Kur’anske Mudzize

Spremi knjigu

Download (DOC)
Download (PDF)
Kupi knjigu
Komentari

Dijelovi knjige

< <
2 / total: 6

Prvi Dio: Naučne mudžize u Kur'anu (2/3 )

Nastanak kosmosa

büyük patlama

Pojavljivanje kosmosa se u Kur'anu spominje na slijedeći način:

“On je nebesa i Zemlju iz ničega stvorio! „ (Al-An'am, 101)

Ova kur'anska činjenica je u potpunom skladu sa suvremenim naučnim otkrićima. Definitivan zaključak do kojeg je danas došla moderna astrofizika upućuje na činjenicu da je cijeli kosmos, zajedno sa materijalnom i vremenskom dimenzijom, nastao u nultom trenutku jednom velikom eksplozijom. Teorijom Velike eksplozije (Big Bang) dokazano je da je cijeli kosmos nastao iz ničega, eksplozijom samo jedne tačke prije, otprilike, 15 milijardi godina. Ova teorija je ujedno i jedino naučno objašnjenje nastanka i početka kosmosa, koja je prihvaćena od strane svih naučnih krugova.

Prije Big Banga nije postojalo ništa zvano materija. Materija, energija i vrijeme stvoreni su u jednom nepostojanju koje se može definirati kao apsolutno metafizičko okruženje u kojem nije bilo ni materije, ni energije, pa čak ni vremena. O ovoj ogromnoj činjenici i otkriću, do kojeg je došla moderna fizika, Kur'an nas je obavijestio prije 1400 godina.

 

cosmic radiation

Veoma osjetljivi skeneri Cobe satelita, kojeg je 1992. Godine NASA poslala u svemir, registrirali su radijaciju za koju se pretpostavlja da predstavlja ostatak od Big Banga. Ovo otkriće je poslužilo kao dokaz teorije Big Bang koja predstavlja naučno objašnjenje činjenice da je svemir nastao iz ničega.

Širenje kosmosa

lemaitre

Georges Lemaitre

U Kur’an-i-Kerimu, koji je objavljen prije 14 stoljeća, u periodu kada još nije bila razvijena astronomija, ovako se govori o širenju kosmosa:

“Mi smo nebo moći Svojoj sazdali, i Mi smo, uistinu, oni koji ga šire.„(Az-Zariyat, 47)

Riječ “nebo”, koja se spominje u aktualnom ajetu, na mnogo mjesta u Kur’anu koristi se u značenjima svemira i vasione. I u ovom slučaju upotrijebljena je u istom značenju. Kur’an je, dakle, već obznanio da se kosmos širi, a to je činjenica do koje je danas došla i nauka.

U naučnom svijetu je do početka XX stoljeća preovladavalo jedno mišljenje u smislu da “kosmos ima jednu statičnu, nepokretnu strukturu i da potiče iz vječnosti”. Međutim, istrage provedene uz pomoć suvremene tehnologije, izviđanja i proračuni doveli su do saznanja da kosmos ima svoj početak i da se konstantno “širi”.

Ruski fizičar Aleksander Friedmann i belgijski kosmolog Georges Lemaitre početkom ovog stoljeća teoretski su proračunali da je kosmos u stalnom pokretu i da se širi.

Ova činjenica je, također, i dokazana određenim posmatranjima provedenim 1929. godine. Američki astronom Edwin Hubble je, analiziranjem svemira uz pomoć ogromnog teleskopa, otkrio da su zvijezde i galaksije u konstantnom udaljavanju jedna od druge. A kosmos, u kojem se sve konstantno udaljava jedno od drugoga, dolazi u značenju kosmosa “koji se širi”. Činjenica da se kosmos nalazi u stalnom širenju svoju kategoričnost će postići, također, i kroz osmatranja provedena narednih godina.

Međutim, ova kategorična činjenica je stoljećima prije saopćena kroz Kur’an i to u takvom historijskom periodu kada nijedan čovjek o tome nije apsolutno posjedovao ni približna znanja. Pošto je Kur’an riječ Allaha, Stvoritelja i Gospodara cijelog kosmosa i svih znanja.

Edwin hubble telescope The Expansion of the Universe

Edwin Hubble sa ogromnim teleskopom

Od prve eksplozije do sada, svemir se stalno širi jednom ogromnom brzinom. Širenje svemira naučnici uspoređuju sa površinom napuhanog balona.

Međusobno razdvajanje "nebesa i Zemlje"

Drugi ajet u kojem se, također, govori o stvaranju nebesa glasi:

“Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?„ (Al-Anbiya’, 30)

Riječ “ratk”, koja se prevodi kao “cjelina”, u arapskim rječnicima objašnjava se kao riječ koja ima značenje “međusobno isprepleteno, nerazdvojno, sraslo”. Ova riječ se, dakle, koristi prilikom opisivanja dvaju materija koje čine jednu potpunu cjelinu. A, za glagol “raskomadali smo” u Kur’anu je korišten glagol “fatk”, koji dolazi u značenju “cijepanje, komadanje nečega što je u stanju ratk i izlaženje vani, oslobađanje njenih dijelova”. Ilustracije radi, razvoj biljke iz sjemena i izrastenje izdanka iz zemlje se u arapskom jeziku objašnjava ovim glagolom.

Sada se ponovo vratimo ajetu. U aktualnom ajetu govori se o nebesima i Zemlji koji su bili jedna cjelina, odnosno koji su bili “ratk”. Ova cjelina se, potom, odvaja glagolom “fatk”. Jedno iz drugog cijepanjem, komadanjem izlazi vani. I, zaista, kada se podsjetimo na činjenice vezane za prvi trenutak Big Bang, vidjet ćemo da je u jednoj tački sadržana materija cijelog kosmosa. Dakle, sve, čak i “nebesa i Zemlja”, koji još nisu bili stvoreni, u ovoj tački je u stanju “ratk”. Potom dolazi do snažne eksplozije ove tačke i na taj način materija postaje “fatk”...

Kada izvršimo usporedbu fakata navedenih u ovom ajetu sa naučnim otkrićima, uočit ćemo da među njima vlada jedan potpuni sklad. Otkrivanje ovih činjenica koje su prije 14 stoljeća navedene u Kur’anu naučno je bilo moguće dokučiti tek u XX stoljeću.

Orbite

orbits

Kada se u Kur’anu spominje Sunce i Mjesec, ističe se, također, da oni, svaki pojedinačno, plove po svojim orbitama:

“I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove.„ (Al-Anbiya’, 33)

Činjenica da Sunce ne posjeduje statičan položaj, da ono plovi po jednoj određenoj orbiti, u drugom ajetu saopćava se na slijedeći način:

“I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.„ (Ya-Sin, 38)

Ove kur’anske činjenice su postale razumljive nakon suvremenih opservatorijskih osmatranja. Prema proračunima stručnjaka iz astronomije, Sunce se kreće grandioznom brzinom od 720 hiljada kilometara na sat u orbiti nazvanoj Solar Apex, koja je usmjerena prema Vega zvijezdi. To, prema jednom grubom proračunu, znači da Sunce u toku jednog dana pređe putanju od 17 miliona 280 hiljada kilometara. Zajedno sa Suncem, istu putanju pređu, također, i svi sateliti i planete koje se nalaze u Sunčevom sistemu. Pored toga, sve zvijezde ukupnog svemira posjeduju plansku pokretljivost sličnu ovoj.

Činjenica da je cijeli kosmos na ovaj način opremljen orbitama također se ističe u Kur’anu na slijedeći način:

“Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva.„ (Az-Zariyat, 7)

U cijelom kosmosu postoji oko 200 milijardi galaksija, od kojih svaka posjeduje u prosjeku po 200 milijardi zvijezda. Veoma velika većina ovih zvijezda ima svoje planete, a planete, također, svoje satelite. Sva ova svemirska tijela, opet, posjeduju veoma precizno određene orbite. I svako od ovih tijela se milionima godina kreće po svojoj orbiti koja je u savršenom skladu i harmoniji sa ostalima. Pored toga, također, i veoma veliki broj zvijezda-repatica kreće se po orbitama koje su određene za njih.

Orbite koje su raspoređene po cijelom kosmosu ne pripadaju samo nebeskim tijelima. Galaksije se, također, zbunjujućom brzinom i preciznošću kreću po svojim orbitama. Tokom ovih kretanja nijedno nebesko tijelo se ne sudara sa drugim, njihovi putevi se ne ukrštavaju. Posrijedi je tako zaprepašćujući sklad da je uočeno da određene galaksije prolaze jedna kroz drugu a da se, pritom, nijedan njihov dio ne sudara sa drugim.

orbits orbits

Like many other comets in the universe, Halley's comet, seen above, also moves in a planned orbit. It has a specific orbit and it moves in this orbit in a perfect harmony with other celestial bodies.

All celestial bodies including planets, satellites of these planets, stars, and even galaxies have their own orbits that have been determined with very delicate computations. The One Who established this perfect order and maintains it is God, Who created the entire universe.

Apsolutno je sigurno da čovječanstvo u periodu objave Kur’ana nije posjedovalo teleskope nalik današnjima koji osiguravaju osmatranje kosmosa u dubinama mjerenim milionima kilometara, razvijenu tehnologiju za osmatranje, nije posjedovalo saznanja moderne fizike i astronomije. Prema tome, bilo je nemoguće u to vrijeme naučno otkriti činjenicu da je, kako je to u Kur’anu istaknuto, kosmos “pun zvjezdanih puteva”. Međutim, ove činjenice su jasno predočene u Kur’anu koji je objavljen u istom tom periodu, pošto je Kur’an riječ Sveznajućeg, Allaha dž.š.

Kao i veoma veliki broj zvijezda repatica, tako i Halley kometa, koju vidimo na slici gore, posjeduje plansku putanju. Halley kometa ima određenu orbitu i, zajedno sa ostalim nebeskim tijelima, ona se po svojoj orbiti kreće u velikom skladu i poretku.

Sva nebeska tijela u kosmosu: planete, njihovi sateliti, zvijezde, čak i galaksije posjeduju svoje orbite koje se zasnivaju na veoma detaljnim proračunima. Sasvim je sigurno da je Allah Tvorac ovog besprijekornog poretka i da On osigurava njegovo besprijekorno funkcioniranje.

Zemljina zaobljenost

“Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; _On noću zavija dan i danom zavija noć...„(Az-Zumar, 5)

The Roundness of the Earth

Formulacije koje se koriste u ajetima koji nas upoznaju sa kosmosom su izuzetno zanimljive. Riječ koja je u prethodnom ajetu prevedena kao “zavijati” je arapski glagol “tekvir”. Doslovno značenje ovog glagola je “zavijati nešto oko nečega što je okruglo”. (U arapskim rječnicima ova riječ se koristi za glagole koji u sebi sadrže okrugle predmete; naprimjer za “omotavanje čalme oko glave”.)

Podatak koji se u ajetu iznosi o pitanju međusobnog zavijanja dana i noći, u isto vrijeme sadržava kategoričnu činjenicu o pitanju oblika Zemlje. Jedino i samo jedino zbog toga što je Zemlja okrugla korišten je navedeni glagol (tekvir). Dakle, u Kur’anu, koji je objavljen u VII stoljeću, upozoreno je na okrugli oblik Zemlje.

Ne smije se ispuštati iz vida činjenica da je astronomsko poimanje tog vremena imalo sasvim drugačiji pristup obliku Zemlje. U tom periodu smatralo se da je Zemlja jedna ravna površina i svi naučni proračuni i saopćenja pravljeni su shodno tome. A, Kur’an, iako je objavljen u tom istom periodu, donosi podatak koji je bilo moguće naučno ustanoviti tek u ovom stoljeću. Zbog toga što je on Allahova riječ, u Kur’anu su korištene najpreciznije formulacije, kako u svim drugim kontekstima tako i u kontekstu iznošenja podataka vezanih za kosmos.

Osigurani svod

Ultraviolet rays

The atmosphere only lets rays required for life reach the Earth. Ultraviolet rays, for example, make it to the world only partially. This is the most appropriate range to allow plants to make photosynthesis and eventually for all living things to survive.

Allah u Kur’anu na slijedeći način skreće pažnju na jednu zanimljivu karakteristiku nebeskog svoda:

“I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu.„ (Al-Anbiya’, 32)

Ova karakteristika nebeskog svoda je dokazana naučnim istraživanjima XX stoljeća.

Atmosfera koja okružuje našu planetu ima krajnje presudnu ulogu u održanju života na Zemlji. Spaljivanjem uništava meteore raznih veličina koji se približavaju Zemlji i onemogućava da oni padnu na površinu Zemlje, čime bi nanijeli veliku štetu živim bićima.

Pored toga, atmosfera, također, ima ulogu filtriranja zraka koje dolaze iz svemira i koje su štetne po živa bića. Zanimljivo je, međutim, da atmosfera propušta samo količinu zraka koje nisu štetne, dakle vidljivu svjetlost, infracrvene zrake i radiotalase. Sve su to zrake potrebne za održavanje života. Naprimjer, ultravioletne zrake, koje u određenoj količini propušta atmosfera, imaju ogroman značaj za biljnu fotosintezu a, prema tome, i za život svih živih bića. Veliki dio jakih ultravioletnih zraka koje se šire od Sunca filtriraju se kroz ozonski omotač atmosfere i u malim količinama, tačno onoliko koliko nije štetno i koliko je potrebno za život, dospijevaju do površine Zemlje.

Zaštitničke osobine atmosfere ne svode se samo na navedeno. Atmosfera, također, Zemlju štiti i od veoma niske temperature kosmosa koja u prosjeku iznosi minus 270 stepeni.

Atmosfera nije jedina koja Zemlju štiti od štetnih djelovanja iz kosmosa. Pored atmosfere, i jedan omotač koji potiče od magnetnog polja Zemlje i koji je nazvan “Van Allen pojasevi”, također, ima ulogu štita od štetnih zraka. Ova zračenja koja se konstantno odašiljaju od strane Sunca i ostalih zvijezda imaju smrtonosno djelovanje po čovjeka. Naročito eksplozije energije, do kojih često dolazi na površini Sunca, imaju toliku moć da bi, u slučaju da nema Van Allen pojaseva, potpuno uništile život na Zemlji.

Koliki značaj za održavanje života na Zemlji imaju Van Allen pojasevi, Dr. Hugh Ross iznosi slijedećim riječima:

Od svih planeta Sunčevog sistema, Zemlja posjeduje najvišu gustinu. Za ovo široko nikl-željezno jezgro je odgovorno jedno veliko magnetno polje. Ovo magnetno polje stvara Van Allen sloj, koji štiti od radijacije. Ovaj sloj štiti površinu Zemlje od radijacijskog bombardiranja. U slučaju da nema ovog zaštitnog sloja, život na Zemlji bi bio nemoguć. Jedina planeta osim Zemlje koja je načinjena od stjenovitih predjela i koja ima magnetsko polje je Merkur. Međutim, snaga ovog magnetnog polja je 100 puta manja od snage magnetnog polja Zemlje. Van Allen sloj, koji štiti od radijacije je karakterističan za Zemlju.
van allen

Magnetosfera je poput štita koji štiti Zemlju od meteora, štetnih kozmičkih zračenja i čestica. Na slici gore je ilustriran ovaj omotač, koji je poznat ipod imenom Van Allen pojasevi. Ovi pojasevi, koji se nalaze na desetine hiljada kilometara od Zemlje, štite živa bića od ubitačne energije koja se širi kosmosom. Sva ova naučna otkrića dokazuju da Zemlja ima jednu specijalnu zaštitu, što je u apsolutnom skladu sa kur’anskim obavještavanjem iznesenim prije 1400 godina: "I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo...".

Proračunato je da je u jednoj eksploziji zabilježenoj proteklih godina oslobođena energija koja je 100 milijardi puta jača od eksplozije atomske bombe bačene na Hirošimu. Magnetne igle su 58 sati nakon eksplozije registrirale izuzetno jaka podrhtavanja, 250 km iznad atmosfere je temperatura skočila na 2500°C.

Ukratko, nad Zemljom funkcionira jedan savršeni sistem koji je okružuje i štiti od vanjskih opasnosti. Ove zaštitne karakteristike nebeskog svoda su nam, prije niza stoljeća, saopćene u Kur’anu.

arizona meteor

Posmatrajući nebo, velikom broju ljudi ne pada na pamet da atmosfera ima jednu zaštitničku ulogu. Čovjek, također, u većini slučajeva ne razmišlja o tome kako bi Zemlja izgledala da atmosfera ne posjeduje ovu zaštitničku ulogu. Na slici gore se vidi ogromno udubljenje koje je u Arizoni (SAD) nastalo nakon pada meteora. Da nema atmosfere, milioni meteora bi neometano padali na Zemlju, na kojoj bi bilo nemoguće živjeti. Međutim, zahvaljujući zaštitničkoj ulozi atmosfere, živa bića nesmetano vode svoj život na Zemlji. Sasvim je neosporno da je to zaštita koja je uspostavljena od strane Allaha, dž. š., i mudžiza o kojoj nas je obavijestio u Kur’anu.

Povratno nebo

U Kur’an-i-Kerimu, u 11. ajetu sure At-Tariq govori se o “povratnoj” osobini nebeskog svoda:

“I tako mi neba koje je povratno.„  (At-Tariq, 11)

Riječ “ar-raji’” se u prijevodima Kur’ana prevodi u značenju “koji šalje natrag” ili “povratni”. Kao što je poznato, atmosfera koja okružuje Zemlju je sačinjena od nekoliko slojeva. Svaki sloj ima veoma važnu ulogu po živa bića. Prilikom istraživanja ustanovljeno je da svaki sloj ima odliku da vraća natrag u kosmos ili na Zemlju materije ili zrake koje do njega dopiru. Da sada kroz nekoliko primjera analiziramo povratne odlike slojeva koji okružuju Zemlju.

Naprimjer, Zemljin omotač troposfera, visine izmedu 13 i 15 km, osigurava da se kondenzacijom vodena para, koja je prethodno došla sa Zemlje, vrati na Zemlju u vidu padavina. Ozonosfera, visine 25 km, osigurava reflektiranje ili odbijanje radijacije i štetnih ultravioletnih zraka koje dolaze iz svemira. Ionosfera, poput satelita, odbijanjem natrag radiotalasa koji se emitiraju sa Zemlje, osigurava sa velikih udaljenosti praćenje govora mobilnim telefonom, radio i televizijskih emitiranja. Magnetosfera, pak, vraća u svemir radijaciju koju širi Sunce i ostale zvijezde, prije no što uspije doći do površine Zemlje.

Spominjanje u Kur’anu ovih karakteristika slojeva nebeskog svoda, koje su otkrivene u skoroj prošlosti, još jedan je dokaz da Kur’an prestavlja Božiju riječ.

The Returning Sky

Postojanje vode je od presudnog značaja za život na Zemlji. Značajnu ulogu prilikom formiranja kiše ima troposfera, jedan od atmosferskih slojeva. Troposfera osigurava da se kondenzacijom vodena para, koja je prethodno došla sa Zemlje, vrati na Zemlju u vidu kiše.

Troposphere = Troposfera

Atmosferski sloj koji onemogućava prodiranje štetnih zračenja do Zemljine površine je ozonosfera. Ozonosfera osigurava odbijanje radijacije i štetnih ultravioletnih zraka koje dolaze iz svemira.

Ozonosphere = Ozonosfera
Troposphere = Troposfera

Svi atmosferski slojevi imaju karakteristike koje su od neprikosnovenog značaja za održavanje života na Zemlji. Naprimjer, ionosfera, poput satelita, odbijanjem natrag radiotalasa koji se emitiraju sa Zemlje, osigurava sa velikih udaljenosti praćenje govora mobilnim telefonom, radio i televizijskih emitiranja.

Atmosferski katovi

The Layers of the Atmosphere

14 centuries ago, when the sky was believed to be one unified body, the Qur'an miraculously stated that it consisted of layers, and what is more, "seven" layers. Modern science, on the other hand, discovered the fact that the atmosphere surrounding the Earth is made up of "seven" basic layers only very recently.

Jedan od kur’anskih podataka o pitanju kosmosa je i podatak da je nebeski svod sazdan od sedam spratova.

“On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.„. (Al-Baqarah, 29)

“Zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo... Pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio šta će se u svakom nebu nalaziti...„ (Fussilat, 11-12)

Kao što se ri­ječ “ne­be­sa” u Kur’anu ko­ris­ti u zna­čen­ju ci­je­log kos­mo­sa, is­to ta­ko se ko­ris­ti i u buk­val­nom zna­čen­ju ne­bes­kog svo­da. Ka­da se ri­ječ shva­ti u ovom zna­čen­ju, pro­is­ti­če da je ne­bes­ki svod, od­nos­no at­mos­fe­ra, sa­čin­je­na od se­dam slo­je­va.

Upravo je danas i sa naučnog aspekta poznato da se atmosfera sastoji od različitih slojeva naslaganih jedan na drugi. Povrh svega, broj osnovnih slojeva je, baš kao što je to i u Kur’anu naglašeno, sedam. U naučnim izvorima se ovo pitanje objašnjava na slijedeći način: Naučnici su otkrili da se atmosfera sastoji od nekoliko slojeva. Slojevi se međusobno razlikuju očitim fizičkim svojstvima kao što je pritisak i spojevi gasova koji čine ove slojeve. Atmosferski sloj koji je najbliži Zemlji je TROPOSFERA, koja čini 90% ukupne atmosferske mase. Sloj iznad troposfere je STRATOSFERA. Sloj stratosfere koji apsorbira ultravioletne zrake je nazvan OZONOSFERA. Sloj koji se nalazi iznad stratosfere je MEZOSFERA. Iznad mezosfere je TERMOSFERA. Dio atmosfere koji se nalazi iznad termosfere je IONOSFERA, koja se sastoji od više slojeva djelomično ioniziranih plinova i od slobodnih elektrona. Najgornji dio atmosfere se prostire na visinama od 450 do 960 km. Ovaj sloj je nazvan EKZOSFERA.

Kada prebrojimo slojeve navedene u ovom izvoru, uočit ćemo da je atmosfera, kako je to i u Kur’anu istaknuto, sačinjena od sedam slojeva:

The Layers of the Atmosphere

Zemlja posjeduje sve uvjete potrebne za život na njoj. Jedan od uvjeta za održanje života je i atmosfera, koja ima specijalnu ulogu zaštite živih bića. Danas je poznato da je atmosfera sačinjena od slojeva nanizanih jedan iznad drugog. Isto kao što je to i u Kur’anu istaknuto, atmosfera se sastoji tačno od sedam slojeva. Nedvojbeno, ovo je jedna u nizu kur’anskih mudžiza.

1- Troposfera
2- Stratosfera
3- Ozonosfera
4- Mezosfera
5- Termosfera
6- İonosfera
7- Ekzosfera

Druga važna mudžiza o aktualnom pitanju sadržana je u formulaciji “...i odredio šta će se u svakom nebu nalaziti...”, koja se nalazi u 12. ajetu sure Fussilat. Dakle, u ajetu se ističe da je Allah svakom od slojeva dao određena zaduženja i funkcije. Zaista, kao što smo to mogli vidjeti i u prethodnim poglavljima, svaki od prethodno navedenih atmosferskih slojeva ima izuzetno bitnu ulogu o pitanju održanja života na Zemlji, kako ljudskog tako i života svih ostalih živih bića. Svaki sloj ponaosob ima sebi svojstvene funkcije: od formiranja kiše do onemogućavanja prodiranja štetnih zračenja, od reflektiranja radiotalasa do spaljivanja meteora...

Jedna od ovih funkcija je u jednom naučnom djelu ovako opisana:

Zemljina atmosfera je sačinjena od sedam slojeva. Najniži sloj je Troposfera. Kiša, snijeg i vjetar se formiraju samo u Troposferi.

Sasvim jasno isticanje ovih činjenica u Kur’anu objavljenom prije 1400 godina veoma je velika mudžiza, s obzirom da su to detalji do kojih je bilo apsolutno nemoguće doći bez suvremene tehnologije XX stoljeća.

Uloga planina

U Kur’anu se skreće pažnja na značajnu geološku funkciju planina:

“Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa...„ (Al-Anbiya’ 31)

Ako obratimo pažnju, uočit ćemo da se u ajetu ističe da planine imaju jednu osobinu - sprečavanja potresanja na Zemlji.

The Function of Mountains

Ova činjenica, koja, u trenutku objavljivanja Kur’ana, nije bila poznata nijednom čovjeku, ustanovljena je modernim geološkim pronalascima. Prema geološkim nalazima, planine nastaju kao rezultat pomjeranja i sudaranja velikih slojeva koji čine Zemljinu koru.

Prilikom sudaranja dva sloja, otporniji sloj se podvlači pod drugi sloj, koji se sabijanjem izdiže uvis i stvara planinu. Napredujući ispod zemlje, donji sloj dolje stvara jedan duboki produžetak. Dakle, planine posjeduju jedan produžetak ispod površine Zemlje koji je jednak masi koju vidimo iznad površine Zemlje.

Ova građa planina se u jednom naučnom izvoru objašnjava na slijedeći način:

U brdovitim područjima, gdje su kontinenti deblji, Zemljina kora se zabada u manto sloj.

Upozoravajući na ovu karakteristiku, u jednom kur’anskom ajetu se planine uspoređuju sa stubovima:

“Zar Zemlju posteljom nismo učinili, i planine stubovima?„(An-Naba’, 6-7)

Zahvaljujući ovoj osobenosti, pružanjem ispod i iznad površine Zemlje u tački spajanja slojeva, planine vrše međusobno zakivanje ovih slojeva. Pored toga, ovakvim učvršćivanjem Zemljine kore planine sprečavaju pomjeranje nad magmatskim slojem ili međusobno pomjeranje njenih slojeva. Ukratko, planine možemo usporediti sa ekserima koji osiguravaju međusobno pričvršćivanje dasaka.

Ova stabilizirajuća uloga planina u naučnoj literaturi navodi se pod terminom “izostaza”. Značenje riječi izostaza je slijedeće:

Izostaza: ravnoteža između pojedinih dijelova mase Zemaljine kore. U geologiji se pojam spominje u značenju osiguravanja generalne ravnoteže Zemljine kore uz pomoć gravitacione snage koje su planine obrazovale ispod površine Zemlje.

Ova vitalna funkcija planina, koja je otkrivena zahvaljujući modernoj geologiji i iscrpnim istraživanjima, u Kur’an-i-Kerimu, koji je objavljen prije niza stoljeća, navedena je kao jedan primjer superiorne mudrosti u Allahovom stvaranju. U drugom ajetu Allah kaže slijedeće:

“...po Zemlji planine nepomične razbacao da vas ne trese...„  (Luqman, 10)

Kur’an naziva planine stubovima. Zahvaljujući ovoj osobenosti, pružanjem ispod i iznad površine Zemlje u tački spajanja slojeva, planine vrše međusobno zakivanje zemljinih slojeva. Ovakvim učvršćivanjem Zemljine kore, planine sprečavaju pomjeranje nad magmatskim slojem ili međusobno pomjeranje njenih slojeva. Ukratko, planine možemo uporediti i sa ekserima koji osiguravaju medusobno pričvršćivanje dasaka.

mountains

KurÕan naziva planine stubovima. Zahvaljuju}i ovoj osobenosti, pru`anjem ispod i iznad povr{ine Zemlje u ta~ki spajanja slojeva, planine vr{e me|usobno zakivanje zemljinih slojeva. Ovakvim u~vr{}ivanjem Zemljine kore, planine spre~avaju pomjeranje nad magmatskim slojem ili me|usobno pomjeranje njenih slojeva. Ukratko, planine mo`emo uporediti i sa ekserima koji osiguravaju medusobno pri~vr{}ivanje dasaka.

Pokretljivost planina

dağlar
 

U jednom kur’anskom ajetu ističe se da planine nisu statične, kako nam izgledaju, već da su u konstantnom pokretu:

“Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci - to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite.„   (An-Naml, 88)

Ova pokretljivost planina proističe iz pokretljivosti Zemljine kore, na kojoj se nalaze. Zemljina kora se, gotovo kao ploveći, pokreće nad manto slojem koji je dosta zbijeniji od nje.

Prvobitno je početkom XX stoljeća njemački naučnik po imenu Alfred Wegener nastupio sa tvrdnjom da su, u prvom periodu Zemlje, kontinenti bili zajedno, da su se, potom, pomjeranjem u različitim smijerovima, razdvojili i udaljili jedan od drugog.

Da je Wegener bio u pravu, geolozi su, međutim, uspjeli dokučiti tek 50 godina nakon njegove smrti, dakle 80-ih godina. Kao što je to i Wegener istakao u jednom tekstu, objavljenom 1915. godine, kontinenti su prije otprilike 500 miliona godina bili međusobno povezani i ovaj ogromni kontinent, nazvan Pangaea, nalazio se na južnom Zemljinom polu.

Prije otprilike 180 miliona godina Pangaea se razdvojila na dva dijela. Jedan od ova dva velika kontinenta koji su se u različitim smjerovima odvajali jedan od drugog je nazvan Gondwana i obuhvatao je Afriku, Australiju, Antarktik i Indiju. A, drugi kontinent - nazvan Laurasia - obuhvatao je Evropu, Sjevernu Ameriku i Aziju bez Indije. U razdoblju od 150 miliona godina nakon diobe Pangaea, u različitim vremenima Gondwana i Laurasia su se odvajali na manje kontinente.

Ovi kontinenti, koji su nastali prvobitnim razlaganjem Pangaea, konstantnom promjenom raspodjele između mora i kopna, kreću se površinom Zemlje brzinom od nekoliko centimetara godišnje.

Ova pokretljivost Zemljine kore, koja je otkrivena nakon geoloških istraživanja provedenih početkom XX stoljeća, u naučnoj literaturi objašnjava se na slijedeći način:

mountains
 

Površina Zemlje debljine od 100 km, koju čine Zemljina kora i gornji manto, obrazovana je od dijelova koji se zovu “slojevi”. Postoji šest velikih i bezbroj malih slojeva koji konstruiraju Zemljinu površinu. Ovi slojevi, prema teoriji nazvanoj “tehnika slojeva”, pokreću se noseći na sebi kontinente i dna okeana... Proračunato je da godišnje pomijeranje kontinenata iznosi izmedu 1 i 5 cm. Ovakvim pokretanjem slojeva nastaju promjene u svjetskoj geografiji. Atlantski okean, naprimjer, svake godine se pomalo širi.

Jedna važna tačka na koju ovdje treba upozoriti je slijedeća: u navedenom ajetu Allah je pokretanje kontinenata obznanio kao promicanje. Upravo danas, naučnici za ovo pomjeranje, također, koriste engleski termin “Continental drift”, odnosno “pomicanje kontinenata”.

Obznanjivanjem u Kur’anu ove naučne činjenice koju je nauka nedavno otkrila je, nesumnjivo, jedna od kur’anskih mudžiza.

Tajna u gvožđu

iron

Grumen željeza

Željezo je jedan od elemenata na koje se skreće pažnja u Kur’anu. U kur’anskom poglavlju Hadid, što znači “gvožđe”, kaže se slijedeće:

“...I gvožđe smo spustili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi...„ (Al-Hadid, 25)

Glagol “spustiti”, koji se u ajetu upotrijebio uz riječ gvožđe, može se figurativno shvatiti u značenju “davanja na služenje ljudima”. Međutim, kada se riječ uzme u obzir u njenom stvarnom značenju “fizičko spuštanje sa neba”, uočit će se da ajet sadržava jednu veoma značajnu naučnu mudžizu, pošto otkrića moderne astronomije iznose da ruda gvožđa dolazi sa ogromnih zvijezda iz vanjskog kosmosa.

Teški metali u kosmosu proizvode se u jezgru velikih zvijezda. Što se tiče našeg, Sunčevog sistema, on ne posjeduje strukturu koja bi u sebi mogla proizvoditi element željeza. Željezo ili gvožđe može se formirati jedino na zvijezdama koje su mnogo veće od Sunca, na temperaturi koja dostiže nekoliko stotina miliona stepeni.

demir

Al-Hadid je 57. poglavlje Kur'ana. Kada se izračuna brojčana vrijednost riječi Al-Hadid, pred nama se pojavljuje ista cifra: 57. Brojčana vrijednost same riječi Hadid (bez određenog člana ''Al'') iznosi 26. Broj 26 je tablični (atomski) broj željeza. U ajetima poglavlja Al-Hadid Sveznajući Allah, dž. š., nam skreće pažnju na način nastanka željeza, a sa matematičkim šiframa nam ujedno pokazuje i jedno naučno čudo.

Kada količina željeza na ovim zvijezdama, koje su nazvane Nova ili Supernova, prekorači određenu mjeru, zvijezda više nije u stanju da je nosi i eksplodira. Kao posljedica ove eksplozije, meteori, koji u sebi sadrže željezo, rasipaju se po svemiru i plove njegovim prostranstvima dok se ne sudare sa nekim nebeskim tijelom, ulaskom pod uticaj njegove gravitacije.

Kao što se jasno da zaključiti iz navedenoga, element željeza nije nastao na Zemlji, već je, prenošenjem uz pomoć meteora, sa Supernova “spušten na Zemlju”, na, dakle, isti način kako je to Kur’an naveo. Sasvim je jasno da je ovo bilo nemoguće naučno otkriti u VII stoljeću, kada je Kur’an objavljen. Ova činjenica se, međutim, nalazi u Kur’anu, što opet predstavlja jedan u nizu dokaza da je on riječ Allaha koji posjeduje neograničeno znanje.

Pored navedenog, 25. ajet poglavlja Al-Hadid, u kome se govori o željezu, sadrži dvije, prilično zanimljive, matematičke šifre: Al-Hadid je 57. poglavlje Kur’ana. Kada se izračuna brojčana vrijednost riječi Al-Hadid, pred nama se pojavljuje ista cifra: 57.

Brojčana vrijednost same riječi Hadid (bez određenog člana ‘’Al’’) iznosi 26. Broj 26 je tablični (atomski) broj željeza.

Stvaranje u parovima

“Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara spol: u onome što iz zemlje niče, u njima samim, _i u onome što oni ne znaju!„   (Ya Sin, 36)

Uporedo sa time što predstavlja protivvrijednost pojma “par”, muški i ženski spol u sebi sadržava i mnogo šire značenje, kako je to i u prethodnom ajetu istaknuto “...u onome što oni ne znaju”. Upravo se danas susrećemo sa jednim značenjem na koje je upozoreno u ajetu. Paul Dirac, engleski naučnik koji je iznio tvrdnju da materija posjeduje svoju suprotnost, 1933. godine nagrađen je Nobelovom nagradom za oblast fizike. Ovo tkriće, nazvano “Parite”, ističe da materija ima svoju paricu nazvanu antimaterija. Antimaterija u sebi sadrži svojstva koja su suprotna svojstvima materije. Naprimjer, suprotno materiji, antimaterija je opremljena pozitivnim elektronima i negativnim protonima. Ova činjenica je na slijedeći način opisana u jednom naučnom djelu:

...Svaki i najsitniji komadić ima svoj - antikomadić - koji je suprotno naelektrisan. Nestalni odnos nam pokazuje da se nastanak i nestanak onih parova obrazuje svugdje i uvijek u istom trenutku.

Vrijeme je pojam koji je apsolutno vezan za onoga ko ga opaža. Dok isti vremenski period nekome izgleda dug, drugome može izgledati sasvim kratak. Da bi se odredila neka zajednička vrijednost potrebni su izvori poput sata i kaledara, bez kojih bi bilo nemoguće načiniti definitivnu pretpostavku po pitanju vremena.

Relativnost vremena

Pitanje relativiteta vremena je danas jedna dokazana naučna činjenica. Međutim, ova činjenica je izašla na vidjelo početkom XX stoljeća Einsteinovom teorijom relativiteta. Do tog perioda čovjek nije znao da je vrijeme jedan relativni pojam, da shodno okruženju može pokazivati promjenljivost. Međutim, veliki naučnik, Albert Einstein, teorijom relativiteta ovu činjenicu dokazao je na sasvim jasan način. Iznio je činjenicu da je vrijeme pojam koji je vezan za masu i brzinu. Tokom cijele historije čovječanstva ovo pitanje nije niko jasno aktualizirao.

Osim jednog izuzetka: u Kur’anu su izneseni detalji koji upozoravaju na činjenicu da je vrijeme relativno! U tom kontekstu ovdje možemo navesti nekoliko ajeta koji ilustriraju ovu činjenicu:

“Oni od tebe traže da ih kazna što prije stigne, i Allah će ispuniti prijetnju Svoju; a samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po vašem računanju.„   (Al-Hajj, 47)

“On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje.„ (As-Sajdah, 5)

“K Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje.„ (Al-Ma’arij, 4)

Nastanak kiše

yağmurun oluşumu

Na slici gore je ilustriran jedan od neograničenog broja balončića koji nastaju pjenušanjem mora i okeana i koji konstantno u vidu vodenih zehri odskaču iznad površine. Ove solju bogate zehre se, uz pomoć vjetra, potom prenose u atmosferske visine. To je prvi stadij u nastanku kiše. Uz pomoć vodene pare koncentrirane oko solnih kristala ili sićušnih praškica nastaju oblaci, a daljnjim zgušnjavanjem formiraju se kišne kapi. Svi ovi stadiji formiranja kišne kapljice su navedeni u Kur’anu.

Pitanje nastanka kiše je za čovjeka dugo vremena predstavljalo tajnu. Međutim, nakon otkrivanja zračnih radara, došlo se do saznanja o stadijima kroz koje kiša prolazi u toku nastanka.

Prema ovome, kiša nastaje prolazeći kroz tri stadija: prvo se uz pomoć vjetra sa Zemlje podiže “repromaterijal”, potom se formiraju oblaci i na kraju dolazi do formiranja kišnih kapi.

Činjenice koje su, u vezi sa nastankom kiše, iznesene u Kur’anu upravo govore o ovim stadijima. O pitanju nastanka kiše u jednom kur’anskom ajetu kaže se slijedeće:

“Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kada je On na one robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune.„  (Ar-Rum, 48)

Sada se zadržimo na ova tri stadija koja su navedena u Kur’anu:

I. STADIJ: “Allah je taj koji vjetrove šalje...”
Bezbroj balončića koji nastaju pjenušanjem mora i okeana konstantno u vidu vodenih zehri odskaču iznad površine. Ove solju bogate zehre se, uz pomoć vjetra, potom prenose u atmosferske visine. Ovi sićušni komadi, zvani “aerosol”, uz pomoć jednog mehanizma, zvanog “vodena zamka”, ovdje dolaze u dodir sa vodenom parom koja je također došla s mora. Okupljanjem oko ovih aerosola, vodena para se zgušnjava i pretvara u vodene kapi.
II. STADIJ: “...pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli... “
Uz pomoć vodene pare koncentrirane oko solnih kristala ili sićušnih praškica nastaju oblaci. Zbog toga što su veoma male (presjeka od 0.01 do 0.02 mm) vodene kapljice u oblacima ostaju viseći i šireći se nebom. Na taj način se nebo prekriva oblacima.
III. STADIJ: “...pa ti vidiš kišu kako iz njih pada...”

clouds

Mali oblaci (cumulus oblaci) se uz pomo} vjetra pokre}u i sjedinjuju. Upravo onako kako je to i u KurÕanu nazna~eno: "...Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila..."

Sitne vodene kapljice okupljene oko solnih kristala ili sićušnih praškica, daljnjim zgušnjavanjem formiraju kišne kapi. Na taj način kišne kapi postaju teže od zraka i, odvajajući se od oblaka, počinju se u vidu kiše spuštati na zemlju.

Kao što se iz priloženog da zaključiti, sva tri stadija nastanka kiše sadržana su u navedenom ajetu. Stadiji su, povrh svega, izneseni tačnim redoslijedom. Kao i mnoge druge prirodne pojave, tako je i nastanak kiše Allah iznio na najispravniji način i to čovjeku saopćio putem Kur’ana još prije 14 stoljeća, dakle mnogo ranije no što će to nauka otkriti.

Vezano za nastanak kiše, u drugom kur’anskom ajetu se navode slijedeće činjenice:

“Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi - bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.„ (An-Nur, 43)

Naučnici koji su se bavili istraživanjem vrsta oblaka suočili su se sa veoma zbunjujućim rezultatima vezanim za proces nastanka kiše. Kišni oblaci se formiraju i oblikuju u jednom utvrđenom sistemu i stupnjima. Naučno objašnjenje stupnjeva formiranja jednog od kišnih oblaka cumulominbus glasi:

1. STEPEN, razgonjenje: Oblaci se uz pomoć vjetra guraju, odnosno razgone sa svojih mjesta.
2. STEPEN, spajanje: Ovi mali oblaci (cumulus), koji se razgone od strane vjetra, spajaju se na mjestu do kojeg su dogurani i tako formiraju novi i veliki oblak.
3. STEPEN, gomilanje: Nakon spajanja malih oblaka, u novoformiranom velikom oblaku dolazi do porasta energije potiska koja ga vuče gore. Energija u centru oblaka je jača u odnosu na energiju po rubnim dijelovima. Ova energija potiska u centru, koja ga vuče prema gore, čini da se oblak razvija uvisinu. Šireći se prema gore, oblaci se na taj način gomilaju jedan na drugi. To biva povodom da se trup ovog uvis naraslog oblaka ispruži prema hladnijim dijelovima atmosfere. Tako se u ovom hladnom okruženju atmosfere ledene i vodene kapi počinju povećavati.

Nakon što prođu kroz sve ove stepene i nakon što dobiju težinu toliku da na nju ne može utjecati energija koja ih vuče prema gore, ledene i vodene kapi u vidu kiše i grada počinju iz oblaka da se spuštaju na zemlju.

Ne smije se gubiti iz vida da su detalje u vezi s formiranjem, građom i funkcijom oblaka meteorolozi uspjeli nedavno otkriti i to zahvaljujući suvremenoj tehnici (avion, satelit, kompjuter i sl.) koja im je bila na raspolaganju. Allah nam, pak, ove detalje iznosi u Kur’anu, koji je objavljen prije 1400 godina, u periodu kada to nijedan čovjek nije mogao znati.

yağmurun oluşumu

 

2 / total 6
Knjigu “Kur’anske Mudzize” Haruna Jahje možete čitati online, podijeliti na društvenim mrežama kao što su Facebook i Twitter, sačuvati na svoj kompjuter, korisiti u svojoj zadaći i drugim radovima, i objavljivati, kopirati i reproducirati je na svojoj web stranici ili blogu bez ikakve naknade, uz jedinu obavezu navođenja ove stranice kao izvora.
O ovoj stranici | Postavi kao pocetnu stranicu | Dodajte u favorite | RSS Feed
Sav materijal koji se nudi na ovoj stranici se moze kopirati i iskoristiti pod uslovom da se prikaze izvor
(c) All publication rights of the personal photos of Mr. Adnan Oktar that are present in our website and in all other Harun Yahya works belong to Global Publication Ltd. Co. They cannot be used or published without prior consent even if used partially.
© 1994 Harun Yahya. www.harunyahya.com
page_top