Allahovo Umijeće Stvaranja Boja

< <
3 / total: 8

Dizajn U Bojama

Boja je koncept koji nam pomaže da identifikujemo osobine objekta kao i da ga preciznije odredimo. Razmišljajući o bojama stvari oko nas, jednostavno ćemo primijetiti da nas okružuje dugi niz boja. I živo i neživo ima boju. Živa bića iste vrste, bilo gdje na svijetu, imaju svoju posebnu boju. Bez obzira gdje smo, boja mesa i lubenice uvijek je ista, tj. crvena, kivi je uvijek zelen, mora su uvijek nijanse plave i zelene, snijeg je bijel, limun žut, a slon ima istu boju bilo gdje da je na svijetu. Isto je i s bojom drveća. Boje se nikada ne mijenjaju. Također, isto je i s vještačko proizvedenim bojama. Bez obzira gdje se nalazite, ako pomiješate crvenu i žutu, dobit ćete narandžastu, ili ako pomiješate crnu s bijelom dobit ćete sivu. Ovaj je rezultat svugdje isti.

Ovdje bi možda bilo korisno razmisliti malo drugačije. Zapitajmo se, prvo, kako su nastale boje stvari. Ovo možemo objasniti uz pomoć primjera. Zamislite da uđete u prodavnicu i ugledate tkanine različitih dizajna i modela, boja koje se izuzetno slažu jedna s drugom. Te tkanine nisu tu slučajno. Svjesni ljudi skicirali su njihov dizajn, odredili im boje, podvrgli ih određenom broju procesa bojenja i, nakon što su ih propustili kroz mnogo međufaza, izložili su ih u prodavnici. Ukratko, postojanje ove tkanine zavisi od ljudi koji su je dizajnirali i napravili. Kada ih gledate, nećete reći da su one tu igrom slučaja, ili da su dizajnirane stjecajem okolnosti kao rezultat prosute boje na tkanini. Ustvari, niko razuman to neće tvrditi. Doista, tu je stalno prisutna Volja, Koja nam predstavlja ono što mi stalno vidimo u prirodi, leptirove, cvijeće, raznobojna mjesta ispod površine mora, drveće i oblake itd, samo u načinu kako su nam prikazani ovi materijali. Raznolikost koju vidimo na ovom svijetu posljedica je posebnog dizajna.. Dizajn se manifestuje u svakoj etapi: od formiranja svjetla do nastanka slike u boji, u našem mozgu. Ovo je jedan od najveličanstvenijih dokaza postojanja Vladara, tj. Stvaraoca dizajna boja. Allah, Koji posjeduje beskonačnu i nenadmašnu mudrost i moć stvaranja, stvara sve boje i oblike u svemiru kojem se čovjek divi.

Faze formiranja boja ranije su jasno iznesene. Nenadmašni dizajn prisutan u bojama, opisan u ovom poglavlju, bit će ispitan u slijedećim poglavljima koja slijede u skladu s kretanjem svjetla preko oka do mozga.

Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Vječni. Ne obuzima Ga drijemež niti san. Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji.
(El-Bekara, 255)

Gökkuşağı

Niko neće tvrditi da je materijal na slici tu slučajno i da nema dizajnera. Slično tome ne može se tvrditi da duga, leptiri, cvijeće stvorenja iz mora, ukratko, sve na Zemlji, nema Stvoritelja. Stvaranje boja i oblika svih stvari pripadaju Allahu, dž.š., Koji stvara bez ikakvog prethodnog primjera.

1. Svjetlost, život i boje

Sunce je samo jedna od milijardi srednje velikih zvijezda u svemiru. Ono što Sunce, za nas, čini najvažnijom zvijezdom u svemiru jesu njegova veličina, odnos koji ima s planetama koje kruže oko njega, a posebno zrake koje emituje. Kada bi samo jedna od osobina Sunca bila drugačija od sadašnjih vrijednosti, ne bi bilo života na Zemlji. Zaista, Sunce ima idealne osobine da proizvede i održava život na Zemlji.3 Zato naučnici Sunce opisuju kao “izvor života” na Zemlji.

Sunce je jedini izvor toplote koji grije Zemlju na najbolji način, kao i izvori svjetla koje pomaže biljkama prilikom fotosinteze. Znamo da su toplota i fotosinteza neophodni za život. Povrh toga, dnevno svjetlo i raznobojni svijet ovisi i o zrakama koje dolaze od Sunca.. Pitanje koje nam, u ovom slučaju, pada na pamet jeste kako ove zrake koje predstavljaju najbolji izvor energije za Zemlju nastaju. Ove zrake, koje su ključne za život na Zemlji, služe tako važnoj svrsi i u isto vrijeme imaju sve nepohodne osobine za to, očito ne mogu biti pripisane slučajnosti. Razloge za ovo bolje ćemo razumjeti kada ispitamo strukturu svjetla.

Kızıl ötesi ışınları

Valne dužine zraka iz svemira mogu biti veoma različite, one koje se kreću od radiovalova koji imaju najdužu valnu dužinu pa do gama-zraka, koji imaju izuzetno malu valnu dužinu.

A. Gama- Zrake
B. X-Zrake
C. Ultraljubičaste

D. Infracrvene Zrake
E. Radiovalovi

Energija koju emituju zvijezde kreće se u valovima kroz prazninu svemira. Tako se svjetlost i toplota koje emituje Sunce, koje je zvijezda, kreću u obliku valova kroz prazni prostor. Kretanje ove energije koje emituju zvijezde može se usporediti s valovima koji nastaju kada bacimo kamen u jezero. Kao što valovi u jezeru imaju različite dužine, tako toplota i svjetlo, kako se šire, imaju različite talasne dužine.

Manzara

Svi uvjeti neophodni za postojanje života na Zemlji, direktno ili indirektno, zavise od svjetlosti. U strukturu sunčevih zraka, s druge strane, ulazi dizajn koji zavisi od veoma delikatne ravnoteže.

Na ovom mjestu bilo bi korisno saznati nešto o različitim valnim dužinama svjetla u svemiru. Zvijezde i drugi izvori svjetla u svemiru ne emituju istu vrstu svjetla. Ove različite zrake klasifikovane su prema svojim valnim dužinama i frekvencijama. Ove valne dužine prostiru se kroz golema područja. Naprimjer, najmanja valna dužina je 1025 puta manja od najveće valne dužine. (1025 je vrlo veliki broj koji se sastoji od broja 1 i 25 nula)4

Gama ışınları

Poredak unutar svjetlosti zapanjuje naučnike. Premda mnogi zraci dolaze iz svemira, sunčeve zrake, prema ovoj shemi, ograničene su na veoma uzak interval. To je precizni interval potreban za život.

A. Gama- Zrake
B. X-Zrake
C. Ultraljubičaste Zrake

D. Vidljiva Svjetlost
E. Infracrvene Zrake
F. Mikrovalovi

 

G. Radiovalovi
H. Sunčeva Svjetlost
a. Plava  b. Crvena

U cijelom spektru sve zrake sa Sunca stisnute su u vrlo kratak interval. 70% različitih valnih dužina koje emituje Sunce nalazi se unutar kratkog intervala čiji je raspon od 0.3 mikrona do 1.50 mikrona (mikron iznosi 10-6 m). Istražujući zašto sunčeve zrake imaju ovako kratak interval dolazimo do zanimljivog zaključka: zrake koje čine život na Zemlji i nastanak boja mogućim samo su one zrake koje se nalaze unutar ovog intervala.

Ian Campbell, britanski fizičar, koji definiše ovaj nenadmašni dizajn kao “nevjerovatno zapanjujuće” u svojoj knjizi “Energija i atmosfera” obraća pažnju na slijedeće:

“Radijacija sa Sunca (i s cijelog niza drugih zvijezda) trebala bi biti skoncentrisana u sićušni pojas elektromagetnog spektra, koji precizno omogućava radijaciju neophodnu za održavanje života na Zemlji, što je velika slučajnost .”5

Veliki dio ove uskopojasne radijacije dolazi sa Sunca, tj. iz elektromagnetnog spektra, a ovaj spektar ima onoliku dužinu koliko je najveća valna dužina 1025 puta veća od najmanje, a zovemo je “ vidljivo svjetlo”. Zrake iznad i ispod ovog intervala koje dolaze do Zemlje jesu, s druge strane, infracrvene i ultraljubičaste zrake. Upoznajmo se ukratko s osobinama ovih dviju vrsta zraka.

Infracrvene zrake dolaze do Zemlje u obliku toplinskih valova. Ultraljubičaste zrake imaju veću energiju, ali, s druge strane, mogu naškoditi živim bićima. Infracrvene prolaze kroz atmosferu i osiguravaju toplotu. Time čine Zemlju pogodnom za život. Ultraljubičaste zrake mogu doći do Zemlje samo u stanovitoj količini. Ako je količina ovih zraka veća od određenog nivoa, oštetit će tkiva živih bića i izazvati masovna umiranja. U slučaju da je količina manja, energija potrebna za život neće biti dostupna.

Ove su stvari od krucijalne važnosti za život. Kao što razumijemo funkciju i svrhu zraka koje dolaze sa Sunca, imamo red i kontrolu u svakom postojećem sistemu na svijetu. Doista, nemoguće je da je taj sistem, ta delikatna ravnoteža koja se razvila, bio formiran slučajno. Shvatajući funkciju i upotrebu zraka emitovanih sa Sunca, nalazimo red i kontrolu svakog postojećeg sistema na svijetu.

Ispitujući još jedan element ovog besprijekornog sistema mi, opet, vidimo nevjerovatnost nastanka ovoga kao posljedice slučajnosti

2. Štit koji štiti zemlju: atmosfera

Atmosferin katları

Slojevi Atmosfere

1. 250 km
2. F2 Omotač
3. F1 Omotač
4. Thermosfera
5. E-Omotač
6. Mezosfera
7. Mezopauza
8. D-Omotač
9. Stratopauza
10. Stratosfera
11. Tropopauza
12. Troposfera

Na predhodnim stranicama spomenuli smo da su neke sunčeve zrake štetne za život na Zemlji. Da bismo otklonili ovaj štetni efekat potrebno je rješenje.

Razmislimo zajedno i nađimo rješenje ovoga problema tako što ćemo razviti efikasan sistem za filtriranje zraka. Moramo također uzeti u obzir da taj sistem mora biti multifunkcionalan kako bi štitio svijet od štetnih efekata Sunca, kako bi zaštitu održavao stalno, sistem koji ne bi zahtijevao održavanje i koji je isto tako sposoban spriječiti druge moguće prijetnje Zemlji. Sigurno bi u takvoj situaciji iskrslo nekoliko alternativnih rešenja. Ipak, ništa što bismo uradili ne bi bilo efikasno i svestrano kao ovaj filter koji trenutno prekriva Zemlju. To je atmosfera. Zemljina je atmosfera stopostotno uspješna u filtriranju štetnih zraka, i Allah, dž.š., napravio ju je posebno kako bi zaštitio svijet.

Pomoću posebnih slojeva atmosfere sunčeve zrake dolaze do Zemlje samo u potrebnoj količini, zato jer ona obrađuje zrake u zavisnosti prema njihovim valnim dužinama. Naša je atmosfera kao veliko postrojenje za pročišćavanje uređeno tako da filtrira ove zrake. Ovaj gigantski sistem za filtriranje, kakvog nema sličnog na Zemlji, obavlja ove procese zbog svoga posebnog dizajna. Allah, dž.š., privlači nam pažnju na stvaranje neba kako slijedi: (arapska riječ za nebesa/raj- “sama” jeste također riječ za nebo):

Stvaranje Nebesa i Zemlje sigurno je veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna. (El-Mu’min, 57)

Zrake sa Sunca prilično su specifične. Potrebno im je da posjeduju određene osobine koje bi im omogućile da prođu kroz atmosferu do Zemlje. Tako i atmosfera mora imati određenu strukturu koja bi dozvoljavala tim zrakama da prođu. U suprotnom, niti bi postojanje atmosfere niti bi strukturalna pogodnost zraka bila od koristi. Zbog propusne prirode atmosfere, zrake koje dolaze sa Sunca lahko mogu doći do Zemlje. Postoji još nešto što moramo spomenuti. Kada propušta samo vidljivu svjetlost i infracrvene zrake potrebne za život, atmosfera sprečava sve druge štetne zrake da dođu do Zemlje.

Kızıl ötesi ışınlar

1. Bijela svjetlost

2. Prizma

Gustoća materijala, tj, gustoća atoma u svemiru i u atmosferi razlikuju se. Zato, kada svjetlost uđe u atmosferu, više se širi i postaje difuzna jer pogađa više atoma. Oči živih bića mogu vidjeti svijet samo ako opaze zrake koje dolaze nakon što su se raspršile, drugim riječima, atmosfera ih je oslabila. U svemiru nema atmosfere, svjetlost je toliko jaka da može povrijediti oči. Tzv. bliže infracrvene zrake, odvojeno od svjetlosti, šire se atmosferom i zagrijavaju Zemlju.

Zemljina atmosfera služi kao veoma važan “filter” za štetne zrake koje dolaze sa Sunca ili nekih drugih izvora u svemiru6. Michael Denton, renomirani professor, tvrdi slijedeće:

“Čak i atmosferski gasovi sami po sebi veoma snažno absorbuju elektromagnetnu radijaciju, i to one dijelove spektra koji se nalaze odmah pored vidljivog svjetla i infracrvene, s manjim talasnim dužinama. Primjećujemo da kroz atmosferu može proći samo izuzetno uzak spektar eletkromagnetne radijacije, od radio do gama-zraka, to jedino mogu valovi vidljivog spektra i tzv. bliža infracrvena svjetlost. Zapravo, nikakve gama, X zrake, ultraljubičaste, infracrvene zrake većih talasnih dužina i mikrotalasna radijacija ne dolaze do površine Zemlje.”

Očito je da u strukturi atmosfere postoji visoko razvijeni dizajn. Iz spektra čija je dužina unutar cifre od 1025 Sunce emituje samo one zrake koje su korisne i neophodne za raznobojni svijet, a atmosfera uglavnom bezopasnim i zaista korisnim zrakama dozvoljava da dođu do Zemlje. U dodatku, prema osobinama gasova prisutnih u atmosferi, oči živih bića, što su direktno izložene sunčevom svjetlu, zaštićene su od bilo kakvih štetnih djelovanja. Sve je ovo dokaz da je Allah, dž.š., sve stvorio u primjerenim proporcijama.

Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema djeteta, Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio. (El-Furkan, 2)

Ultraviyole ışınları Güneş

1. Sunce

2. Atmosfera

A. UVC kratkotalasne zrake (Atmosfera zadržava oko 100%)
B. UVA kratkotalasne zrake (Skoro sve prolaze kroz amtosferu)
C. UVB srednjotalasne zrake (Atmosfera apsorbira 70% ovih zraka )

Atmosfera dopušta samo neophodnim zrakama da dođu do Zemlje, dok druge štetne zrake odbija nazad u svemir.

3. Svjetlost udara u materiju

Svjetlost koja dolazi sa Sunca kreće se brzinom 300.000 kilometara u sekundi. Zahvaljujući brzini svjetlosti mi uvijek vidimo svijet pun boja. Kako, onda, nastaje ova neprekidna slika?

Prolazeći kroz atmosferu, velikom brzinom, svjetlost dolazi na Zemlju i “udara” u objekte. Kada svjetlost pri ovoj brzini pogodi objekat, dolazi do interakcije svjetlosti s atomima objekta, i ona se odbija različitom valnom dužinom, što odgovara različitim bojama. Na ovaj način, knjiga koju sada držite, njene linije, slike, ono što vidite kada pogledate vani: drveće, zgrade, automobili, nebo, ptice, mačke, ukratko sve što vaše oči vide reflektuje svoju boju.

Molekule omogućavaju bojama da se reflektuju, a boja zavisi od pigmenta molekule. Tako boja koja se odražava s objekta zavisi od pigmeta molekule u tom objektu. Svaki pigment molekule ima različitu atomsku strukturu. Atomski broj kao i tip i struktura atoma u molekulama različiti su. Svjetlost koja pogađa tako različite pigmente odbija se u različitim nijansama boja. Odbijena svjetlost koja posjeduje određenu kvalitetu boje kako bi se vidjela i primila mora doći do vizualne aparature koja je sposobna da je obradi.

Fotonlar

Zrake koje dolaze sa Sunca sastoje se od čestica nazvanih “fotoni” koji se kreću u valovima. Kada foton pogodi elektron atoma čineći ga fizičkim objektom na Zemlji, elektroni emituju svjetlost određene valne dužine koja “odgovara određenoj boji”. Naprimjer, kada sunčeve zrake padaju na lišće to znači da su fotoni svjetla pogodili atome molekula pigmenta na površini lista, a tom prilikom elektroni atoma u listu aktiviraju se. Tako, fotoni predstavljaju “boju” lista i počinju putovati prema našim očima.

4. Svjetlost dolazi do oka

Da bismo ih vidjeli kao boju, za zrake reflektovane s objekta neophodno je da dođu do naših očiju. Postojanje samog oka nije dovoljno. Kada dođu do oka, zrake se trebaju promijeniti u nervne signale koji idu u mozak, a koji, opet, funkcioniše u harmoniji s očima.

Razmislimo o našim očima i mozgu kao o najbližem primjeru. Ljudsko je oko vrlo složene građe i sastoji se od različitih organela i dijelova. Kao rezultat simultanih i skladnih operacija svih dijelova mi vidimo i primjećujemo boje. Sa svojim tkivima i organelama, kao što su suzne žlijezde, rožnjača, konjuktiva, mrežnjača, žilnica, očnim mišićima i kapcima, oči su nenadmašan sistem. Zajedno s izvanrednom mrežom nerva koji uspostavljaju veze s mozgom i krajnje složenim vidnim poljem oči kao cjelina imaju veoma posebnu strukturu, a to je nešto što ne možemo pripisati slučajnosti.

Nakon kratkog upoznavanja s okom, pogledajmo, također, kako se događaj koji vidimo postavlja. Svjetlosna zraka koja ulazi u oko prvo prolazi kroz rožnjaču pa kroz zjenicu i leću i tek onda pada na mrežnjaču.

Percepcija boja počinje u kupastim ćelijama mrežnjače. Postoje tri glavne grupe kupastih ćelija koje snažno reaguju na određenu boju svjetla. One su klasifikovane kao plave, zelene i crvene kupaste ćelije. Crvena, plava i zelena boja, na koje ove ćelije reaguju, tri su osnovne boje u prirodi. Na različitim stepenima stimulacije kupastih ćelija osjetljivih na ove vrste boja pojavljuju se milioni različitih boja.

Kupaste ćelije preobražavaju ovu infomaciju koja se odnosi na boju u nervne impulse kroz pigmente koje sadrže.8 Dalje, nervne ćelije povezane s ovim kupastim ćelijama prenose nervne impulse do posebnog mjesta u mozgu.To je mjesto u mozgu gdje se formira raznobojni svijet koji vidimo za naših života, i ono iznosi samo nekoliko kvadratnih centimetara.

Retinadaki sinir hücrelerinin bağlantıları

1. mrežnjača

2. koroid, bjeloočnica

3. oko

4. mrežnjača

5. tekućina koja ispunjava prednju komoru iza rožnjače

6. epitel omotača

7. šupljine štapića

8. štapićaste ćelije

9. kupaste ćelije

10. ravne ćelije

11. bipolarne ćelije

12. amakrinske ćelije

13. vlakna optičkog živca

14. ganglijske ćelije

15. svjetlosne zrake

Lijevo, vidimo veze između nervnih ćelija i mrežnjače. Složene međuveze između različitih slojeva ćelije pomažu nervnim ćelijama da vrše interakciju jedne s drugim i da rade zajedno. Nadesno je uvećana kupasta ćelija. Dok nam kratke kupaste ćelije pomažu da vidimo svijet kao obojen, duge štapićaste ćelije pomažu nam da vidimo oblike i pokrete.

5. Raznobojni svijet u našem mraku mozga

Posljednja faza formiranja boje dešava se u mozgu. Kao što smo spomenuli u prethodnom poglavlju, sliku preobraženu u nervni impuls nervne ćelije oka prenose do mozga, i sve što vidimo u vanjskom svijetu prenosi se u centar za vid u mozgu. Na ovom mjestu suočeni smo sa zapanjujućom činjenicom: mozak je komad mesa koji je potpuno mračan iznutra. Nervni impuls od slike nastao na mrežnjači dešifruje se u mozgu koji je potpuno mračan iznutra. Slika objekta s bojom i drugim osobinama formira se kao percepcija u našem centru za vid. Kako taj process, percepcija, zauzima mjesto u komadu mehkog mesa?

Ostaje dosta nejasnoća kako opažamo boje. Kromatisti još uvijek nisu u stanju da odgovore na pitanje kako su nervni impulsi preneseni do mozga preko optičkog nerva i kakvu vrstu psihološkog efetka ovo stvara u mozgu.9 Sve što oni znaju o tome jeste to da percepcija boja kao realnost postoji u nama, tj. u centru za vid u mozgu.10 ( za više informacija vidi poglavlje Tajna pozadina materije)

Ustvari, većina procesa koje obavlja mozak još uvijek nije razjašnjena. Objašnjenja ove teme većinom su bazirana na teorijama. Bilo kako bilo, mozak savršeno ispunjava sve svoje zadatke od trenutka kada je čovjek nastao, kao što to i danas radi. Zajedno s bojom, dizajnom, zvukom, mirisom i okusom, ljudi doživljavaju trodimenzionlani svijet u komadu mesa teškom oko kilogram. To je moguće samo Allahovim savršenim stvaranjem. Svi nalaze nenadmašna čuda stvaranja odmah kod rođenja. Čovjek uopće nema kontrole ni kod formiranja svojih sposobnosti ni kod njihovog kontinuiteta ni bilo koje druge faze.

Dış dünyada gördüğümüz her şey beyinde algılanır.

Sve što vidimo u vanjskom svijetu opažamo u mozgu. Raznobojno cvijeće, ptice, nebo, planine, ljudi oko nas, ukratko, svaki detalj ovoga svijeta projektuje se u nas, unutar našeg mozga. Zapravo, mozak je potpuno mračno mjesto. Onaj Koji nam omogućava da u tom mračnom mjestu, vidimo, osjećamo, dodirujemo, čujemo tj. da primjećujemo sve detalje vanjskog svijeta, ukratko, Koji nam omogućava da sve vidimo jeste Allah, dž.š.

 

Bilješke

3 F.Press, R. Siever, Earth, New York:W.H.Freeman, 1986, p.4

4 Ian M.Camplell, Energy and Atmosphere, London: Wiley, 1977, p.1-2

5 Enyclopedia Britannica, 1994, 15th ed. Cilt.18, p.203

6 Michael Denton, Nature's Destiny, p.55

7 Bilim ve Teknik Dergisi, Sayı: 366, p.81

8 Bilim ve Teknik Dergisi, Ekim 1986, p.6

9 Bilim Teknik Dergisi, Ekim 1986, p.6-9

 

3 / total 8
Knjigu “Allahovo Umijeće Stvaranja Boja” Haruna Jahje možete čitati online, podijeliti na društvenim mrežama kao što su Facebook i Twitter, sačuvati na svoj kompjuter, korisiti u svojoj zadaći i drugim radovima, i objavljivati, kopirati i reproducirati je na svojoj web stranici ili blogu bez ikakve naknade, uz jedinu obavezu navođenja ove stranice kao izvora.
O ovoj stranici | Postavi kao pocetnu stranicu | Dodajte u favorite | RSS Feed
Sav materijal koji se nudi na ovoj stranici se moze kopirati i iskoristiti pod uslovom da se prikaze izvor
(c) All publication rights of the personal photos of Mr. Adnan Oktar that are present in our website and in all other Harun Yahya works belong to Global Publication Ltd. Co. They cannot be used or published without prior consent even if used partially.
© 1994 Harun Yahya. www.harunyahya.com
page_top