Atlas Stvaranja - 1

Spremi knjigu

Download (DOC)
Download (PDF)
Komentari

Dijelovi knjige

< <
21 / total: 32

6. Porijeklo Ptica i Sisara

Prema teoriji evolucije, život je potekao i evoluirao u moru i onda je transportiran na kopno pomoću amfibija. Ovaj evolucioni scenario takoder predlaže da su amfibije evoluirale u reptile, bića koja žive samo na zemlji. Ovaj scenario je ponovo nevjerovatan zbog enormnih strukturalnih razlika izmedu ove dvije klase životinja. Naprimjer, jaje amfibije je dizajnirano za razvoj u vodi, dok je reptilsko jaje dizajnirano za razvijanje na zemlji. Jedna "korak po korak" evolucija neke amfibije ne dolazi u obzir zato što nije moguće da jedna vrsta preživi bez savršeno i potpuno dizajniranog jajeta. Štaviše, kao i obično, nema dokaza o prijelaznim oblicima za koje se pretpostavljalo da su vezali amfibije sa reptilima. Evolucionista, paleontolog Robert L.Caroll, jedan autoritet u paleontologiji kičmenjaka, mora prihvatiti da su "rani reptili bili veoma različiti od amfibija i da njihovi preci još uvijek nisu mogli biti pronadeni."36

SPECIJALNA PLUĆA PTICE

 

Anatomija ptica je veoma razlićita od anatomije reptila, njihovih navodnih predaka. Ptićija pluća funkcioniraju na totalno drugaćiji naèin od onoga u životinja koje borave na zemlji. Životinje koje borave na zemlji udišu i izdišu kroz iste disajne sudove. U ptica, dok zrak ulazi u pluća sprijeda, on izlazi straga. Ovaj posebni "dizajn" je specijalno napravljen za ptice, koje trebaju veliku kolićinu kisika za vrijeme leta. Nemoguće je da se jedna takva struktura razvila iz pluća reptila.

lungs

(1) PLUĆNI REŽANJ REPTILA, (2) PLUĆNI REŽANJ PTICE
a) alveola, c) bronhije, d) ulaz, e) parabronhije, f) izlaz

Ipak, beznadežno osudeni scenariji evolucionista ovdje još nisu završeni. Još uvijek ostaje problem kako učiniti da ova bića polete! Budući da evolucionisti vjeruju da ptice mora da su nekako evoluirale, oni tvrde da su one nastale transformiranjem iz reptila. Medutim, nijedan od mehanizama specifičnih za ptice, koji imaju jednu potpuno drugačiju gradu od životinja koje borave na zemlji, ne može biti objašnjen postepenom evolucijom. Kao prvo, krila, koja su crta karakteristična za ptice, jedan su veliki ćorsokak za evolucioniste. Jedan od turskih evolucionista, Engin Korur, priznaje nemogućnost evolucije krila:

"Zajednička karakteristika očiju i krila je da ona mogu funkcionirati jedino ako su potpuno razvijena. Drugim riječima, jedno polurazvijeno oko ne može vidjeti; jedna ptica sa napola formiranim krilima ne može letjeti. Kako su ovi organi postali, ostaje jedna od misterija prirode koja treba biti rasvijetljena."37

Pitanje "kako je savršena grada krila nastala kao rezultat uzastopnih nasumičnih mutacija" ostaje potpuno neodgovoreno. Nema načina da se objasni kako su se prednje ruke reptila mogle promijeniti u perfektno funkcionirajuća krila, kao rezultat izvrtanja u reptilskim genima (mutacija).

Štaviše, samo posjedovanje krila nije dovoljno jednom organizmu sa kopna da poleti. Organizmi koji borave na zemlji lišeni su mnogih mehanizama u tjelesnoj gradi koje ptice koriste za letenje. Naprimjer, kosti ptica su mnogo lakše nego kosti životinja koje borave na zemlji. Njihova pluća funkcioniraju na drugačiji način. Oni imaju drugačiji mišićni i koštani sistem i veoma specijaliziran kardio-vaskularni sistem. Ove karakteristike su preduvjeti za letenje, koji su potrebni, u najmanju ruku, toliko koliko i krila. Ovi mehanizmi morali su postojati svi zajedno i u isto vrijeme; oni nisu mogli biti formirani postepeno - "akumuliranjem". Evo zašto je teorija koja tvrdi da su zemljani organizmi evoluirali u zračne organizme potpuno pogrešna.

Sve ovo nameće jedno drugo pitanje: čak i ako pretpostavimo da je ova nemoguća priča istinita, zašto onda evolucionisti nisu u stanju pronaći bilo kakav "polukrilati" ili "jednokrili" fosil da podrže svoju priču?

Još jedan dizajn koji evolucija nije uspjela objasniti:PTIĆIJE PERJE

Teorija evolucije, koja tvrdi da su ptice evoluirale iz reptila, nije u stanju objasniti ogromne razlike izmeðu ove dvije razlièite klase živih bića. U pogledu takvih struktura kao što su graða kostura, plućni sistemi i toplokrvni metabolizam, ptice su veoma mnogo razlikuju od reptila. Još jedna karakteristika koja postavlja nepremostivi jaz izmeðu ptica i reptila je perje ptica koje ima oblik potpuno jedinstven za njih.

feather, perjem Kada je perje ptica detaljno ispitano, naðeno je da je saèinjeno od hiljada tankih niti, vitica, koje su meðusobno spojene kukicama. Ovaj jedinstveni dizajn rezultirao je izvanrednim aerodinamièkim performancama.

Tijela reptila prekrivena su krljuštima, dok su tijela ptica prekrivena perjem. Budući da evolucionisti smatraju reptile precima ptica, oni su primorani da tvrde da je pti- èije perje evoluiralo iz reptilskih krljušti. Meðutim, nema sliènosti izmeðu krljušti i perja.

Profesor psihologije i neurobiologije sa University of Connecticut, A. H. Brush, prihvata ovu realnost premda je evolucionist: "Svaka karakteristika, od strukture i organizacije gena do razvitka, morfogeneze i organizacije tkiva je razlièita (kod perja i krljušti)."1 Štaviše, Profesor Brush se bavi ispitivanjem i prouèavanjem proteinske graðe ptièijeg perja i zagovara tezu da je perje "jedinstveno meðu ki- èmenjacima".2

Ne postoji fosilni dokaz koji bi dokazao da je ptièije perje evoluiralo iz krljušti reptila. Èak suprotno, kao što profesor Brush izjavljuje, "perje se pojavljuje iznenada u fosilnom zapisu, kao "neporecivo jedinstvena" osobina koja odlikuje i izdvaja perje ptica".3 Pored toga, u reptila još nije otkrivena nikakva epidermalna struktura koja bi osiguravala porijeklo za perje ptica.44

Godine 1996. paleontolozi su Kada je perje ptica detaljno ispitano, naðeno je da je saèinjeno od hiljada tankih niti, vitica, koje su meðusobno spojene kukicama. Ovaj jedinstveni dizajn rezultirao je izvanrednim aerodinamièkim performancama. napravili larmu oko fosila takozvanih pernatih dinosaura po imenu Sinosauropteryx. Meðutim, 1997. je otkriveno da ovi fosili nemaju nikakve veze sa pticama i da oni nisu imali savremeno perje.5

Sa druge strane, kada pobliže ispitamo perje ptica, nailazimo na veoma kompleksan dizajn koji ne može biti objašnjen nikakvim evolucionim procesom. Èuveni ornitolog Alan Feduccia izjavljuje da "svaka njihova crta ima aerodinami ène funkcije. Ono je izuzetno lagano, ima sposobnost podizanja, što se povećava pri nižim brzinama, i može se veoma lahko vratiti u svoju prijašnju poziciju". On dalje nastavlja: "Ne mogu stvarno razumjeti kako se jedan organ, perfektno dizajniran za let, na poèetku mogao pojaviti zbog neke sasvim druge potrebe."6

Dizajn perja je takoðer prisilio i Charlesa Darwina da razmišlja o njemu. Štaviše, perfektna estetika paunovog perja uèinila ga je "bolesnim" (njegove vlastite rijeèi). U pismu koje je napisao Asai Gray 3. aprila 1860. rekao je: "Sjećam se dobro vremena kada me je pomisao na oko znala cijelog zalediti, ali sam prešao preko ovog stadija zabrinutosti...", i onda je nastavio "... a sada, djeliæi u graði živih bića èesto uèine da se osjećam veoma nelagodno. Pogled na perje paunovog repa, kada god zurim u njega, èini me bolesnim!"7

 

1 A. H. Brush, "On the Origin of Feathers". Journal of Evolutionary Biology, vol. 9, 1996, str. 132
2 A. H. Brush, "On the Origin of Feathers", str. 131
3 A. H. Brush, "On the Origin of Feathers", str. 133
4 A. H. Brush, "On the Origin of Feathers", str. 131
5 "Plucking the Feathered Dinosaur", Science, vol. 278, 14 November 1997, str. 1229
6 Douglas Palmer, "Learning to Fly" (Review of The Origin of and Evolution of Birds by Alan Feduccia, Yale University Press, 1996), New Scientist, vol.153, 1 March 1997, str. 44
7 Norman Macbeth, Darwin Retried: An Appeal to Reason. Boston, Gambit, 1971, str. 101

Još jedna navodno prijelazna forma: Archaeopteryx

Evolucionisti kao odgovor izgovaraju ime jednog jedinog bića. To je fosil jedne ptice zvane Archaeopteryx, koja je jedna od najšire poznatih tzv. prijelaznih oblika izmedu samo nekoliko koje evolucionisti još brane. Archaeopteryx, prema evolucionistima predak savremenih ptica, živio je prije 150 miliona godina. Teorija drži da su neki od dinosaura sa malim krljuštima po imenu Velociraptor ili Dromeosaur evoluirali stičući krila i onda počinjući letjeti. Tako se za Archaeopteryxa pretpostavlja da je on prijelazna forma koja je skrenula od svog dinosaurskog pretka i počela po prvi puta da leti.

Fosil Archaeopteryxa, fossil

Fosil Archaeopteryxa

Medutim, posljednje studije Archaeopteryxovih fosila ukazuju da ovo biće uopće nije prijelazni oblik, nego jedna ptičija vrsta koja ima karakteristike nešto različite od današnjih ptica.

Teza da je Archaeopteryx bio "poluptica" koja nije mogla sasvim dobro letjeti bila je popularna u evolucionističkim krugovima sve donedavno. Odsutnost sternuma, to jest grudne kosti u ovog bića ili, u najmanju ruku, to što ona nije bila kao u letećih ptica, smatrana je najvažnijim dokazom da ova ptica nije mogla letjeti kako treba. (Grudna kost je kost koja se nalazi ispod grudnog koša, a na koju su pričvršćeni mišići za letenje. U našim danima ova grudna kost je uočena u svih letećih i neletećih ptica, a čak i u slijepih miševa - letećih sisara koji pripadaju veoma drugačijoj familiji.)

Medutim, sedmi fosil Arhaeopterixa naden 1992. uzrokovao je veliko zaprepaštenje medu evolucionistima. Razlog je bio to što je kod ovog fosila Archaeopteryxa grudna kost, za koju se od strane evolucionista pretpostavljalo da je već dugo nedostajala, ustvari postojala. Nedavno pronadeni fosil opisan je u časopisu Nature slijedećim riječima:

"Nedavno otkriveni, sedmi primjerak Archaeopteryxa, sadržava djelimični pravougaoni sternum za kojim se dugo tragalo, ali koji nikada nije bio dokumentiran. Ovo svjedoči o njegovim snažnim mišićima za letenje."38

Ovo otkriće poništilo je glavnu potporu tvrdnji da je Archaeopteryx bio poluptica koja nije mogla letjeti kako treba.

Na drugoj strani, struktura ptičijeg perja postala je jedan od najvažnijih dokaza koji potvrduju da je Archaeopteryx bio leteća ptica u pravom smislu te riječi. Asimetrična struktura perja Archaeopteryxa je nerazlučiva od one kod savremenih ptica, što pokazuje da je životinja mogla savršeno letjeti. Kao što je izjavio čuveni paleontolog Carl O. Dunbar: "Jasno je uočljivo da Archaeopteryx, zbog svog perja, treba da bude klasificiran kao ptica."39

Još jedna činjenica koja je otkrivena na osnovu grade Archaeopteryxovog perja je bio toplokrvni metabolizam ove ptice. Kao što je poznato, reptili i dinosauri su hladnokrvne životinje na koje više utječe temperatura okoliša, nego što oni sami, nezavisno, mogu regulirati temperaturu tijela. Jedna veoma važna funkcija perja u ptice je održavanje toplote njezinog tijela. činjenica da je Archaeopteryx imao perje pokazuje da je on, nasuprot dinosaurima, bio prava toplokrvna ptica koja je sama održavala toplotu svoga tijela.

Spekulacije evolucionista: zubi i kandže Archaeopteryxa

Dvije važne stvari na koje se evolucionisti oslanjaju kada tvrde da je Archaeopteryx prijelazni oblik, jesu kandže na krilima ove ptice i njeni zubi.

Istina je da Archaeopteryx ima kandže na svojim krilima i zube u svojim ustima, ali ove karakteristike ne impliciraju obavezno da ova bića imaju ikakvu vrstu srodstva sa reptilima. Pored toga, dvije vrste ptica koje žive danas, Taouraco i Hoatzin, imaju kandže koje im služe da se drže za grane. Ova bića su bez ikakve dvojbe ptice, bez ikakvih karakteristika reptila. Eto zašto je potpuno neosnovano tvrditi da je Archaeopteryx prijelazna forma samo na osnovu postojanja kandži na njegovim krilima.

A ni zubi u Archaeopteryxovom kljunu ne upućuju na to da je on prijelazni oblik. Evolucionisti su napravili namjernu varku govoreći da su ovi zubi karakteristika reptila. Medutim, zubi nisu tipična odlika reptila. Danas neki reptili imaju zube, a drugi ne. Štaviše, Archaeopteryx nije jedina ptičija vrsta koja ima zube. Istina je da ptice sa zubima ne postoje danas, ali kada pogledamo u fosilni zapis, vidimo da je i u doba Archaeopteryxa, kao i u doba poslije njega, i čak do prilično skoro, postojao jedan poseban rod ptica koji bi mogao biti nazvan "ptice sa zubima".

Najvažnija stvar je to da je oblik zuba Archaeopteryxa i drugih ptica sa zubima potpuno drugačiji od oblika zuba njihovih navodnih predaka, dinosaura. čuveni ornitolozi Martin, Steward i Whetstone uočili su da Archaeopteryx i druge ptice sa zubima imaju zube sa ravnim površinama na vrhu i velikim korjenovima. Dok su zubi theropodnih dinosaura, navodnih predaka ovih ptica, izbočeni kao testera i imaju uske korjenove.40

Istraživači su takoder uporedili kosti ručnog zgloba Archaeopteryxa i njihovih navodnih predaka, dinosaura, i nisu uočili sličnosti medu njima.41

Studije anatoma kao što su Tarsitano, Hecht i A. D. Walker otkrile su da su neke "sličnosti" za koje se tvrdilo da postoje izmedu ovog stvorenja i dinosaura (kao što je predloženo od strane Johna Ostroma, istaknutog autoriteta, koji tvrdi da je Archaeopteryx evoluirao iz dinosaura), bile ustvari samo pogrešne interpretacije.42

Svi ovi nalazi ukazuju da Archaeopteryx nije bio prijelazna karika, nego samo ptica koja je spadala u kategoriju ptica koja se može nazvati "ptice sa zubima".

Archaeopteryx i fosili drugih drevnih ptica

Dok su evolucionisti desetinama godina tvrdili da je Archaeopteryx najveći dokaz za njihov scenario u vezi sa evolucijom ptica, neki nedavno nadeni fosili poništavaju taj scenario u drugim aspektima.

confuciosornis fossil

Ptica nazvana Confuciusornis je iste dobi kao Archaeopteryx.

Lianhai Hou i Zhonghe Zhou, dva paleontologa na Kineskom institutu za paleontologiju kičmenjaka, 1995. su otkrili novi ptičiji fosil kojeg su nazvali Confuciusornis. Ova ptica je bila gotovo iz istog doba kao i Archaeopteryx (oko 140 miliona godina stara), ali nije imala nikakve zube u ustima. Dodatno, njezin kljun i perje imaju iste karakteristike kao kod današnjih ptica. A uz to što ima istu gradu kostura kao savremene ptice, ova ptica takoder ima kandže na svojim krilima, upravo kao Archaeopteryx. Ona je imala i jednu specijalnu strukturu, nazvanu "pigostil", koja je podupirala repno perje. Ukratko, ova ptica, koja je iste dobi kao i Archaeopteryx (koji se smatra najstarijim pretkom svih ptica i koji je prihvaćen kao polureptil), veoma je ličila savremenim pticama. Ova činjenica poništila je sve evolucionističke teze koje drže da je Archaeopteryx primitivni predak svih ptica.43

Jedan drugi fosil, iskopan u Kini u novembru 1996., uzrokovao je čak i veću konfuziju. Postojanje ove 130 miliona godina stare ptice po imenu Liaoningornis objavili su Hou, Martin i Alan Feduccia u časopisu Science. Liaoningornis je imao grudnu kost na koju su bili pripojeni mišići za letenje, upravo kao u savremenih ptica. Ova ptica ne razlikuje se od savremenih ptica takoder ni u drugim aspektima. Jedina razlika su zubi u njenim ustima. Ovakva situacija pokazala je da ptice sa zubima uopće nisu imale primitivnu strukturu, kako su navodili evolucionisti.44 Ovo je rečeno u jednom članku u časopisu Discover pod naslovom "Odakle su došle ptice? Ovaj fosil kaže da nisu od dinosaura".45

Još jedan fosil koji pobija evolucionističku tvrdnju u vezi sa Archaeopteryxom je Eoalulavis. Grada krila Eoalulavisa, za kojeg je rečeno da je 30 miliona godina mladi od Archaeopteryxa, uočena je u "sporoletećih" savremenih ptica. Ovo dokazuje da su prije 120 miliona godina po nebu letjele ptice koje se u mnogim aspektima ne razlikuju od savremenih ptica.46

Ove činjenice još jednom zasigurno ukazuju da niti Archaeopteryx niti neka druga drevna ptica slična njemu nisu bili prijelazne forme. Fosili ne pokazuju da su različite vrste ptica evoluirale jedna iz druge. Nasuprot tome, fosilni zapis dokazuje da su današnje savremene ptice i neke arhaične ptice kao Archaeopteryx ustvari živjele zajedno, u isto vrijeme. Ali su neke od ovih vrsta ptica kao npr. Archaeopteryx i Confuciusornis izumrle i samo je jedan dio od prvobitno postojećih vrsta bio u stanju stići do današnjih dana.

Ukratko, neke posebne karakteristike Archaeopteryxa ne ukazuju da je ovo živo biće prijelazna forma! Stephan Jay Gould i Niles Eldredge, dva paleontologa sa Harwarda i širom svijeta poznati evolucionisti, prihvataju da je Archaeopteryx "mozaično" živo biće koje posjeduje različite karakteristike u svojoj gradi, ali da on ipak nikako ne može biti smatran prijelaznom formom!47

Imaginarna ptica-dinosaur karika

alan feduccia, hayali kuş

Alan Feduccia

Pokušavajući predstaviti Archaeopteryxa kao prijelaznu formu, evolucionisti tvrde da su ptice evoluirale iz dinosaura. Medutim, jedan od najpoznatijih ornitologa u svijetu, Alan Feduccia sa University of North Carolina, suprotstavlja se teoriji da ptice imaju srodstvo sa dinosaurima, uprkos činjenici da je on i sam evolucionist. Feduccia o ovome kaže:

"E pa ja sam studirao ptičije lobanje tokom 25 godina i kako god pogledam, ne vidim nikakvu sličnost. Ja je jednostavno ne vidim..." Theropodno-kopneno porijekla ptica će, po mom mišljenju, biti najveća zabuna paleontologije XX stoljeća."48

Larry Martin, specijalista na području drevnih ptica sa University of Kansas, suprotstavlja se teoriji da su ptice došle po istoj lozi kao i dinosauri. Dok je komentirao kontradiktornosti u koje evolucija pada o ovom pitanju, Martin je izjavio:

"Da vam pravo kažem, ukoliko bih morao podržati dinosaursko porijeklo ptica sa ovim karakteristikama, ja bih se uznemirio i zbunio svaki put kada bih morao ustati i govoriti o tome."49

Da sumiramo. Scenario "Evolucije ptica", konstruiran jedino na bazi Archaeopteryxa, nije ništa drugo do produkt predrasuda i puko priželjkivanje evolucionista.

Porijeklo sisara

Kao što smo naprijed istakli, teorija evolucije zastupa stav da su se neka imaginarna bića koja su izašla iz mora transformirala u reptile i da su ptice formirane evolucijom reptila. Prema istom scenariju, reptili su preci ne samo ptica nego isto tako i sisara. Medutim, postoje velike strukturalne pukotine izmedu reptila, koji imaju krljušti na svojim tijelima, koji su hladnokrvni i koji se razmnožavaju polaganjem jaja, sa jedne strane, i sisara koji imaju krzno na svojim tijelima, koji su toplokrvni i koji se razmnožavaju radajući svoje potomstvo kao živo, sa druge strane.

Jedan primjer strukturalnih barijera izmedu reptila i sisara je grada njihove čeljusti. Donja čeljust sisara sastoji se samo od jedne kosti u kojoj su smješteni zubi. U reptila postoje tri male kosti na objema stranama donje čeljusti. Druga osnovna razlika je to što svi sisari imaju tri kosti u srednjem uhu (čekić, nakovanj i uzengija). A u svih reptila postoji samo jedna kost u srednjem uhu. Evolucionisti tvrde da su čeljust i srednje uho reptila postepeno evoluirali u čeljust i uho sisara. A ipak, pitanje kako se ova promjena dogodila ostaje neodgovoreno. Osobito, nikada ne može biti objašnjeno pitanje kako je uho sa samo jednom kosti evoluiralo u uho sa tri kosti i kako je proces slušanja nastavio funkcionirati u meduvremenu. Nije iznenadenje da nije pronaden niti jedan jedini fosil koji bi vezao reptile i sisare. Zbog ovoga je paleontolog Roger Lewin bio prisiljen reći da je "prijelaz na prvog sisara, koji se vjerovatno desio u samo jednoj ili najviše dvije loze, još uvijek enigma".50

PORIJEKLO MUHA

Budući da tvrde da su se dinosauri transformirali u ptice, evolucionisti podr žavaju svoje postavke tako što govore da su neki dinosauri koji su mahali svojim prednjim nogama da ulove muhe "dobili krila i poletjeli", kao što se vidi na slici.

dinosaur  

Jedan primjer evolucionistièkih scenarija: Dinosauri koji su iznenada dobili krila pokušavajuæi da uhvate muhu!

Budući da ova teorija nema nikakve znanstvene baze i budući da nije ništa drugo do jedna obièna tvorevina mašte, ona takoðer iziskuje jednu veoma priprostu logièku kontradikciju: muha, primjer koji su dali evolucionisti da objasne porijeklo letenja, već je imala savršenu sposobnost da leti. Dok prosjeèan èovjek ne može otvoriti i zatvoriti svoje oèi 10 puta u sekundi, jedna

prosjeèna muha mahne svojim krilima 500 puta u sekundi. Štaviše, ona mièe oba svoja krila istovremeno.I najmanji nesklad u vibraciji krila uzrokovao bi da muha izgubi ravnotežu, ali ovo se nikada ne doga ða.

Evolucionisti bi trebali prvo doći sa objašnjenjem kako je muha stekla ovu perfektnu sposobnost leta. Umjesto toga, oni su sastavili imaginarni scenario o tome kako su nezgrapna bića kao reptili poèela letjeti.

Pored toga, perfektna kreacija kućne muhe poništava tvrdnju evolucije. Engleski biolog Robin Wootton, u èlanku naslovljenom "Mehanièki dizajn krila muhe", napisao je slijedeće:

"Što bolje razumijemo funkcioniranje krila insekata, ukazuje nam se sve suptilniji i ljepši dizajn. Graða svakog od njih je redovno dizajnirana na naèin da se deformira što je moguće manje; mehanizmi su dizajnirani tako da pomjeraju sastavne dijelove u predvidivim pravcima. A ipak, oni meðusobno imaju samo nekoliko tehnoloških paralela (ukoliko ih ikako imaju).1

Sa druge strane, ne postoji nijedan jedini fosil koji može biti dokaz za imaginarnu evoluciju muhe. To je ono što je istaknuti francuski zoolog Grasse mislio kada je rekao: "Mi smo u tami što se tièe porijekla insekata." 2

 

1Robin J. Wooton, "The Mehanical Design of Insect Wings", Scientific American, v. 263, November 1990, str. 120
2 Pierre - P. Grasse, Evolution of Living Organisms, New York, Academic Press, 1977, str. 30

 

George Gaylord Simpson, jedan od najvećih evolucionih autoriteta i osnivača neodarvinističke teorije, daje slijedeći komentar na ovu činjenicu koja je potpuno zbunjujuća za evolucioniste:

bat fossil

Fosil slijepog miša star 50 miliona godina: nije razlièit od svoga dana- šnjeg potomka. (Science, vol. 154)

Evolucionisti predlažu da su sve vrste sisara evoluirale iz zajedni- èkog pretka. Meðutim, postoje velike razlike izmeðu razlièitih vrsta sisara takvih kao što su medvjedi, kitovi, miševi i slijepi miševi. Svaka od ovih vrsta živih bića posjeduje specifièno dizajnirane sisteme. Naprimjer, slijepi miševi su stvoreni sa veoma osjetljivim radarskim sistemom koji im pomaže da se orijentiraju u tami. Ovi kompleksni sistemi koje moderna tehnologija može samo imitirati, nikako se nisu mogli pojaviti kao rezultat sluèajnosti. Fosilni zapis takoðer pokazuje da su šišmiši postali odjednom, u njihovom sadašnjem, perfektnom stanju, i da oni nisu prošli kroz bilo kakav "evolucioni proces".

"Najzagonetniji dogadaj u historiji života na Zemlji je promjena iz mezozoika, doba reptila, u doba sisara. Bilo je to kao da je iznenada spuštena zavjesa na stadij gdje su sve vodeće uloge imali reptili, posebno dinosauri, u velikom broju i zbunjujućoj raznolikosti, i odmah ponovo podignuta da bi otkrila istu okolinu, ali potpuno novi raspored uloga, raspored u kojem se dinosauri uopće ne pojavljuju, drugi reptili su malobrojni, a sve vodeće uloge igraju sisari takvih vrsta koje su se jedva naslućivale u prethodnim stadijima."51

[taviše, kada su se sisari iznenada pojavili bili su već tada vrlo različiti jedni od drugih. Takve različite, neslične životinje, kao slijepi miševi, konji, miševi i kitovi svi su sisari i svi oni su se pojavili za vrijeme istog geološkog doba. Ustanovljavanje evolucionog srodstva medu njima je nemoguće, čak i unutar najširih granica mašte. Evolucionistički zoolog R. Eric Lombard pravi ovaj zaključak u članku koji je izašao u časopisu Evolution:

"Oni koji tragaju za specifičnom informacijom korisnom u konstruiranju filogeneze roda sisara biti će razočarani."52

Sve ovo pokazuje da su se sva živa bića pojavila na Zemlji iznenada i u svojoj punoj formi, bez ikakvog evolucionog procesa. Ovo je konkretan dokaz činjenice da su ona bila stvorena. Medutim, činjenicu da su žive vrste nastale u odredenom redoslijedu - evolucionisti pokušavaju interpretirati kao pokazatelj evolucije. A, ustvari, redoslijed po kojem su se živa bića pojavila je "redoslijed stvaranja", budući da nije moguće (nema dokaza) govoriti o nekom evolucionom procesu. Sa izvanrednim stvaranjem, bez ikakve mahane, okeani, a onda zemlja, bili su napunjeni živim bićima, a na kraju je stvoren čovjek.

Suprotno priči o "čovjeku majmunu" koja se natura masama pomoću intenzivne medijske propagande, čovjek se takoder pojavio na Zemlji iznenada i potpuno formiran.

SCENARIO EVOLUCIJE KONJA

horse, konja

Mnogo konja razlièitih velièina žive na Zemlji. Shema "evolucije konja" nije ništa drugo do niz fosila sisara i fosila ovih razlièitih tipova konja, poredanih od manjeg ka većem.

Sve donedavno, imaginarni niz za koji se pretpostavljalo da prikazuje evoluciju konja bio je reklamiran kao glavni fosilni dokaz za teoriju evolucije. Danas, meðutim, mnogi evolucionisti sami otvoreno priznaju da je scenario evolucije konja propao. Evolucionista Boyce Rensberger, koji je održao govor za vrijeme èetverodnevnog simpozija o temi problem postepene evolucione teorije, održanom 1980. u Field Museum of Natural History u Chicagu, koji je pohaðalo 150 evolucionista, rekao je da scenario evolucije konja nema osnova u fosilnom zapisu i da nije uoèen evolucioni proces koji bi govorio u prilog postepene evolucije konja:

"Već je odavno poznato da je pogre- šan popularno isprièan primjer evolucije konja, koji upućuje postepeni niz promjena od èetveronožnog bića velièine lisice, koje je živilo prije 50 miliona godina, do današnjeg mnogo većeg "jednoprstog" konja. Umjesto postepene promjene, fosili svake posredne vrste pojavljuju se potpuno razlièiti, ostaju nepromijenjeni i onda izumiru. Prijelazne forme su nepoznate." 1

Èasno priznajući ovaj znaèajni ćorsokak u scenariju evolucije konja, Rensberger se posebno pozvao na "ćorsokak prijelaznih karika", koji je uistinu najve- ći problem teorije, barem što se tièe fosilnog zapisa.

Èuveni paleontolog Colin Patterson, direktor Natural History Museum of England, gdje su izložene sheme "evolucije konja", rekao je slijedeće o ovoj izlo žbi koja se još pokazuje publici u prizemlju muzeja:

"Bilo je užasno mnogo prièa, sve jedna maštovitija od druge, o tome kakav je ustvari karakter te historije (života). Najèuveniji primjer, još na izložbi dolje, izložba je evolucije konja pripremljena otprilike prije pedeset godina. Ona je bila predstavljena kao doslovna istina u udžbeniku za udžbenikom. Danas, ja mislim da je to jadno i žalosno, posebno kada ljudi koji nude takve prièe mogu i sami biti svjesni spekulativne prirode nekih od tih stvari."2

Šta je osnova za scenario "evolucije konja"? Ovaj scenario je formuliran pomoću obmanljivih slika-shema koje su smišljene tako što su u nizu poredani fosili razlièitih živih vrsta koje su živjele u širokom rasponu razlièitih perioda u Indiji, Južnoj Africi, Sjevernoj Americi i Evropi, potpuno u skladu sa bogatom snagom mašte evolucionista. Postoji vi- še od 20 slika-shema evolucije konja predloženih od strane razlièitih istra živaèa. Evolucionisti nisu stigli niti do jednog jedinog zajednièkog dogovora o temi ovih porodiènih stabala, koja su, usput, potpuno razlièita jedna od drugih. Jedina zajednièka taèka ovih stabala je vjerovanje da je biće velièine psa nazvano "Eohippus" (Hyracotherium), koje je živjelo u eocenu prije 55 miliona godina, bilo predak savremenog konja. Meðutim, Eohippus je potpuno isti kao životinja zvana "hyrax", koja još uvijek živi u Africi i nema srodstva ili sliènosti sa konjem.3

Nekonzistentnost tvrdnje o evoluciji konja je dalje rasvijetljena sa drugim fosilnim ostacima koji su nedavno iskopani. Fosili savremene vrste konja (Equus Nevadensis i Equus Occidentalis) otkriveni su u istom sloju sa Eohippusom.4 Ovo pokazuje da su savremeni konj i njegov navodni predak živjeli istovremeno, i tako dokazuje da se nikakav evolucioni proces, takav kao evolucija konja, nije nikada odigrao.

Štaviše, èuveni paleontolog Pettingrew izjavljuje da je savremeni konj živio 70 miliona godina prije njegovog navodnog pretka. Prema Pettingrewu, "jednoprsti" savremeni konji živjeli su u Mezozoiku prije 120 miliona godina, dok se njegov pretpostavljeni predak, vi- šeprsti konj, pojavio u Eocenu prije 50 miliona godina i izumro prije 40 miliona godina.5 Paleontološki ćorsokak evolucijskog niza konja objasnio je Francis Hitching:

"Potupni niz fosila konja, smješten u slojevima stijena, u prikladnom evolucionom poretku, od dna do vrha, nije naðen ni na jednom mjestu u svijetu."6

Namjernim zanemarivanjem nekih fosila koji se nisu uklapali u njega, niz konja, koji je već bio sasvim nevjerovatan, postao je još upitnijim. Naprimjer, "Moropus", koji je živio u miocenu, nije bio ukljuèen u fosilni niz jednostavno zbog toga što nije služio namjerama evolucionista. U Enciklopediji prethistorijskih životinja je reèeno da je dva metra visoki Moropus èak masivniji i od svog savremenika Meryhippusa, a i od svog današnjeg ekvivalenta. Zbog toga, on anulira postepeni evolucioni poredak. 7

Sve ove èinjenice su jak dokaz da sheme evolucije konja, koje su predstavljene kao jedan od najèvršćih dokaza evolucije, nisu ništa drugo do fantasti ène i nevjerovatne prièe. Ovo je prilièno znaèajno u pokazivanju odsustva kredibiliteta i integriteta teorije evolucije i u demonstriranju ciljeva i metoda kojima se služe njezini zagovornici.

 

1 Boyce Rensberger, Houston Chronicle, November 5, 1980, p.15
2 Harper's Magazine, February, 1985, s. 60
3 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe: Where Darwin Went Wrong, New York: Ticknor and Fields, 1982, ss. 30-31.
4 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe, ss. 30-31.
5 Gordon Rattray Taylor, The Great Evolution Mystery, London: Sphere Books, 1984, s. 230

 

Bilješke

36 Robert L. Carroll, Vertebrate Paleontology and Evolution, New York: W. H. Freeman and Co., 1988, str. 198.

37 Engin Korur, "Gozlerin ve Kanatlarin Sirri" (The Mystery of the Eyes and the Wings), Bilim ve Teknik, No. 203, October 1984, str.25.

38 Nature, Vol 382, August 1, 1996, str. 401.

39 Carl O. Dunbar, Historical Geology, New York: John Wiley and Sons, 1961, str. 310.

40 L. D. Martin, J. D. Stewart, K.N. Whetstone, The Auk, Vol 98, 1980, str. 86.

41 Ibid, str. 86; L. D. Martin "Origins of Higher Groups of Tetrapods", Ithaca, New York: Comstock Publishing Association, 1991, str. 485, 540.

42 S. Tarsitano, M. K. Hecht, Zoological Journal of the Linnaean Society, Vol 69, 1985, str. 178; A.D. Walker, Geological Magazine, Vol 177, 1980, str. 595.

43 Pat Shipman, "Birds Do It... Did Dinosaurs?", New Scientist, February 1, 1997, str. 31.

44 "Old Bird", Discover, March 21, 1997.

45 Ibid.

46 Pat Shipman, "Birds Do It... Did Dinosaurs?", str. 28.

47 S. J. Gould & N. Eldredge, Paleobiology, Vol 3, 1977, str.147.

48 Pat Shipman, "Birds Do It... Did Dinosaurs?", str. 28.

49 Ibid.

50 Roger Lewin, "Bones of Mammals, Ancestors Fleshed Out", Science, Vol 212, June 26, 1981, str. 1492.

51 George Gaylord Simpson, Life Before Man, New York: Time-Life Books, 1972, str. 42.

52 R. Eric Lombard, "Review of Evolutionary Principles of the Mammalian Middle Ear, Gerald Fleischer", Evolution, Vol 33, December 1979, str. 1230.

21 / total 32
Knjigu “Atlas Stvaranja - 1” Haruna Jahje možete čitati online, podijeliti na društvenim mrežama kao što su Facebook i Twitter, sačuvati na svoj kompjuter, korisiti u svojoj zadaći i drugim radovima, i objavljivati, kopirati i reproducirati je na svojoj web stranici ili blogu bez ikakve naknade, uz jedinu obavezu navođenja ove stranice kao izvora.
O ovoj stranici | Postavi kao pocetnu stranicu | Dodajte u favorite | RSS Feed
Sav materijal koji se nudi na ovoj stranici se moze kopirati i iskoristiti pod uslovom da se prikaze izvor
(c) All publication rights of the personal photos of Mr. Adnan Oktar that are present in our website and in all other Harun Yahya works belong to Global Publication Ltd. Co. They cannot be used or published without prior consent even if used partially.
© 1994 Harun Yahya. www.harunyahya.com
page_top