., saopćio je cijelom čovječanstvu putem vjerovjesnika, kakav je bio Ibrahim, a. s. Unatoč tome, veliki broj njih je tokom povijesti negirao činjenice koje su im se saopćavale, bili su ustrajni u poricanju Allahovog postojanja. U Svojoj posljednjoj Objavi, Kur'anu, Allah, dž. š., na slijedeći način saopćava postojanje ovakvih ljudi:

Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom, da će, ako im dođe čudo, sigurno, zbog njega vjernici postati. Reci: "Sva čuda su samo u Allaha!" A odakle vi znate da će oni, kad bi im ono došlo, vjernici postati, i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni? Kada bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali većina njih ne zna. (Al-An'am, 109-111)

<

orman manzarası

Allah vas stvara, i opskrbljuje; On će vam život oduzeti i na kraju vas oživjeti. Postoji li ijedno božansto vaše koje bilo šta od toga čini? Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!
(Ar­Rûm, 40)

Kao što se vidi, tvrditi da su besvjesni minerali, atomi i slučajnosti izveli besprijekorne kreacije i klečati pred totemima i od tih drvenih kipova tražiti zdravlje i berićet - nije ništa drugo do nastavak iste izopačenosti. Jedina razlika je u imenima kojima se nazivaju te izopačenosti, pojmovi koji se koriste za definiranje toga.

nehir manzarası

Prizor iz džamije Kubbet-us Sahra
(Carl Werner, 1863, Mathaf Gallery, London)

I učinili smo Hram utočištem i sigurnim mjestom ljudima. "Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ćete molitvu obavljati!" – I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj očistite za one koji ga budu obilazili, koju budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali."
(Al-Baqara, 125)

Prema ubjeđenju idolopokloničke zajednice, u kojoj je živio Ibrahim, a. s., postojali su različiti kumiri koji su organizirali i upravljali kosmosom, usmjeravali i u životu držali živa bića. Darvinisti, također, vjeruju da su, pod utjecajem nežive materije (atoma, molekula, prirodnih sila, hemijskih i fizičkih odlika tijela) na jedan sličan način, formirana sva živa bića i besprijekoran dizajn kosmosa. Poput idolopokloničkog pripisivanja jedne ovakve moći kumirima, pojmovima kao što su ''samostalno organiziranje materije'' i ''prirodno stvaranje vrsta'', darvinisti, isto tako, pripisuju materiji jednu imaginarnu moć stvaranja, tj. idoliziraju je.

Ova situacija je veoma očita u popularnim publikacijama koje brane teoriju evolucije. U tekstovima ovih publikacija često se govori o darvinističkim kumirima, a vodeći od tih kumira je obilježen pojmom ''majke prirode''. Pobornici ove zablude vjeruju da se svi razvoji i promjene u kosmosu dešavaju usmjeravanjem i voljom tzv. "majke prirode". Misle da besprijekorne ljepote u živim bićima, nastanak svih živih bića, njihova smrt, prirodne nepogode... dolaze od "majke prirode"; komentiraju to kao njenu srdžbu ili blagonaklonost, odnosno čudo. Govoreći o nekoj ljepoti iz ljudskog okruženja ili o nekoj katastrofi, oni koriste rečenice koje iznose zabludjelosti kao što su ''poklon prirode čovjeku'' ili ''srdžba majke prirode''. Međutim, oni ne donose objašnjenja u kontekstu iz čega "majka priroda" crpi moći, šta je to ili ko je, zapravo, "majka priroda". To je, nesumnjivo, velika besmislenost, jedna ružna obmana. Aktualni krugovi sasvim otvoreno Bogu pripisuju ortaka i to svoje izopačeno ubjeđenje nastoje utemeljiti na navodno naučnim osnovama. Jedan od suvremenih kritičara darvinizma, američki mislilac prof. Philip Johnson, na slijedeći način objašnjava da je vjera u teoriju evolucije, a generalno i u materijalističku filozofiju, svojevrsno idolopoklonstvo:

Poricanje je za nas ljude uvijek bila jedna zavodljiva strast. Što se tiče otvorenog ateizma, on je samo najpovršniji oblik poricanja. (...) A druga stara strategija (poricanja) je smještanje pod svoju kontrolu nekog drugog bića, umjesto Stvoritelja. To se naziva idolopoklonstvom. Primitivna plemena su kumire pravili od drveta ili od gline. Što se, pak, tiče savremenih intelektualaca, oni svoje teorije dovode na nivo kumira. (...) Ako čak i koriste riječ 'Bo'g, oni to prikazuju kao slučajnost i zakon prirode. Svi oni koji koriste ovu strategiju stavljaju stvorenja na mjesto Stvoritelja, a to je, inače, bit idolopoklonstva.3

I, doista, ''stavljati na mjesto Svemogućega", Koji je iz ničega stvorio cijeli univerzum, nemoćna bića koja su i sama stvorena osnova je idolopoklonstva koje datira hiljadama godina. Upravo, i Ibrahim, a. s., se borio protiv naroda koji je, posjedovao isti zabludjeli pogled na svijet. Ovu činjenicu Allah, dž. š., na slijedeći način ističe u Kur'anu:

Kada je rekao ocu svome: "O, oče moj, zašto se klanjaš onome koji nit čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti? (Maryam, 42)

Darvinisti vjeruju da se sva živa i neživa materija univerzuma formirala u određenom vremenskom razdoblju pod utjecajem hemijskih i fizičkih odlika atoma, molekula, prirodnih sila, tijela i uz pomoć slučajnosti. Međutim, živo biće se ne bi formiralo čak i kada bi se ispunili svi ovi uvjeti koje ističu darvinisti. Neka, kako je to ilustrirano na narednoj stranici, darvinisti u jedan barel stave sve atome, enzime, hormone, koje čine živa bića, a, pored toga, i sve željene elemente, neka to, potom, izmiješaju na željeni način i neka čekaju koliko god žele, ako hoće i milionima godina. Bilo što uradili, bilo koliko čekali, iz tog barela neće izaći nijedno živo biće; ne samo to, iz svega toga neće moći postići čak ni samo jednu ćeliju jednog živog bića

Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?" Oni odgovoriše: "I naši preci su im se klanjali." "I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi" - reče. (Al-Anbiya', 52-54)

Sasvim je jasno da materija ne posjeduje svijest, i, prema tome, velika je zabluda pripisivati svijest materijalnim bićima. Atomi, molekuli, blatnjava voda ili slučajnosti ne posjeduju razum, a ni moć donošenja odluke i razmišljanja. Atomi su nerazumna, neživa materija. Međutim, očita je činjenica da sve u kosmosu bivstvuje jedino zahvaljujući postojanju jednog superiornog razuma i volje. Ovaj superiorni razum i volja pripadaju Allahu, dž. š., Gospodaru svih svjetova. Cijeli kosmos djelo je i proizvod Allaha, dž. š., Koji posjeduje neograničeno znanje. U svakom detalju kosmosa jasno je vidljiva besprijekornost Allahovog stvaranja, superiorni razum i izuzetno znanje. Sve živo i neživo Allah, dž. š., stvorio je iz ničega, svako od ovih stvorenja obdario je izuzetnim odlikama, koje čovjeka ostavljaju zapanjenim.

Ibrahim, a. s., je ljudima pokazao da Mjesec, Sunce ili zvijezde ne mogu imati moć stvaranja, i tako ih pozvao da vjeruju u Allaha, dž. š., i da odustanu od širka. A put koji je tom prilikom slijedio, kao što smo ranije istakli, sadrži važna upozorenja za nas. Ibrahim, a. s., je, Allahovim nadahnućem, na najmudriji i najdojmljiviji način, prvo iznio "nemogućnosti", odnosno zašto su ubjeđenja koja predstavljaju osnovu idolopoklonstva neodrživa i neosnovana. Metod koji je on koristio svojevrstan je vodič svim vjernicima. Određeni savremeni krugovi smatraju nepotrebnim iznošenje neosnovanosti ateističkih filozofija, kao što su darvinizam i materijalizam te zabluda onih koji ih brane. Prema njima, dovoljno je objasniti Allahovu superiornu umjetnost stvaranja i nema potrebe govoriti o neodrživosti darvinizma. Međutim, to je jedan krajnje pogrešan ugao posmatranja, budući da je jedan od najbitnijih načina ispravljanja pogrešnog načina rasuđivanja, na koji su godinama ljudi naviknuti, jedno po jedno objašnjenje svih pitanja urezanih u njihovim svijestima. Zato, iznoseći dokaze o Allahovom postojanju i činjenice o Njegovom stvaranju, neizostavno je potrebno objasniti i zašto je neodrživa teorija evolucije. Ljudi će na taj način shvatiti koliko njihove ideje oskudijevaju u potporama, da godinama jure za jednom velikom prevarom i lakše će poimati da je Allahovo postojanje jedna krajnje očita činjenica.

Objašnjenje, stavku po stavku, razloga neodrživosti darvinizma uništava sva navodna uporišta onih koji brane tu ideju. Na taj način će biti iznesene sve zablude i nemogućnosti. I Ibrahim, a. s., je, zahvaljujući izuzetnom poimanju i pronicljivosti, koje proističu iz zanosne vjere u Allaha, dž. š., na najmudriji način i dokazima iznio zašto kumiri od kamena i drveta, ili Sunce, Mjesec i zvijezde ne mogu biti Bog. Isto tako, i ljudi koji pozivaju na činjenice o Allahovom postojanju i stvaranju bi, lijepim moralom i jakom vjerom, trebali slijediti isti metod Ibrahima, a. s., koga je Allah, dž. š., učinio uzorom čovječanstvu.

A druga sličnost između Ibrahimovog naroda i darvinista je sadržana u odgovorima naspram načinjenih poziva. Idolopoklonici su shvatili da kipovi načinjeni od kamena i drveta nemaju nikakvu moć, što su i sami istakli. Ovu činjenicu nam Allah, dž. š., saopćava slijedećim ajetom: "I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni!" (Al-Anbiya', 64). Međutim, unatoč tome što su činjenice jasno vidjeli i srcem ih prihvatili, oni su bili ustrajni u negiranju, bili su odlučni u odanosti svojim kumirima.

nehir manzarası

Reci: "Dogodiće nam se samo ono što nam Allah odredi,
On je Gospodar naš." I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
(At-Tawba, 51)

I darvinisti veoma dobro zanju da je, naspram nauke, teorija evolucije izgubila sva uporišta, da je konkretnim naučnim dokazima danas nemoguće dokazati darvinizam. (Detaljnije v. Evrimcilerin Itiraflari, 2. izd., Harun Yahya, Arastirma Yayincilik.) Svaki rad, koji iznosi dokaze superiornog Allahovog stvaranja, odvlači ih u još veće beznađe i poraz. Primjeri besprijekorne kreacije u živim bićima, kompleksni sistemi i detalji savršenog stvaranja uzastopno se saopćavaju od strane naučnika, a darvinističke tvrdnje, jedna po jedna, pobijaju se naspram kategoričkih naučnih otkrića. Međutim, darvinisti to otvoreno ne priznaju, te misli da oni aktualiziraju samo ''između redova'' i nevoljko, ali ih ne prihvataju u pravom smislu riječi. Na svakoj raspravi u ovom kontekstu darvinisti nastavljaju sa slijepim branjenjem svojih teorija zanemarujući pri tome dokaze koji su oprečni njihovim tvrdnjama.

Upravo u ovoj tački vjernici nikako ne smiju gubiti iz vida jednu veoma važnu činjenicu: nije bitno neku činjenicu ver-balno potvrditi i prihvatiti je spolja; bitno je i srčano biti svjes-tan ove činjenice. Darvinisti su, također, u stanju srčanog pri-hvatanja činjenice stvaranja. To što pred ljudima ne izražavaju svoje iskrene misli ne mijenja na stvari. Štaviše, to što, iako veoma dobro razumiju činjenicu stvaranja, darvinisti negiraju stvaranje, iznosi nam, jednu činjenicu najavljenu Kur'anom u kome se kaže: ''Samo će jedna mala grupa vjerovati.''

A dužnost koja pripada vjernicima bi trebala biti konstantno objašnjavanje istine, razvijanje novih stilova i metoda za one koji ne mogu shvatiti, vođenje jedne sveobuhvatne idejne borbe radi prezentiranja Allahove vjere na najljepši način. Osobe koje će voditi ovu borbu trebale bi biti bogobojazne i predane Allahu, dž. š., pošto je, Allah, dž. š., Taj koji će mudrošću obda-riti sagovornike. Sve će ono što se objasni pobuditi pažnju onih kojima se objašnjava samo ukoliko to Allah, dž. š., htjedne.

Ibrahim, a. s., je, također, veoma strpljivo postupao u toku pozivanja svoga naroda, svojom bogobojaznošću i predanošću bio je uzor svim ljudima. Znao je da je Allah, dž. š., uvijek sa njim, vjerovao je da je, kao i svaki trenutak, i naizgled teške slučajeve stvorio Allah, dž. š., i da će ih okončati na najljepši i najhajirniji način. Koliko god je to bilo u njegovoj moći, pružao je otpor prijetnji naroda, ali, svjestan da okončanje toga pripada Allahu, dž. š., oslanjao se i uzdao u Njega. Naspram ove njegove uzorne bogobojaznosti, Allah, dž. š., ga je uvijek činio jakim i uspješnim.

Explaining the Invalidity of Darwinism Ensures the Destruction of the Greatest Idol of the End Times

ADNAN OKTAR'S LIVE INTERVIEW ON EKIN TV, (January 19, 2009)
ADNAN OKTAR: First of all, their idol needs to be destroyed just like how the Prophet Abraham (pbuh) and the Prophet Moses (pbuh) did. As you know, the Prophet Moses (pbuh) first smashed down that golden calf and showed people that his staff turned into a slithering snake. This way, he proved invalidity of the idea of evolution at the outset and made evident that neither people nor creatures came into existence from the muddy waters of the Nile through coincidences. Foremost, he proved Creation. What we will do is to prove Creation first and explain the invalidity of Darwinism to people in order to clear their brains away from that idol, from that dirt. After putting that away, it is very easy to give the message of Islam and the Qur'an on top of that clean foundation. But the most important thing is to attach importance to the signs of Creation. For example talking about the body structure or life of an insect, or the life of a bee will amaze one who has no knowledge on these. The lives and physical features of these animals is astoundingly perfect and marvelous. They, for instance, may also tell the life of a spider. However, they will get the most effective result in describing that the perceived image forms in the brain. If they are capable of making people comprehend this well, those ones may attain a stage of hakkal yakin faith. No wise person could resist this knowledge and I cannot imagine anyone who would confront this.
Önce, onların bir kere putunu kırmak lazım. Hz. İbrahim (as) gibi, Hz. Musa (as) gibi. Hz. Musa (as) biliyorsunuz, önce o altından olan buzağıyı bir devirmişti ve asasını da atıp onun yılan haline geldiğini insanlara göstertti. Böylece de evrimin olmadığını, yani Firavun'un dediği gibi insanların ve canlıların, Nil'in çamurlarından tesadüfen oluşmadığını bir ispat etti önce. Önce bir yaratılışı ispat etti. Bizim de yapacağımız önce bir yaratılışı ispat etmektir, Darwinizm'in geçersizliğini insanlara bir anlatmaktır. Beyinlerindeki o putu, o kiri bir kere temizlemektir. Onu temizledikten sonra tertemiz bir yapının üzerine İslam'ı, Kuran'ı anlatmak çok kolaydır. Fakat en dikkat edilecek şey, tabi iman hakikatlerine çok önem vermek. Mesela bir sivrisineğin yapısını anlatmak, hayatını anlatmak, arının hayatını anlatmak bilmeyen bir insanı çok şaşırtır. Çok çok mükemmel ve çok hayret vericidir bu hayvanların hayatı, yapısı ve fiziksel özellikleri. Mesela örümceğin hayatını anlatabilirler. Ama en şiddetli netice alacakları şey, bütün görüntünün beyinde olduğunu insanlara tarif etmektir. Eğer bunu iyi kavratırlarsa hakkel yakin derecesinde insanlar iman ederler. Buna aklı başında hiç bir insan dayanamaz. Bu bilginin karşısında duracak hiç bir insan düşünemiyorum ben. (Ekin TV, 19 Ocak 2009)

ADNAN OKTAR'S LIVE INTERVIEW ON EKIN TV, KOCAELI TV, (December 15, 2009) )
ADNAN OKTAR:
Firstly, one has to establish love in his heart, he has to be very sincere, he should not make himself uneasy. He has to submit himself to Allah, he will have fear of Him. He should read the Qur'an at least a couple of times. Then, he should totally submit himself to the path of the Prophet (may Allah bless him and grant him peace), to the creed of Ahl al-Sunnah and be attached to it. Other than that, smashing the philosophy is also very important. See what the Prophet Abraham (pbuh) has done? He came and gave a blow on all the idols. What did the Prophet (may Allah bless him and grant him peace) do? He also smashed the idols. What did the Prophet Moses (pbuh) do? He destroyed the idol. What is the idol of the End Times? It is Darwinism and materialism. Then what is our foremost duty? To destroy all the idols, to smash down the idol of Darwinism with all one's strength, using science as the axe. For this, there is need for weapons made of light and they can receive that by making use of my books, works and our Internet website. That way they will have accomplished that beautiful task. When idols are broken down, then the path is wide open to pure natural belief. Then we can move as we like, but it is definitely important that we should not divide, we should not separate Muslims as Shiite, Alawite or Sunni, because they all recite "La ilaha illa Allah Muhammad Rasul Allah." It is crucially significant that we have love for them all, we embrace all as friends and brothers. Anything contrary to this would serve the satan. May Allah forbid. There is only a handful of Muslims over this world, for instance we are only by the handful in Iran, Saudi Arabia, Syria or Iraq. But there are ones who make mischief and attempt bringing them against one another. They want Syria to fall out with Iraq, Iraq with Syria, Iran with Turkey, Turkey with Iran, Saudi Arabia with Iraq in order to make them fight one another. These are masonic games and they want Muslim countries to fall out with each other. Nobody should be deceived into this. Everyone who says, "La ilaha illa Allah Muhammad Rasul Allah" is our brother. We enfold them in our arms insha'Allah.

Ibrahimova, a.s., Idejna Borba

nehir manzarası

Say: "Nothing can happen to us except what Allah has ordained for us. He is Our Master.
It is in Allah that the believers should put their trust."
(Surat at-Tawba: 51)

Ibrahimov narod je bio jedna despotska zajednica, koja je bila ustrajna u nevjerovanju i, kako se saopćava u Kur'anu, nastojali su se upustiti u prepirku sa ovim cijenjenim čovjekom. Što se tiče Ibrahima, on je pokazivao veliko strpljenje na sve ono što ga je snalazilo, iskazivao je jedan izuzetan moral pokoravajući se Allahu, dž. š., i zahvaljujući Mu. Prilikom pozivanja svog naroda, Ibrahim, a. s., je uvijek iznosio konkretne dokaze, a zahvaljujući izuzetnoj mudrosti kojom ga je obdario Allah, dž. š., iznosio je najdojmljivije primjere i koristio krajnje ubjedljiv metod. Pokazivao je moral sa kojim će Allah, dž. š., biti zadovoljan, ljudima je uvijek pristupao srdačno i milostivo.

Planom koji je primjenjivao, Ibrahim, a. s., je porušio sva temeljna uporišta na kojima se zasnivala izopačena vjera njegovog idolopokloničkog naroda. Argumentirano je dokazao da ta njihova zabludjela vjera nema ni najmanje racionalne osnove, da se sukobljava sa logikom, da je to vjerovanje koje je u suprotnosti sa Allahovom Objavom.

Što se tiče naroda, a osobito njegovog oca Azera, oni su naspram Ibrahima, a. s., namjeravali koristiti despotske metode. Međutim, Ibrahim, a. s., je samo idejno djelovao, iznio je nivo značaja vođenja idejne borbe naspram nevjernika. Njegovi neprijatelji su ga namjeravali kamenovati, protjerati sa ognjišta, pa čak i ubiti, ali on je na sve te njihove brutalnosti odgovarao jedino lijepom riječju. To je jedna superiorna etička odlika koju Allah, dž. š., vjernicima naređuje u Kur'anu:

Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Fussilat, 34)

Ibrahim, a. s., se pokorio Allahu, dž. š.; njegova jaka vjera u Allaha, iskrenost, predanost i pokornost su mu uvijek davali snagu naspram dušmanskog ponašanja njegovog naroda. Razvio je veoma efikasne metode za objašnjenje Allahovog postojanja. Tokom cijelog svog života je velikom odlučnošću i zanosom vodio idejnu borbu protiv nevjernika, a pri tome nije očekivao ništa drugo do Allahovo zadovoljstvo, milost i Džennet.

Nikako ne smijemo gubiti iz vida da je mnogo lakše živjeti u okruženju u kome svi vjeruju u Allaha, dž. š., i žive prema postizanju Njegovog zadovoljstva. U ovakvom društvu čovjek može, promatrajući živote bližnjih, lahko pronaći ispravni put. Međutim, vjerovati, voditi život kojim će Allah, dž. š., biti zadovoljan, u okruženju u kome dominiraju ateisti, oni koji negiraju Allaha, dž. š., iziskuje jednu daleko ozbiljniju odlučnost i, prema tome, moguće je da je to makbulnije kod Allaha, dž. š. (Allah, dž. š., najbolje zna.) Eto, Ibrahim, a. s., je i u tom pogledu jedan sretan insan koga je Allah, dž. š., uzvisio nad ostalim ljudima.

Neke ljude danas obuzima beznađe zbog toga što određeni krugovi iz njihovog okruženja negiraju Allahovo postojanje i što vode život oprečan kur'anskom moralu, gube ushićenje u kontekstu postizanja Allahovog zadovoljstva. Međutim, musliman je dužan srdačno se predati Allahu, dž. š., i voditi život kojim će On biti zadovoljan, pa makar i cijeli svijet bio ateistički nastrojen. Ajetom: Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim. (An-Nahl, 120), Allah, dž. š., saopćava da je Ibrahim, a. s., bio rob koji je bio u stanju sam živjeti istinskom vjerom, koji se usmjeravao jedino Allahu, dž. š. Upravo iz tog razloga i svi vjernici, poput Ibrahima, a. s., trebaju ispoljavati čvrstu odlučnost i, bez obzira na okolnosti, biti nepokolebljivi naspram nevjerničkih smicalica i prijevara.

Namjera Ibrahimovog Bacanja u Vatru

Pobješnjeli zbog porazbijanih kumira, nevjernici su odlučili silom i presijama odgovoriti Ibrahimu, a. s. U tom smislu su pribjegli jednoj velikoj tiraniji, kao što je spaljivanje Ibrahima, a. s., bacanjem u vatru:

"Pripremite za njega lomaču" - povikaše - "pa ga u vatru bacite?" I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim. (As-Saffat, 97-98)

orman manzarası

I zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: "Budi!" – i ono bude.
Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!
(Yâ­Sîn, 82-83)

A u jednom drugom ajetu Allah, dž. š., na slijedeći način saopćava koliko je narod neprijateljski pristupao Ibrahimu, a. s., da su pripremili klopku da ga neizostavno ubiju:

Odgovor naroda njegova bijaše: "Ubijte ga ili spalite!" - ali, Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje. (Al-'Ankabut, 24)

To što su, unatoč tome što su jasno vidjeli dokaze Allahovog postojanja, nevjernici u sebi osjećali gnjev toliko silan da su Ibrahima, a. s., bacili u vatru, ilustrativan je pokazatelj njihove mržnje i nepodnošljivosti prema vjerovjesnicima i vjernicima uopće. Allah, dž. š., nas u Kur'anu obavještava i o drugim vjernicima koji su od strane nevjernika bačeni u vatru:

Prokleti neka su oni koji su rovove iskopali, i vatrom i gorivom ih napunili, kada su oko nje sjedili i bili svjedoci onoga što su vjernici radili! A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali. (Al-Burudž, 4-8)

orman manzarası

One koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu:
"Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!" Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!
(Al-Baqarah, 156-157)

Međutim, kao i sve ostale nevjerničke klopke, Allah, dž. š., je osujetio i njihovu tiraniju. Za mučenja koja su doživljavali vjernici od Allaha, dž. š., dobijaju veliki sevap, a nevjernici, koji su im činili tu tiraniju, zaslužuju vječni džehennemski azab.

Na prvi pogled se misli da će od strane mnogobrojnih nevjernika Ibrahim, a. s., biti uhvaćen i ubijen spaljivanjem. Ali, kao što se smrt dešava jedino Allahovom voljom, i vatra svojstvo paljenja poprima jedino Njegovom voljom. Stvoritelj svega, Allah, dž. š., je u tom trenutku naredio vatri da prema Ibrahimu, a. s., bude ''hladna i svježa''; nevjernička klopka je tako bila osujećena:

"O, vatro," - rekosmo Mi - "postani hladna, i spas Ibrahimu!" I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili. (Al-Anbiya', 69-71)

Kao što je pomagao i svim ostalim pejgamberima, Allah, dž. š., je u ovom teškom trenutku na najljepši način pomogao i Ibrahimu, a. s. Kao što je Musau, baš kada su ga sustizali faraon i njegova vojska, razdvajanjem mora otvorio put, a potom potopio faraona i njegove vojnike, i klopka pripremljena za Ibrahima, a. s., je osujećena jednom velikom mudžizom. Svojom pronicljivošću, hrabrošću i bogobojaznošću, naspram ove nevjerničke klopke, Ibrahim, a. s., je uzor vjernicima. Zato što je posjedovao krajnje čvrstu vjeru, bio je svjestan da je sve ono što ga je spopadalo bilo zacrtano u njegovoj sudbini, da se sve odvija prema Allahovom planu. Stoga, je znao da je, čak i u događajima koji su izgledali kao neprilika, Allahova pomoć i podrška uvijek na strani vjernika. To je Allahovo obećanje: "Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike" (An-Nisa', 141).

Uzimajući za uzor Ibrahima, a. s., koji se vjerom u Allaha, dž. š., pokornošću i uzornim moralom hvali u Kur'anu, i vjernici bi, isto tako, naspram nevolja trebali uvijek iskazivati jednu snažnu pokornost Allahu, dž. š., i ne zaboravljati da je Allah, dž. š., Stvoritelj svega. Svi događaji za koje se misli da će donijeti nedaće zapravo su iskušenja i realizirat će se na sreću vjernika. U tom slučaju, najprikladnije je ponašanje vjernika, za posti-zanje Allahovog zadovoljstva, da uvijek budu usrdni i nepo-kolebljivi i da se stalno oslanjaju i uzdaju u Allaha, dž. š.

Zbog toga klopke, zavjere i napadi nevjernika ne mogu biti povod da vjernike obuzme tuga, da osjećaju nespokojstvo. Naprotiv, to uvijek prouzrokuje povećano ushićenje i približavanje Allahu, dž. š. Allah, dž. š., je u ovom kontekstu u Kur'anu našem Pejgamberu naredio slijedeće:

Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine. (An-Nahl, 127-128)

Išareti Na Današnje Vrijeme U Kazivanju O Ibrahimu, a.s..

Danas se, kao što je poznato, uz pomoć savremene tehnologije proizvode štofovi i materijali različitih odlika. Od tih materijala se pravi odjeća i oruđe otporno na vatru. Ilustracije radi, izrađuje se odjeća od konca i štofova, koja čovjeka štiti od vatre, plamena, iskre ili bilo kojih drugih zapaljivih efekata. Ovo je odjeća koja je otpornija na plamen, koja se teže pali, koja sporije gori i koja se sama od sebe gasi prilikom odstranjivanja plamena ili izvora toplote.

Materijali proizvedeni od stakla, aramida, novoloida, sulfara i vlakana koja ih obavijaju, isto su tako nezapaljivi i otporni na visoke temperature. Radi postizanja otpornosti od zapaljivosti ovog materijala, koji se proizvodi od različitih vlakana, vodi se računa o težini štofa, njegovom tkanju, strukturi, otpornosti i performansu koji pokaže prilikom raznih testiranja. Odjevni predmeti proizvedeni od vatrootpornog materijala, kao što su košulje, hlače, jakne, obuća, rukavice, čarapi i kape, koriste se u naftnim rafinerijama, u prizvodnji hemijskih materijala, u elektro i gasnim postrojenjima, čeličnoj industriji, proizvodnji aluminijuma, u firmama u kojima se vrši zavarivanje, u zrakoplovnoj i svemirskoj industriji, građevinarstvu, protivpožarnim službama i sl.4

Moguće je da se u navedenom ajetu upozorava na ovo veliko naučno dostignuće koje se po-javljuje u ahir-i zemanu i na to da će se proizvo-diti štofovi i mate-rijali otporni na vatru, a, Allah, dž. š., zna.

Mudrosti u Ibrahimovom, a. s., Pozivanju

Metodom Pitanja Je Ljude Upozoravao Na Istinu

Na razmišljanje o tome da kumiri kojima se klanjaju ne posjeduju nikakvu moć, Ibrahim, a. s., je svoj idolopoklonički narod naveo metodom postavljanja pitanja:

"Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu štetu otkloniti?"... (Al-Anbiya', 66)

Postavljanje pitanja osigurava da ljudi, koristeći svoju logiku, postanu svjesni stanja u kome se nalaze. Ovo je jedan veoma bitan metod pozivanja. Naspram iskrenih i mudrih pitanja, oni koji negiraju Allaha, dž. š., doživljavaju veliki slom pošto su sasvim očigledni dokazi Allahovog postojanja. Jasno je da će velika zabluda biti formiranje života okretanjem lica od Allahove vjere i zaboravljanjem na Allaha, dž. š. Ljudi koji posjeduju razum i savjest poimaju Allahovu neoganičenu moć i silu, znaju da je On svemoguć, da posjeduje neograničeno znanje i mudrost i cijeli svoj život formiraju na Allahovom zadovoljstvu. A jedan od najefikasnijih puteva za osvješćavanje onih koji, pod utjecajem šejtana, ne razmišljaju o ovim činjenicama i koji se nalaze u zabludi je postavljanje pitanja koja će ih probuditi iz sna nepromišljenosti i osvježiti njihovu pažnju. Allah, dž. š., u nizu kur'anskih ajeta različitim pitanjima ljude poziva na razmišljanje:

Kažite vi Meni: vodu koju pijete - da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? Ako želimo, možemo je slanom učiniti - pa zašto niste zahvalni? Kažite vi Meni: vatru koju palite - da li drvo za nju vi ili Mi stvaramo? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna onima koji konače; zato hvali Gospodara svoga Veličanstvenog! (Al-Waqi'a, 68-74)

orman manzarası

O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi!" A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji neće umaći i mimo Njega zaštitnika neće naći. Oni su u velikoj zabludi.
(Al Ahkaf:31-32)

On reče: "Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao, Ali ga je pozivanje moje još više udaljilo. I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali – bili su uporni i pretjerano oholi. Zatim, ja sam ih otvoreno pozivao, A onda sam im javno objavljivao i u povjerenju im šaputao,
(Nuh: 5-9)

Objašnjavajući vjerski moral, vjernici mogu, u skladu sa stanjem sagovornika, bistrinom njegovog razuma i da li se odnosi savjesno ili ne, oprobati niz metoda. Ako je onaj koji se poziva osoba osjetljiva na Allahove ajete i osoba bistrog razuma, poimanje vjerskog morala bit će veoma lahko. Međutim, ako je, poput Ibrahimovih sagovornika, riječ o oholim i bezdušnim osobama, onda ih je, na neki način, potrebno probuditi, izvući ih iz stanja bezbrižnosti i idejno ih uzdrmati. Ovakvi ljudi su, zbog svoje oholosti, u jednoj nesvjesnosti u kojoj neće moći vidjeti Istinu, a ako je i vide neće je prihvatiti. Tvrdoglavo brane ispravnost svojih vjerovanja i ne trpe čak ni slušati drugačiju ideju. Postavljanje pitanja suprotnoj strani jedan je od najmudrijih metoda, koji će najbrže uroditi plodom u kontekstu pobijanja ideje koju u jednoj takvoj situaciji brani ta osoba. Tako će osoba doći u koliziju sa zabludjelom vjerom koju brani i sama se uvjeriti u svoju nerazboritost, u to kako je zapala u jednu izopačenu i neodrživu vjeru.

Drugi značaj postavljanja pitanja je, isto tako, onemogu-ćavanje suprotnoj strani da izbjegne razmišljanje o onome o čemu se govori. Kao što se u Kur'anu saopćava, čovjek je biće sklono prepirci. Prema tome, naspram objašnjenja neke različite ideje, mnogi će, u principu, prijeći u protunapad nastojeći braniti svoju ideju. Jedan od načina onemogućavanja ove jalove rasprave je postavljanje pitanja i tako suprotnu stranu usmjeriti ka preispitivanju svoje ideje. Zbog toga što želi odvraćati od razmišljanja o Allahu, dž. š., Ahiretu, Džennetu i Džehennemu, šejtan nastoji ljude usmjeriti na put stalnog bježanja od Istine. Metod postavljanja pitanja se može koristiti naspram ovakvih osoba i tako osigurati da oni razmišljaju o činjenicama o kojima možda nikada ranije nisu razmišljali, kao što je Allahovo postojanje, smisao dunjalučkog života, o tome šta će biti nakon smrti, o Danu konačnog obračuna itd.

Značaj Iskrenosti I Hrabrog Ponašanja Prilikom Pozivanja

Ibrahim, a. s., je jedan odabrani pejgamber, kojeg je Allah, dž. š., obdario mudrošću i zadužio pozivanjem ljudi u vjeru. On je, poput svih ostalih pejgambera, pozivao ljude na Pravi Put, na postizanje Allahovog zadovoljstva, na život za Ahiret i na uzoran moral. Način objašnjavanja tema, metode i stilovi koje su vjerovjesnici koristili prilikom ovog pozivanja trebali bi biti uzor svakom muslimanu; svi muslimani bi, prilikom pozivanja na vjerski moral, trebali pričati i ponašati se kao ovi odabrani ljudi.

Zajednice koje su pejgamberi pozivali u vjeru u Allaha, dž. š., i napuštanje svojih zabludjelih vjerovanja, u biti su činili nerazumni, surovi ljudi. Međutim, kao što je to ajetom: Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se naređuje, a ne povodi se za prohtjevima njihovim... (Aš-Šura, 15) Svemo-gući naredio Muhammedu, a. s., svi pejgamberi su se, prilikom pozivanja, ponašali na način kako će Allah, dž. š., biti zado-voljan i pri tome su iskazivali uzoran moral. I naspram Ibra-hima, a. s., nalazio se jedan svađalački narod koji je bio krajnje odan idolopokloničkoj vjeri svojih predaka. Iako im je Ibrahim, a. s., pokazao apsurdnost politeističkog sistema, oni su se upustili u raspravu sa njim:

I narod njegov se s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" - reče on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pridružujete, bit će samo ono što Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvaća sve. Zašto se ne urazumite? A kako bih se ja bojao onih koje Njemu pridružujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge pridružujete, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran? Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na Pravome Putu." To su dokazi naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajući. (Al-An'am, 80-83)

Jedan od najpozornijih momenata u Ibrahimovom pozivanju je, i njegova iskrenost i otvorenost. Govoreći o Allahovom postojanju, govorio je utjecajnim riječima, usmjerenim ka savjesti sagovornika. Otvoreno ih je opominjao i pozivao na strah jedino od Allaha, dž. š., a to je pokazivalo stepen njegove hrabrosti, pronicljivosti i odlučnosti naspram njih i njihovih kumira. Zabludjelost i besmisao vjerovanja njegovog naroda Ibrahim, a. s., je izražavao jednim iskrenim izlaganjem i efikasnim stilom. To je jedna Allahova naredba saopćena Kur'anom:

Allah dobro zna šta je u srcima njihovim, zato se ti ne obaziri na riječi njihove i posavjetuj ih, i reci im o njima ono što će ih dirnuti. (An-Nisa', 63)

Dok je sav njegov narod bio protiv njega, Ibrahimovo ushićenje i odlučnost, koji su refleksija snažne vjere u Allaha, dž. š., njegov efikasan, isken i racionalan stil nadmoćno je ponašanje koje dojmljuje svakog savjesnog čovjeka. Međutim, zato što je njegov narod bio jedna neupućena zajednica koja nije pristajala na shvatanje bilo čega, Ibrahim, a. s., je nakon toga oprobavao druge metode. Na njihov svađalački stil on je, kako se u Kur'anu kaže, odgovorio na najljepši način. U jednom kur'anskom ajetu Allah, dž. š., na slijedeći način naređuje vjernicima:

Ako se oni budu prepirali s tobom, reci: "Ja se samo Allahu pokoravam, a i oni koji me slijede." I reci onima kojima je data Knjiga i neukima: "Primite islam!" Ako prime islam, onda su na Pravome Putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš. - A Allah dobro vidi robove Svoje. (Ali 'Imran, 20)

Planski Djelovati I Etapno Razmišljati

nehir manzarası

Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!" I bilo je među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali.
(An-Nahl:36)

Kao što smo se na tome zadržali u prethodnom poglavlju, prilikom pozivanja naroda u vjeru u Allaha, dž. š., Ibrahim, a. s., je razradio razne planove i slijedio različite metode. Jedan od tih metoda je i prethodno preduzimanje mjera opreza imajući u vidu moguće opasnosti i reakcije koje će primiti. U Kur'anu se kaže da je pejgambere Allah, dž. š., podržavao egzistencijalno i znanjem, da ih je obdario izuzetnom mudrošću, pronicljivošću i sposobnošću razumijevanja, da su bili obazrivi robovi, koji su, Allahovim nadahnućem, preduzimali pametne i djelotvorne mjere. Ove izuzetne odlike se na besprijekoran način pojavljuju i kod Ibrahima, a. s. Odgovornost koju mu je povjerio Allah, dž. š., on je izvršavao na najljepši način; do maksimuma je, u cilju pozivanja ljudi na Pravi Put, koristio sve raspoložive prilike.

Naspram Ibrahima, a. s., nalazila se mnogobrojna zajednica. Štaviše, ova zajednica mu je prijetila ubistvom, kamenovanjem i protjerivanjem sa ognjišta. Što se tiče Ibrahima, a. s., on je ove mušrike, koji su kovali razne smicalice, neizostavno želio udaljiti od sebe. Zbog toga im je rekao da je bolestan:

Kad je ocu svome i narodu svome rekao: "Čemu se to vi klanjate? Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete? I šta o Gospodaru svjetova mislite?" I on baci pogled na zvijezde, pa reče: "Ja ću se, evo, razboljeti!" - i oni ga napustiše, uzmaknuvši... (As-Saffat, 85-90)

To što je riječima koje je izgovorio nevjernike udaljio od sebe, krajnje je mudar i pametan potez. Oni koji su čuli da je bolestan udaljili su se od njega misleći da bi to moglo prijeći i na njih, te tako Ibrahimu, a. s., nisu uspjeli nanijeti nikakvo zlo. Ibrahim, a. s., koji je tako ostao sam, dobio je i na vremenu za razbijanje kumira. Da nije tako postupio, oni se ne bi udaljili od njega, a on tako možda ne bi našao priliku da porazbija kumire i pripremi klopku. Ovaj Ibrahimov detaljni plan, koji je skovao radi čišćenja ljudi od mnogoboštva, jedan je od najilustrativnijih primjera njegove bogobojaznosti i to da je djelovao snagom vjere i ljubavi prema Allahu, dž. š. U cilju izvršavanja obaveze pozivanja, kojom ga je Allah, dž. š., zadužio, hrabro i odlučno, ulagao je nesebične napore kako ne bi pokleknuo ni pred kakvom nevoljom. Od ljudi nije očekivao nikakvu nagradu, na zlo je uzvraćao dobrotom, a čineći to, u fokusu je imao jedino postizanje Allahovog zadovoljstva.

U Kur'anu se iznose i drugi primjeri u vezi sa spašavanjem nečega iz ruku zalima, prikazujući to kao nešto pokvareno, s mahanom''. Jedan od tih primjera sadržan je u kazivanju o hazreti Hidru, koji je putovao zajedno sa Musaom, a. s. Ti ajeti glase:

I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. "Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!" (Al-Kahf, 71)

"Što se one lađe tiče - ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao." (Al-Kahf, 79)

I u bušenju lađe od strane hzr. Hidra, blagoslovljenog roba koga je Allah, dž. š., podržavao jednim posebnim znanjem, pažnju skreće jedna velika pamet, pronicljivost i gledanje unaprijed. U ajetima se naglašava da je hzr. Hidr bio rob čija se snažna vjera u Allaha, dž. š., pokornost i još niz odlika hvale u Kur'anu, čiji je svaki postupak bio zasnovan na hajiru i mudrosti.

Hidr je probušio lađu, a, čineći to, imao je nekoliko bitnih ciljeva. Znao je da se pred njima nalazi jedan despotski kralj koji će naštetiti i lađi, a i onima koji njome plove; ponesen svojom milošću, odmah je siromasima pritrčao upomoć. Želio je spriječiti njihovo padanje u nevolju, podvrgavanje tiraniji nekog despota. Radi toga je, u cilju zaštite ovih siromaha, odmah probušio njihovu lađu i tako ju je, prikazujući je kao dotrajalu i sa mahanom, spasio iz ruku tirana. U međuvremenu, lađu je oštetio u razumnim granicama, na način da se, nakon popravke, ponovo može koristiti. Tako će oni koji vide lađu misliti da je dotrajala i odustat će od namjere da je otmu. Međutim, vjernici će, nakon prestanka opasnosti da tirani otmu njihovu imovinu, lahko opremiti lađu i ponovo je dovesti u ispravno stanje.

U nastavku ajeta se govori o tome da je hzr. Hidr bio rob koji je bez dvoumljenja izvršavao sve Allahove naredbe, koji je, svojim merhametom i saosjećajnošću, skretao pažnju drugih, koji je bio poznat po privrženosti i dobrotvornosti prema vjernicima, mudri rob koji je pohvaljivan strpljenjem i odlučnošću.

orman manzarası

"As for the boat, it belonged to certain men in dire want: they plied on the water: I but wished to render it unserviceable...

"[to se one lađe tiče, - ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao;
(Al-Kahf , 79)

I Ibrahim, a. s., je, u skladu sa planom kojeg je načinio u borbi protiv nevjerničkog naroda, porazbijao sve kumire kojima su se oni klanjali doživljavajući ih kao svoja božanstva, ali je čitavog ostavio samo jednog. Oni koji su to vidjeli optužili su Ibrahima za razbijanje kumira i namjeravali su ga kazniti zbog toga. Eto, kao što smo i prije istakli, plan kojeg je Ibrahim, a. s., pripremio protiv nevjernika pojavljuje se upravo ovdje:

"To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti'' - reče on. (Al-Anbiya', 63)

Ovim Ibrahimovim riječima idolopoklonički narod, koji je vjerovao da kameni, drveni kumiri upravljaju cijelim univerzumom, da gospodare nad svim živim bićima, ušao je u jednu veoma veliku bezizlaznost, poniženi su i nisu mogli dati nikakav odgovor. Bilo je sasvim očito da su ti kumiri bili kipovi od komada drveta ili kamena, koji nisu bili živi i nisu posjedovali nikakvu moć. Sasvim je jasno da nisu imali drugog izlaza osim prihvatanja ove nepobitne činjenice. Međutim, ove istine, u koje su vjerovali i srcem i dušom, oni nisu mogli i verbalno izraziti. A jedan od razloga njihovog takvog postupanja je činjenica da su, kako Kur'an kaže, bili "nepravedni i oholi" (An-Naml, 14).

A drugo bitno pitanje iz Ibrahimovog pozivanja je to da je, prije no što je prešao na jedno novo objašnjenje, potpuno dokrajčio sva iskrivljena vjerovanja svoga naroda. Allah, dž. š., je Ibrahimu, a. s., dao veliku mudrost, jednu izuzetnu moć razumijevanja i pozivanja. Prilikom pozivanja naroda u vjeru u Allaha, dž. š., koristio je najmudrije, naefikasnije i najpametnije metode. Allahovim nadahnućem je, kao što smo maločas istakli, uništio neodrživu vjeru svoga naroda, na najefikasniji način je iznio nivo zabludjelosti i nastranosti njihove politeističke vjere. Tako je ovaj blagoslovljeni vjero-vjesnik, koga je naš Gospodar ljudima poslao kao opominjača i spasitelja i koga je uzvisio nad ostalim ljudima, Allahovom voljom, umjesto lažnog poimanja, uspostavio istiniti svjeto-nazor zasnovan na vjeri u Allahovo postojanje, u Njegovu jednoću, svemoć i sveznanje.

Ovaj Ibrahimov mudri put, koji je, Allahovim nadahnućem, slijedio pozivajući svoj narod na Pravi Put, veoma je bitan vodič koji, kao uzor, mogu koristiti svi muslimani prilikom objašnjavanja vjerskog morala. Ovo pozivanje, koje je Ibrahim, a. s., upućivao svome narodu, pokazuje da je, prilikom pozivanja neke zajednice u vjeru u Allaha, dž. š., prethodno iznošenje bezizlaznosti i proturječnosti idolopokloničke vjere te zajednice krajnje mudar i efikasan put. Tako će ljudi, koji vide da je njihova vjera ustanovljena na osporenim temeljima, uz Allahovu pomoć, mnogo bolje uspjeti poimati superiornost prave vjere, uspjet će vidjeti da je cijeli univerzum Allah, dž. š., stvorio iz ničega, da Allah, dž. š., posjeduje neograničenu moć i silu i da obuzima sva živa bića.

Izaslanici Koji Su Došli Ibrahimu, a.s.

Jedna od najvećih Allahovih blagodati kojima je obdario Ibrahima, a. s., je ta što ga je podržavao melecima. Prema saopćenjima koja nam Allah, dž. š., daje u Kur'anu, meleci izaslanici su, u obliku ljudi, posjetili Ibrahima, a. s., u njegovoj kući:

Da li je doprla do tebe vijest o uvaženim gostima Ibrahimovim kada mu oni uđoše i rekoše: "Mir vama!", i on reče: "Mir vama, ljudi neznani!" (Az-Zariyat, 24-25)

I Ibrahimu smo izaslanike Naše poslali da mu donesu radosnu vijest. "Mir!" - rekoše; - "Mir!" - odgovori on, i ubrzo im donese pečeno tele. (Hud, 69)

Kao što se vidi, Ibrahim, a. s., je odmah shvatio da su gosti drugačiji ljudi. Prema ovim gostima, koje uopće nije poznavao, pokazao je primjer jednog izuzetnog gostoprimstva: odmah ih je lijepo počastio, a, to što je on učinio manifestacija je njegovog superiornog morala. Čašćenje prije no što to musafiri zatraže jedna je od odlika profinjenosti u koju se muslimani trebaju ugledati. Jedan od primjera Ibrahimove profinjenosti je i to da je taj ićram pripremio a da to gosti nisu primijetili:

I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele, i primače im ga: "Zar nećete jesti?" – upita. (Az-Zariyat, 26-27)

Neznane goste Ibrahim, a. s., nije upitao da li su gladni, štaviše, nije im dao priliku da osjete da se vrše neke pripreme za jelo. Musafir koji nam dođe u goste možda se snebiva reći da je gladan i iz samopoštovanja to ne izrazi. Ibrahimovo neprimjetno pripre-manje jela jedan je od pokazatelja njegove pažnje i poštovanja prema musafiru.

Svoje musafire Ibrahim, a. s., je počastio pečenim ''debelim teletom'', a to pokazuje da je to jedno veoma ukusno i lijepo jelo. Pripremio im je jedno od najukusnijih, najsvježijih jela, koje pruža veliko zadovoljstvo. A Ibrahimovo pitanje: ''Zar nećete jesti?'' upućeno prilikom postavljanja sofre, opet je jedan od primjera pristojnog ponašanja i izuzetnog morala ovog blagoslovljenog vjerovjesnika koga je Allah, dž. š., učinio uzorom cijelom čovječanstvu.

Vijesti Koje Su Donijeli Izaslanici

Ibrahimovi musafiri nisu jeli ono čime ih je on počastio:

A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. "Ti se ne boj!" - rekoše oni - "mi smo Lutovu narodu poslani." (Hud, 70)

To što oni, unatoč tome što se krajnje srdačno odnosio prema musafirima i što ih je lijepo ugostio, nisu jeli jemek kojim ih je počastio, Ibrahimu je bio jedan pokazatelj da je posrijedi nešto nesva-kidašnje. Nesumnjivo, ovi meleci, koji su mu došli u liku čovjeka, iskazali su jedan krajnje neporočan i plemenit moral. Upravo zato što je odmah shvatio da su oni veoma dragocjeni musafiri, i Ibrahim, a. s., se prema njima ponio krajnje gosto-ljubivo. Zauzvrat, izaslanici su otkrili svoj identitet, a potom Ibrahima, a. s., izvijes-tili o radosnoj vijesti o čestitom čeljadetu:

... kada su mu ušli i rekli: "Mir!" - on je rekao: "Mi smo se vas uplašili." "Ne plaši se!" - rekoše - "donosimo ti radosnu vijest, učena sina ćeš imati." (Al-Hidžr, 52-53)

,

Naspram ove radosne vijesti, Ibrahim, a. s., i njegova žena ostali su zbunjeni pošto su oboje već bili u poodmaklim godinama. Štaviše, Ibrahimova žena nije imala djece. Na ovu radosnu vijest izaslanika Ibrahim, a. s., je odgovorio slijedećim riječima:

"Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?" - reče on - "čime me radujete?" "Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti" - rekoše oni -, "zato nadu ne gubi!" (Al-Hidžr, 54-55)

A žena njegova stajaše tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se osmjehnu. "Jadna ja!" - reče - "zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star. Ovo je zaista nešto neobično!" (Hud, 71-72)

Ovo je za Ibrahima, a. s., bila vijest o jednoj velikoj mudžizi. Kada je, u čuđenju, njegova žena, koja je bila zabezeknuta ovom viješću izaslanika, upitala kako će se poroditi, izaslanici su dali slijedeći odgovor: "Tako je odredio Gospodar tvoj" - rekoše oni - "On je Mudar i Sveznajući" (Az-Zariyat, 30). A u drugom ajetu Allah, dž. š., saopćava da se Ibrahim, a. s., i njegova žena ne trebaju čuditi ovoj Njegovoj moći:

"Zar se čudiš Allahovoj moći?" - rekoše oni - "Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!" (Hud, 73)

Izaslanici su, osim toga, Ibrahima, a. s., podsjetili i na slijedeću činjenicu:

"Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti" - rekoše oni -, "zato nadu ne gubi!" (Al-Hidžr, 55)

Izgubiti nadu u Allaha, dž. š., duševno je stanje onih koji žive udaljeni od vjere. Neispunjenjem određenih očekivanja, takve ljude obuzima beznađe i vjeruju da se njihove želje nikada neće ostvariti. To je, pak, pokazatelj da oni nisu u stanju ispravno poimati Allaha, dž. š. Što se tiče Ibrahima, a. s., on je, kao nepokolebljivi uzdanik u Allaha, dž. š., iskazivao uzorne moralne vrline.

Svjestan Allahove moći, sve ono što želi, vjernik traži od Allaha, dž. š., i nada se u Njega. Ne smije se zaboraviti da je On Stvoritelj okolnosti, a i ishoda koji nastaju u vezi s tim, da je On onaj koji je na Zemlji uspostavio zakone. Kada nešto odluči, On samo kaže ''Budi!'' i to se odmah desi. Zato što je kod Allaha, dž. š., sve moguće, vjernik je u svakoj svojoj želji obuzet nadom. Svoju svemoć Allah, dž. š., u Kur'anu ističe na slijedeći način:

On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nešto odluči, za to samo rekne: "Budi!" - i ono bude. (Al-Baqara, 117)

Insan koji spozna ovu činjenicu zna da je i barijere, koje izgledaju kao nepremostive, Svojom mudrošću stvorio Allah, dž. š.: On je Stvoritelj nerodnosti, a kada god odluči, On to može preobratiti u suprotno. I u kazivanju o Ibrahimu, a. s., desilo se tako: unatoč poodmaklim godinama i činjenice da je njegova žena bila nerotkinja, Allah, dž. š., im je podario učenog sina. Jedino je Allah, dž. š., Taj koji ubija, proživljuje i ostavlja u životu.

Allah, dž. š., nam je u Kur'anu saopćio jedan čudotvorni događaj i obavijestio nas da je Ibrahima, a. s., i njegovu ženu, za koje je bilo nemoguće da imaju potomstvo, obdario sinom. Sasvim je moguće da se u ovom ajetu nalazi i išaret na savremeno liječenje nerodnosti i dostignuća u medicini. (Allah, dž. š., najbolje zna.)

Druge Vijesti Koje Su Izaslanici Donijeli Ibrahimu, a.s.

nehir manzarası

I zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: "Budi!" – i ono bude.Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!
(Surah Ya sin:82 83)

Prva vijest koju su izaslanici donijeli Ibrahimu, a. s., bila je vijest o sinu. Što se tiče druge, to je bila vijest o skorom uništenju nevjerničkog naroda Lutova, a. s., koji je, poput Ibrahima, a. s., bio jedan od blagoslovljenih pejgambera. (Lut, a. s., je bio pejgamber, koji je živio u vrijeme kad i Ibrahim, a. s., na istom geografskom području, i koji je svoj homoseksualni narod odvraćao od te nastranosti i pozivao u vjeru u Allaha, dž. š. U drugom dijelu knjige detaljnije ćemo govoriti o životu Luta, a.s.) Ovu vijest izaslanika Allah, dž. š., nam saopćava slijedećim riječima:

"A šta vi hoćete, o, izaslanici?" - upita Ibrahim. "Poslani smo narodu grješnom" - rekoše - "da sru-čimo na njih grumenje od ilovače, svako obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli." (Az-Zariyat, 31-34)

Dijalog između Ibrahima, a. s., i izaslanika se na slijedeći način navodi u Kur'anu:

I kad izaslanici naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše: "Mi ćemo uništiti stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici." "U njemu je Lut" - reče Ibrahim. - "Mi dobro znamo ko je u njemu" - rekoše oni - "mi ćemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim žene njegove, ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti. (Al-'Ankabut, 31-32)

I pošto Ibrahima prođe strah i dođe mu radosna vijest, on se poče raspravljati sa Našim izaslanicima o narodu Lutovu; Ibrahim je zaista bio dobrodušan, sažaljiv i odan. "O Ibrahime, prođi se toga, naređenje od Gospodara tvoga je stiglo; njih će stići patnja, sigurno!" (Hud, 74-76)

Vijest o uništenju, koju su donijeli Allahovi izaslanici, u drugoj suri se navodi na slijedeći način:

"Mi smo poslani narodu navjerničkom" - rekoše - "samo ćemo svu Lutovu čeljad spasiti, osim žene njegove, ona će, odlučili smo, sa ostalima kaznu iskusiti." (Al-Hidžr, 58-60)

Allah, dž. š., u Kur'anu kaže da nikada neće uništiti neku zajednicu u kojoj se nalaze vjernici i zato, putem Svojih meleka izaslanika, Allah, dž. š., obavještava Ibrahima i Luta, a. s., o tome šta trebaju raditi. Tako su oni napustili to područje i učinili hidžru.

Ibrahimovi, a. s., Sinovi: Ismail I Ishak, a.s.

Izaslanici koji su došli Ibrahimu, a. s., saopćili su mu radosnu vijest primanja dove koju je on, zapravo, ranije uputio Allahu, dž. š. Ta dova je bila Ibrahimovo traženje čestitog potomstva od Allaha, dž. š.:

"Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!" (As-Saffat, 100)

nehir manzarası

Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio me tumačenju nakih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitinik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!"
(Yusuf: 101)

p>Ibrahim je od Allaha, dž. š., zatražio čestitog evlada. Međutim, ako napravimo uvid u originalni tekst Kur'ana, vidjet ćemo da Ibrahim, a. s., nije izrazito tražio svoje čeljade, već bilo kog čestitog muslimana koji će, nakon njegove smrti, provoditi Allahovu vjeru. Da Ibrahim, a. s., nije bio u iščekivanju svog evlada, razumije se i iz odgovora kojeg je dao izaslanicima. Kada su mu izaslanici saopćili radosnu vijest o ''učenom sinu'', on je odgovorio: "Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?" - reče on - "čime me radujete?" (Al-Hidžr, 54). Međutim, Allah, dž. š., je Ibrahimu, a. s., odlučio stvoriti vjernički soj zato je, mudžizom, njegovu ostarjelu i nerodnu ženu učinio pogodnom za rađanje. A kao što smo istakli i u prethodnim poglavljima, ovu radosnu vijest dobio je putem izaslanika:

 

"I Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi." (As-Saffat, 101)

Ovaj primjer iz kazivanja o Ibrahimu, a. s., vidljiv je i u slučaju Zekerijja, a. s., koji je poticao od njegovog soja. Allah, dž. š., nas u Kur'anu na slijedeći način obavještava o Zekerijjaovoj dovi i o tome kako ga je obdario čestitim sinom:

Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau, kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo, i rekao: "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao. Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš s njim zadovoljan." "O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati." "Gospodaru moj," - reče on - "kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio?" "Eto tako!" - reče. "Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio.'" (Maryam, 2-9)

I Zekerijja, a. s., je, kao i Ibrahim, od Allaha, dž. š., tražio čestitog nasljednika. Nikako se ne smije zaboraviti da, ukoliko Allah, dž. š., nekoga ne uputi na Pravi Put, onda mu niko drugi tu ne može pomoći. Allah, dž. š., u Kur'anu kaže: "...Allah ukazuje na Pravi Put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim Putem poći" (Al-Qasas, 56).

U ovom kontekstu, Allah, dž. š., nam navodi i primjer sina Nuhova, a. s. Ta osoba je sin blagoslovljenog pejgambera, kojeg je, njegovom iskrenošću, saburom, pokornošću i lijepim moralom, On učinio uzorom čovječanstvu. Međutim, on se nije držao Pravog Puta na koji ga je pozivao Nuh, a. s., i bio je od nevjernika. Allah, dž. š., ga je, zajedno sa ostalim nevjernicima, uništio u potopu (Hud, 43).

Što se tiče Ibrahima, a. s., Allah, dž. š., ga je obradovao čestitim evladima. U Kur'anu se saopćava da su ti blagoslovljeni robovi bili Ismail i Ishak, a. s., kojima je Allah, dž. š., ukazao čast vjerovjesnika. I oni su, dakle, kao i Ibrahim, a. s., svojom privrženošću Allahu, dž. š., uzornim moralom i predanošću, bili blagoslovljeni pejgamberi. U Kur'anu se na slijedeći način saopćava iskrena dova i zahvalnost koju je, nakon što je obradovan viješću o Ishaku i Ismailu, Ibrahim, a. s., uputio Allahu, dž. š.:

"Hvala Allahu, koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe." (Ibrahim, 39)

Allah, dž. š., u Kur'anu saopćava da je Ismail, a. s., bio "od onih dobrih" i da mu je dao "prednost nad svijetom ostalim", a osim toga: on je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik (Maryam, 54-55). Allah, dž. š., u Kur'anu cijelom čovječanstvu saopćava i to da je zadovoljan Ismailom, a. s.

Dok je još Ibrahim, a. s., bio u životu, Allah, dž. š., je Ishaku, a. s., podario Jakuba. Jakub, a. s., je, isto tako, bio vjernik, ko-jem je Allah, dž. š., ukazao čast pejgamberstvom. Allah, dž. š., u Kur'anu saopćava da je Svojom milošću obasuo ovog oda-branog roba (Yusuf, 6). Jakub, a. s., je blagoslovljeni insan, koji je posjedovao iskrenu vjeru u Allaha, dž. š., i koji se u Kur'anu (Sad, 46) hvali činjenicom da mu je uvijek na umu bio budući svijet. Allah, dž. š., nas na slijedeći način u Kur'anu obavještava o izuzetnim moralnim odlikama Ishaka i Jakuba, a. s.:

Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet; i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi. (Sad, 46-47)

I poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim, i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali. (Al-Anbiya', 72-73)

I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim. (As-Saffat, 112)

nehir manzarası

Kada mu je Gospodar njogov rekao: "Budi poslušan!" – on je odgovorio: "Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!" I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: "Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!
(Al Baqara:131-132)

Ibrahim, a. s., se u Kur'anu pohvaljuje time da se u svim svojim poslovima usmjeravao ka Allahu, dž. š., da Mu se iskreno i iz duše obraćao dovom i da je bio odlučan i nepokolebljiv u svojoj vjeri u Allaha, dž. š. Ibrahimovo pokorno držanje naspram svih nevolja i poteškoća koje su ga snalazile uzor je svim vjernicima. A njegova dova u vezi sa sinovima očit je pokazatelj te iskrenosti:

"Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili." (Ibrahim, 37)

Veliku dobrotu nad Ibrahimom, a. s., i njegovim sojem Allah, dž. š., na slijedeći način ističe u suri Yusuf:

I eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te naučiti, i milošću Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao što je prije tebe obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. - Gospodar tvoj, doista, sva zna i mudar je." (Yusuf, 6)

U drugim ajetima Allah, dž. š., kaže o soju Ibrahima, a. s.:

I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep spomen sačuvali, a na onome će, doista, jedan od onih dobrih biti. (Al-'Ankabut, 27)

I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja'kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet; i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi. (Sad, 45-47)

I pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo i darovasmo im svako dobro i učinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani. (Maryam, 49-50)

Allah, dž. š., u Kur'anu saopćava da je Ibrahimovu porodicu odabrao nad ostalim, da ih je podržao Knjigom i mudrošću i da im je dao veliko carstvo:

Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom. (Ali 'Imran, 33)

Ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli. A Mi smo Ibrahimovim potomcima Knjigu i mudrost dali, i carstvo im veliko darovali. (An-Nisa', 54)

Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na Pravome Putu." To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajući. (Al-An'am, 82-83)

I u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo: "Nek je u miru Ibrahim!" Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine, a on je, doista, bio rob Naš, vjernik. (As-Saffat, 108-111)

Allah, dž. š., je Ibrahima, a. s., nagradio jednim lijepim, hajirli i čistim sojem. Dok je njegov narod bio neposlušan, ohol i ustrajan u nevjerovanju u Allaha, dž. š., sinovi Ibrahima, a. s., koje će, kao nasljednike, ostaviti narodu, odabrani su kao pejgamberi:

I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo - a Nuha smo još prije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine. (Al-An'am, 84)

Ismail i Ishak, a. s., su, zajedno sa Ibrahimom, a. s., pozivali ljude u vjeru u Allaha, dž. š. Ismail i njegov otac Ibrahim, a. s., sagradili su svetu Kabu.

Ibrahimova, a. s., Gradnja Kabei

The Maqam Ibrahim (Station of Abraham) houses the stone that the Prophet Abraham (pbuh) used as a walkway while building the Ka`bah.

Allah, dž. š., u Kur'anu kaže da je Ibrahim, a. s., sa svojim sinom Ismailom, a. s., sagradio Kabu. Kaba, koja se nalazi u arabijskom gradu Mekki, prvi je hram koji je izgrađen kao mjesto jedino za molitvu Allahu, dž. š. Da se u Kabi, "prvom hramu sagrađenom za ljude", nalazi "mjesto na kome je stajao Ibrahim, a. s." Allah, dž. š., saopćava slijedećim riječima:

Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. U njemu su znamenja očevidna - mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u nj treba biti siguran. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome. (Ali 'Imran, 96-97)

Zadatak izgradnje Kabe, koji mu je povjerio Allah, dž. š., Ibrahim, a. s., je izvršio zajedno sa svojim sinom Ismailom, a. s. Allah, dž. š., u Kur'anu saopćava da je na slijedeći način nadahnuo Ibrahima, a. s.:

I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati i oglasi ljudima hadž!" - dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog! (Al-Hadždž, 26-28)

Allah, dž. š., je Ibrahimu, a. s., naredio da očisti Kabu. Kako god to može biti fizičko čišćenje, isto tako može biti i čišćenje u duhovnom značenju. Prema tome, ovim ajetom nas Allah, dž. š., obavještava da je naredio i fizičko, a i duhovno (od nečistoće širka i nevjernika, koji su se klanjali drugima mimo Allaha, dž. š.) čišćenje Kabe. U drugom ajetu Allah, dž. š., na slijedeći način saopćava Ibrahimov i Ismailov, a. s., zadatak izgradnje Kabe:

I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!" (Al-Baqara, 127)

Dok su gradili Kabu, odnosno dok su vršili jedan faktički posao i ibadet, Ibrahim i Ismail, a. s., su stalno činili dovu Allahu, dž. š. Ugledajući se u ovu lijepu odliku pejgambera, mi se o svakom pitanju možemo obratiti Allahu, dž. š., od Njega možemo tražiti pomoć, i kada obavljamo neki posao, možemo Ga hvaliti i veličati, pošto je , Allah,dž. š., Onaj koji zna i ono nejskrivenije kod čovjeka,Koji ga u svakom trenutku čuje i vidi i Koji je obaviješten o svemu onome što čini. Vjernik zna da će se Allah, dž. š., odazvati svim dovama i činjenje dove doživljava kao način približavanja Allahu, dž. š. Ponekad neki ljudi misle da dovu mogu činiti samo u određeno vrijeme i na određenom mjestu te je nastoje uobličiti određenim klišeom. Međutim, dove pejgambera o kojima smo obaviješteni Kur'anom pokazuju nam da vjernik može činiti dovu i kada je u nekom poslu, i kada leži, sjedi; uvijek i u svim prilikama se može obratiti Allahu, dž. š. Za to ne postoji nikakvo pravilo. Insan se u svakom trenutku može usmjeriti ka Allahu, dž. š., srčano Ga spominjati u svakom trenu i veličati Ga Njegovim najljepšim imenima.

Al-Kaaba

Na kraju dova, koje su činili prilikom izgradnje Kabe, Ibrahim i Ismail, a. s., su veličali Allaha, dž. š. Nakon što su izrazili ono što traže od Allaha, dž. š., oba pejgambera su Ga hvalili isticanjem da On sve čuje i sve zna. To, pak, pokazuje da je, i prilikom dova, lijepo Allaha, dž. š., spominjati i moliti Ga Njegovim svojstvima. Allah, dž. š., u jednom ajetu kaže slijedeće:

Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena - kako budu radili, onako će biti kažnjeni! (Al-A'raf, 180)

Spominjući Allaha, dž. š., isticanjem, poput pejgambera, Njegove veličine, da On sve vidi, čuje, da je svemoguć, da posjeduje mudrost i vlast, odlike su vjernika. U Kur'anu postoji niz ajeta u vezi sa dovama pejgambera, koji su pokazatelji i uputa vjernicima kako da se obraćaju Allahu, dž. š.

 

A sacred stone inside the Mosque of Umar, which Muslims believe was used by the Prophet Abraham (pbuh) when the Ka`bah was being built.

Ibrahimovo I Isamilovo Iskušenje Kurbanom

Jedan od događaja o kojima nas Allah, dž. š., obavještava u kazivanju o Ibrahimu, a. s., je slučaj kurbana. Ovo iskušenje kojem su bili izloženi Ibrahim, a. s., i njegov sin Ismail, a. s., na slijedeći način se ističe u Kur'anu:

I Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi. I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: "O, sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?" - "O, oče moj," - reče - "onako kako ti se naređuje, postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati." I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo: "O, Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; - a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine - to je, zaista, bilo pravo iskušenje!" - i kurbanom velikim ga iskupismo. (As-Saffat, 101-107)

U navedenim ajetima Allah, dž. š., nas obavještava o tome na kakvo iskušenje je stavio Ibrahima, a. s. Islamski alimi ove ajete generalno komentiraju na isti način. Ilustracije radi, poznati turski alim, Elmalili Hamdi Yazir, u svom djelu Kuran-i Kerim tefsiri, ističe da je objava ono što je Ibrahim, a. s., vidio u snu, a da je izvršenje te objave naredba. Objašnjenje nastavka ajeta on iznosi na slijedeći način:

... On se nije usudio učiniti to nasilu. Prvo je, kako bi se posavjetovao o načinu izvršenja, postavio pitanje o tome šta on misli, a time je, prvenstveno, htio da, povinovanjem, on postigne nagradu i sevap. Treba zamisliti koliko je intenzivan osjećaj saosjećanja u srcu oca, koji se, dok to saopćava, obraća sa: "O, sinko moj!" i koliko njime dominira ogromna ljubav prema Allahu, dž. š., i naloženom zadatku. (...) A njegov sin blage naravi, koji je znao da je to jedna Božanska naredba i da je Allah, dž. š., sa strpljivima: "O, oče moj," - reče - "onako kako ti se naređuje, postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati."5

nehir manzarası

According to the Torah, the Prophet Abraham (pbuh) and his wife were interred in the Machpelah cave in al-Khalil (Hebron).

I kurbanom velikim ga iskupismo
(As-Saffat:107)

U tefsiru Omera Nasuhi Bilmena ovo se iskušenje, kojem je bio izložen Ibrahim, a. s., i njegov sin, tumači na slijedeći način:

I Ibrahim, a. s., a i njegov sin su, izvršenjem naredbe, pokazali predanost Allahu, dž. š., a Ibrahim, a. s., se našao u takvom stanju da je, radi klanja, svoga sina položio na jednu stranu lica. (...) Shvatajući da je to od Boga dž.š., san, a time i naredba, on je uložio napore u cilju izvršenja te naredbe ispoljavajući pri tome sabur i bespogovornu poslušnost Allahu, dž. š. Na kraju, Allah iskazuje Svoju milost, naređuje mu da, umjesto sina, zakolje hajvana i tako Ibrahima, a. s., spašava od jedne takve požrtvovanosti.6

Iz ajeta i njihovih tefsira se sasvim jasno vide Ibrahimova i Ismailova, a. s., srčana predanost, pokornost i privrženost Allahu, dž. š. Ovaj izuzetni moral je veoma lijep uzor, jedinstven vodič svima onima koji vjeruju u Allaha, dž. š. Zato bi, svi vjernici trebali slijediti njihov Put i prepoznavati se po pedantnosti izvršenja Allahovih naredbi, po svome nepopustljivom, strpljivom i pokornom karakteru naspram poteškoća ili nevolja. U nastavku sure As-Saffat Allah, dž. š., kaže slijedeće:

I u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo: "Nek je u miru Ibrahim!" Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine, a on je, doista, bio rob Naš, vjernik. (As-Saffat, 108-111)

 

Bilješke

2- Kütüb-i Sitte, Prof. Dr. İbrahim Canan, 2. cilt, s. 130

3- Philip Johnson, The Wedge of Truth: Splitting the Foundations of Naturalism, Intervarsity Press, 2000, s. 154

4- http://www.firewear.com/spcgide.htm. http://www.iastate.edu/~tc-ext/flame.html

5- Elmalılı Muhammed Hamdi Yazır, http://www.kuranikerim.com/telmalili/saffat.htm

6- Ömer Nasuhi Bilmen, Kuran-ı Kerim'in Türkçe Meali Alisi ve Tefsiri, cilt 9, s. 2994

3 / total 6
Knjigu “Ibrahim I Lut, S.a.v.s.” Haruna Jahje možete čitati online, podijeliti na društvenim mrežama kao što su Facebook i Twitter, sačuvati na svoj kompjuter, korisiti u svojoj zadaći i drugim radovima, i objavljivati, kopirati i reproducirati je na svojoj web stranici ili blogu bez ikakve naknade, uz jedinu obavezu navođenja ove stranice kao izvora.
O ovoj stranici | Postavi kao pocetnu stranicu | Dodajte u favorite | RSS Feed
Sav materijal koji se nudi na ovoj stranici se moze kopirati i iskoristiti pod uslovom da se prikaze izvor
(c) All publication rights of the personal photos of Mr. Adnan Oktar that are present in our website and in all other Harun Yahya works belong to Global Publication Ltd. Co. They cannot be used or published without prior consent even if used partially.
© 1994 Harun Yahya. www.harunyahya.com
page_top