< <
6 / total: 8

Period Jusufove, a.s., Uprave u Egiptu

Moć I Vlast U Rukama Jusufa, A. S.

joseph ring

Prema staroegipatskim izvorima, onima koje su postavljali na čelo državne riznice, vladari su darivali prsten poput ovoga. Sasvim je moguće da je i Jusuf, a. s., nosio ovakav prsten koji simbolira moć i vlast.

Nakon što je vladar saznao za istinu, za Jusufa, a. s., počinje jedan novi period. Svojim izaslanicima vladar naređuje da dovedu Jusufa, a. s. A kada je on došao, vladar mu povjerava jedan veoma bitan i prestižan položaj u svojoj sviti; načinio ga je povjerljivim savjetnikom. Ovo pitanje se na slijedeći način prenosi u Kur’anu:

I vladar reče: "Dovedite mi ga, uzet ću ga u svoju svitu" - i pošto porazgovara s njim, reče mu: "Ti ćeš od danas kod nas utjecajan i pouzdan biti." "Postavi me" - reče - "da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan." I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio: milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne dopuštamo da propadne nagrada onima koji dobra djela čine. A nagrada na onome svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha čuvaju. (Yusuf, 54-57)

Kao što je poznato, Jusuf, a. s., je u Misir ušao kao rob, potom je postao žrtva jedne krajnje ružne i loše klevete, kao što je ‘‘bacanje oka na čast tuđe žene’’, i bačen u tamnicu. Međutim, Allah, dž. š., je načinio jednu promjenu, koja, posmatrajući površno, izgleda nemoguća, i Jusufa, a. s., koji se nalazio u ovim teškim uvjetima, u jednom trenutku doveo u položaj čovjeka koji ima udjela u vlasti Misira. U biti to, odnosno realizacija situacija koje naizgled djeluju kao nemoguće, predstavlja jedno Allahovo znanje i umjetnost. Kao što je i saopćeno u Kur’anu: “Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!” (Al-Baqarah, 249), Allah, dž. š., kao fakat imana, vjernike izbavlja iz uvjeta koji izgledaju kao najteži i nerješivi i dovodi ih u stanje trijumfa nad nevjernicima. Jedina obaveza vjernika je da nikada ne posrću u svojoj vjeri u Allahova obećanja i da se uvijek oslanjaju i uzdaju u Allaha, dž. š.

egypt scarcity, famine egypt scarcity, famine egypt scarcity, famine

Na ovim staroegipatskim slikama prikazan je sedmogodišnji period rodnosti, koji je prethodio sedmogodišnjem periodu suše.

"Sijat ćete sedam godina uzastopno" - reče - "pa ono što požanjete u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti, jer će poslije toga doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za njih pripremili, ostat će jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati. Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti i u kojoj će cijediti." (Yusuf, 47-49)

A wall relief depicting the starving people of Egypt.The ancient Egyptian inscriptions from 1700-1550 BC describe in great detail the seven years of famine during the time of Prophet Yusuf (as).

egypt scarcity people egypt scarcity wealth tablet egypt scarcity hieroglyph

Postići moć i vlast, dominirati novcem i imetkom i imati kompetencije za njihovo trošenje krajnje su tačke do kojih mogu dospjeti ljudi koji vode život daleko od vjere. To je glavni cilj za koji oni vode borbu i za koji zalažu i svoje živote. Međutim, kao što se vidi, Allah, dž. š., Jusufa, a. s., izbavlja iz tamnice i daruje mu sve ove blagodati. Eto, isto tako je i mudrost to što Allah, dž. š., odmah nakon što je Jusufu dao moć, vlast i imetak, podsjeća na Ahiret.

starving people of Egypt starving people of Egypt

U filmu koji govori o životu Jusufa, a. s., na ovaj način je prikazana žitnica prije suše i isto to područje u vrijeme same suše

Tako se, zapravo, podsjeća na činjenicu da položaj i imetak, koji se daju na dunjaluku, u biti nemaju nikakav značaj, da je Ahiret ono što je istinski bitno, ono što se treba imati na pameti i ono što je daleko hajirnije. Na taj način Allah, dž. š., lica ljudi od dunjaluka okreće prema Ahiretu. Međutim, kada se u posljednjoj rečenici ajeta podsjeća na ovo pitanje i kada se saopćava da je nagrada na Ahiretu bolja, isto tako se saopćava da to važi za “one koji vjeruju” i “one koji se grijeha čuvaju”.

egypt, famine egypt, famine

Gravura i slika koja prikazuje egipatsku upravu, koja je u vrijeme rodnosti deponirala jedan dio ljetine, prilikom podjele namirnica u vrijeme nestašice

Postoji još jedna veoma bitna činjenica koja se vjernicima pokazuje u kazivanju o Jusufu, a. s., a koju Allah, dž. š., saopćava na slijedeći način:

Ta, doista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! (Al-Inširah, 5-6)

Kao što se saopćava u suri Al-Inširah, Allah, dž. š., obećava vjernicima da će nakon svake nevolje stvoriti olakšicu. Što se tiče života Jusufa, a. s., on je ispunjen primjerima toga. Činjenice kao što su spašavanje iz bunara, davanje i odgoj od strane dobre familije i dolazak na čelo državne blagajne nakon tamnice jasni su dokazi kako Allah, dž. š., nakon svake poteškoće i nevolje, stvara olakšice i ljepote.

seven hard years of famine seven hard years of famine

Slike koje ilustriraju godine teške gladi

Jusufov Susret Sa Braćom I Njegova Taktika

Tako je Jusuf, a. s., došao na čelo državne blagajne Misira. Nakon izvjesnog vremena, radi trgovanja, njegova braća, koja su ga bacila u bunar, dolaze u Misir; izvedeni su pred njegovu audijenciju. Međutim, oni Jusufa nisu prepoznali. Što se tiče Jusufa, a. s., on je njih odmah prepoznao i priredio im jedan krajnje pametan plan. Ponudio im je materijalnu korist i rekao da je on jedan gostoljubiv insan. Računao je da će ih se to dojmiti i da će tako uraditi ono što on bude želio. A da je, radeći to, za cilj imao dospijevanje do mlađeg brata, razumije se iz sljedećih ajeta:

I dođoše braća Jusufova i uđoše k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoše. I kad ih namiri hranom potrebnom, reče: "Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vašim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne može biti bolje primam. Ako mi ga ne dovedete, nećete više od mene hrane dobiti i ne dolazite mi!" (Yusuf, 58-60)

ancient Egyptian images
ancient Egyptian images ancient Egyptian images

Zahvaljujući opreznoj upravi Jusufa, a. s., živežne namirnice su se dijelile za kapital. Ljudi su, radi trgovine, u grupama nadirali u Egipat. Ova trgovina je predstavljena na slici gore, a i na staroegipatskim freskama pored nje.

Kao što se vidi u ajetima, ističući da je, povrh svega, i pravedan čovjek, Jusuf, a. s., im je povećao želju u kontekstu onoga što su željeli. U tom svome planu bio je prilično uspješan. Ističući i da, ukoliko mu ne dovedu svoga brata, sa njima više neće trgovati niti se susretati, kod njih je pobudio zabrinutost da bi se mogli naći u nevolji.

Upravo je utjecaj Jusufovog govora postao odmah vidljiv na braći. Vjerovali su da će, zbog moći i raskoši kojom je raspolagao, uspjeti realizirati ono što je od njih tražio pa su odlučili da urade sve što je u njihovoj moći kako bi doveli brata:

Prophet Yusuf (as)

Braća Jusufova, a. s., koja su ga bacila u bunar, radi uzimanja namirnica, nakon mnogo godina pojavila su se pred Jusufom, a. s.

"Pobrinut ćemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista ćemo tako postupiti" - rekoše oni. (Yusuf, 61)

Kao što se vidi, ova Jusufova taktika je bila krajnje dobro smišljena, pošto, u slučaju da im na taj način nije ponuđen materijalni interes i da nisu ucijenjeni određenim uvjetima, oni bi se možda ponijeli opušteno i ne bi doveli brata. Ali, Jusuf, a. s., posao nije prepuštao njihovoj volji te je pripremio tako besprijekoran plan kome se neće moći suprotstaviti.

Pored svih ovih smišljenih predostrožnosti, Jusuf, a. s., je poduzeo još jednu mjeru kako bi plan učinio sigurnijim. Prije no što su njegova braća napustila Misir, naredio je svojim momcima da njihove stvari, odnosno novac koji su dali za namirnice, neprimjetno stave u njihove tovare. Tako im je, dajući im i namirnice, a i novac koji su za to dali, osigurao još jedan veliki materijalni interes. Ovaj slučaj se u suri Yusuf iznosi slijedećim riječima:

A Jusuf reče momcima svojim: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni će ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet će se vratiti." (Yusuf, 62)

Pouka koje vjernici trebaju izvući iz ovih, jedne iza drugih preduzetih mjera predostrožnosti je i ta da se, prilikom pravljenja nekog dogovora sa ljudima nepovjerljive savjesti, slabe vjere i etike, trebaju preduzeti raznovrsne mjere koje će, naspram mogućnosti njihovog kvarenja sporazuma, osigurati realizaciju dogovora. Neprepuštanje situacije suprotnoj strani, odnosno inicijativi ljudi slabog imana znak je vjernika.

Zahtjevi Jusufove Braće Od Oca

Kao što je poznato, jedna od najbitnijih odlika nevjernika je da su veoma skloni materijalnome i da se povinjavaju pred svime i svakome ko će im osigurati korist. Upravo, ni Jusufova, a. s., braća se nisu mogla usuditi na propuštanje materijalne prilike koja im se ukazala. Nakon napuštanja Misira, vratili su se pravo ocu i, obećanjem da će ga doista čuvati, zatražili od njega brata:

I pošto se vratiše ocu svome, rekoše: "O oče naš, više nam neće hranu davati. Zato pošalji s nama brata našeg da bismo dobili hranu, a mi ćemo ga zaista čuvati." (Yusuf, 63)

Međutim, njihov otac im ne vjeruje:

"Zar da vam ga povjerim kao što sam prije povjerio brata njegova?" - reče on. "Ali, Allah je najbolji čuvar i On je najmilostiviji!" (Yusuf, 64)

Obratimo li pažnju, vidjet ćemo da i Jakub, a i Jusuf, a. s., obično svoje govore okončavaju slavljenjem i veličanjem Allaha, dž. š. To je primjer da se, u svim prilikama i u svakom trenutku, vjernici trebaju sjećati Allaha, dž. š., i da Ga nikada ne smiju zaboraviti.

Ali, Jusufova braća su posjedovala jednu veliku požudu za postizanjem materijalne dobiti. Iz tog razloga su uložili nesebične napore kako bi udovoljili svog oca:

A kad otvoriše tovare svoje i nađoše da su im vraćene stvari njihove, oni rekoše: "O oče naš, šta možemo više poželjeti? Evo, vraćene su nam stvari naše, i hranom ćemo čeljad našu namiriti, i brata našeg ćemo čuvati, a i jedan kamilin tovar hrane ćemo više dobiti; to je neznatan tovar." (Yusuf, 65)

Zato što im nije vjerovao, otac je od njih tražio čvrsto obećanje da će vratiti brata:

"Ja ga s vama neću poslati" - reče - "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ćete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate." I pošto mu se oni zakleše, on reče: "Allah je jamac za ono što smo utanačili! (Yusuf, 66)

Veoma značajnu mudrost predstavlja Jakubovo, a. s., podsjećanje da je Allah, dž. š., svjedok ove zakletve, a potom i isticanje da je Allaha, dž. š., učinio jamcem. To nam pokazuje da je iziskivanje zakletve Allahovim imenom od ljudi slabog imana veoma efektan metod za njihovo usmjeravanje na hajir, jer, ako suprotna strana posjeduje imalo straha od Allaha, dž. š., pomislit će na to i ponašati se pošteno.

Nakon što je od svoje djece uzeo čvrsto obećanje, Jakub, a. s., ih je podsjetio da budu oprezni i da u Misir uđu na različite kapije:

"O, sinovi moji," - reče onda - "ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; moć pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!" (Yusuf, 67)

Ovaj nasihat koji je Jakub, a. s., dao svojim sinovima, krajnje je bitan. U ovim ajetima se skreće pažnja na to da se svugdje i u svakom trenutku vjernici trebaju ponašati oprezno i da, proračunom mogućih opasnosti, trebaju poduzeti mjere opreza.

Međutim, u isto vrijeme, Jakub, a. s., je, kao i obično, nakon ovih riječi ponovo podsjetio na bit svega. Rekao je da je Allah, dž. š., Taj koji određuje, da je nemoguće promijeniti nešto što je On odredio i da se treba uzdati jedino u Njega. Ovo su veoma značajna podsjećanja. Ovdje se u pravom smislu riječi vidi poimanje istinskog oslanjanja na Allaha, dž. š., koje treba posjedovati vjernik. U narodu postoji pogrešno shvatanje sudbine i oslanjanja na Allaha, dž. š. Neki misle da se događaji dešavaju sa mjerama koje su sami preduzeli, da se sve rješava određenim uzrocima. Poneki, pak, u svjetlu logike “inače, sasvim je određeno šta će se dogoditi, nema potrebe da mi preduzimamo bilo šta”, posjeduju jedno pogrešno poimanje oslanjanja na Allaha, dž. š. Međutim, oba ova pristupa su pogrešni. Insan je dužan da se u svim pozicijama ponaša oprezno, da prigrli svakojake povode, ali da ne zaboravlja da je ishod Allahova odredba. Mjere, naravno, ne utječu ni na koji događaj, ali ih je, u cilju ibadeta, potrebno pedantno preduzeti.

Jakub, a. s., je bio jedan besprijekoran vjernik koji je bio svjestan ove tajne. Podsjećanje na Allaha, dž. š., u svim svojim govorima i razmišljanje o unutarnjoj strani događanja alameti su njegove bogobojaznosti. Da je Jakub, a. s., bio rob obdaren znanjem, Allah, dž. š., saopćava u slijedećem ajetu:

I kad uđoše onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Jakubova, koju je izvršio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato što smo ga Mi naučili, ali većina ljudi ne zna. (Yusuf, 68)

Jusufov Susret Sa Mla–Im Bratom

Jusufova braća su, ovaj put sa svojim mlađim bratom, došla u Misir i još jednom izašla pred Jusufa, a. s. Tu je Jusuf mlađeg brata odvojio od ostalih i otkrio mu svoj stvarni identitet:

I kad iziđoše pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i reče; "Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se zbog onoga što su oni uradili." (Yusuf, 69)

Iz Jusufovih riječi se razumije da njegova braća čine nešto što će ga ražalostiti i nanijeti mu nevolje. To je jedan drugi pokazatelj njihovog karaktera udaljenog od vjere.

Nakon susreta sa bratom, Jusuf, a. s., ga je, opet jednom krajnje promišljenom taktikom, zadržao kod sebe. Tako je svog mlađeg brata spasio nevolja koje su mu pričinjavali ostali. Ova Jusufova taktika se na slijedeći način iznosi u Kur’anu:

I pošto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu čašu u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "O, karavano, vi ste, doista, kradljivci!" Oni im pristupiše i upitaše: "Šta tražite?" "Tražimo vladarevu čašu" - odgovoriše. - "Ko je donese, dobit će kamilin tovar hrane. Ja za to jamčim!" - Allaha nam"- rekoše oni - "vi znate da mi nismo došli činiti nered na Zemlji, i mi nismo kradljivci." "A kakva je kazna kradljivcu ako ne govorite istinu?" - upitaše. "Kazna je onome u čijem se tovaru nađe - sam on" - odgovoriše. - "Eto tako mi kažnjavamo kradljivce." I on poče s vrećama njihovim, prije vreća brata svoga, a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga. - Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede. - On po vladarevu zakonu nije mogao uzeti kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem ima još znaniji. (Yusuf, 70-76)

Prema zakonu Misira, Jusuf, a. s., svog brata nije mogao zadržati kod sebe, ali je uspio u tome zahvaljujući svome planu. Prema planu, prvo je u vreću svoga brata sakrio čašu, a potom im se jedan od njegovih ljudi obratio na način kako će ih uvući u psihologiju krivca i osigurati osjećaj potištenosti. Odmah potom je saopćio da je čaša vladareva i da će devinim tovarom hrane nagraditi onoga ko ju pronađe. Tako je načinjen osjećaj da se radi o velikom ekscesu, a preduzeo je još jedan korak kako bi onemogućio njihovo razumijevanje da je riječ o taktici.

Potom ih je upitao koja će, po zakonu, biti kazna onome kod koga se nađe čaša. Prema zakonu, zadržat će se onaj u čijem tovaru se nađe čaša. Međutim, kako se ne bi otkrilo da je to varka, nije odmah pretraživao bratov tovar, već je počeo kopati po ostalima.

the ruler's lost goblet the ruler's lost goblet

Slike koje ilustriraju pronalazak izgubljene vladareve čaše u tovaru jednog od braće Jusufa, a. s.

Nakon što se čaša pojavila u vreći njihovog brata, ostala braća su se odmah pomirila sa situacijom; okrivili su brata za krađu, a, povrh svega, ponavljanjem prethodne klevete, nastojali su pod optužbom ostaviti Jusufa, a. s.:

"Ako je on ukrao"- rekoše oni - "pa i prije je brat njegov krao!"... (Yusuf, 77)

Međutim, njegova braća su veoma dobro znala da njihov brat ne krade i da je veoma pošten insan. Prema kur’anskom moralu, vjernici, jedni prema drugima, gaje lijepo mišljenje i međusobno se štite od kleveta. A to što Jusufova braća nisu štitila mlađeg brata i što su oklevetali Jusufa, pokazatelj je njihovog dvoličnog i prevarantskog karaktera.

Naspram ove situacije, Jusuf, a. s., je postupio krajnje smireno:

"... I Jusuf im ne reče ništa. "Vi ste u gorem položaju" - pomisli u sebi - "Allah dobro zna kako je bilo to o čemu govorite." (Yusuf, 77)

Jusufov ovdašnji stav primjer je i sa aspekta oslanjanja na Allaha, dž. š., a i sa apekta racionalizma. Kada čuju i najmanju riječ uperenu protiv njih, nevjernici se nerviraju, zapjene i emotivno reagiraju. Međutim, Jusuf, a. s., je sakrio svoje misli i nikako ih nije otkrio prisutnima.

I pošto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu čašu u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "O, karavano, vi ste, doista, kradljivci!" Oni im pristupiše i upitaše: "Šta tražite?" "Tražimo vladarevu čašu" - odgovoriše. - "Ko je donese, dobit će kamilin tovar hrane. Ja za to jamčim!" - Allaha nam"- rekoše oni - "vi znate da mi nismo došli činiti nered na Zemlji, i mi nismo kradljivci." "A kakva je kazna kradljivcu ako ne govorite istinu?" - upitaše. "Kazna je onome u čijem se tovaru nađe - sam on" - odgovoriše. - "Eto tako mi kažnjavamo kradljivce." I on poče s vrećama njihovim, prije vreća brata svoga, a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga. - Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede. - On po vladarevu zakonu nije mogao uzeti kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem ima još znaniji. (Yusuf, 70-76)

Prema zakonu Misira, Jusuf, a. s., svog brata nije mogao zadržati kod sebe, ali je uspio u tome zahvaljujući svome planu. Prema planu, prvo je u vreću svoga brata sakrio čašu, a potom im se jedan od njegovih ljudi obratio na način kako će ih uvući u psihologiju krivca i osigurati osjećaj potištenosti. Odmah potom je saopćio da je čaša vladareva i da će devinim tovarom hrane nagraditi onoga ko ju pronađe. Tako je načinjen osjećaj da se radi o velikom ekscesu, a preduzeo je još jedan korak kako bi onemogućio njihovo razumijevanje da je riječ o taktici.

Potom ih je upitao koja će, po zakonu, biti kazna onome kod koga se nađe čaša. Prema zakonu, zadržat će se onaj u čijem tovaru se nađe čaša. Međutim, kako se ne bi otkrilo da je to varka, nije odmah pretraživao bratov tovar, već je počeo kopati po ostalima.

Nakon što se čaša pojavila u vreći njihovog brata, ostala braća su se odmah pomirila sa situacijom; okrivili su brata za krađu, a, povrh svega, ponavljanjem prethodne klevete, nastojali su pod optužbom ostaviti Jusufa, a. s.:

"Ako je on ukrao"- rekoše oni - "pa i prije je brat njegov krao!"... (Yusuf, 77)

Međutim, njegova braća su veoma dobro znala da njihov brat ne krade i da je veoma pošten insan. Prema kur'anskom moralu, vjernici, jedni prema drugima, gaje lijepo mišljenje i međusobno se štite od kleveta. A to što Jusufova braća nisu štitila mlađeg brata i što su oklevetali Jusufa, pokazatelj je njihovog dvoličnog i prevarantskog karaktera.

Naspram ove situacije, Jusuf, a. s., je postupio krajnje smireno:

"... I Jusuf im ne reče ništa. "Vi ste u gorem položaju" - pomisli u sebi - "Allah dobro zna kako je bilo to o čemu govorite.") (Yusuf, 77

the ruler's lost goblet the ruler's lost goblet

U filmu o životu Jusufa, a. s., ovako se prikazuje trenutak kada se iz tovara njegovog brata pojavila vladareva čaša. U normalnim uvjetima Jusuf, a. s., svoga brata nije mogao zadržati kod sebe, ali je to uspio zahvaljujući pametno smišljenom planu.

Jusufov ovdašnji stav primjer je i sa aspekta oslanjanja na Allaha, dž. š., a i sa apekta racionalizma. Kada čuju i najmanju riječ uperenu protiv njih, nevjernici se nerviraju, zapjene i emotivno reagiraju. Međutim, Jusuf, a. s., je sakrio svoje misli i nikako ih nije otkrio prisutnima.

Nastavak događaja se u ajetima iznosi na slijedeći način:

"O, upravniče," - rekoše oni - "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si ti dobar čovjek." "Sačuvaj Bože," - reče - "da uzmem nekog drugog do onoga u koga smo naš predmet našli! Tada bismo zaista bili nepravedni!" I kad izgubiše svaku nadu, odvojiše se u stranu da se posavjetuju. "Zar ne znate" - reče najstariji među njima - "da ste se ocu svom Allahom zakleli, a i prije Jusufa upropastili. Neću napustiti ovu zemlju dok mi to otac moj ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji." (Yusuf, 78-80)

Ovdje se vidi da je jedan među okrutnom Jusufovom braćom bio savjesniji u odnosu na druge. Slična situacija se desila i prilikom Jusufovog bacanja u bunar i, dok su ga većina braće htjela ubiti, jedan od njih je rekao: “Ako baš hoćete nešto učiniti, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzet će ga kakva karavana” (Yusuf, 10). Možda je riječ o jednom te istom bratu. (Allah, dž. š., najbolje zna.) Struktura sa kojom se ovdje susrećemo je jedan zanimljivi ljudski karakter: karakter koji savjesno uviđa da su pogreške grijesi koji se čine oko njega, ali koji se dovoljno ne suprotstavlja tome i koji je jedino u stanju iskazati jednu nedostatnu opoziciju. Ma koliko da je, u poređenju sa okrutnim i nesavjesnim ljudima, to jedan pozitivniji model, on, u poređenju sa karakterom istinskog vjernika, biva veoma faličan i nedovoljan.

Naspram jednog ponašanja koje je u proturječnosti sa Allahovom vjerom, okrutnosti i nesavjesnošću, karakter vjernika iziskuje neodložno djelovanje i jednu djelotvornu borbu. Vjernik nikada ne posustaje, ne pada pod utjecaj većinskih okrutnika iz svog okruženja, ne obuzima ga ''psihologija mase'' i beskompromisan je u kontekstu pravičnosti. Kada bi i svi oko njega skrenuli, on se ne odvaja sa Allahovog Puta.

Međusobni razgovori Jusufove braće se u nastavku kazivanja prenose na slijedeći način:

Vratite se ocu svome pa recite: O, oče naš, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono što smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga što je bilo suđeno sačuvati. Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s kojom smo došli. Mi zaista govorimo istinu!' "Nije tako" - reče Jakub - "nego vam se duše na to polahkomiše, a meni lijepo strpljenje ostaje! Nadam se da će mi ih Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i mudar je." (Yusuf, 81-83)

Obrati li se pažnja, vidjet će se da su Jusufova braća povjerovala da je njihov brat doista ukrao. Međutim, kao što je i prije spomenuto, to njihovo mišljenje je veoma pogrešno. Trebali su znati da jedan vjernik to nikada neće počiniti, trebali bi imati pozitivno ubjeđenje i misliti da je posrijedi izvjesni nesporazum. Jakub, a. s., je upravo na takav način manifestirao svoj vjernički pristup. Apsolutno nije prihvatao mogućnost da je njegov sin počinio krađu pošto je znao da je on vjernik i da se boji svoga Gospodara. Pored toga, zato što je znao da oni iskazuju jedan moral koji je daleko od vjere, ostalim sinovima on nije vjerovao, mislio je da je i to opet neka njihova spletka.

Jakubovo, a. s., oslanjanje na Allaha, dž. š., u ovoj situaciji, također je jedan uzorni moral vjernika. Unatoč tome što je mislio da je u pitanju neka greška u kontekstu onoga što je zadesilo njegovog sina, da je posrijedi neka varka, on se usmjerio ka Allahu, dž. š., i mirno zatražio pomoć od Njega. Štaviše, ponovo je istakao da je ‘‘lijepo strpljenje’’ ono što njemu ostaje. Jakub, a. s., nikada nije gubio nadu. Nadao se čak da će mu Allah, dž. š., uskoro vratiti i Jusufa i njegovog brata.

Osim toga, vjerovati da se u svakom događaju nalazi neki hajir jedna je od istaknutijih odlika mu’mina. Hajir postoji i u tome što su njegova braća povjerovala da je njihov mlađi brat ukrao čašu. Tako su jednostavno bili ubijeđeni u ostavljanje mlađeg brata u Misiru, a Jusufu, a. s., nisu stvarali probleme.

Što se tiče Jakuba, a. s., on je bio svjestan one tajne, odnosno da se sve stvara od strane Allaha, dž. š., i da je hajir za vjernike. Upravo, najpozornija tačka u ajetima je da događaje ne veže materijalnim uzrocima, da ne razmišlja površnom logikom uzrok-rezultat i da kategorično zna da je sve pod kontrolom Allaha, dž. š. I ovaj primjer nam pokazuje da vjernici, bez obzira na sve i ma koliko uvjeti izgledali kao nemogući, nikada ne smiju gubiti nadu u Allaha, dž. š. Uvijek, ispunjeni nadom, trebaju moliti Allaha, dž. š., za pomoć.

Međutim, Jakub, a. s., se nalazi u specifičnoj situaciji. Unatoč tome što zna da je sve ono što ga zadesi stvoreno od strane Allaha, dž. š., on se nije mogao suzdržati od tuge za Jusufom i njegovim bratom. A to je jedno iskušenje za njega. Tako da su mu, u pogledu kur'anskih saopćenja, od tuge za Jusufom oči pobijeljele, odnosno oslijepio je. Što se tiče njegovih sinova, oni ga upozoravaju riječima da će zbog tuge ''teško oboljeti ili umrijeti'':

I okrenu se od njih i reče: "O, Jusufe, tugo moja!" - a oči su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten. "Allaha nam," - rekoše oni - "ti toliko spominješ Jusufa da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!" "Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate" - reče on. (Yusuf, 84-86)

U ovim ajetima se, također, upozorava na činjenicu da tuga može prouzrokovati teška oboljenja. Upravo, u nizu kur’anskih ajeta Allah, dž. š., govori “Ne padajte u očaj”, “Ne budite tužni”. Ukoliko se ne bude pridržavalo ovoj odredbi, negativne konotacije odmah postaju vidljive. Mimo psiholoških utjecaja, tuga izaziva i veoma negativne fiziške devijacije, kao što je modrenje podočnjaka, lice poprima jedno napregnuto stanje, bijeljenje kose, iznurenost tijela...

U nastavku kazivanja govori se o tome kako je Jakub, a. s., otišao sinovima i zatražio da se raspitaju za Jusufa i njegovog brata:

"O, sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost." (Yusuf, 87)

Tačka na koju se ovdje skreće pažnja je činjenica da je Jakub, a. s., bio siguran u to da je Jusuf, a. s., još živ. Jedan od razloga ove sigurnosti može biti jedno posebno znanje kojim je Allah, dž. š., obdario Jakuba, a. s. U pogledu kur’anskih saopćenja Svojim pejgamberima i određenim ljudima Allah, dž. š., na ovaj način daje znanja kao što su izražena moć predosjećaja, vidovitost, mogućnost pravilnog prosuđivanja situacije i mudrost. Zato, je potrebno potčiniti se ovim, znanjem obdarenim, ljudima, vjerovati i povinovati im se.

Druga činjenica koja se naglašava u navedenom ajetu je potreba da vjernici u svim okolnostima budu ispunjeni nadom. Jakub, a. s., nikada nije gubio nadu da će pronaći Jusufa, a. s., i njegovog brata, a svojim sinovima je savjetovao da ne gube nadu u Allahovu milost. Gubiti nadu u Allahovu mislost duhovno je stanje nevjernika, a ne muslimana.

Prepoznavanje Jusufa, A. S., Od Strane Braće

Ponovni susret Jakubovih, a. s., sinova sa Jusufom, a. s., na slijedeći se način saopćava u Kur’anu:

I kad oni iziđoše pred Jusufa, rekoše: "O, upravniče, i nas i čeljad našu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagrađuje one koji milostinju udjeljuju." (Yusuf, 88)

Veoma je zanimljiv nastup Jusufove braće istaknut na kraju prethodnog ajeta. Nakon što traže da im Jusuf oprosti, oni spominju Allaha, dž. š., i podsjećaju na to da Allah, dž. š., nagrađuje one koji sadaku dijele. To je, nesumnjivo, jedan od pokazatelja njihove dvoličnosti. Unatoč tome što vode jedan život kojim Allah, dž. š., nije zadovoljan i što svojim djelima zaboravljaju na Allaha, dž. š., oni spominju Allaha, dž. š., kada su u pitanju interesi. Diosta, da Allah, dž. š., voli one koji udjeljuju činjenica je koja je saopćena u Kur’anu, i u to nema sumnje. Uza sve to, unatoč tomu što su oni ljudi koji zanemaruju Allahovo zadovoljstvo, oni spominju Allaha, dž. š., jedino kada je u pitanju interes i misle da će tako uspjeti dojmiti ljude od kojih očekuju interes.

Prophet Yusuf (as) revealing his true identity to his brothers

Slika koja ilustrira trenutak kada je Jusuf, a. s., braći otkrivao svoj identitet. Sjećajući se šta su mu u prošlosti učinili, njegova braća su priznali da su pogriješili i da se kaju zbog toga.

U narednom ajetu Jusuf, a. s., je, naspram ovog zahtjeva za pomoći od njegove braće, bez ikakvog obraćanja pažnje na njihove riječi, aludirao na svoj identitet. Tako je osigurao da shvate o kome je riječ:

joseph brothers begging

A Christian picture of the brothers regretting their past deeds.

"A znate li" - upita on - "šta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromišljeno uradili?" "A da ti nisi, uistinu, Jusuf?" - povikaše oni. - "Da ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine." "Allaha nam," - rekoše oni - "Allah te je nad nama uzvisio, mi smo doista zgriješili." (Yusuf, 89-91)

Kao što se i razumije iz formulacija ajeta, Jusufova braća su u tom trenutku izvršili svojevrstan preračun onoga što su u prošlosti počinili Jusufu, a. s., pokajali su se i priznali da su pogriješili. Ovdje se inzistira na jednoj veoma bitnoj činjenici: opredjeljenje, odabir je posao koji pripada Allahu, dž. š. Ova činjenica se u Kur’anu saopćava slijedećim ajetom: “Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. Oni nemaju pravo birati...” (Al-Qasas, 68)

Što se tiče Jusufa, a. s., on je braći dao slijedeći odgovor:

"Ja vas sada neću koriti", reče - "Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!" (Yusuf, 92)

Kao što se razumije iz prethodnog ajeta, unatoč tome što se nalazio na položaju da ih, ukoliko to želi, može kazniti ili ponijeti se loše prema njima, Jusuf, a. s., svoju braću nije podvrgao nikakvoj istrazi i već je rekao da ih ne kori. Štaviše, od Allaha, dž. š., je zatražio njihov oprost te ih podsjetio na to da je Allah, dž. š., najmilostiji od svih milosnih.

Ovakav stav Jusufa, a. s., veoma je značajan primjer svim vjernicima. Neupućeni ljudi se u ovakvim situacijama ponašaju vođeni logikom osvete. Što se tiče vjernika, oni, kao što se vidi u primjeru Jusufa, a. s., ne jure za ličnim pravima, svjesni su da je oprost djelo kojim je Allah, dž. š., zadovoljan. U skladu ajeta “Ti sa svakim - lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!” (Al-A’raf, 199), oni opraštaju zlodjela i, uzvraćajući dobročinstvom, iskazuju jedan superiorni moral.

Znanje Koje Je Posjedovao Jakub, A. S.

Nakon ovog svog govora, Jusuf, a. s., je dao braći košulju i rekao da je odnesu ocu:

Ovu košulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on će progledati, i svu čeljad svoju mi dovedite!" I kada karavana napusti Misir, otac njihov reče: "Ja zbilja osjećam miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatuhio." "Allaha nam," - rekoše oni - "ti i sada kao i prije griješiš." (Yusuf, 93-95)

Kao što se vidi iz prethodnih ajeta, njegova porodica misli da, zbog svoje velike žudnje za sinom, Jakub, a. s., griješi. Postoji veoma mudra pouka koja ih je podsjetila na ovu pomisao: nije uvijek ispravno procjenjivanje događaja samo prema uzrocima i njihovom vanjskom izgledu. Allah, dž. š., u Kur’anu spominje djela koja se ponekad vrše posebno datim znanjem. Na primjer, o ovom pitanju se detaljno govori i iznose se o njemu primjeri u kazivanju o onome što su preživljavali Musa, a. s., i učena osoba. (Radi detaljnijih podataka v. Musa, a. s., Harun Yahya, Bosančica-print, februar 2004) Allah, dž. š., je inače saopćio da je i Jakub, a. s., jedan učen rob. Ponašanje koje je iskazivao zbog ovog svog znanja njegova porodica nije mogla shvatiti; pristupom jednim površin-skim uglom promatranja, mislili su da je on u zabludi.

Nakon što je dobio košulju, Jakub, a. s., je svoju porodicu podsjetio na znanje kojim ga je obdario Allah, dž. š.:

A kad glasonoša radosne vijesti dođe, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh - reče - "da ja znam od Allaha ono što vi ne znate." (Yusuf, 96)

Kao što se vidi, obistinilo se ono što je Jusuf, a. s., prethodno rekao; kada je košulja stavljena na lice njegovog oca, nestalo je njegove bolesti i on je progledao. Njegov otac je ozdravio. Osim toga, obistinilo se i ono što je Jakub, a. s., rekao. Još prije je osjetio i vidio da će vidjeti Jusufa. To je, nesumnjivo, jedan pokazatelj da su obojica bili robovi obdareni znanjem.

 

6 / total 8
Knjigu “Jusuf (as)” Haruna Jahje možete čitati online, podijeliti na društvenim mrežama kao što su Facebook i Twitter, sačuvati na svoj kompjuter, korisiti u svojoj zadaći i drugim radovima, i objavljivati, kopirati i reproducirati je na svojoj web stranici ili blogu bez ikakve naknade, uz jedinu obavezu navođenja ove stranice kao izvora.
O ovoj stranici | Postavi kao pocetnu stranicu | Dodajte u favorite | RSS Feed
Sav materijal koji se nudi na ovoj stranici se moze kopirati i iskoristiti pod uslovom da se prikaze izvor
(c) All publication rights of the personal photos of Mr. Adnan Oktar that are present in our website and in all other Harun Yahya works belong to Global Publication Ltd. Co. They cannot be used or published without prior consent even if used partially.
© 1994 Harun Yahya. www.harunyahya.com
page_top