< <
3 / total: 8

Jusufovo, a.s., Djetinjstvo

San Koji Je Usnio U Djetinjstvu

Još dok je bio dijete, Jusuf, a. s., je sanjao jedan san, a za njegovo tumačenje se obratio ocu. Njegov otac, Jakub, a. s., je protumačio san i obradovao ga lijepim vijestima. Međutim, uporedo sa time, upozorio ga je da svoj san ne priča ostaloj braći. Ovaj slućaj se u Kur’anu spominje na slijedeći način:

Kada Jusuf reče ocu svome: "O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše", on reče: "O sinko moj, ne kazuj svoga sna braći svojoj, da ti ne učine kakvu pakost, šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj. I eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te naučiti, i milošću Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao što je prije tebe obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. - Gospodar tvoj, doista, sva zna i mudar je." (Yusuf, 4-6)

Prophet Yusuf dream

Jusuf, a. s., je sanjao kako mu se klanjaju jedanaest zvijezda, Sunce i Mjesec. Pored: slika koja simbolizira taj san.

Razlog zbog kojeg ga je, kada je ocu ispričao san, otac upozorio da san ne priča braći bilo je ponašanje njegove braće, koje nije davalo povjerenje. Zbog toga što je bio učen i oštrouman čovjek, Jakub, a. s., je bio svjestan karaktera svojih sinova, koji su bili strukture podesne za izazivanje intriga i pakosti. Zato što ih je veoma dobro poznavao, pretpostavljao je da bi oni Jusufu, a. s., mogli napraviti i određenu smicalicu. Iz tog razloga je Jakub, a. s., skrenuo pažnju na šejtanski dušmanluk i Jusufa, a. s., savjetovao na opreznost.

Pouka koju treba izvući iz ovog kazivanja je da, naspram osoba intrigantnog i munafičkog karaktera, koji su hlabavi u vjeri, musli-mani trebaju biti oprezni i da lijepe vijesti u vezi sa muslimanima ne trebaju pričati ovakvim ljudima, pošto blagodati koje steknu vjernici, njihovo napredovanje, jačanje, postizanje dobrih pozicija raduje iskrene vjernike, ali one sa pakošću u srcu, ljude sa muna-fičkim karakterom čini veoma uznemirenim. Zato što ne žele dobro-bit vjere i vjernika, ovakvi ljudi žele spriječiti njihovo napredovanje i, u tom smislu, spremni su čak i na saradnju sa onima koji su otvoreni neprijatelji vjernika i vjere. O ovom stanju osoba sa muna-fičkim karakterom Allah, dž. š., nas obavještava u slijedećem ajetu:

Ako postigneš uspjeh, to ih ogorči; a kad te pogodi nesreća, oni govore: "Mi smo i ranije bili oprezni - i odlaze veseli. (At-Tawba, 50)

Zato, prije no što se oni ne realiziraju, lijepi i hajirli događaji u vezi sa muslimanima se ne bi trebali pričati osobama ovakvog profila i naspram njih bi se trebalo ponašati s oprezom. Upozorenje koje je Jusufu, a. s., uputio njegov otac očit je primjer toga.

Klopka Koju Su Jusufu, A. S., Postavila Njegova Braća

Jakub, a. s., je bio upravu upozorenjem Jusufa, a. s., pošto su ostali sinovi, zbog njega, bili ljubomorni na Jusufa i mlađeg brata. Ta ljubomora je u njima bila toliko jaka da ih je dovela do pripremanja klopke za Jusufa, a. s. To je, pak, jedan drugi pokazatelj da su Jusufova, a. s., braća bila daleko od islamske etike i da nisu manifestirali karakter vjernika. Ova klopka koju su oni pripremili i ono što su činili Jusufu, a. s., u Kur’anu se ističe na slijedeći način:

Kada oni rekoše: "Jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a nas je čitava skupina. Naš otac, zaista, očito griješi. Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite - otac vaš će se vama okrenuti, i poslije toga ćete dobri ljudi biti." (Yusuf, 8-9)

Prophet Ya'qub (as) and his children

Slika na kojoj su predstavljeni Jakub, a. s., i njegova djeca. Ljubomora je najveći razlog zbog kojeg su Jusufova braća pripremala zamke za Jusufa, a. s. Ubje|enje da njihov otac više voli Jusufa nego njih, prouzročilo je veliku ljubomoru kod braće.

Kao što se jasno vidi iz navedenih ajeta, najveći faktor koji je braću ponukao na pripremanje klopke za Jusufa, a. s., bila je ljubomora. Njihovo ubjeđenje da otac mnogo više voli Jusufa i mlađeg brata nego njih tjeralo ih je u tu ljubomoru. Htjeli su ljubav koja će biti usmjerena samo ka njima; zbog toga što su brojčano bili nadmoćniji i što su se međusobno podržavali, mislili su da zaslužuju više ljubavi.

To je, naravno, jedna sasvim iskrivljena logika, pošto je, prema Kur’anu, jedino bogobojaznost mjerilo ljubavi među vjernicima. Sasvim je prirodno da vjernici najviše vole onoga ko je u bogobojaznosti nadmoćniji, ko se više boji Allaha, dž. š., i onoga ko na najpedantniji način pazi na Njegove granice, onoga ko pokazuje najuzorniju etiku. To su mjerila prema kojima vjernici iskazuju svoju ljubav. Jasno je da je i Jakub, a. s., uzeo to kao mjerilo u usmjeravanju svoje ljubavi prema sinovima. Zato što je Jusuf, a. s., bio daleko bogobojazniji i uzornije etike od ostalih sinova, u tom slučaju sasvim je prirodno da je najviše volio njega. Međutim, zbog toga što Jusufova braća nisu posjedovala takav pristup, oni nisu mogli ni shvatiti ljubav njihovog oca prema Jusufu i mlađem bratu. To je, isto tako, jedan bitan pokazatelj njihovih karaktera, koji su daleko od vjere.

Isto tako, druga njihova pozorna strana je nepristojan odnos kojeg su zauzimali prema ocu. Unatoč tome što je njihov otac bio odabrani pejgamber, što je posjedovao izuzetno znanje i poimanje, tvrdili su da, zbog svoje ljubavi prema Jusufu i njegovom bratu, njihov otac ‘‘očito griješi’’. A to što su prema pejgamberu koristili jedan takav smio nastup pokazatelj je slabosti njihovog imana. Međutim, za shvatanje da su imali slab iman i da su bili dvoličnog karaktera postoji jedan jači dokaz: njihova namjera da ubiju Jusufa, a. s. Sasvim je očito da se u jedno ovakvo djelo neće usuditi, da to neće čak ni pomisliti osoba koja se boji Allaha, dž. š., koja vjeruje u polaganje računa na Ahiretu i koja je svjesna da je Allah, dž. š., uvijek vidi i čuje. Međutim, da bi pridobili očevu ljubav, ili da bi zadovoljili osjećaj lične ljubomore, ove osobe su rješenje pronašli u ubistvu Jusufa, a. s., ili da ga, pak, ostave na nekom pustom mjestu.

Ubistvo je inače haram, međutim, ostavljanje i napuštanje maloljetnog djeteta je također jedan krajnje nečovječan postupak. Sasvim je očito da oni koji se mogu usuditi na nešto takvo ne posjeduju osjećaj humanosti i merhameta. Kao što se vidi, Jusufova, a. s., braća su bili nemilosrdni i bezdušni.

Štaviše, i logičko rasuđivanje im je bilo veoma iskrivljeno. Jusufu će načiniti takvo zvjerstvo, i nakon zapadanja u haram misle da će još uvijek biti “dobri ljudi”. Razumljivo je da se neko, ako se, nakon počinjenog grijeha, iskreno pokaje Allahu, dž. š., može nadati oprostu i da bude od dobrih. Međutim, oni su, sasvim svjesni neispravnosti svog djela, planirali prvo počiniti to, a potom opet biti od dobrih ljudi. Upravo je to zaseban dokaz da oni nisu imali karakter vjernika i sposobnost zdravog rasuđivanja.

Prophet Yusuf's brothers

Slika na kojoj su tako|er predstavljena braća Jusufa, a. s. Ljubomora koju su oni osjećali prema Jusufu bila je toliko silna da su ga, unatoč tome što je bio dijete, bezdušno bacili u bunar.

U nastavku ajeta se vidi da je u najpresudnijem trenutku Allah, dž. š., pomogao Jusufu, a. s., i da je, umjesto ubistva, jednog od njih nadahnuo idejom bacanja u bunara:

Jedan od njih reče: "Ako baš hoćete nešto učiniti, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzet će ga kakva karavana." (Yusuf, 10)

Kao što se vidi, bilo kakve da su planove kovali u vezi sa Jusu-fom, bilo kakve da su klopke smišljali, Jusuf, a. s., je, zapravo, preživljavao sudbinu koju je za njega odredio Allah, dž. š. Niko ne može izaći izvan granica sudbine koja mu je propisana. Mnogo prije no što se Jusuf, a. s., i rodio, Allah, dž. š., mu je propisao ovu sudbinu, a Jusuf, a. s., je to tako proživio.

U međuvremenu, potrebno je podsjetiti na još jednu činjenicu: onaj što je spriječio smrt Jusufa, a. s., onaj što mu je osigurao život iznoseći ideju o bacanju u bunar, nije bio njegov brat, već Allah, dž. š. Da Allah, dž. š., to nije htio, njegov brat ne bi mogao smisliti i predložiti ideju o bacanju u bunar. Međutim, u Jusufovoj sudbini postojalo je prvo planiranje o ubistvu, a potom odustajanje i bacanje u bunar. Zato je njegov brat došao sa tom idejom. Inače, apsolutno nije u pitanju promjena sudbine, kako se to u narodu pogrešno vjeruje. Sudbina Jusufa, a. s., je određena sa svim ovim detaljima. A njegovo neubijanje od strane braće, jedan je njihov pokvaren plan. Međutim, Allah, dž. š., je, isto tako, taj ko je u samom početku taj plan iskvarenim stvorio.

Upravo, Allah, dž. š., je ovaj plan, u vidu sna, saopćio Jusufu, a. s., dok je on još bio dijete. A život Jusufa, a. s., odvijao se na način potvrđivanja ovog sna kojeg mu je saopćio Allah, dž. š. Određene Svoje robove Allah, dž. š., na ovaj način ponekad obavještava o gajbu. Putem sna je Allah, dž. š., i Muhammeda, a. s., obavijestio da će osvojiti Mekku i da će, zajedno sa vjernicima, bezbjedno obaviti hadž. U ajetu koji govori o tome kaže se slijedeće:

Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete, sigurno, u Časni hram ući sigurni - ako Allah bude htio - neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao. (Al-Fath, 27)

Tajna Allahovog saopćavanja budućih događaja i realizacija tih događaja baš na takav način je da je sve ono što je za nas buduće (gajb) kod Allaha, dž. š., već odavno određeno, da se desilo i da se već okončalo. Gajb postoji za čovjeka. Što se tiče Allaha, dž. š., koji je lišen vremena i mjesta, On je Tvorac svega i Sveznajući. Sve vrijeme i cijelu povijest stvorio je samo kao jedan tren.

Ova činjenica se treba imati u vidu prilikom analiziranja onoga što je, u nastavku kazivanja, doživljavao Jusuf, a. s. Sve ono doživljeno dešava se na način kako to Allah, dž. š., želi. I u svemu što se dešava postoje ljepote i hajir za vjernike. Nakon svake preživljene nevolje, u kojoj se pokazao sabur, Allah, dž. š., na dunjaluku daje radost i milosrđe, a na Ahiretu sevap i nagradu. Prema tome, događaji koji svana izgledaju kao ‘‘zlo’’, kao što je porobljavanje, tamničenje, biti oklevetan, za vjernike bivaju pojedinačno hajri.

Podli Planovi Jusufove, A. S., Braće

Allah, dž. š., u Kur’anu saopćava da su Jusufova, a. s., braća međusobno pripremili podli plan protiv Jusufa, a. s., i da su se dali na realizaciju toga. Da bi proveli svoj plan, prvo su od oca zatražili dozvolu da pošalje Jusufa sa njima, a zato što su znali da im ne vjeruje, nastojali su ga ubijediti:

"O oče naš," - rekoše oni - "zašto sumnjaš u naša osjećanja prema Jusufu. Mi mu doista želimo dobro. Pošalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi ćemo ga, sigurno, čuvati." (Yusuf, 11-12)

Prophet Yusuf's brothers, well

Jusufova braća pored bunara u koji su bacili Jusufa. Dok su ga bacali u mračne dubine, oni nisu bili svjesni sudbine koja ih je očekivala premda se sve odvijalo prema sudbini koju je Allah, dž. š., odredio.

Kao što se vidi iz formulacije ajeta, njihov otac je bio nevoljan o pitanju slanja Jusufa, a, štaviše, kod njih je stvorio osjećaj da im ne vjeruje da su oni odmah krenuli u odbranu. Zapravo, iznijeli su da žele dobro Jusufu. A to što su, dok su planirali ubiti Jusufa ili ga baciti u dubine bunara, tako ravnodušno uspijevali iznositi laž, dokaz je da ljudi munafičkog karaktera sasvim jednostavno iznose laž. Upravo, njihove laži su se nastavile; rekli su ocu da Jusufa žele povesti da se on zabavi i razonodi. Štaviše, obećali su da će ga oni sigurno čuvati i štititi.

Drugi moment na koji ovdje treba obratiti pažnju je stalno nastojanje ljudi munafičkog karaktera da se prikažu dobronamjernicima. To što su govorili da Jusufu žele dobro i nastojanje da ostave utisak kao da misle na njegovo spokojstvo, jedna je karakteristika njihovog lukavog karaktera. Međutim, zbog toga što je Jakub, a. s., bio veoma dovitljiv i pronicljiv insan, uspio je jednostavno uočiti njihov nepovjerljivi karakter:

"Bit će mi doista žao ako ga odvedete, a plašim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili" - reče Jakub. "Kako će ga vuk pojesti, a nas ovoliko!" - rekoše oni - "mi bismo tada doista bili izgubljeni." (Yusuf, 13-14)

Jakub, a. s., je iznio ovu nepovjerljivost zato što nije vjerovao svojim sinovima i zato što je pretpostavio da će nauditi Jusufu. Pretpostavio je da će načiniti zlo Jusufu i da će se nakon toga pred njim pojaviti sa jednim lažnim izgovorom. Oni su se kategorično usprotivili toj ideji, te oca nastojali ubijediti u to da se tako nešto neće desiti. A to je metod kome munafici pribjegavaju kada bivaju prikliješteni od strane drugih. Upravo, u nastavku kazivanja postaje očito da nisu bili iskreni u onome što su obećali:

I uveče dođoše ocu svome plačući. "O oče naš," - rekoše - "bili smo otišli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nećeš vjerovati, iako istinu govorimo." (Yusuf, 16-17)

Prophet Yusuf's bloody shirt

Na ovoj slici su predstavljena Jusufova braća u trenutku dok su svome ocu, Jakubu, a. s., saopćavali da je Jusufa pojeo vuk. U njihovim rukama se vidi košulja koju su oni navodili kao dokaz svojih tvrdnji.

Kao što se vidi, u potpunosti se desilo onako kako je to Jakub, a. s., i predvidio. Ponašanje braće Jusufove bilo je u obliku koji je potvrđivao opravdanost sumnje koju je njihov otac, Jakub, a. s., gajio prema njima. To što su došli plačući sasvim očito pokazuje iskvarenosti njihovog ponašanja. Jedan ovakav bespomoćni stav ponašanje je kojem vjernik ne pribjegava. Zato što znaju da u svemu postoji neka mudrost i hajir, bilo šta da ih zadesi, vjernici ne padaju u stanje slabosti kao što su plač i jadikovanje.

Štaviše, plač Jusufove braće bio je plač one vrste koji je vidljiv kod insana munafičkog karaktera. Raditi na ubjeđivanju suprotne strane korištenjem suza kao oružje jedan je od podlih metoda munafika. Na taj način nastoje izazvati sažaljenje prema sebi i prikazati se bespomoćnim. Unatoč tome što su nepovjerljive osobe, oni rade na tome da ostave dojam povjerljivosti. To je nepromjenjljiva odlika munafika bez obzira u kom vremenu živjeli. Upravo, i Jusufova braća nisu osjetili nikakvu grižu savjesti dok su malo dijete bacali u dubine bunara, ali kada je došlo vrijeme polaganja računa, oni se tada plačući pojavljuju pred ocem. A sasvim je očito da su plakali neiskreno, samo zato što je tako iziskivala situacija u kojoj su se nalazili.

Obrati li se pažnja na laž koju su smislili o Jusufu, a. s., to je, isto tako, zabrinutost koju je izrazio Jakub, a. s. Njegovi sinovi su se pojavili sa istim izgovorom kao što je on rekao. Ova situacija je povod za veoma bitno iskustvo vjernika. Obrati li se pažnja, Jakub, a. s., je u svom prethodnom govoru sasvim jasno izrazio svoju zabrinutost, rekao je da se boji da Jusufa vuk ne pojede. Njegovi sinovi munafičkog karaktera iskoristili su ovu njegovu zebnju; nakon što su Jusufa bacili u bunar, ocu su rekli istu tu laž. Tako su mislili da će im otac povjerovati. Pouku koju bi iz ovog kazivanja trebali uzeti vjernici je da pred osobama munafičkog karaktera ne bi smjeli iznositi svoje iskrene zabrinutosti i zebnje pošto bi, kao što se to vidi u ovom kur’anskom primjeru, te riječi iskrenosti munafici mogli koristiti protiv njih samih.

Prophet Yusuf's shirt

Kadar iz filma o Jusufu, a. s., na kome se vide braća koja su se nastojala prikazati kao povjerljivi sa Jusufovom košuljom koju poprskali krvlju.

Kao što se razumije iz nastavka ajeta, i oni su, zapravo, isto tako bili svjesni da im otac ne vjeruje. Ova situacija je psihologija koja je svojstvena svim munaficima, a ne samo braći Jusufa, a. s.: oni što vjernicima prave smicalice stalno su obuzeti jednim osjećajem krivnje. Na pamet im veoma često padaju njihova zlodjela, oni to, štaviše, i riječima izražavaju. Nepovjerenje prema njima sasvim jasno iznose i izrazom kome neće pribjeći normalan insan, kao što je “nećeš mi vjerovati, ali istina je”. To, opet, proističe iz činjenice što oni ne mogu pokazati etiku i karakter vjernika. Ovaj izvještačen i preuveličan govor munafika Allah, dž. š., u Kur’anu saopćava slijedećim primjerom:

Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: "Mi tvrdimo da si ti, doista, Allahov poslanik!" - I Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci. Oni se iza zakletvi svojih zaklanjaju, pa od Allahova puta odvraćaju. Ružno je, doista, kako postupaju! (Al-Munafikun, 1-2)

Kao što se vidi, ‘‘skrivanjem iza svojih zakletvi’’, odnosno zaklinjanjem iznoseći laž, munafici time nastoje izgraditi svojevrsni zaštitni mehanizam. Vjernici inače međusobno vjeruju u svoje riječi, apsolutno ne osjećaju sumnju. Što se tiče munafika, oni, iako misle da su prevarili vjernike, nikako ne mogu naškoditi vjernicima. Ovo njihovo stanje Allah, dž. š., saopćava na slijedeći način:

Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni nisu vjernici. Oni nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu. (Al-Baqarah, 8-10)

Lažni Dokazi Braće Jusufa, A. S.

Zapravo, i Jusufova braća su, također, svjesna da nisu uvjerljivi. Zato su proizveli jedan lažni dokaz za koga su mislili da će ih učiniti uvjerljivim. Svome ocu su donijeli okrvavljenu Jusufovu košulju, nastojali su stvoriti utisak da je on doista umro.

Ovaj slučaj je, isto tako, jedno upozorenje na to da su, proizvod-njom lažnih dokaza, osobe koje vjernicima prave smicalice u stanju pripremiti zavjeru. Treba se čuvati ovog metoda, biti svjestan i, u skladu sa kur’anskom odredbom: “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite...” (Al-Hudžurat, 6), dobro proanalizirati navodni “dokaz”.

Međutim, Jakub, a. s., im apsolutno nije povjerovao, uočio je njihovu igru i sasvim otvoreno iznio da je to jedna laž koju su oni smislili:

I donesoše košulju njegovu lažnom krvlju okrvavljenu. "U vašim dušama je ponikla zla misao" – reče on... (Yusuf, 18)

Prophet Yusuf's shirt Prophet Yusuf's shirt joseProphet Yusuf's shirt

Jusufova košulja, koju su njegova braća lažno zamazali krvlju i donijeli ocu, ovako je predstavljena na umjetničkim slikama.

Riječima ‘‘u vašim dušama (nefsu) je ponikla zla misao” Jakub, a. s., je skrenuo pažnju na to da čovjek može počiniti veoma loša djela ukoliko se povede za svojim nefsom, da nefs može zavesti insana i da sva ova zlodjela proističu iz neodupiranja nefsu. Ovo je činjenica nad kojom se mu’mini obavezno moraju zamisliti pošto nefs insana navodi na hrđavosti, u svakom trenutku insan mora biti budan i oprezan i povoditi se za glasom savjesti, a ne za strastima i nefsom. Osim toga, što se tiče druge mudrosti u ovom ajetu, ona je sadržana u činjenici da se licemjeri ponašaju predvođeni upravo svojim nefsom.

Jedan od najpozornijih momenata ovdje je bogobojazno držanje koje je pokazivao Jakub, a. s. Ovakvo ponašanje je značajan primjer koji ilustrira činjenicu da se vjernik u svakom trenutku i u svim uvjetima trebaju oslanjati jedino na Allaha, dž. š., i da mora biti strpljiv, pošto je, kao što se vidi, Jakub, a. s., bio svjestan da su njegovi sinovi pripremili klopku za Jusufa. Međutim, svojom krajnjom uzdržanošću i strpljenjem, on pomoć traži od Allaha, dž. š. Ove riječi koje je izgovorio svojim sinovima još jednom pokazuju da je on bio jedan salih, besprijekoran i mubarek insan:

"... I ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite." (Yusuf, 18)

Bacanje Jusufa U Bunar

Postoji jedna veoma bitna činjenica koja se ne smije zanemarivati prilikom iščitavanja događaja koje je preživljavao Jusuf, a. s.: preživljavajući sve to, Jusuf, a. s., je bio svjestan da je Allah, dž. š., stalno sa njim, da čuje i vidi i njega, a i braću koja su mu namjestila klopku. Allah, dž. š., je Jusufa, a. s., nadahnuo slijedeće:

I kada ga odvedoše i odlučiše ga baciti na dno bunara, Mi mu objavismo: "Ti ćeš ih o ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te neće prepoznati." (Yusuf, 15)

U prethodnom ajetu se skreće pažnja na još dva momenta: prvo, da su braća zajednički djelovali kada su Jusufa, a. s., bacali u bunar. Možda su mislili da će tako svi zajedno dijeliti odgovornost. Međutim, to je krajnje pogrešna logika. Naprotiv, ovo njihovo ponašanje je, isto tako, dokaz da su svi oni ortaci iste nesavjesnosti. Među njima se nije pojavio ni jedan savjestan.

A drugi moment na koji upozorava ova situacija je činjenica da protiv vjernika munafici djeluju združeno, da su zajednica podložna masovnom izazivanju pobune i nereda.

seven wheat

Jusufe, o, prijatelju, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih - pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali." (Yusuf, 46)

Osim toga, u prethodnom ajetu se vidi i da je Allah, dž. š., putem nadahnuća (vahja), pomogao Jusufu, a. s., u najtežem trenutku. Štaviše, Allah, dž. š., je obavijestio Jusufa, a. s., o budućnosti, što, zapravo, predstavlja mudžizu. A, sa aspekta Jusufa, a. s., to je jedna veoma velika blagodat, pošto je primiti nadahnuće od Allaha, dž. š., baš u trenutku kada ga bacaju u bunar i susresti se sa Allahovim obećanjem zapravo najveća pomoć i podrška koju je mogao dobiti. Dakle, Jusuf, a. s., je još u tom trenutku, dok je bacan u bunar, uz pomoć Allahovog saopćenja, znao da će biti osujećena njihova klopka. Zbog vjere u Allahovo obećanje bio je spokojan i ponizan.

Međutim, ne smije se zaboraviti ni to da se iskreni vjernik, čak i bez nadahnuća, u svakoj nevolji i krizi oslanja na Allaha, dž. š., i biva pomirljiv sa svime što ga zadesi. Ajetom:

"…Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike" (An-Nisa', 141)

Allah, dž. š., saopćava da je uvijek uz vjernike. Insana koji odlučno vjeruje u ovo obećanje Allaha, dž. š., neće obuzeti zabrinutost i strah zbog smicalica nevjernika i munafika.

Jusufova, a. s., superiornost proističe iz etike koju je posjedovao i predanosti Allahu, dž. š. Unatoč tome što je bio još malo dijete, bio je krajnje zreo. Treba dobro razmisliti o bacanju malog djeteta u bunar. U Kur’anu se govori o njegovom bacanju u bunarske dubine. Dakle, mjesto na kome se nalazio Jusuf bilo je mračno. Jedno mjesto sa veoma prisutnom smrtnom opasnošću, na kome čak nije bilo sigurno da li će biti pronađen ili ne. Štaviše, nije mogao znati ni to kakvi će ga ljudi pronaći, da li će oni biti dobri ili, pak, zlikovci. Insan koji ne posjeduje izraženu bogobojaznost u ovakvim uvjetima se može osjećati veoma teško, može ga obuzeti beznađe i panika. Međutim, unatoč svemu tome, Jusuf, a. s., je bio veoma saburli i sa krajnjom pouzdanošću u Svemogućega. Sve su to pokazatelji njegove izuzetne moralnosti. Jasno je, isto tako, da je ovaj odabrani insan još u djetinjstvu bio podvrgavan ispitu i kušnjama pošto je to bio ispit na kome su mogli proći jedino bogobojazni, oni koji se oslanjaju na Allaha, dž. š., i koji se uzdaju jedino u Njega.

desert

Dok je još bio malo dijete, Jusuf, a. s., je od strane svoje braće bio bačen u bunar u pustinji. Štaviše, tada se nije znalo hoće li biti spašen iz tog opasnog okruženja. Unatoč tome, Jusuf, a. s., je iskazivao jedno krajnje strpljivo i bogobojazno ponašanje.

Zapravo, pogleda li se spolja, uvjeti u kojima se nalazio Jusuf, a. s., krajnje su zastrašujući. Iskušavan je jednom teškom kušnjom. Ali, u skladu sa ajetom “Ta, doista, s mukom je i last.” (Al-Inširah, 5), Allah je pomogao Jusufu, a. s. Nadahnuo ga je radosnom viješću, koja će ga smiriti i uliti mu sigurnost.

 

3 / total 8
Knjigu “Jusuf (as)” Haruna Jahje možete čitati online, podijeliti na društvenim mrežama kao što su Facebook i Twitter, sačuvati na svoj kompjuter, korisiti u svojoj zadaći i drugim radovima, i objavljivati, kopirati i reproducirati je na svojoj web stranici ili blogu bez ikakve naknade, uz jedinu obavezu navođenja ove stranice kao izvora.
O ovoj stranici | Postavi kao pocetnu stranicu | Dodajte u favorite | RSS Feed
Sav materijal koji se nudi na ovoj stranici se moze kopirati i iskoristiti pod uslovom da se prikaze izvor
(c) All publication rights of the personal photos of Mr. Adnan Oktar that are present in our website and in all other Harun Yahya works belong to Global Publication Ltd. Co. They cannot be used or published without prior consent even if used partially.
© 1994 Harun Yahya. www.harunyahya.com
page_top