KOMUNISTIČKO NEPRIJATELJSTVO PREMA VJERI

Kur'anu je saopćeno da su tokom povijesti postojale vođe nasilničkog i bezdušnog karaktera koji su naređivali negiranje Boga i vjere. Allah u jednom ajetu ove ljude opisuje kao "vođe koji su pozivali u ono zbog čega se ide u Vatru" (Al-Qasas, 41). U kur'anskom kazivanju o Musau, a. s., ovaj karakter se spominje pod imenom "firaun" (faraon). Ibrahimu, a. s., ili "Stanovnicima Pećine" suprotstavili su se vladari okrutni kao faraon, koji su narod ubijali samo zbog toga što su bili vjernici. Primjere ovih despotskih karaktera moguće je vidjeti tokom cijele povijesti. Gotovo svi ovi ljudi, koji su predvodnici u ateizmu, provodili su isti teror nad zajednicom u kojoj se nalaze, istim metodama su ih nastojali udaljiti od vjere i prirediti im pakao i na ovom i na budućem svijetu.

Boljševički militanti uništavaju ostatke crkve Giorgievsky u gradu Gorky.

A obratimo li pažnju na ideologije koje su u proteklom stoljeću cijelom Svijetu donijele belaje, bol, zulum i vandalizam, vidjet ćemo da su na njihovom čelu opet bezdušni i lideri koji su daleko od vjere. Na čelu osoba koje su se u XX stoljeću poistovjetile sa karakterom faraona, opisanim u Kur'anu, nalaze se okrutni i lideri ateisti, poput krvavih vođa revolucija u Rusiji i Kini, Vladimir I. Lenjin, Josif Staljin i Mao Tse-Tung, njihovi idejni očevi Karl Marx i Friedrich Engels.

Što se, pak, tiče Charlesa Darwina, to je osoba koja je svojom teorijom evolucije hranila ideje svih ovih bezdušnih vođa i koja je sa posebnih pozicija vodila u ateizam. Da je komunizam neprijatelj vjere, neosporna je činjenica. Sasvim je moguće uočiti jasnu formulaciju toga ukoliko se obrati pažnja na tekstove Marxa, Engelsa, Lenjina, Staljina, Trockog, Maoa ili bilo kog drugog komunističkog ideologa. Marx je religiju formulirao kao "opijum naroda" i dodao kako je to navodno "jedna kultura proizvedena od strane vlastodržaca za uljuljkivanje siromašnog staleža". Štaviše, iznio je i da je potrebno uništiti vjerska uvjerenja da bi se ostvario komunizam. Ističući da "čovjek potječe od majmuna", Engels je u svojim knjigama iznosio tvrdnju da se i religija pojavila u jednoj etapi ovog, navodno, evolucionog procesa.

Dobro, kakvu su politiku komunisti slijedili u cilju uništenja vjere? Prvi obuhvatan odgovor na ovo pitanje dao je Lenjin. U tekstu pod naslovom "Stav Proleterske partije o pitanju religije", što ga je 1909. g. Lenjin napisao kao lider Socijal-demokratske partije Rusije (kasnije Komunističke partije), piše slijedeće:

Socijaldemokracija se zasniva na temelju naučnog socijalizma, odnosno na marksističkom pogledu na svijet. Kao što su to u raznim prilikama ponavljali Marx i Engels, temelj marksističke filozofije je dijalektički materijalizam, apsolutno ateistički i antireligijskog izraza, koji je usvojio historijske tradicije francuskog materijalizma XVIII stoljeća i Feuerbachov materijalizam u Njemačkoj (prva polovina XIX stoljeća). Ne smijemo zaboraviti da je Marx još u stanju nacrta u cijelosti pročitao Engelsov Antidiring i da je materijalista i ateista Dhiringa optužio da nije konsekventan materijalist i da ostavlja otvorena vrata religiji i religijskoj filozofiji. Također ne smijemo zaboraviti da je Engels u svom djelu o Ludwigu Feuerbachu napao Feuerbacha zato što nije radio na uništavanju religije već što ju je ponovo oživljavao; zato što je započeo rat za osnivanje jedne nove, "uzvišene" religije. "Religija je opijum koji se koristi za uljuljkivanje naroda". Ova Marxova izreka je kamen temeljac marksističke misli o religiji.104

Prema Lenjinu, komunisti su zaduženi sa revođenjem i štampanjem tekstova okorjelih neprijatelja religije kakav je bioe Feuerbach.

A u tekstu pod naslovom "Socijalizam i religija" objavljenom 1905. u časopisu Novaya Zihn, Lenjin je religiju definirao kao navodnu "maglu" koju treba rastjerati i iznio ateističku propagandu koja se treba organizirati u komunističkoj borbi protiv religije:

Naš program je apsolutno naučni, štaviše na temelju materijalističkog pogleda na svijet... Naša propaganda nezaobilazno sadrži ateističku propagandu, publikovanje potrebnih naučnih djela, a također i dovođenje naših tekstova, koje je do danas zabranjivala i pratila autokratska feudalna vlast, u posebnu granu aktivnosti naše Partije. Možda će sada biti potrebno da slijedimo upute koje je nekada Engels davao njemačkim socijalistima: Moraju se prevoditi i široko distribuirati tekstovi ateista i filozofa iz XVIII stoljeća, iz perioda francuskog prosvjetiteljstva.105

Treba obratiti pažnju da Lenjin govori o tome da se rat, koji marksisti trebaju organizirati protiv vjere, treba voditi sredstvima kao što su "naučne publikacije" i "tekstovima ateista i filozofa iz XVIII stoljeća, iz perioda francuskog prosvjetiteljstva". Pod "naučnim publikacijama" se ovdje cilja na teorije koje pod plaštom nauke nameću materijalizam. Na čelu toga, nesumnjivo, dolazi darvinizam. Što se tiče aktualnih tekstova iz prosvjetiteljskog perioda, riječ je o propagandnim ateističkim tekstovima materijalističkih filozofa prije Marxa, kao što su Diderot, D'Holbach i dr.

Ova metoda na koju je ukazao Lenjin i danas se koristi od strane komunista. Analiziraju li se, također, određene svjetske izdavačke kuće, određeni naučni časopisi, medijske ustanove, sasvim jasno će se uočiti da se iza publikacija privrženih darvinizmu i prosvjetiteljskoj filozofiji nalaze marksisti.

Skriveno komunističko neprijateljstvo prema vjeri

KOMUNISTIČKO NEPRIJATELJSTVO PREMA BOGOMOLJAMA

Izgled crkve Giorgievsky u gradu Gorky nakon što su je komunisti sravnili sa zemljom. Na području cijele zemlje komunisti su, poput ove, srušili ili preinačili u štale ili skladišta oko 50 hiljada bogomolja.

Analizirajući komunističko neprijateljstvo prema vjeri , potrebno je, također, shvatiti i stvarni cilj "umjerene" politike koju su u ovom kontekstu ponekad pokazivali određeni komunisti. Zaista, većina marksističkih struja u Svijetu (u periodu prije dolaska na vlast) ne slijede žestoku i agresivnu antireligijsku politiku. Čak je iz usta komunista ponekad moguće čuti i riječi koje naizgled zvuče kao izraz poštovanja prema vjeri i vjernicima. Dobro, koji je onda cilj ovog "umjerenog" nastupa?

Odgovor na ovo pitanje je također moguće naći među Lenjinovim tekstovima. U tekstu pod naslovom "Stav Proleterske partije u kontekstu religije", pozivajući se na komentare i praksu eksperata poput Marxa i Engelsa, Lenjin je napisao da se ne treba upuštati u otvoreni rat sa religijom i da bi to bilo nepotrebno "političko kockanje".106 Lenjin je prostodušnim i početnicima smatrao ostale određene materijaliste koji jasno proglase svoje neprijateljstvo prema religiji, koji (anarhisti ili "buržoaski ateisti", na primjer) protiv religije vode kampanje ispunjene prezirom i uvredama. Odbijao je optužbe "umjerenosti" i "oklijevanja" upućene komunistima od strane ovih osoba te obznanio da je "naizgled marksistička umjerenost" jedna pažljivo smišljena taktika..107 

Aktualnu taktiku "umjerenosti" Lenjin je provodio do 1917. g., do, dakle, dolaska komunista na vlast. Nakon toga, međutim, nestaje umjerenosti; naprotiv, na području cijelog Sovjetskog Saveza započinje velika presija na vjeru. Lenjin, koji je prethodno govorio! "Ne smijemo otvoreno stavljati do znanja da smo ateisti i u svoje redove bismo čak trebali primiti i religiozne", nakon dolaska na vlast počinje slijediti jedan sasvim drugačiji put. U svojoj knjizi The Harvest of Sorrow (Žetva tuge), američki historičar Robert Conquest na slijedeći način navodi osnovne crte boljševičke politike prema vjeri:

U 65. paragrafu Ustava iz 1918. svećenici su proglašeni "buržoaskim slugama". Tako su im obustavljene plate, a njihova djeca nisu primana na školovanje nakon osnovne škole.

Zakonom usvojenim 28. januara 1918. zabranjeno je svako vjersko obrazovanje u školama. Kasnije je, 13. juna 1921., zabranjeno vjersko obrazovanje za djecu ispod 18 godina.

Osmog aprila 1929. su također zabranili fondove pomoći osnovane od strane vjerskih grupa koji su svojim članovima dijelili pomoć, okupljanja na posebnim vjerskim obredima, Evanđelje štampano za djecu i žene, organizirati zabavne centre za djecu, književnost, kućne radinosti, posao, vjersko obrazovanje, otvarati čitaonice i biblioteke, organizirati medicinsku pomoć. Zvaničnom naredbom su dokrajčene sve aktivnosti Crkve.

Dvadeset drugog maja 1929. načinjena je izmjena 18. paragrafa Ustava pa je "sloboda vjerske i antivjerske propagande" preinačena u "slobodu obavljanja vjerskih obreda i slobodu antivjerske propagande". U isto vrijeme je i Komesarijat za obrazovanje izdao naredbu za "antivjersku propagandu u školama".

Kolektivizacijom su zatvorene sve lokalne bogomolje. Popaljeno je sve što podsjeća na vjeru. U jednom privatnom pismu, odaslanom 20. februara 1930. iz Lokalnog zapadnog komiteta, piše se o tome kako su pijani vojnici zatvarali seoske crkve, razbijali vjerske simbole i kako su prijetili seljacima. Ova kampanja zatvaranja se primjenjivala na vjerske objekte svih vjerskih zajednica.

Uporedo s time, zatvaranje vjerskih objekata nije značilo da se time dopuštalo obavljanje vjerskih obreda na nekim drugim mjestima. Uporedo sa zatvaranjem devet velikih crkava u Harkovu, donesena je i ova odluka: "U ovim danima zatvaranja crkava spriječit će se vjerska okupljanja po privatnim kućama".

Katedrala Kazan u Lenjingradu je preinačena u antireligijski muzej. Katedrala svete Sofije u Kijevu i ostale crkve pretvorene su u antireligijske centre. St. Andrey u Harkovu je pretvorena u kino, jedna u radio stanicu, a opet jedna druga u prodavaonicu rezervnih dijelova za mašine. Dvije crkve u Poltavi pretvorene su u radionice za popravku mašina.

Ovo se primjenjivalo na sve religije. Crkve i sinagoge su se držale u registrima evropskog dijela Sovjetskog Saveza. Na isti način je i islam bio pod presijom. Tokom komunističkog perioda zatvorene su hiljade džamija, a veliki broj vjerskih službenika su žigosani kao "kulaci" i ubijeni ili deportirani u radne kampove Sibira.108

Lenjinova taktika "trebamo biti umjereni prema religiji" nakon boljševičke revolucije pretvorila se u ekstremno i izbezumljeno neprijateljstvo prema religiji. Kao što smo istakli u prethodnim poglavljima, čak je i glad 1920.-1921., koja je koštala života milione ljudi, Lenjin vidio kao koristan razvoj koji će "kod naroda umanjiti vjeru u Boga".

Lenjin je, sa ovim buntovničkim duhovnim stanjem i odnosom prema vjeri i Bogu, umro u grčevima od bolova i kao umno poremećen. Bog je na ovom svijetu odgovorio na njegovo neprijateljstvo prema vjeri i tiraniju koju je provodio nad narodom. U vezi sa ovakvim tiranima, koji će i na budućem svijetu neizostavno dobiti protuvrijednost svega onoga što su uradili za vrijeme ovozemaljskog života, u Kur'anu se kaže:

Staljin, koji je nakon Lenjina došao na vlast, također je bio neprijatelj vjere ništa manji u odnosu na svog prethodnika. Svoje neprijateljstvo je pokazao ubijanjem miliona pobožnih ljudi, rušenjem vjerskih ustanova i bogomolja i stalnim vođenjem ateističke propagande. Najvažniji element Staljinove ateističke propagande bila je teorija evolucije. U svojoj autobiografiji pisao je slijedeće: "Da bismo iz svijesti školske djece izbrisali legendu o stvaranju u šest dana, moramo ih naročito podučiti trome: starosti svijeta, geološkoj originalnosti i Darwinovom učenju.109

A u svojoj knjizi Anarhizam ili socijalizam?, Staljin povlači paralelu između Darwina i Cuviera, kreacionističkog naučnika i osnivača nauke o fosilima, i kaže: "Marksizam se naslanja na darvinizam i bespogovorno ga prihvata, a što se tiče Cuvierove teorije, nju marksisti žestoko negiraju."110

Maoističko neprijateljstvo prema vjeri

Mao, koji se na sceni pojavio kao kineski predstavnik lenjinizma i staljinizma, isto tako je gajio i kroz praksu primjenjivao veliko neprijateljstvo prema vjeri. Jedna Maova izreka o religiji je jasan pokazatelj njegovog fanatizma u aktualnom kontekstu:

"... Naravno, religija je otrov! Štetna je iz dva razloga: prvo, u temelju ruši rasno poimanje (...) (i) usporava prosperitet države. Na ovaj način zatrovani su Tibet i Mongolija.”111

Kineski propagandni poster na kojem su skupa predstavljeni albanski diktator Enver Hodža i Mao

Uporedo sa Maovim dolaskom na vlast, na području cijele Kine započinje jedan veliki rat protiv vjere i vjernika, koji se, međutim, nije vodio "skrivenim" metodama, na način kako je to  radio Lenjin. Komunistička partija je u opticaj pustila politiku zvanu "pokret samostalnog upravljanja". To je značilo da sve vjerske ustanove budu jedne strukture "koje će se samostalno finansirati, samostalno upravljati i samostalno organizirati". Politika, koja naizgled zrači "slobodom vjeroispovijesti", je, međutim, bila kampanja usmjerena ka cilju apsolutnog uništenja religije. Sve vjerske institucije i bogomolje (hramovi Bude ili Konfučija, džamije ili kršćanske crkve) podredile su se centralnim organizacijama formiranim od strane države. Za veoma kratko vrijeme su, pak, ove vjerske institucije prerasle u "propagandne centre maoizma". To u svojoj izjavi, koju je 16. marta 2000. dao u Americi, pred Međunarodnom komisijom za slobodu vjeroispovijesti, na slijedeći način objašnjava kineski kršćanin Harry Wo:

Zato što Mao Tse-Tung nije dozvoljavao da se bilo koji kineski državljanin vezuje za autoritete izvan Komunističke partije, ove centralne vjerske organizacije, kojima je upravljala vlada na čelu sa Maom, nisu se bavile nikakvim vjerskim aktivnostima. Ove "tri samouprave", zajedno sa Komunističkom partijom, u toku Maove 30-ogodišnje vladavine radile su na uništenju religije i na širenju komunističke ideologije. Jedina legalna kineska religija bila je maoizam, a Maova Crvena knjiga je bila jedina sveta knjiga.112

Ujgurski Turci, muslimani, ili budisti sa Tibeta bili su na meti prakse krvavog vandalizma. Smanjenjem stanovništva, a i uništenjem vjerskih uvjerenja, Komunistička partija Kine je ove narode nastojala držati pod kontrolom. Maoističko neprijateljstvo prema vjeri nastavljeno je i od strane ostalih komunističkih režima Azije koji su slijedili Maov put. U genocidu koji je protiv naroda Kambodže vodio režim Crvenih kmera svireposti je naročito bila podvrgnuta Chamitska zajednica, koja je u Kambodži imala status muslimanske nacionalne manjine. U Crnoj knjizi komunizma se na slijedeći način opisuje vandalizam koji su protiv Chamita vodili Crveni kmeri:

Od 1973. u oslobođenim zonama uništene su džamije, zabranjena molitva. Od maja 1975. ove mjere postale su opća pojava. Skupljeni su svi Kur’ani, a onda zapaljeni, džamije su bile preuređene u objekte druge vjere ili sravnjene sa zemljom. U junu iste godine trinaest muslimanskih dostojanstvenika je pogubljeno: jedni, jer su više voljeli molitvu od političkog mitinga, drugi, jer su tražili pravo da se vjenčavaju prema vjerskim običajima. (...) Vjernici, koji su posebno bili na meti, desetkovani su: od hiljadu hadžija, preživjelo je tridesetak. Za razliku od ostalih Kambodžanaca, Chami su se redovno dizali na ustanak, što je izazivalo brojne masakre kao odmazdu. Od polovine 1978. Crveni kmeri počeli su sistematski istrebljivati brojne zajednice Chama, uključujući i žene i djecu (...) Ben Kiernan evocira mortalitet od 50% među njima...113

Drugi komunistički režim koji je izlagao maoističko neprijateljstvo prema vjeri, bila je diktatura Envera Hodže u Albaniji. Unatoč tome što se nakon Drugog svjetskog rata pojavila kao satelit Sovjetskog Saveza, u vrijeme kinesko-sovjetskog sukoba 60-ih godina Albanija je zauzela mjesto na strani Kine i u veoma kratkom roku došla u položaj evropskog predstavnika crvene Kine i maoizma. Enver Hodža je zatvorio sve bogomolje (džamije i katoličke crkve na sjeveru zemlje), štaviše, stanovništvu je zabranio obavljanje molitve čak i u privatnim kućama. Gajiti bilo kakva vjerska uvjerenja i ispoljavati ih tretiralo se kao krivično djelo, a oni koji su se oglušivali na to bili su podvragavani torturama. Smatrajući da je ovom praksom u potpunosti uništio vjerska uvjerenja, Enver Hodža je proglasio da je "osnovao prvu ateističku državu u Svijetu u pravom smislu riječi".

KOMUNIZAM I ATEISTIČKI SISTEMI NA KOJE UPOZORAVA KUR'AN

U osnovi negativnih karakteristika komunističkih sistema, koje smo iznijeli tokom cijele knjige, leži to što je komunizam ideologija apsolutno oprečna vjeri i neprijatelj vjere. Razjareno neprijateljstvo prema vjeri je razlog komunističkog vandalizma i učmalosti.

Vjera je forma života i misli kojima je čovjeka obdario Bog, njegov Stvoritelj. Za čovjeka je najdoličniji život onaj koji je u skladu s načelima vjere, zato što je najbolji poznavalac ljudske duše Allah, njegov Stvoritelj, i jedino sistem zasnovan na principima Allahove vjere pruža spokojstvo ljudskoj duši. Neizbiježno je da sistemi koji negiraju vjeru kod ljudi pobuđuju bol, tugu, strah i nepovjerenje. A nevolje će biti još daleko veće ako su to sistemi koji se suprotstavljaju onome što vjera podučava, koji brane vjeri oprečne principe i sistemi koji se na tim osnovama nastoje oživotvoriti. Komunizam je ušao u historiju kao jedan od najefektnijih primjera ovih sistema.

Krajnje zanimljiv moment u aktualnom kontekstu je da komunizam ispoljava značajnu sličnost sa ateističkim sistemima opisanim u Kur'anu. Kada se faraonov sistem, koji je u Kur'anu naveden kao primjer ateističkog sistema, i drugi sistemi uporede sa današnjim komunističkim režimima, uočit će se velika sličnost među njima. Sada ćemo krenuti analizom toga.

Strast velikih građevina

Jedan primjer strasti velikih zdanja komunističke arhitekture: zgrada vlade u Moskvi

Zajednička karakteristika vladara ateista je što ih, zbog položaja na kome se nalaze, obuzima osjećaj veličine, što u svojoj nadmenosti ponižavaju ostali narod. Ove karakteristike ispoljavaju na različite načine.

Kao primjer ovih vođa, Allah, dž. š., u Kur'anu navodi faraona, koji je u vrijeme Musaa, a. s., vladao Egiptom. Iz svoje obijesti, faraon se hem   suprotstavio Allahovom izaslaniku Musau, a. s., hem svoj narod podvrgao raznim vrstama presija. Interesantan izraz faraonovog osjećaja veličine je odluka o gradnji "visokog tornja". Nalog koji je s tim ciljem faraon izdao svom pomoćniku Hamanu se na slijedeći način navodi u Kur'anu:

"O, velikaši", - reče faraon - "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o, Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jar ja mislim da je on, zaista, lažac!' (Al-Qasas, 38)

Strast "visokog tornja", koji je izraz faraonove nadmenosti, kod komunističkih diktatora se, također, pojavio kao strast "velikih građevina". U svim komunističkim režimima, a naročito u Sovjetskom Savezu, gradile su se pretjerano velike državne zgrade, koje su izgledale kao simboli besmrtnosti i snage komunističkog režima. Palača koja je u Bukureštu izgrađena po nalogu rumunskog diktatora Nikolaya Čaušeskua dugo vremena je nosila titulu najveće zgrade Svijeta. Palača, koja je djelovala krajnje hladno i bez duha, jedino je svojom "grandioznošću" uspjela izići u prvi plan i ostala je kao izraz kompleksa grandioznosti komunističke ideologije.

Nasilno proganjanje naroda

Govoreći o ateističkim snagama koje na Zemlji siju smutnju, Allah, dž. š., u Kur'anu saopćava da one određene ljude izgone iz njihovih domova i prisiljavaju ih na seobu. Ilustracije radi, nevjernici su pred poslanicima nastupali sa prijetnjom ..."Ili ćete vjere naše biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!"... (Ibrahim, 13). Nevjernici su naročito radili na protjerivanju muslimana koje su ocijenili kao slabe. O ovome se govori u jednom kur'anskom ajetu i dodaje: "Onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah!"... (Al-Hadždž, 40).

Što se tiče komunističkih režima, oni su izazvali najveće progone u povijesti, a ti progoni su naročito na meti imali muslimane. Veliki broj muslimanskih naroda, a naročito Turci sa Krima, za vrijeme Staljina je u toku jedne noći napustilo svoje zavičaje i, gladni i bijedni, deportirani u neuvjetna područja Rusije. Desetine hiljada ih je nevino umro u toku deportacije, a veoma veliki broj onih koji su uspjeli stići na odredište je umrlo od gladi, epidemija bolesti i od izuzetno niskih temperatura.

Uništavanje slobode vjerovanja

Jedan od temeljnih odlika faraonovog sistema, koji je istaknut u Kur'anu, je taj što sistem uskraćuje slobodu vjerovanja. Sistem određuje kakva vjerska uvjerenja će posjedovati zajednica. Ova struktura je sasvim očita u faraonovim riječima ..."Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!"... (Al-A'raf, 123), koje je uputio čarobnjacima koji su povjerovali Musau, a. s..  Kada se obraćao svome narodu, faraon je na slijedeći način rekao da ih on podučava istini i iznio tvrdnju da, izvan toga, ne trebaju tražiti pravi put:

Nosioci aktualne odlike faraonovog sistema su u moderno vrijeme bili komunistički režimi. Svi komunistički sistemi XX stoljeća, predvođeni Sovjetskim Savezom, nose titule "totalitarnih režima", ili su, u najmanju ruku, radili na uspostavljanju jednog totalitarnog režima. Totalitarizam je sistem u kojem država pod svoju kontrolu uzima pojave javnog i kulturnog života i strogim mjerama sprečava svaku privatnu inicijativu. Faraonov totalitarni režim, koji je opisan u Kur'anu,  u XX stoljeću je oživotvoren od strane komunističkih diktatora kao što su Lenjin, Staljin, Mao ili Enver Hodža. Albanski diktator Enver Hodža je zabranio narodu posjedovanje bilo kakvog vjerskog uvjerenja, zatvorio sve bogomolje i proglasio da je "osnovao prvu ateističku državu u povijesti:"

Kult lidera

Komunistički propagandni posteri izrađeni s ciljem idoliziranja Maoa. Nije teško uočiti da je Mao predstavljen kao sunce koje se rađa iznad svih Kineza, kao nepogešivi vodič i "svetac" koji navodno svima donosi sreću i zadovoljstvo življenja.

Govoreći o faraonovom sistemu, Allah, dž. š., nas u Kur'anu obavještava o faraonovim naporima da od sebe načini božanstvo u očima naroda. Ova činjenica se jasno očituje u njegovim riječima koje se navode u Kur'anu: "O, velikaši", - reče faraon - "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene..." (Al-Qasas, 38). Historija Egipta nam također daje isti podatak, pokazuje nam da su faraoni sami sebe predstavljali kao "bogove na zemlji".

Korejci koji se klanjaju kipu sjevernokorejskom diktatoru Kim Il Sungu dokumentiraju činjenicu da je komunizam u biti savremeno idolopoklonstvo.

U komunističkim režimima je uočeno da su se diktatori, koji su vladali sistemom, također nalazili u istom psihičkom stanju. Diktatori poput Lenjina, Staljina, Maoa, Kim Il Sunga provodili su masovno ispiranje mozga, koje će ih načiniti gotovo bogom u očima naroda. Engleski izraz "cult of personality" (kult ličnosti) formulira aktualno "obožavanje lidera".

Ova tendencija stvaranja božanstva je počela sa Lenjinom, liderom Oktobarske revolucije, koja je, inače, prva komunistička revolucija. Doista, obrati li se pažnja na neke Lenjinove izjave i shvatanja, koja je ostavio u naslijeđe, za oko će zapeti svojevrsna "atmosfera religije". Riječ je, međutim, o idolopokloničkoj religiji. Komunističku partiju je organizirao u vidu jedne vrste ateističke sekte. A kada je umro, članovi Komunističke partije su priredili veliku ceremoniju i prema njegovom lešu, na ritualan način, uzvikivali: "Druže Lenjine, mi ti se kunemo da ćemo izvršiti tvoja naređenja!"114 Lenjinovo tijelo je pohranjeno u mauzolej koji podsjeća na hramove starogrčkih bogova, a prethodno je mumificirano na način istovjetan mumificiranju tijela faraona, "zemaljskih bogova" starog Egipta, što je veoma jasan primjer sličnosti između faraonovog i komunističkog sistema.

Staljin i Mao slijedili su Lenjinov put. Oba diktatora su pravili ogromne biste i razmještali ih širom svojih zemalja. Na taj način su kod naroda nastojali stvoriti predočenje "lidera-boga". Mao je napisao svojevrsnu "svetu knjigu" zvanu Crvena knjiga i svaki Kinez je bio dužan čitati je i u djelo provoditi. Mnogi Kinezi i danas posjećuju Maove statue širom zemlje, a na njegov rođendan dešavaju se masovna samoubistva.

Kim Il Sung, lider Sjeverne Koreje, također je idoliziran, nazvan je "suncem naroda" i predstavljen kao nepogrešivi vodič na pravom putu. Sve navedeno isto važi i za Ho Chi Mina, komunističkog diktatora Sjevernog Vijetnama.

KOMUNIZAM: SAVREMENO IDOLOPOKLONSTVO

Tendencija "klanjanja lideru", koja se pojavila u komunističkoj ideologiji, upućuje na zaključak da komunizam posjeduje jedan idolopoklonički nazor poput faraonovog sistema o kojem nas Kur'an obavještava. Komunistički lideri, koji su, kao i egipatski faraon, tokom života provodili tiraniju nad svojim narodom, nakon smrti su mumificirani isto kao i faraoni. Lenjinov mozak je, s ciljem navodnog "analiziranja nadljudske inteligencije", izvađen iz lobanje i uzet pod specijalnu zaštitu. Ljudi, koji sa strahom posmatraju leševe Lenjina (gore desno) i Maoa (dolje), odslikavaju despotizam komunističke ideologije.

Oligarhijska struktura

Oligarhija znači političku ekomoniju, odnosno vlast male grupe eksploatatora. Ako je u nekom sistemu politička snaga u rukama samo jedne ograničene grupe, taj sistem je oligarhijski. Obratimo li pažnju na kur'anske ajete, uočit ćemo da su svi ateistički režimi o kojima se govori u osnovi oligarhijske strukture. U mnogim kur'anskim ajetima se spominju "glavešine naroda". Analiziramo li ajete u kojima se govori o glavešinama naroda, primijetit ćemo da je aktualna grupa svu političku moć držala u svojim rukama i da su cijelu zajednicu usmjeravali u skladu sa svojim idejama. Faraonov poredak je, također, bio oligarhijski. Obratimo li još jednom pažnju na ajete o faraonu, zapazit ćemo jednu oligarhijsku klasu koju čine faraonovi savjetnici, čarobnjaci i vojska. Da bi narod ostao potčinjen faraonovom sistemu, idejnu kontrolu nad njim držali su čarobnjaci, a vojska je istu kontrolu osiguravala upotrebom sile.

Komunistički režimi su savremena oživotvorenja ateističkih oligarhijskih sistema o kojima se govori u Kur'anu. Osnovna krilatica sa kojom su komunisti nastupali u javnosti bila je uspostava navodne "narodne vlasti"; međutim, u svakoj zemlji u kojoj su uspjeli preuzeti vlast komunisti su formirali vladavinu manjine zasnovanu na ugnjetavanju naroda. Sva politička moć u zemlji prešla je u ruke rukovodilaca Komunističke partije, koja, iako je nosila etiketu "Partije proleterijata", odnosno radničke partije, nije imala nikakve veze sa radnicima. Centralni komitet Komunističke partije, Politbiro, vrhovni politički organ komunističkih partija, i iznad njih generalni sekretar bili su vlasnici sve političke moći zemlje, i to su bezdušno koristili. Svi navodni "demokratski" mehanizmi komunističkih režima, poput izbora i partijskih kongresa, bili su samo farsa.

"Ništenje usjeva i stoke"

Navodeći atribute vladara nevjernika, Allah, dž. š., u Kur'anu skreće pažnju na veoma značajnu činjenicu:

Obratite pažnju: dio ajeta "nastoji da napravi na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku" u potpunosti opisuje pokolje i kolektivizaciju koja se primjenjivala u komunističkim režimima poput Sovjetskog Saveza, crvene Kine ili Kambodže. Lenjin, Staljin, Mao ili Pol Pot su pravili nered stvarajući u svojim zemljama okruženje totalnog meteža, straha i terora. Primjenjivanjem Lišenkovih evolucionističkih besmislica u poljoprivredi, uništili su poljoprivredne proizvode, odnosno sjetvu. Ubijanje desetina miliona ljudi je gotovo ravno kao pokolj cijele jedne ljudske generacije. U nastavku ajeta se naglašava da su ovi ljudi ateisti i oholi, što besprijekorno odgovara opisu komunističkih diktatora Lenjina, Staljina, Maoa ili Pola Pota, koji su se iz svoje oholosti ponašali kao "bogovi na Zemlji".

Zaključak

Komunisti vjeruju da povijest napreduje u jednoj konstantnoj evoluciji, da su prijašnji narodi zaostali u odnosu na savremene. Prema tome, oni na svojevrstan način nastoje ismijati i poniziti svete Knjige koje su hiljadama godina ranije objavljene Božijim poslanicima. Međutim, njihova ideologija i duhovno stanje u kome se nalaze je psihološki poremećaj, zabluda i neukost, o čemu nas je Allah, dž. š., obavijestio Kur'anom prije četrnaest stoljeća. Bez obzira što sebe vide kao čelnike ideologije koju smatraju "najnaprednijom etapom povijesti", komunistički lideri nose iste odlike kao i egipatski faraoni koji su ostali u dubinama povijesti.

U biti, u povijesti ne postoji "napredak" sa aspekta ljudske građe i inteligencije. Ljudi od prije hiljada godina imaju iste karakteristike kao i savremeni, a što se tiče kulturnog i tehnološkog razvoja, kroz historiju su bilježeni i progresi i dekadencije. Ilustracije radi, još su nepoznate mnoge tajne, poput tehnologije iz perioda Sulejmana, a. s., kao i tehnike gradnje piramida iz vremena starog Egipta. Da su određene civilizacije imale veoma naprednu kulturnu i tehnološku akumulaciju jasno se vidi iz iskopina koje pripadaju aktualnim civilizacijama. Međutim, nikada nije postojao konstantan razvoj. Nekada se dešavao progres, a nekada dekadencija.

Ali, sa aspekta ljudske građe, kao što smo i na početku naglasili, Allah, dž. š., je stvorio određeni tip ljudi sa određenim mentalnim sklopovima, a povijest između toga funkcionira prema zakonima koji su, opet, određeni od strane Allaha, dž. š. U Kur'anu se na slijedeći način daje saopćenje o apsolutnoj nepromjenljivosti Božijih, socijalnih i prirodnih zakona:

Postojanje komunističke ideologije je također Božija odredba. Ljudi su povjerovali u jednu brutalnu, mračnu i svirepu ideologiju, zato što je to tako Allah odredio. Allahovom odredbom je komunizam u crno zavio XX stoljeće. Allah, dž. š., je tako odredio pošto su oni koji su odabrali ateizam vjerujući u Darwinove stranputice, zaslužili komunizam - a sa jedne strane i fašizam. U jednom ajetu se ova Božija odredba objašnjava na slijedeći način: