< <
7 / total: 8

Potvrda Jusufovog, a.s., sna

Jusufov Susret Sa Porodicom

Uporedo sa saznanjem da je Jusuf u životu i dolaskom Jakubu dokaza (košulje) o tome, objelodanila se i laž koju su Jusufova braća godinama tajili. Oni su rekli ocu da je Jusufa pojeo vuk, međutim, Jusuf, a. s., je bio u životu. Uporedo sa objelodanjenjem ove činjenice, Jakubovi sinovi su od njega zatražili da zamoli Allaha, dž. š., da im oprosti:

"O, oče naš," - rekoše oni - "zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgriješili." "Zamolit ću Gospodara svoga da vam oprosti" - odgovori on - "jer On prašta i On je milostiv." (Yusuf, 97-98)

Obratimo li pažnju, vidjet ćemo da Jakub, a. s., nije odmah molio za oprost, već da je to rekao u budućem vremenu (futuru). Zašto Jakub, a. s., nije odmah zamolio oprost za svoju djecu? Mudrost toga je možda to što je htio promatrati njihov stav i ponašanje nakon toga. Možda je htio vidjeti da li su oni doista odustali od svojih grijeha, izvjesno vrijeme promatrati njihovu iskrenost i prema tome donijeti svoj sud. Zbog toga, zajedno sa tim sudom, moguće je razumjeti da će se pomoliti za njih. (Allah, dž. š., najbolje zna.)

Ali, kao što se i saopćava na kraju ajeta, Jakub, a. s., ih je podsjetio da Allah, dž. š., prašta i da je milostiv. To čini da bi se oni nadali Allahovom oprostu i da bi se okrenuli ka Njemu.

Događanja iz nastavka kazivanja se u Kur’anu ističu na slijedeći način:

I kad iziđoše pred Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i reče: "Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobođeni!" (Yusuf , 99)

Ono što je Jusuf, a. s., prvo uradio kada se susreo sa svojim roditeljima bilo je njihovo privijanje na grudi i podsjećanje da su na sigurnome. I iz ovog ajeta se razumije da je zagrljaj jedan lijep izraz iskrene ljubavi među ljudima, a podsjećanje da su na sigurnom izraz je prefinjenog ponašanja, koje umiruje suprotnu stranu. Za ove ljude koji su došli sa daleka puta, koji su bili svjedoci raznih smicalica krajnje je umirujuće saznanje da se nalaze u sigurnom okruženju. Ovo je model ponašanja koga trebaju prihvatiti svi vjernici. Reći, zbog njihovog usmirivanja, musafiru, strancu ili onima koji se ugošćavaju da se nalaze na sigurnom ljepota je na koju se pažnja skreće i u Kur’anu.

Jusufovo, a. s., gostoprimstvo i prefinjenost nisu ograničeni samo na to. U Kur’anu se na slijedeći način saopćava pažnja koju je Jusuf, a. s., ukazivao svojim roditeljima:

I on roditelje svoje podiže na prijestolje, a oni zbog njega ničice padoše... (Yusuf, 100)

To što je Jusuf, a. s., svoje roditelje podigao i posadio na prijestolje lijep je izraz ljubavi i poštovanja. Oni su bili stariji od njega, štaviše, njegov otac je, također, bio jedan pejgamber, kojeg je Allah, dž. š., ojačao znanjem. Naspram ovog Jusufovog gesta poštovanja i pažnje, oni su, također, iskazali jednu veoma lijepu poniznost. (U ajetu se kaže da su Jusufovi roditelji zbog njega ničice pali. To bi trebao biti izraz poštovanja, koji je u to vrijeme bio uobičajen. Ovo padanje ničice nema nikakvog značenja poput “klanjanja”.)

Obratimo li pažnju, vidjet ćemo da su, unatoč tome što su bili mnogo stariji od njega i što je on bio njihovo dijete, Jusufovi roditelji njemu uzvratili velikom skromnošću. U sličnim okolnostima, među neupućenim ljudima na scenu stupa oholost i obje strane se ustručavaju od iskazivanja gesta srdačnosti i uvažavanja. U neupućenim zajednicama ljudi se naročito silno suprotstavljaju izrazu poštovanja kao što je naklon naspram nekoga ko je mlađi od njih. Međutim, ovo ponašanje koje je pokazao Jusuf, a. s., i njegovi roditelji zasniva se na ljubavi, poštovanju i poniznosti. Ovo, u isto vrijeme, pokazuje i to kakva treba biti jedna vjernička porodica.

U ovom okruženju Jusuf, a. s., je načinio komentar svega onoga što je doživio u prošlosti i objelodanio Allahov plan, koji besprijekorno funkcionira:

...Pa on reče: "O, oče moj, ovo je tumačenje moga sna nekadašnjeg. Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon što je šejtan između mene i braće moje bio razdor posijao. Gospodar moj je doista milostiv onome kome On hoće, i On, doista, sva zna i mudar je! (Yusuf, 100)

Kao što je poznato, Jusuf, a. s., je u snu vidio kako mu se klanjaju jedanaest zvijezda, Sunce i Mjesec. Jedan komentar tog sna je i to da su mu njegovi roditelji iskazali poštovanje, da su, kao izraz svoje poniznosti, ničice pali, a naročito i to da su se, nakon niza godina, u svom bezizlaznom položaju i zbog položaja na kome se nalazio, pred njim pojavila njegova braća.

Obrati li se pažnja, vidjet će se da, iznoseći sve to, Jusuf, a. s., spominje Allaha, dž. š., hvali Ga, veliča i saopćava da se sve ono što je do tada zadesilo njega i njegovu porodicu dogodilo prema jednom planu određenom od strane Allaha, dž. š. Ovo je uzoran način razmišljanja i govora koje vjernik treba posjedovati.

Jedna odlika na koju se ovdje skreće pažnja je i ta da Jusuf, a. s., u svemu vidi pozitivnu stranu, da sve komentira hajrom. Na primjer, rekao je da mu je Allah, dž. š., ukazao dobrotu i izvukao ga iz tamnice. To je, u pravom smislu riječi, razmišljanje vjernika; dokaz da na događanja gleda pozitivno i lijepim očima. Jusuf, a. s., koristi stil koji otkriva da je on uvijek na Allahovoj strani i da je zadovoljan svime što Allah, dž. š., odredi; izbjegava svakojaki negativan stil i ponašanje koji bi mogli biti nedostatak u poštovanju prema Allahu, dž. š. Pokazatelj toga su i njegove riječi da je Allah, dž. š. “doista milostiv onome kome On hoće, i On, doista, sve zna i mudar je”. Ova karakterna crta Jusufa, a. s., jedan je od najljepših uzora za sve vjernike.

Iskrena Dova Jusufa, A. S.

Tokom cijele knjige govorili smo o tome kako je Jusuf, a. s., bio krajnje privržen Allahu, dž. š., da je on čovjek koji je Allaha učinio svojim zaštitnikom i koji je mnogo spominjao i zahvaljivao se Allahu, dž. š. Ovu činjenicu moguće je vidjeti i u narednom ajetu, u riječima koje je izgovorio Jusuf, a. s.:

Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio me tumačenju nekih snova! O, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitinik moj i na ovome i na onome svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!" (Yusuf, 101)

Kao što se vidi, Jusuf, a. s., je bio svjestan da su mu sve njegove odlike (i materijalne mogućnosti, a i znanje i razum) date od strane Allaha, dž. š. Suprotno tome, nevjernici misle da su sve postigli svojom umiješnošću, imaju visoko mišljenje o sebi i nezahvalni su na Allahovim blagodatima.

Što se tiče Jusufove dove saopćene u prethodnom ajetu, ona predstavlja drugi izraz njegove vjere i straha od Allaha, dž. š. Unatoč tome što je pejgamber odabran od strane Allaha, dž. š., on traži da umre kao musliman i da bude od onih koji su dobri. Nije siguran u svoju poziciju na Ahiretu. Iskreno se boji Allaha, dž. š., i moli se svjestan Njegove neophodnosti.

Upravo je to uzorno ponašanje i način razmišljanja koji treba posjedovati svaki vjernik. U velikoj zabludi su oni koji smatraju da su oni zaslužili Džennet, koji, ističući da su od Allahu omiljenih robova, tvrde da će sigurno biti spašeni na Ahiretu i koji, zbog te svoje oholosti, nipodaštavaju ostale. Nasuprot tome, istinski vjernik je onaj koji je uvijek pokoran naspram Allaha, dž. š., koji strahuje od gubljenja Allahovog zadovoljstva i koji je u poniznosti nastaloj iz svega toga.

Obaveza koja pripada svakom muslimanu je da, poput Jusufa, a. s., bude iskren, bogobojazan, skroman i vjernik koji se oslanja na Allaha, dž. š., i da iskreno moli Allaha, dž. š.: ;Daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!

 

7 / total 8
Knjigu “Jusuf (as)” Haruna Jahje možete čitati online, podijeliti na društvenim mrežama kao što su Facebook i Twitter, sačuvati na svoj kompjuter, korisiti u svojoj zadaći i drugim radovima, i objavljivati, kopirati i reproducirati je na svojoj web stranici ili blogu bez ikakve naknade, uz jedinu obavezu navođenja ove stranice kao izvora.
O ovoj stranici | Postavi kao pocetnu stranicu | Dodajte u favorite | RSS Feed
Sav materijal koji se nudi na ovoj stranici se moze kopirati i iskoristiti pod uslovom da se prikaze izvor
(c) All publication rights of the personal photos of Mr. Adnan Oktar that are present in our website and in all other Harun Yahya works belong to Global Publication Ltd. Co. They cannot be used or published without prior consent even if used partially.
© 1994 Harun Yahya. www.harunyahya.com
page_top