Ibrahim I Lut, S.a.v.s.

Spremi knjigu

Download (DOC)
Download (PDF)
Komentari

Dijelovi knjige

< <
5 / total: 6
Knjiga Druga: Lut, a. s.

Život Luta, a. s.

Allah, dž. š., nam u Kur'anu saopćava da su odre-đeni pejgamberi živjeli u istom periodu. Ilustracije radi, Harun, a. s., je bio podrška Musau, a. s., u njego-vom pozivanju i borbi protiv faraona. Jakub, a. s., i njegov sin Jusuf, a. s., bili su blagoslovljeni ljudi, kojima je, u istom periodu, Allah, dž. š., ukazao čast vjerovjesništvom.

I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo – to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao. I u milost Našu ga uvedosmo; on je doista, od onih dobrih.
(Al-Anbiya', 74-75)

nehir manzarası

U Kur'anu se saopćava da su Ibrahim, a. s., i Lut, a. s., isto tako, živjeli u istom vremenu i na istom pros-toru. Unatoč tome što su vodili život u različitim narodima, Ibrahim i Lut su bili podrška jedan drugome. Allah, dž. š., u Kur'anu kaže slijedeće:

"Vi ste" - reče on - "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu na ovome svijetu međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati, vatra će vaše boravište biti, i niko vam u pomoć neće moći priteći." I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reče: "Ja se selim ona-mo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar." (Al-'Ankabut, 25-26)

Vršiti seobu u ime Allaha, dž. š., izraz je potpune pokornosti Allahu, dž. š., prihvatanja Njega kao jedinog Prijatelja i Pomoćnika i skloniti se pod Allahovu zaštitu. I Lut, a. s., je također bio jedan blagoslovljeni čovjek, koji je, udaljavajući se od nevjerničkog života svog zabludjelog naroda, poput svih pejgambera, iskrenošću i oslanjanjem na Allaha, dž. š., bio uzor čovječanstvu. Lut i Ibrahim, a. s., poslani su različitim narodima, različite ljude su pozivali u vjeru u Allaha, dž. š. U Kur'anu se saopćava da je narod, kojem je poslan Lut, a. s., bila zajednica zagrezla u homoseksualnost, nastranost koju Allah, dž. š., zabranjuje.

Izopačenost Lutovog Naroda

nehir manzarası

"Picos de Europa" (1860) Carlos de Haes Museo del Prado

Nevjernicima se život na ovom svijetu čIni lijepim i oni se rugaju onima koji vjeruju. A na Sudnjem danu biće iznad onih koji su se Allah bojali i grijeha klonili. – A Allah daje u obilju onome kome On hoće, bez računa.
(Al-Baqara:212)

Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio... (Ar-Rum, 30), kaže Allah, dž. š., i time nas obavještava da je čovjeka stvorio u određenoj ćudi. Što se tiče šejtana, on ljudima naređuje da stvorenja Allahova mijenjaju (An-Nisa', 119), udaljava čovjeka od njegove prirode i ulaže napore da ga navede na različite izopačenosti. A jedna od najekstremnijih izopačenosti na koje navodi šejtan je homoseksualizam. Upravo o stanju ovih ljudi, koji, vođeni šejtanskim instruk-cijama, žive nemoralnim životom, Allah, dž. š., nas u Kur'anu obavješta-va riječima: ...I kakav god oni do-kaz vide neće ga vjerovati: ako vide Pravi Put - neće ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put će je prihvatiti... (Al-A'raf, 146). Ti ljudi, kako to Svemogući saopćava ajetom Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s Pravog Puta skrenete (An-Nisa', 27), žele da svi ostali skrenu sa Pravog Puta. Odgovor koji će dobiti ovi ljudi se na slijedeći način ističe u Kur'anu:

A njih smijeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći. (Maryam, 59)

Ova moralna nastranost je kroz povijest zabilježena u različitim ljudskim zajednicama. Jedna od tih zajednica je i idolopoklonički narod Luta, a. s. Lut, a. s., je bio blagoslovljeni pejgamber, koji je iskreno vjerovao u Allaha, dž. š., imao uzoran moral i pokornost. Svoj narod je, također, pozivao na strah od Allaha, dž. š., da napuste ovu nastranost zabranjenu od strane Allaha i da vode život kojim će On biti zadovoljan. Međutim, na pozive Allahovog blagoslovljenog poslanika njegov narod je odgovarao neprijateljstvom. Zbog iskazane ružne hrabrosti i ovog nemorala, Lutov narod je zaslužio stradanje i kaznu Allahovu. Kraj koji je zadesio ovaj narod na slijedeći način se navodi u Kur'anu:

I Luta - kad reče narodu svome: "Zašto činite razvrat koji niko prije vas na Svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!" A odgovor naroda njegova glasio je: "Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi čistunci!" I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili. I na njih smo kišu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skončali. (Al-A'raf, 80-84)

Ovi ljudi, koji su, unatoč otvorenim opomenama, nastavili sa svojim nastranostima, prijetili su Lutu i vjernicima iz njegovog prisustva da će ih protjerati iz grada u kome su se nalazili. A govoreći ...oni su ljudi čistunci (Al-A'raf, 82) mislili su da se time ismijavaju vjernicima. Unatoč ovoj nastranosti i pobješnjelosti naroda, Lut, a. s., je, u ime Allaha, nastavio sa pozivanjem.

Kao manifestacija zanosne vjere u Allaha, dž. š., i dubokog straha od Njega, Lut, a. s., je bio strpljiv, odlučan i hrabar Allahov rob. To što je na njegove pozive narod odgovarao ismijavanjem i nasrtajima još više je povećalo njegovu odlučnost i nepokolebljivost. Kao i svi pejgamberi koje je Allah, dž. š., slao ljudima kao opomenu i upozorenje, nastavio je sa pozivanjem na dobro i odvraćanjem od zla; pedantno je izvršavao ovaj časni poziv koji mu je Allah, dž. š., ukazao. Allah, dž. š., kaže slijedeće u Kur'anu:

O, Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da - po Njegovom naređenju - pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti, a ne slušaj nevjernike i licemjere, i na uvrede njihove pažnju ne obraćaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik. (Al-Ahzab, 45-48)

I poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pričama o njima spomen sačuvali - daleko bili ljudi koji nisu vjerovali! (Al-Mu'minun, 44)

I vjernici bi se trebali ugledati u ovaj superiorni moral Luta, a. s., morali bi se uvijek strpljivo ponašati prilikom pozivanja u vjeru i vjerski moral ljudima objasniti različitim metodama, na najljepši način i odlučno.

Lutovo, a. s., Upozoravanje Naroda

nehir manzarası

i Ismaila i El-jese’a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali –
(Al-An'am,86)

I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike. Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!" (Aš-Šu'ara, 160-163)

Od svog naroda Lut, a. s., je tražio da napuste razvrat i da se povode za njime, vjerovjesnikom. Odmah nakon ovog poziva on im je istakao da od njih ne očekuje nikakvu nagradu, da samo želi postići Allahovo zadovoljstvo:

"Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi." (Aš-Šu'ara, 164)

Neposredno nakon ovih riječi, Lut, a. s., je na slijedeći način opisao koliko je velika nemoralnost to što radi njegov narod:

Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite, a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite" - rekoše oni: "Ako se ne okaniš, o, Lute, bit ćeš sigurno prognan." "Ja se gnušam toga što vi radite!" - reče on. (Aš-Šu'ara', 165-168)

Određeni krugovi danas ulažu napore kako bi nastranosti, slične ovoj, prikazali normalnim i legitimnim. To je, u isto vrijeme, i jedan od razloga koji se krije u pozadini porasta moralne degeneracije širom svijeta. Međutim, muslimani sav svoj život usmjeravaju i ograničavaju u okvirima odredaba koje je precizirao Allah, dž. š. Stav muslimana naspram ove moralne izvitoperenosti, koju je Allah, dž. š., opisao kao ''razvrat'', trebala bi biti kao stav Luta, a. s.

U ajetima se, isto tako, nazire da su ovi nerazumni i nemoralni ljudi, koji su, na sva upozorenja Luta, a. s., odgovarali prijetnjama i napadima, bili obuzeti osjećajem sigurnosti, proistekle iz činjenice da ih je brojčano bilo veoma mnogo. Jedan dio onih koji žive daleko od vjere posjeduju ovako pogrešan ugao posmatranja. Dakle, osjećaj sigurnosti im daje to što su mnogobrojni. Ali, Allah, dž. š., nam saopćava da su tokom posvijesti vjernici uvijek bili u malom broju. A za broj vjernika u Lutovom narodu, Allah, dž. š., u Kur'anu kaže da u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo (Az-Zariyat, 36). Međutim, Allahova pomoć i podrška je uvijek na strani vjernika, a to je ono što je bitno. Svemogući u Kur'anu obećaje da će vjernici, koji iskrenog srca vjeruju u Allaha, dž. š., koji jedino paze na Njegovo zadovoljstvo, čine dobra djela misleći na budući svijet i koji ulažu napore za širenje islamskog morala među ljudima, uvijek izlaziti kao pobjednici. U suri An-Nur, naš Gospodar nam se obraća slijedećim riječima:

Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grješnici. (An-Nur, 55)

Ovaj božanski zakon našeg Gospodara, dž. š., provodio se tokom cijele povijesti; u svojoj borbi protiv nevjernika, koji su brojčano bili znatno nadmoćniji, malobrojni vjernici su uvijek ostvarivali velike uspjehe. A one koji vjeruju, Allah, dž. š., raduje slijedećom viješću:

...Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete! "- A Allah je na strani izdržljivih. (Al-Baqara, 249)

Izaslanici Koji Su Došli Lutu, a.s..

nehir manzarası

Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahnuli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila.
(At-Tahrim,12)

Izaslanici, koji su došli kod Ibrahima, a. s., obradovali su ga viješću o čestitom evladu. Što se tiče drugog habera izaslanika, on je bio u vezi sa narodom Luta, a. s.:

I kad izaslanici naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše: "Mi ćemo uništiti stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici." (Al-'Ankabut, 31)

A dolazak izaslanika Lutu, a .s., saopćava se na slijedeći način:

I kad izaslanici Naši dodoše Lutu, on se zbog njih nađe u neprilici i bi mu teško pri duši, pa reče: "Ovo je mučan dan!" (Hud, 77)

Kur'anom smo obaviješteni da je, kada su saznali da su došli izaslanici, nastrani narod došao kod Luta, a. s., i njegovih gostiju:

Oni su od njega goste njegove tražili... (Al-Qamar, 37)

A što se tiče Luta, a. s., on ih je upozorio siljedećim riječima:

I narod njegov pohrli njemu - a i prije su radili sramotna djela. "O narode moj," - reče on - "eto mojih kćeri, one su vam čistije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar među vama nema razumna čovjeka?" "Ti znaš da nam nisu potrebne tvoje kćeri" - rekoše oni - "ti doista znaš šta mi hoćemo." (Hud, 78-79)

Moguće je da je formulacijom: "Eto mojih kćeri", Lut, a. s., aludirao kako na svoje kćerke, tako i na ostale mlade djevojke iz naroda. Ovom formulacijom je on svome narodu preporučivao da, na način kako je to Allah, dž. š., odredio, stupaju u vezu sa ženama, koja će biti ozvaničena brakom. (Allah, dž. š., najbolje zna.) A formulacijom :"Zar među vama nema razumna čovjeka?" ukazao je na činjenicu da je cijeli njegov narod bio u razvratu i pomami. Kao častan i moralan čovjek, Lut, a. s., je ovaj narod htio izvući iz ovog razvrata:

"Ah, da ja samo imam moć" - reče on - "ili da se mogu osloniti na nekog snažnog!" (Hud, 80)

Međutim, Allah, dž. š., je, putem izaslanika, Lutu saopćio da će silnim azabom odgovoriti njegovom narodu na ovu njihovu pomamu i razvrat:

On reče: "Vi ste, doista, ljudi neznani!" "Ne! - rekoše oni. "Donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju, donosimo ti ono što će se, sigurno, dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo. Izvedi čeljad svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, već produžite u pravcu kuda vam se naređuje!" I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti. (Al-Hidžr, 62-66)

A meleki rekoše: "O, Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi. Ti kreni sa čeljadi svojom u gluho doba noći bez žene svoje, nju će zadesiti isto što i njih, i neka se niko od vas ne obazire! - Rok im je praskazorje, a zar praskazorje nije blizu?" (Hud, 81)

Meoma bitna činjenica saopćena u prethodnom ajetu je da će, sa narodom, biti uništena i Lutova žena. Ona je bila supruga jednog blagoslovljenog roba, kojeg je Allah, dž. š., uzdigao nad ostalim svijetom i ukazao počast vjerovjesništvom, ali ta časna i blagodatna titula joj, zbog nevjerovanja i neiskrenosti, nije mogla pomoći.

To što je Lutova žena okončala na takav način pokazatelj je da na Ahiretu nikakvu protekciju ili spas od patnji neće osigurati to što je neko blizak ili što potiče od familije pejgambera, koje je Allah, dž. š., učinio ''odabranim i blagoslovljenim''. Spas čovjeka je u vezi sa njegovom vjerom u Allaha, dž. š., pokor-nošću, poslušnošću i strahom od Njega. Nema spasa za nekoga ko u svom srcu ne posjeduje jednu takvu iskrenu vjeru, pa makar to bila i osoba najbliskija Allahovom vjerovjesniku. Čak, veću odgovornost pred Gospodarom imaju osobe koje su bliske pejgamberima i koje su od njih primale upute. Upravo, Allah, dž. š., u Kur'anu kaže slijedeće o ženama vjerovjesnika:

O, žene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas očit grijeh učinila, kazna bi joj udvostručena bila, a to je Allahu lahko; a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela činila – dat ćemo nagradu dvostruku i pripremit ćemo joj opskrbu plemenitu. O, žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. (Al-Ahzab, 30-33)

U ovom kontekstu nam, kao pouku, Allah, dž. š., navodi primjere žena Luta i Nuha, a. s., koje su bile nevjernice. Kur'anom smo, isto tako, obaviješteni i o lijepom primjeru Faraonove žene, njenoj iskrenosti, bogobojaznosti i iskrenoj dovi:

Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, ali su prema njima licemjerne bile - i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći, i reći će se: "Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!" A onima koji vjeruju - Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!" (At-Tahrim, 10-11)

Realizacija Uništenja

Vijest da će narod Luta, a. s., biti uništen prvo je, od strane izaslanika, saopćena Ibrahimu, a. s.:

"A šta vi hoćete, o izaslanici?" - upita Ibrahim. "Pos-lani smo narodu grješnom" - rekoše - "da sručimo na njih grumenje od ilovače, svako obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli." I Mi iz njega vjernike izvedosmo - a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo. (Az-Zariyat, 31-36)

Nakon Ibrahima, a. s., izaslanici su otišli kod Luta, a. s., te su i njega izvijestili o ovom uništenju. Što se tiče muslimanske zajednice, ona će biti pošteđena tog stradanja. Kakvim azabom je uništio Lutov narod, Allah, dž. š., nas obavještava na slijedeći način:

Oni su od njega goste njegove tražili, pa smo ih Mi oslijepili: "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" (Al-Qamar, 37)

I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo, ono što je bilo gore - bi dolje, i na njih spustismo kao kišu grumenje od pečena blata, koje je neprekidno sipalo, obilježeno od Gospodara tvoga - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika. (Hud, 82-83)

Sodom ve Gomorra

German researcher Werner Keller, who bases his arguments on archeological and geological studies, said that Sodom and Gomorrah were located in Siddim Valley. He states that these cities were at the lowest edge of the Dead Sea (Lake Lut), where, over the years, large settlements gradually developed. As a result of the catastrophe in the region, some of these cities' remains, which slipped toward the lake, now stand at its edge. These remains show that the people enjoyed a rather high standard of living.

Moguće je da se formulacijom: ''Mi sve prevrnusmo'', navedenom u početku ajeta, objašnjava da je snažnim potresom područje sravnjeno sa zemljom. A riječima iz nastavka ajeta i na njih spustismo kao kišu grumenje od pečena blata možda se išareti na kamenje u užarenom stanju, koje se raspršilo u ishodu vulkanske eksplozije. Isti slučaj se u 173. ajetu sure Aš-Šu'ara', saopćava slijedećim riječima: Spustivši na njih kišu - a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili! Dakle, veoma je izvijesno da je Lutov narod uništen silnim zemljotresom i užarenim kamenjem i vulkanskom lavom, koja je po njima pljuštala poput kiše. (Allah, dž. š., najbolje zna.)

nehir manzarası

The expression turning upside down may be describing how the region was destroyed in a violent earthquake. Indeed, the Dead Sea (Lake Lut) is located in an active seismic region.

In the same verse, Allah reveals that He rained down on them stones of hard baked clay. Keller explains: "The subsidence released valconic forces that had been lying dormant deep down along the whole lenght of the fracture. In the upper valley of the Jordan near Bashan there are still towering craters of extinct volcanoes; great stretches of lava and deep layers of basalt have been deposited of the limestone surface." (Werner Keller, Und die Bibel hat doch rech t [The Bible as History; a Conformation of the Book of Books], William Morrow, [New York: 1956, 76.])

Zar do njih nije doprla vijest o onima prije njih: o narodu Nuhovu i o Adu, i o Semudu, i o narodu Ibrahimovu, i o stanovnicima Medjena, i o onima čija su naselja izvrnuta? Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili i Allah im nije učinio nikakvu nepravdu, nego su je oni sami sebi nanijeli.
(At Tawba,70)

Historičari smatraju da se mjesto dešavanja velike katastrofe koja je zadesila Lutov narod nalazi na obali jezera poznatog kao ''Lutovo jezero'', odnosno ''Mrtvo more''. Sodoma i Gomorra, antički gradovi u blizini Mrtvog mora, smještenog između Jordana i Zapadne Šerie, koja je danas pod izraelskom okupacijom, prihvataju se kao mjesta u kojima je živio razvratni, homoseksualni narod Luta, a. s. Arheološkim istraživanjima je ustanovljeno da su, u ishodu jednog velikog potresa, ti gradovi sa obala Mrtvog mora udubljeni. Jedan dio Mrtvog mora, koje je, generalno, mnogo plići u odnosu na ostatak mora, je, prema istraživačima, ostatak Lutovog naroda, zatjeranog u zemljine dubine. (Detaljnije v. Kavimlerin Helaki, Harun Yahya, 7. izd., Istanbul, 2002.)

orman manzarası

Zar zbilja sa stršću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, bezumnici." A odgovor naroda njegova je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!'
(An-Naml, 55-56)

Narod Pompeja Doživio Je Isti Kraj Kao I Lutov Narod

Pompeji su simbol moralne degeneracije u Rimu. Stanovnici Pompeja su se, poput Lutovog naroda, odali seksulanom razvratu; opredijelili su se za jedan način življenja koji je bio u oprečnosti sa moralom i životom koje naređuje Allah, dž. š. Međutim, njihovo okončanje je bilo isto kao i okončanje Lutovog naroda. Svaka zajednica koja se usprotivi Allahovim zapovijedima će, na dunjaluku, ili na Ahiretu, zasigurno dobiti odgovarajuću kaznu. To je jedan Allahov zakon, a Allah, dž. š., o toj činjenici obavještava ajetom: ...U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naši promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja (Fatir, 43).

Uništenje Pompeja dogodilo se eksplozijom vulkana Vezuv, koji je simbol Italije, a naročito grada Napoli. Vezuv, koji je tih već oko 2000 godina, spominje se pod imenom ''Brdo pouke''. Između katastrofe koja je zadesila poznate gradove Sodomu i Gomorru i tragedije Pompeja postoji veoma velika sličnost. Na zapadnoj padini Vezuva nalazi se Napoli, a na istočnoj grad Pompei. Katastrofa lavine i pepela, koja se dogodila prije otprilike 2000 godina, iznenada je zadesila stanovnike ovog grada. Katastrofa je bila toliko iznenadna da je sve ostalo kao prije 2000 godina! Kao da je vrijeme zaustavljeno!

Nekoliko primjera okamenjenih leševa izvađenih iz ostataka Pompeja

Na ovoj fresci prikazana je jedna od gozbi  koje su okupljale narod Pomeja

Freske iz perioda Pompeja

U brisanju Pompeja sa lica Zemlje jednom ovakvom katastrofom nesumnjivo postoje mudrosti iz kojih treba izvući pouku. Povijesni izvori pokazuju da je prije nestanka grad bio centar potpunog razvrata i raspuštenosti. Najistaknutija odlika grada bila je velika raširenost prostitucije. Međutim, lava Vezuva ga je u jednom trenutku izbrisala sa lica Zemlje. A najzanimljivije u svemu je to da je, unatoč strašnoj eksploziji Vezuva, grad bio u svakodnevnom životu, da niko nije mogao pobjeći i da su se, ne mogavši čak ni uočiti katastrofu, svi gotovo namjestu skamenili. Porodica koja je bila za stolom ostala je skamenjena u istom tom položaju. Pronađeno je niz parova skamenjenih u toku svojih razvrata. Što je još bitnije, među tim parovima ima i onih istih spolova, malodobnih dječaka i djevojčica. Izrazi lica pojedinih skamenjenih ljudskih tijela, koja su pronađena u ostacima Pompeja, ostala su apsolutno neiskvarena; ona su, generalno, odslikavala zbunjenost. Ovaj narod je, kako saopćava Kur'an, ''odjednom'' uništen. Allah, dž. š., u ovom kontekstu daje slijedeći primjer ''stanovnika jednog grada'':

Samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli. (Ya-sin, 29)

orman manzarası

"Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!'
I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve, Osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili, A zatim smo ostale uništili
(Ash-Shu'ara;169-172)

Seoba Luta I Ibrahima, a.s.

These ruins contain four mills used to grind flour.

U Kur'anu se saopćava da su, naredbom Allaha, dž. š., Ibrahim i Lut, a. s., izvršili seobu i nastanili se u jednom lijepom predjelu. Allah, dž. š., nas na slijedeći način obavještava o sretnom okončanju koje je ukazao ovoj dvojici blagoslovljenih insana i njihovoj porodici:

I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili, i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim, i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali. I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo - to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao - i u milost Našu ga uvedosmo; on je doista, od onih dobrih. (Al-Anbiya', 71-75)

Lut, a. s., i Ibrahim, a. s., učinili su hidžru, odnosno, napustili su Allahovom naredbom, svoja ognjišta i zavičaje.

Hidžra je ibadet kojeg su u stanju izvršiti samo čestiti vjernici. Ljudi koji žive daleko od vjere ne usuđuju se odjednom iza sebe ostaviti sve svoje bogatstvo i odseliti se u neko nepo-znato mjesto. Kuće, stvari, imovina i imetak za njih su veoma bitni. Međutim, zato što zna da će mu, bilo gdje da ode, Allah, dž. š., ukazati na ono što je najbolje po njega, vjernik je, bez ikakvog dvoumljenja, u stanju ostaviti sve i, radi postizanja Allahovog zadovoljstva, izvršiti hidžru. Ovu pokornost i bogobojaznost su Lut i Ibrahim, a. s., pokazali na najljepši način. Odrekli su se dunjaluka radi postizanja Allahovog zadovoljstva, a kao odgovor na to Allah, dž. š., ih je hem, u toku dunjalučkog života, nastanio na jednom berićetli mjestu, hem će ih i na Ahiretu obdariti neograničenim džennetskim blagodatima.

I vjernici, koji se uzdaju u Allaha, dž. š., i znaju da će se u svakom trenutku života nedvojbeno suočiti sa nekim hajrom, poput pejgambera bi se uvijek trebali ponašati predani Allahu, dž. š. Zabrinutost za budućnost i pohlepa za dunjalukom su odlike svojstvene onima koji žive daleko od vjerskog morala. Kao nagradu zbog toga što se nisu dali za materijalnim interesima, Allah, dž. š., vjernike raduje jedinstvenim blagodatima i na dunjaluku, a i na Ahiretu.

orman manzarası

A zar su stanovnici
sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali?
(Al A'raf, 97)

Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.
(En Nahl, 97)

Pored toga, u Kur'anu se, kao velika Allahova blagodat, spominje veliki imetak koji su posjedovali pejgamberi. Davudu, a. s., je na dunjaluku dao veliki imetak, a Sulejman, a. s, je posjedovao takvo bogatstvo i moć koje je nedostižno za bilo koga drugog. Allah, dž. š., u Kur'anu saopćava da je i Ibrahimu, a. s., i njegovom potomstvu dao veliki imetak:

Ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli. A Mi smo Ibrahimovim potomcima Knjigu i mudrost dali, i carstvo im veliko darovali. (An-Nisa', 54)

Imetak, bogatstvo i vlast su, za nevjernike ili one obuzete nesmotrenošću, uvijek povod za njihovu oholost i razmaženost. Međutim, pejgamberi i vjernici, koji su slijedili njihov put, svoju imovinu i bogatstvo, Allahove blagodati, koriste u hajrate, radi širenja vjerskog morala, čime postižu Njegovo zadovolj-stvo. Osim toga, jedna od najbitnijih odlika vjernika je i to da su oni svjesni činjenice da sva njihova imovina pripada Allahu, dž. š. Kada im se ukažu blagodati dunjaluka, dobri muslimani se zahvaljuju svome Gospodaru, ali se, isto tako, punim srcem zahvaljuju i iskazuju uzorno strpljenje i onda kada se umanje ti nimeti. Oni su svjesni da se u toku dunjalučkog života stavljaju na kušnju i da će oni koji vjeruju u Allaha, dž. š., biti nagrađeni jedinstvenim blagodatima Dženneta:

U većoj su časti kod Allaha oni koji vjeruju i koji se iseljavaju i koji se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje; oni će postići što žele. Gospodar njihov im šalje radosne vijesti da će im milostiv i blagonaklon biti i da će ih u džennetske bašče uvesti, u kojima će neprekidno uživati, vječno i zauvijek će u njima boraviti. Uistinu, u Allaha je nagrada velika. (At-Tawba, 20-22)

 

5 / total 6
Knjigu “Ibrahim I Lut, S.a.v.s.” Haruna Jahje možete čitati online, podijeliti na društvenim mrežama kao što su Facebook i Twitter, sačuvati na svoj kompjuter, korisiti u svojoj zadaći i drugim radovima, i objavljivati, kopirati i reproducirati je na svojoj web stranici ili blogu bez ikakve naknade, uz jedinu obavezu navođenja ove stranice kao izvora.
O ovoj stranici | Postavi kao pocetnu stranicu | Dodajte u favorite | RSS Feed
Sav materijal koji se nudi na ovoj stranici se moze kopirati i iskoristiti pod uslovom da se prikaze izvor
(c) All publication rights of the personal photos of Mr. Adnan Oktar that are present in our website and in all other Harun Yahya works belong to Global Publication Ltd. Co. They cannot be used or published without prior consent even if used partially.
© 1994 Harun Yahya. www.harunyahya.com
page_top