< <
4 / total: 8

Novi Život Jusufa, a.s.

Spasavanje Jusufa Iz Bunara

Način spasavanja Jusufa iz bunara saopćava se slijedećim ajetom:

I dođe jedna karavana, te poslaše vodonošu svoga i on spusti vedro svoje. "Muštuluk!" - viknu on - "evo jednog dječaka!" I oni su ga kao trgovačku robu sakrili, a Allah dobro zna ono što su uradili. (Yusuf, 19)

caravan caravan's watergatherers pulling Prophet Yusuf out of the well Egypt map
caravan's watergatherers pulling Prophet Yusuf

Na slikama se vide karavane koje se kreću prema Misiru (Egiptu). Što se tiče mape, na njoj je predstavljen put kretanja karavana tog vremena. Na slici u sredini predstavljene su karavanske vodonoše u trenutku izbavljanja Jusufa iz bunara.

I trenutak kada je Jusuf, a. s., bačen u bunar, a i trenutak kada je spasen iz bunara, zapravo su preživljavanje događaja koji su određeni u sudbini. Apsolutno je nemoguće da se desi nešto što nije određeno u sudbini. Iz tog razloga, koja će karavana doći nakon Jusufovog, a. s., bacanja u bunar, kuda se ona zaputila i kakvi su ljudi iz karavane činjenice su koje su od strane Allaha, dž. š., određene još prije Jusufovog rođenja, štaviše, mnogo ranije nego što je on uopće i stvoren. Vjernici koji su svjesni ove bitne činjenice su zbog toga veoma pouzdani u Allaha, dž. š., naspram svega onoga što ih zadesi.

Prema onome što se razumije iz navedenog ajeta, karavana, koja je Jusufa, a. s., pronašla i spasila iz bunara, je Jusufa, a. s., doživjela kao svojevrstan predmet trgovine, misleći da će ga moći prodati. Pošto je u to vrijeme u Egiptu (Misiru) i okolini na snazi bio robovlasnički sistem, ljudi su se bavili trgovinom roblja, a naročito su trgovali djecom. Upravo je to razlog što je vodonoša tražio muštuluk od ostalih iz karavane. Iz tog razloga, sasvim je prirodno što su i prema Jusufu, a. s., imali trgovačke namjere. U nastavku ajeta se saopćava da mu nisu pridavali pažnju i da su ga prodali za male pare:

joseph sold egypt slavery egypt tablet

Na slikama se vide karavane koje se kreću prema Misiru (Egiptu). Što se tiče mape, na njoj je predstavljen put kretanja karavanGore lijevo: slika na kojoj je predstavljen Jusuf, a. s., u trenutku kada je prodat za nisku cijenu Gore desno: slika na kojoj je predstavljeno upošljavanje roblja tog perioda Pored: dokument o robovlasničkom sistemu koji je u tom periodu vladao Egiptoma tog vremena. Na slici u sredini predstavljene su karavanske vodonoše u trenutku izbavljanja Jusufa iz bunara.

I prodadoše ga za jeftine pare, za nekoliko groša; jedva su čekali da ga se oslobode. (Yusuf, 20)

Dolje: ostaci pijace na kojoj se, u vrijeme Jusufa, a. s., trgovalo robljem Pored: kadar iz filma o Jusufu, a. s.: detalj u vezi sa trgovinom robljem.

egypt slaving egypt slaving egypt slave_market

Zapravo, veoma je mudro to što se desilo tako. Da su mu pridavali važnost, da su znali da je bio jedan odabrani insan, da je pejgamber, možda bi mu htjeli nauditi, nanijeti zlo. Ili bi to, možda, uradili drugi nevjernici koji bi saznali za to. Što su ga, ne pridavajući mu pažnju, prodali kao roba, što su u njemu vdjeli materijalnu dobit bilo je daleko bolje za Jusufa, a. s.

Ovo je mudrost iz kazivanja o Jusufu, a. s. : kao svoj tradicional-ni stav, nevjernici ponižavaju vjernike, doživljavaju ih ništavnijim i neutjecajnijim naspram sebe, a za vjernike je, zapravo, to išaret povoda za velike dobrobiti.

ancient egypt Egypt from the time of Prophet Yusuf (as)

Lijevo: primjeri raskošnih egipatskih konaka iz perioda Jusufa, a. s. Desno: freska na kojoj je predstavljen svakodnevni život Egipta iz tog period

Ovdje postoji još jedan moment koji privlači pažnju. Kao što je već poznato, Jusuf, a. s., je bio pejgamber prepoznatljiv po svojoj izuzetnoj ljepoti. Međutim, kao što se vidi, kada je pao u ruke trgovaca robljem, ova njegova ljepota još nije skretala pozornost. Nisu, isto tako, uspjeli shvatiti ni to koliko je on jedan dragocjen insan. Oni su ga okarakterizirali samo kao “jedno dijete”. Znači da je, kao izraz Svoje mudrosti i hajira, Allah, dž. š., tada sakrio njegovu ljepotu. To je jedan drugi vid Allahove pomoći, jedna druga Njegova zaštita nad Jusufom, a. s.

Jusuf, a. s., koji je pronađen od strane trgovaca robljem, je, prema kur’anskim saopćenjima, prodan jednom Misirliji. Ovo se na slijedeći način saopćava u Kur’anu:

ancient egypt daily life

A mural depicting scenes from the daily life of the time.

I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, reče ženi svojoj: "Učini mu boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti!" I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i naučismo ga tumačenju snova - a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna. (Yusuf, 21)

Uzimajući Jusufa, a. s., pod zaštitu, korištenjem Misirlije koji ga je kupio, Allah, dž. š., je osigurao njegovo lijepo odgajanje i njegu. Nastanio ga je u Misiru. Kada je čovjek koji ga je kupio Jusufa ostavljao u emanet svojoj ženi, prema njemu je koristio jedan saosjećajan i merhametli stil, upozorio je na njegov prijatan boravak. Štaviše, nadao se koristi od Jusufa, a razmišljao je čak i o tome da ga posini. To je, zapravo, jedan dokaz Allahove pomoći, podrške i merhameta prema Jusufu. Kada je, prilikom bacanja u bunar, bio suočen sa nizom opasnosti, Allah, dž. š., ga je spasio i sklonio ga na jedno lijepo mjesto gdje će biti spokojan, nastanio ga je u Misir. Sve su to Allahovi nimeti kojima je obdario Jusufa, a. s.

Osim toga, dajući Jusufu, a. s., jedno posebno znanje, Allah, dž. š., ga je podučio tumačenju snova. Nesumnjivo, to je jedna velika sposobnost, koju, kao nimet, Allah, dž. š., daje robovima koje on odabere, a, u isto vrijeme, i veliki dar. U vezi sa time Allah, dž. š., u Kur’anu kaže slijedeće:

On daruje znanje onome kome On hoće, a onaj kome je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim... (Al-Baqarah, 269)

Kleveta Koju Je Doživio U Periodu Stasanja

potiphar wife

Umjetnička slika na kojoj je predstavljena žena egipatskog upravitelja koja je, kako to Kur'an navodi, "poželjela Jusufa"

Jusuf, a. s., tako počinje živjeti kod ovog cijenjenog Misirlije. Pored podučavanja tumačenju snova, Allah, dž. š., ga je, kada je stasao, obdario i mudrošću i znanjem. Pod mudrošću (hukm) se podrazumijeva biti sudija, odlika donošenja odluke pravedno i u skladu sa Allahovom Knjigom. A znanje (ilm) je možda poznavanje Knjige, ili obaviještenost o biti znanja, za što možemo reći da predstavlja naličje svega. (Allah, dž. š., je taj koji najbolje zna.) To je pokazatelj Allahovog, dž. š., odabiranja Jusufa, a. s., i nagrađivanja njegove moralnosti. Ova činjenica se na slijedeći način iznosi u Kur’anu:

I kad on stasa, Mi ga mudrošću i znanjem obdarismo; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine. (Yusuf, 22)

Međutim, kada je Jusuf, a. s., stasao, žena u čijoj je kući bio, odnosno žena čovjeka koji ga je kupio, u kur’anskoj formulaciji, ‘‘bila ga je poželjela’’. U tom smislu je načinila sve pripreme: pozaključala je sva vrata i načinila jednu nemoralnu ponudu. Odgovor koji je ovdje dao Jusuf, a. s., izraz je uzornog ponašanja jednog čestitog vjernika. Prije svega, kao što se kaže u Kur’anu, unatoč tome što je i on poželio ženu, pribjegao je Allahu, dž. š., od počinjavanja jednog takvog zabranjenog (haram) akta, apsolutno se nije približio jednom tako ružnom djelu, koje je u oprečnosti sa Allahovim zadovoljstvom. Nakon toga je, opet, pokazao jedno lijepo i odano ponašanje; podsjetio je ženu na njenog muža, da ga lijepo pazi i da ga je učinio zadovoljnim. Tako je, također, naglasio da mu na taj način ne može načiniti izdaju. Odmah nakon toga je, riječima da nikada neće uspjeti onaj koji na dobro uzvraća zlim, naglasio da bi to bila jedna zla gesta. Sve to se na slijedeći način objašnjava u Kur’anu:

I poče ga na grijeh navoditi ona u čijoj je kući bio, pa pozaključa sva vrata i reče: "Hodi!" - "Sačuvaj Bože!" - uzviknu on - "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim neće nikad uspjeti." I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao - tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob. (Yusuf, 23-24)

Kao što se razumije iz navedenih ajeta, Jusuf, a. s., je bio svjestan da je blud čin zabranjen od strane Allaha, dž. š. Zbog toga se nije približio haramu i nastojao je pobjeći od žene. Formulacija ‘‘i on bi nju poželio’’, koju je Allah, dž. š., koristio za Jusufa, a. s., podučava nas jednoj veoma bitnoj tajni kušnje: moguće je da vjernik nefsom osjeća želju za nečime što je vjerom zabranjeno. Bitno je da se vjernik ne povinuje toj žudnji i da pokaže volju za neprekoračivanjem granica koje je Allah, dž. š., uspostavio. Da nema požuda nefsa, tada ni kušnje ne bi bilo.

Nastavak ovog slučaja se odvija na slijedeći način:

I njih dvoje prema vratima potrčaše - a ona razdera straga košulju njegovu - i muža njezina kraj vrata zatekoše. "Kakvu kaznu zaslužuje onaj koji je htio ženi tvojoj zlo učiniti" - reče ona - "ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?" (Yusuf, 25)

joseph and potiphar wife

Na ovoj slici je predstavljen Jusufov čedni postupak na nemoralnu ponudu žene, koja sle|a vuče i cijepa njegovu košulju. 

Nakon ovog slučaja, unatoč Jusufovom, a. s., krajnje čestitom odnosu i bježanju od bluda, žena, obuzeta požudom, a i srdžbom, baca klevetu na njega. Svome mužu, koji je bio vezir, rekla je kako joj se Jusuf približio sa lošim nakanama, štaviše, iznoseći dvije alternative, nevino kažnjavanje bacanjem u tamnicu ili bolnu kaznu, tražila je njegovo kažnjavanje. Ova slika je jasan pokazatelj da žena nije posjedovala strah od Gospodara i da je imala bezdušan karakter. Inače, najočitiji pokazatelj toga je činjenica da je Jusufu načinila jednu takvu nemoralnu ponudu. Međutim, bacanje klevete i insistiranje na njegovom nevinom kažnjavanju je, isto tako, jedan drugi dokaz njene bezdušnosti. Što se tiče Jusufa, a. s., on je dao slijedeći odgovor:

"Ona je pokušala mene na grijeh navesti" - reče Jusuf. - "Ako je košulja njegova sprijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu" - primijeti jedan rođak njezin - "a ako je košulja njegova straga razderana, onda ona laže, a on govori istinu." (Yusuf, 26-27)

U ovom slučaju, to što je žena Jusufovu košulju razderala straga, zapravo je poslužilo kao dokaz da je Jusuf, a. s., bježao prema vratima, a da je žena jurila za njim. I, kako stoji u saopćenju Kur’ana, dokazana je Jusufova čestitost:

I kada on vidje da je košulja njegova straga razderana, reče: "To je jedno od vaših lukavstava, vaša su lukavstva zaista velika! Ti, Jusufe, ostavi se toga, a ti traži oproštenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela zgriješiti!" (Yusuf, 28-29)

Vezir je, pozivajući se na svoju savjest, shvatio da je Jusuf, a. s., upravu, te je rekao da je to jedna smicalica njegove žene. Dijalozi koji se prenose u navedenim ajetima dokazi su da je, za razliku od svoje žene, vezir jedna savjesna osoba. Međutim, slučaj time nije okončan. Slijed naknadnih zbivanja se u Kur’anu prenosi slijedećim riječima:

I žene u gradu počeše govorkati: "Upravnikova žena navraćala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako griješi." (Yusuf, 30)

Kao što se vidi, vijesti o navedenom slučaju su se raširile među ženama u gradu. Skretanjem u ajetu pažnje na žene, možda se željela skrenuti pažnja na ogovaranje ili spletkaroški karakter žena koje su prihvatile džahilijski moral. (Allah, dž. š., je taj koji najbolje zna.)

Žene u gradu su, nakon ovog događaja, međusobno pričale osuđujući vezirovu ženu. Shvatile su da krivac nije Jusuf, a. s., već upravo ona. Što se, pak, tiče vezirove žene, ona je počela osjećati neraspoloženje od negativnih govorkanja u narodu. A osobe koje zanemare Allahovo zadovoljstvo, kojima je stalo do postizanja zadovoljstva ljudi boje se da u očima naroda padnu na niske grane, strahuju od formiranja jednog negativnog imidža o sebi. Jedan od događaja kojeg se najviše boje osobe ovakvog profila, koje ne strahuju od Allaha, dž. š., jeste saznanje drugih za nedjela koja su tajno počinili. To je upravo stanje u kome se nalazila vezirova žena.

Kada je vezirova žena saznala da se priča o njoj, da je predmet tračeva, pripremila je jedan scenario za žene koje to rade. Cilj joj je bio da, navodno, dokaže kako je opravdano to što ona želi ući u nemoralnu vezu sa Jusufom, a. s., pošto je, Jusuf, a. s., bio jedan izuzetno lijep mladić. Upravo, kada su ugledale ljepotu Jusufa, a. s., ostale žene su ostale zapanjene:

I kad ona ču za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj od njih po nož i reče: "Izađi pred njih!" A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše: "Bože, Bože," - uskliknuše - "ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!" (Yusuf, 31)

Kao što se vidi iz navedenog ajeta, Jusufova ljepota je ove žene podsjetila na Allaha, dž. š., i one su, naspram ove izuzetne ljepote, veličale Allaha, dž. š. Njegovu ljepotu su protumačile kao jednu nadljusku ljepotu, pa su čak ustvrdile da on nije čovjek već melek. Vratimo li se malo unazad, vidjet ćemo da je u Jusufovom, a. s., djetinjstvu Allah, dž. š., njegovu ljepotu skrivao od drugih i na taj način štitio Jusufa. Međutim, kada je proteklo izvjesno vrijeme i kada je Jusuf sazrio, njegova ljepota je počela privlačiti pažnju. Nesumnjivo, u svakom od ovih detalja skrivene su veoma bitne mudrosti. U nastavku kazivanja se saopćava da su se događaji ovako razvijali:

"E to vam je onaj zbog koga ste me korile" - reče ona. "Istina je da sam ga htjela na grijeh navratiti, ali se on odupro. Ako ne učini ono što od njega tražim, bit će, sigurno, u tamnicu bačen i ponižen." (Yusuf, 32)

Kao što se vidi, žena je sasvim otvoreno priznala da je, zapravo, sama kriva i da se, štiteći svoju čednost, Jusuf odupro. Međutim, ona je u prisustvu mnogobrojnih svjedoka ponovila svoju nemoralnu ponudu; naredila je Jusufu da to uradi, a u slučaju da se odupre i ne posluša njene riječi, zaprijetila mu je tamnicom i poniženjem. Iz ovoga se razumije kako je vezirova žena bila okrutnog i paganskog karaktera. To je, nesumnjivo, jedna veoma neshvatljiva situacija. Vezirova žena ga je prisiljavala na grijeh vjerujući možda u svoj položaj u Misiru, bogatstvo, a možda i to što je Jusuf bio njen rob. To je krajnje nemoralna ponuda, a vezirova žena je, bez ustezanja i pred kim, na očigled sviju, ponovila tu ružnu ponudu. U isto vrijeme, to je dokaz kako njenog ateizma, tako i hlabavosti ostalih žena u kontekstu življenja po načelima hak (istinskog) dina. Jer, kako god vjernica apsolutno neće ući u grijeh, isto tako ona neće biti posmatrač jedne ovakve nemoralnosti. Štaviše, ove žene, o kojima se govori u aktualnom kazivanju, ne suprotstavljaju se prijetnjama vezirove žene i zatvaraju oči pred njenom nemoralnošću.

U Kur’anu se, osim toga, navodi da se, unatoč tome što je vidio dokaze, vezir nije usprotivio Jusufovom bacanju u tamnicu, a u isto vrijeme i da je njegova žena zatvorila oči na Jusufov višegodišnji boravak u tamnici. Kao što se vidi i iz navedenog primjera, nevjernici uvijek zauzimaju mjesto pored svojih istomišljenika, posmatrači su i nečujni prilikom pravljenja smicalica. Upravo se, prethodnom ajetu vidi da su i gradske žene bile ortakinje u klopci i da su se oprijedile za šutnju. Štaviše, iako je vezirova žena priznala svoju krivicu, one se nisu zalagale za Jusufa, a. s., posmatrale su bacanje u tamnicu jednog krajnje moralnog insana, koji nije imao apsolutno nikakve krivice.

Drugi moment, koji u ovom kontekstu skreće posebnu pozornost, je Jusufova, a. s., predanost. Naspram ovakve situacije u kojoj se našao, on se odmah priklonio Allahu, dž. š., i, jednim krajnje iskrenim otvaranjem svojih misli, zatražio pomoć od Njega. U Jusufovom, a. s., nastupu preovladava jedna velika iskrenost i bogobojaznost:

"Gospodaru moj," - zavapi on - "draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju. I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati." I Gospodar njegov usliša molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve čuje i zna. (Yusuf, 33-34)

Nesumnjivo, najpozorniji element iz ovog dijela kazivanja je naklonost žena ka lukavstvima. Da, naročito u pitanjima ovog tipa, vjernici moraju biti oprezni prema ženama nevjernicama, i to je također, jedna od pouka ovog kazivanja. Zato što ne posjeduju osjećaj za halal i haram i što su neosjetljive prema Allahovim ograničenjima, iz različitih pobuda – ponekad da bi zadovoljile svoje samoljublje, ponekad iz slabosti prema svojim strastima, a ponekad da bi vjernicima priredile probleme i nevolje – one se usuđuju na pripremanje ovakvih zamki prema vjernicima muškar-cima. Međutim, moramo naglasiti i to da se ovdje ne misli na sve žene, već samo na one neupućene, koje ne posjeduju strah od Allaha, dž. š.

Jusufovo, A. S., Nedužno Bacanje U Tamnicu

Kao što smo objasnili na prethodnim stranicama, vezirova žena je pred ostalim ženama priznala da je, zapravo, ona ta koja želi imati Jusufa, a da se on odupirao tome. I vezir je bio istog mišljenja, svoju ženu je podsjetio da Allaha, dž. š., moli za oprost, pošto je bila od onih koji čine grijeh. Dakle, svi oni koji su bili svjedoci ili čuli za ovaj slučaj su, zapravo, znali da je Jusuf, a. s., nedužan, da je žena napravila zamku. Ali, unatoč svemu, donijeli su jednu nesavjesnu odluku i Jusufa, a. s., bacili u tamnicu:

ancient_egypt_prison

Iako su svi dokazi upućivali na njegovu nevinost, Jusuf, a. s., je dugi niz godina proveo u tamnici. Na slici je predstavljen detalj iz egipatske tamnice toga perioda.

Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je nedužan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu. (Yusuf, 35)

U ovom momentu najpozornija osobenost je da su u stanju nedužnog čovjek baciti u tamnicu. Iz ovoga se razumije da je u društvu u kome se dogodio aktualni slučaj gospodario jedan neodrživ sistem koji je štitio ne onoga koje je upravu, već onoga ko je moćniji. Štaviše, aktualni slučaj pokazuje da su imali jedam pravni sistem, kojeg su, po želji, mogli koristiti u skladu sa svojim interesima, u kome su čovjeka mogli baciti u tamnicu iako je bio nedužan i iako su svi dokazi išli u prilog njegove nevinosti.

U biti, to je jedan nepromjenjljivi zakon Allaha, dž. š.: nevjernici neizostavno žele vjernike, a naročito Allahove poslanike, baciti u tamnicu ili ih onemogućiti. Isto to dešavalo se i u vrijeme Muhammeda, a. s. O ovoj činjenici nas Allah, dž. š., izvještava slijedećim riječima:

I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije. (Al-Anfal, 30)

Kao što se vidi, ova situacija, kojoj su u svim vremenima i u svim periodima bili izloženi muslimani i Allahovi poslanici, manifestirana je i na Jusufu, a. s. Da Jusuf, a. s., nije bio vjernik i da je bio jedan od onih koji se povinjavaju njihovim degeneriranim sistemima i poimanju morala, tada se prema njemu ne bi izražavao ovakav neprijateljski stav; kada bi i počinio neko nedjelo, bilo bi zanemareno. Međutim, to što je bio jedan iskreni vjernik i što je Allahovo zadovoljstvo, naredbe i zabrane držao iznad svega ostaloga, bilo je povod nevjerničkom neprijateljstvu prema njemu. Kao što se saopćava u nizu kur’anskih ajeta, nevjernici su prema iskrenim vjernicima uvijek gajili slično neprijateljstvo.

Kao što Jusufovo, a. s., ovakvo nevino bacanje u tamnicu pokazuje da je u to vrijeme u Misiru postojao jedan nepravedni sistem, isto tako to upozorava na činjenicu da je u zajednici preovladavala jedna moralna degeneracija.

"Allah Je Gospodar Svih Spletki"

Događaji koje smo do sada iznijeli prividno se mogu procijeniti kao ‘‘nedaće’’ koje su zadesile Jusufa, a. s. Međutim, pogleda li se pozadina tih događanja, vidjet će se da je Allah, dž. š., Taj koji je sve to organizirao . Kao što smo i prije naglasili, ovi događaji su dio Jusufove propisane sudbine i svi oni su za njega krajnje hajirli. Upravo, onaj ko preživi iskušenje, kao što je nedužno bacanje u tamnicu, i ko u takvim uvjetima ostane insan koji se oslanja na Allaha, dž. š., i koji Mu je odan, znači da posjeduje bogobojaznost. A da će ovakva osoba zaslužiti Allahovu ljubav i zadavoljstvo - sasvim je očito. Iz tog razloga, Jusufovo bacanje u tamnicu, sa njegovog aspekta, nije zlo ili nedaća, već, naprotiv, hajir i dobrota.

U ovom kazivanju se, osim toga, skreće pažnja i na to da, međusobnim udruživanjem, nevjernici ili munafici kuju spletke protiv vjernika. Međutim, ti insani, kao što smo i ranije istakli, nikada ne mogu nauditi vjernicima. Kod Allaha, dž. š., postoji jedna spletka koja je odgovor na sva njihova spletkarenja. A dok ti ljudi kuju svoje spletke, Allah, dž. š., čuje i vidi sve njihove govore, odluke i sve ono na što pomisle, i to do u najsitnije detalje. Štaviše, milionima godina prije no što će i doći na svijet, u njihovoj sudbini je određeno da će oni plesti spletke mu’minima. A, opet u njihovoj sudbini, Allah, dž. š., je odredio i događaje kojima će osujetiti njihova spletkarenja. Prema tome, svaka spletka skovana protiv vjernika, zapravo, u samom početku nastaje kao osujećena. Ovu tajnu Allah, dž. š., saopćava na slijedeći način:

Spletke su pleli i oni prije njih, samo, Allah je Gospodar svih spletki; On zna šta svako zaslužuje. A nevjernici će sigurno saznati koga čeka najljepše boravište. (Ar-R'ad, 42)

I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo što lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti. Nemoj ni pomisliti da Allah neće održati obećanje Svoje poslanicima Svojim - Allah je, uistinu, silan i strog. (Ibrahim, 46-47)

Zato, kada se vjernici suoče sa događajima sličnim ovima, oni se oslanjaju na Allaha, dž. š., uzdaju se u Njega i znaju da je ta spletka, zapravo, osujećena. Iz tog razloga, koliko god spletka bila žestoka, oni su krajnje smireni i uzdržani. A to proističe iz njihove vjere u Allaha, dž. š., i Njegove ajete. To je, u isto vrijeme, tajna svojstvena vjernicima. Što se tiče nevjernika, onih koji vode život daleko od vjere, sasvim je nemoguće da oni posjeduju jedno takvo, spokojno duhovno stanje.

 

4 / total 8
Knjigu “Jusuf (as)” Haruna Jahje možete čitati online, podijeliti na društvenim mrežama kao što su Facebook i Twitter, sačuvati na svoj kompjuter, korisiti u svojoj zadaći i drugim radovima, i objavljivati, kopirati i reproducirati je na svojoj web stranici ili blogu bez ikakve naknade, uz jedinu obavezu navođenja ove stranice kao izvora.
O ovoj stranici | Postavi kao pocetnu stranicu | Dodajte u favorite | RSS Feed
Sav materijal koji se nudi na ovoj stranici se moze kopirati i iskoristiti pod uslovom da se prikaze izvor
(c) All publication rights of the personal photos of Mr. Adnan Oktar that are present in our website and in all other Harun Yahya works belong to Global Publication Ltd. Co. They cannot be used or published without prior consent even if used partially.
© 1994 Harun Yahya. www.harunyahya.com
page_top