BS.HARUNYAHYA.COMhttp://bs.harunyahya.combs.harunyahya.com - Članci - Zadnje dodanibsCopyright (C) 1994 bs.harunyahya.com 1BS.HARUNYAHYA.COMhttp://bs.harunyahya.comhttp://harunyahya.com/assets/images/hy_muhur.png11666Savjesni ljudi ne bi obraćali pažnju na pristrasne web stranice poput Wikipedije, već na činjeniceSvako ko pažljivo posmatra svijet i racionalno procjenjuje globalna događanja neizbježno će uvidjeti kulturološku borbu između dobra i zla tokom historije. S jedne strane, postoje oni koji zagovaraju ljubav i strah od Boga, dobrotu, bratstvo, mir i prijateljstvo, dok s druge strane postoje oni koji promovišu degeneraciju, podstiču sukobe i ratove, te kradu ljudsku sreću. Bolna je činjenica da, dok se ljudi koji podstiču mržnju i sukobe, te žele eliminisati koncepte porodice i morala, međusobno podržavaju u svakoj prilici i djeluju jedinstveno, oni koji žele da vide prevladavanje moralnih vrijednosti svijetom, kao što je Bog naredio, često ne djeluju zajedno. Uistinu, razdori u dobru su čin koji je uzrokovalo zlo, djelo su mračne propagande koja se vodi protiv dobrih ljudi putem komunikacijskih alata kao što su novine, časopisi, televizija i internet, što je često glavni razlog zašto se dobri ljudi razilaze.

Djelovanje zasnovano na klevetanju, bez uzimanja u obzir djela te osobe i razmatranja korisnih rezultata tog rada, ili bez zahtjeva za informacijama direktno od njega/nje -  je stav koji bi vjernici trebali izbjegavati. U svetim knjigama sve tri religije zapisano je da će vjernici biti podvrgnuti klevanju, besmislenim optužbama i da će im ponekad biti nepravedno suđeno zbog ovih optužbi. Prema zapovijestima sve tri Abrahamske religije, vjernici ne donose sud o drugom vjerniku bez ispitivanja i istraživanja onoga što su čuli ili otkrivanja istine. To je zato što su svjesni činjenice da svaki vjernik koji djeluje u ime Boga može postati meta različitih pokušaja klevete, laži, pritiska i zastrašivanja od onih koji žele da spriječe takvo djelovanje. Jedan od glavnih razloga ovih kleveta jeste pokušaj da se spriječi širenje moralnih vrijednosti religije pozivajući ljude da se udalje od vjernika.

Jedno od sredstava koja se najčešće koriste protiv vjernika u ovom vijeku, obično opisanom kao informaciono doba ili internetska era, nesumnjivo su web stranice. Naročito web stranice koje se sastoje od sadržaja koji stvaraju korisnici bez obaveze pretplate i koriste se bez bilo kakvog plaćanja, kao što je Wikipedia, lako može doseći veći broj ljudi. Wikipedija sebe opisuje kao "nezavisnu enciklopediju", ali mnogobrojne prakse upravljanja ovom web stranicom indiciraju drugačije.

Na Wikipediji dominira pristup koji sadrži jednostrane i pristrasne informacije, te neku vrstu sistema cenzure koji favorizuje određeni mentalitet i pogled na svijet. Mnogi incidenti u vezi sa Wikipedom otkrivaju ovu istinu.

Dva od mnogobrojnih incidenata koja potvrđju činjenicu da Wikipedija nije nezavisna

Prvi se odnosi na članak na Wikipediji kreiran od strane Dr. Günter Bechly-a, poznatog paleontologa, direktora Prirodnjačkog muzeja u Štutgartu u Nemačkoj. Dr. Günter Bechly je organizovao izložbu u muzeju povodom 150 godina od rođenja Darwina. Bechly poredi niz kreacionističkih knjiga, s jedne strane, i Darwinovu knjigu “O porijeklu vrsta,” sa druge strane, tvrdeći da je Darwinova knjiga navodno vrijednija. Kako je izložba privukla pažnju, zakazana je i konferencija za štampu, pa je Bechly počeo čitati it e naučne knjige koje zagovaraju stvaranje, kako bi mogao odgovoriti na pitanja novinara. Po završetku čitanja i istraživanja, Bechly je shvatio da darvinizam nije teorija koja je vrijedna zagovaranja, te je izjavio da sada vjeruje u stvaranje i da je teorija evolucije pogrešna. Odmah poslije te izjave, baš kao što se dogodilo i mnogim akademicima koji su prije njega to obznanili, Bechly je uklonjen sa svoje pozicije u muzeju.

Iako je uključivao obimne informacije o Dr. Bechly-u dok je zastupao darvinizam, Wikipedia je izbrisala članak doktora Bechly-a nakon što je zanijekao evoluciju.[i]

Drugi incident odnosi se na Wikipedijin članak Waltera Bradley-a, uglednog profesora na Univerzitetu Baylor. Sa širokim iskustvom u istraživanju, izdavaštvu i obrazovanju, Prof. Bradley je poznat po svojim naučnim publikacijama i knjigama koje zastupaju stvaranje. U aprilu 2017. godine Wikipedia je cenzurisala Bradleyev članak tako što ga je svela na dva vrlo kratka paragrafa.[ii]

Wikipedia pod pritiscima

Ova dva incidenta pokazuju da je Wikipedia pod takvim intenzivnim darvinističkim pritiskom da ne može ustupiti prostor naučnicima koji izražavaju svoje mišljenje.

Zaista, oni koji se zalažu za evoluciju danas naporno rade na uklanjanju onih koji otkrivaju naučne nalaze - što je činjenica stvaranja, iz naučnih institucija, medija, pa čak i sa interneta. Mladi student koji kaže da se "evolucija nije dogodila" ne može položiti ispite obrazovnih institucija i takav naučnik ne može da nastavi sa akademskom karijerom. Štaviše, oni koji tvrde da djeluju u ime nauke ne mogu čak ni tolerisati nauku kada vide da nauka zapravo dokazuje istinu stvaranja.

Danas je postojanje darvinističke diktature u svijetu neosporna činjenica. Ova diktatura ne toleriše iznošenje različitih mišljenja i naučnih dokaza, već nastavlja svoju jednostranu propagandu kako bi diskreditovala kreacioniste i predstavila ih kao protestante protiv nauke. Wikipedia bi trebalo da se uzdrži od toga i da ne bude jedan od medija koji se koriste pod uticajem darvinističke diktature.

Zapravo, kreacionist Dr. Günter Bechly, čiji je članak izbrisala Wikipedia, tvrdeći da je on "nevažan", jedan je od najvažnijih fosilnih kolekcionara na svijetu. Bechly je tako važan paleontolog da su mnoge vrste po njemu i nazvane. Uprkos tome, Wikipedia smatra Bechly-a "nevažnim" isključivo zbog njegovog anti-darvinističkog diskursa.

Pisane unose na Wikipediji pregledaju i uređuju uglavnom anonimne osobe. Ovi urednici imaju pristrasan stav, ne samo prema evoluciji i stvaranju, već i prema svakoj drugoj zajednici koja se ne slaže sa njihovom sopstvenom ideologijom. Unošenje netačnih informacija o religijoznim ljudima koji vjeruju u postojanje Boga i koji se suprotstavljaju materijalističkim ideologijama obično se dozvoljava i nisu dopuštene ispravke takvih grešaka. Žalbe i pokušaji ispravljanja informacija u takvom sadržaju uporno se uskraćuju. Ovo pokazuje da Wikipediji nije baš stalo do općenite tačnosti informacija koje sadrži, ali svakako joj je bitno to da li je sadržaj u skladu sa određenom ideologijom.

Očigledno je da Wikipedia ima ideološku agendu i daleko je od toga da bude objektivna.

Muslimani, Jevreji i kršćani moraju surađivati u borbi protiv mentaliteta koji predstavlja Wikipedia

Pristrasni stav Wikipedije je usmjeren ka svim vjernicima iz svake religije. Kada se suočimo sa takvim stavom, ne bi bilo u redu da vjernici kažu: "Ovakav stav cilja na muslimane, pa nas se to ne tiče" ili "Ovo je stav prema kršćanima, tako da nije o nama". Naprotiv, kada postoji određeni stav prema vjeri, religiji ili prema vjerovanju u stvaranje, svi - muslimanski, krišćanski i jevrejski vjernici, moraju se ujediniti, braniti i podržavati jedni druge. Sve drugo bi značilo fragmentaciju među vjernicima, što je upravo ono što želi darvinistička diktatura. Ne treba zaboraviti na slijedeće: darvinisti žele da spriječe kreacioniste, religiozne i dobre ljude da se ujedine i rade zajedno kako bi širili Božiju slavu.

Oni koji se zalažu za mir, prijateljstvo i dobrotu oduvijek su bili ugnjetavani, podvrgnuti lažima i skandaloznim kampanjama klevete od strane društva tokom historije.

Isus (poslanik Isa a.s.) i njegovi apostoli podvrgnuti su mnogim klevetnim optužbama kao što su "ludilo, potraga za ličnim interesima, stvaranje nove religije" i pretrpjeli su mnoga iskušenja. Međutim, prvi krišćani nisu obraćali pažnju na te klevete i nastavili da brane i podržavaju njega i njegove apostole. Oni su smatrali ove nevjerovatne optužbe zlonamjernih ljudi dokazom da su na pravom putu.

Uprkos tome, bilo je nekih koji su površno razmišljali i bili su zavedeni ovim optužbama. Odeljci koji se odnose na suđenja s kojima su se vjernici suočavali u Bibliji takođe pominju slabe ličnosti koje nisu mogle izanći hrabrost da podrže iskrene vjernike.

  1. ... Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. Niko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, iako ih je narod veličao. (Djela apostolska, 5:12-13)
  2.  Isus/poslanik Isa (savs): “Vi pak pazite sami na sebe. Predavat će vas vijećima i tući vas... pred upraviteljima i kraljevima stajat ćete zbog mene, njima za svjedočanstvo... Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed šta ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Bog." (Eavnđelje po Marku, 13:9,11)
  3. “Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali onaj ko ustraje do kraja, bit će spašen." (Eavnđelje po Marku, 13:13)

Ako oni koji vjeruju u Boga ne budu ujedinjeni, pokret Dedžala/antikrista će biti sve jači

Danas se nevjerništvo širi kao požar. Nasilje, droga, alkohol, izgubljene porodične vrijednosti, samoubilački nastrojeni tinejdžeri i odrasli, nepravda i ugnjetavanje utiču na svaki dio društva. Samo kroz kulturološku borbu protiv filozofije nevjerništva se taj sunovrat, u koji nevjerništvo pokušava da odvede ljude, može se zaustaviti. Vrijeme za ovu kulturološku borbu već je došlo. Oni koji žele dobrotu moraju se udružiti, kombinovati svoja sredstva i početi obavljati zajedno naučne aktivnosti što je prije moguće.

Prilikom pokretanja novog suradničkog poduhvata, nesumnjivo bi bila ozbiljna greška vjernika da odustanu od te saradnje zbog informacija sa pristranog izvora kao što je Wikipedia. Vodič koji usmjerava misli vjernika o osobi ili aktivnosti treba da bude ono što su naučili iz svojih svetih knjiga, njihove savjesti, njihovog uma i njihovog predviđanja. Darvinistički/materijalistički izvor koji negira postojanje Boga i ima pristrasan stav prema religijjoznim ljudima nikada ne može biti pouzdan vodič za vjernike. Bilo bi nesumnjivo neprijatno i ponižavajuće odustati od dobrog djela zbog lažnih informacija koje pruža takav izvor.

Kršćani, Jevreji, muslimani i svi dobri ljudi na svijetu mogu uspjeti samo kada se usredsrede na zlo koje je organizovao Dedžal/antikrist širom svijeta. Svaki posvećen i odlučan napor napravljen bez padanja u zamke postavljene od strane pokreta Dežala da bi se spriječio ovaj savez, važan je korak za prevladavanje istine. Svi vjernici bi trebalo da se trude da budu pioniri u dominaciji dobrote. U značajnom historijskom period, kao što je vrijeme pred kraj svijeta, nesumnjivo bi bilo beskrupulozno stajati po strain i ostati izvan kulturološke borbe vjernika, naročito ako se obrati pažnja na sve pokušaje klevete i jasnih kampanja laži usmjerenih prema vjernicima od strane onih koji pokušavaju širiti zlo i izokrenuti istinu.

 


[i]https://evolutionnews.org/2017/10/wikipedia-erases-paleontologist-gunter-bechly/

[ii]https://en.wikipedia.org/wiki/Walter_Bradley_(engineer)

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/264291/savjesni-ljudi-ne-bi-obracalihttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/264291/savjesni-ljudi-ne-bi-obracalihttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/wikipedia.jpgThu, 30 Nov 2017 13:03:06 +0300
Hajde da ublažimo muke Rohinja

Poznati kao najprogonjeniji i najnezaštićeniji narod na svijetu, Rohinja su etnička skupina koja je stoljećima dio Mianmara. Međutim, zbog svoje etničke pripadnosti i vjere, desetljećima su bili podvrgnuti nezamislivim strahotama. Njihova srceparajuća tragedija je postala intenzivno prisutna, uprkos ekstremnim mjerama koje je poduzela vlada Mijanmara da spriječi ostatak svijeta da dobije bilo kakav nagovještaj onoga što se stvarno događa. Masovni pokolji, silovanja, paljecine i mučenja su previše da bi ih svijet propustio. I sedam godina nakon intenzivnog pogoršavanja njihove situacije, još od 2010. godine, ne čini se da se situacija poboljšava.

 

Iako su Rohinje zajednica koja je stoljećima živjela u Burmi - što je historijska činjenica potkrijepljena službenim dokumentima - mianmarska vlada odbija ih priznati, a radije tvrdi da su oni ilegalne bangladeške izbjeglice. Iz tog razloga izbjegavaju ih nazivati "Rohinja," u tolikoj mjeri da je vlada nedavno uhapsila petero ljudi jer su našli kalendar za 2016. godinu koji je upućivao na Rohinje kao etničku skupinu.

Danas je oko 120.000 Rohinja ograničeno na život u nečovječnim logorima u svojoj domovini, te su lišeni najosnovnijih ljudskih prava, kao i pristupa sredstvima neophodnim za život. Čak im je potrebno i da dobiju dozvolu da stupe u brak ili da putuju igdje izvan njihovih sela. Progonjenje i ugnjetavanje od strane vojske i rasističkih budističkih grupa nikada nije bilo nista novo za njih, ali od 2010. godine njihova težnja je dostigla nepodnošljive nivoe. Zarobljavani su, mučeni, sakaćeni, silovani, spaljivani i protjerani iz svoje domovine u improvizovanim brodovima, tek da bi ih većina susjednih zemalja odbila primiti. Studija Yale univerziteta tvrdi da je do sada zlostavljano više od milion Rohinja, što predstavlja genocid.

Iako se oni koji su uspjeli stići do susjednih zemalja ponovo suočavaju sa veoma teškim okolnostima, što bi svakako zahtijevalo potpuno novi članak, razmotrićemo šta se dešava sa onima koji su ostali. Kao što je pomenuto, ovi pothranjeni ljudi, pored neselektivnog i nasilnog napada vojne i nasilne budističke mafije,lišeni su najosnovnijih ljudskih prava, uključujući i pravo na liječenje. Ti ljudi su praktično osuđeni na sporu smrt pred očima svijeta. Kako je holivudski glumac Matt Dillon napomenuo nakon svoje posjete ovoj oblasti: "Polako ih dave, nemaju nikakva očekivanja od budućnosti, niti igdje da odu". Zbog ove zvjerske situacije, priče poput one o smrti četrnaestogodišnjeg Muhameda zbog tetanusa, lako sprječive bolesti u normalnim uslovima, ili o dvadesetosmomjesečnom Hirolu, sada siročetu i opasno pothranjenom dječajku jer je izgubio majku zbog hepatitisa A jer nije dobila medicinsku njegu nedostatka medicinskog tretmana, su uobičajena svakodnevinica u ovom dijelu svijeta.

Nedavno je vojna operacija u pokrajini Rakhine prisilila 70.000 Rohinja da odu u Bangladeš, iako je poznato da je ta sredina generalno neprijateljski nastrojena prema njima. Međutim, ovog puta vojna operacija je bila još brutalnija nego uobičajeno, jer su sistematska silovanja provodili vojnici Mijanmara. U jednoj priči koju je ispričala žrtva, kada je uznemireni otac zatražio od vojnika da prestanu, oni rekli su: "Mi vam ne radimo čak ni ono što nam je naređeno da radimo u Ouli Pari". Matthew Smith, iz zagovaračke grupe Fortify Rights, ukazuje na ovaj zlovarski trend i kaže: "Ovo nije nešto što su počinili vojnici koji su zastranili, niti zločin koji je počinjen spontano. Jasno nam je u ovom trenutku da snage državne bezbijednosti sistematski siluju žene i djevojke Rohinja ".

Za neke članove vojske Mjanmara poznato je da koriste silovanje kao taktiku protiv etničkih žena, ali posebno u proteklih šest mjeseci izvještaji o sistematičnom silovanju su se naglo povećavali. Smit nastavlja: "Bilo je izliva toga, a posebno u novembru, to je bilo neuobičajeno čak i za brutalne standarde vojske Mijanmara".

Nekada heroj grupe za ljudska prava širom svijeta, de facto liderka Burme Aung San Suu Kyi navodi: "Vojne probleme treba ostaviti vojsci".

Ovo je posebno neočekivano s obzirom na to da su dame prirodno saosjećajne i pune ljubavi, naročito kada su majke. Međutim, u šokantnom volte-face o njenim bivšim principima ljudskih prava radi politike, ona poriče da postoji etničko čišćenje u Mjanmaru i čak tvrdi da Rohinje ubijaju jedni druge. Ovaj skandalozni stav bio je dovoljan da uznemiri i izazove osude cijelog svijeta, pa čak i njenih najlojalnijih pristalica. Iznenađujuće je da vlada ne želi nikakvu istragu UN-a u regionu.

Nažalost, međunarodni odgovor je izostao. Uprkos sumnjivoj sličnosti sa masakrom u Srebrenici 1995. godine, kada je oko 8.000 bosanskih muslimana, koji su navodno bili pod zaštitom UN-a, poklani na očigled svih, većina zemalja jednostavno odlučuje da šuti.

Teroristi koji su uspjeli da se infiltriraju u mirnu budističku zajednicu, pokazuju uznemirujuću količinu mržnje i nasilja prema muslimanima, koji su živjeli tamo kao mirna i tiha zajednica vijekovima.

Zvaničnici UN eksplicitno navode da je krajnji cilj burmanske vlade i vojske etničko čišćenje. Phil Robertson iz HRW-a se pita zašto u državi nije dozvoljena nikakva istraga ako je vlada toliko sigurna da nema ničega pogrešnog: "Naš odgovor za nju bi bio da ako nije postojao tako veliki problem, zašto onda ne dozvoli Vijeću za ljudska prava UNa misiju za utvrđivanje činjeničnog stanja u tim područjima i ne pruži im neograničen pristup."

Kao što je to elokventno rekao premijer Malezije Najib Razak, lider zemlje koja je pokazala veoma pohvalan pristup prilivu izbeglica Rohinja: "Svijet ne može sjediti mirno i gledati genocid koji se odvija. Svijet ne može samo reći 'Čujte, to nije naš problem ". To jeste naš problem".

Zaista, to je naš problem. Svako ljudsko biće na ovoj planeti je odgovorno kada je neki drugi čovjek povrijeđen. Hajde da budemo dorasli zadatku i učinimo naš dio u ublažavanju bolova i patnji nedužnih ljudi. 

https://www.cazin.net/vijesti/harun-yahya-hajde-da-ublazimo-muke-rohinja

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/261528/hajde-da-ublazimo-muke-rohinjahttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/261528/hajde-da-ublazimo-muke-rohinjahttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/cazin_adnan_oktar_lets_alleviate_the_sufferings_of_Rohingyas2.jpgSat, 28 Oct 2017 07:32:09 +0300
Intervju Adnana Oktara sa novinarkom Sevinç Kurbanova iz azerbejdžanskog lista Yeni Musavat (21. Septembar 2017)

Bülent Sezgin: A sada nastavljamo sa emitovanjem sa našim dragim gostima. Naši gosti su iz Azerbejdžana, gospođa Sevinç Kurbanova, dopisnik i koordinator projekta novina Yeni Musavat vodećih novina u Azerbejdžanu i Website Musavat. I gospodin Muhammad Kurbanov danas je naš gost, iz istih novina. To su naši cijenjeni gosti. Dobrodošli.

ADNAN OKTAR: Dobrodošli. Donijeli ste nam sreću i čast. Azerbajdžan je naše srce i duša, koju volimo. Stoga, kada nam dođe neko iz Azerbejdžana, postoji drugačija vrsta radosti i uzbuđenja. Svemogući Allah ubrzo ujedinjuje Tursku i Azerbejdžan, ne kao dvije nacije, već kao jednu naciju sa dvije države, InshaAllah. Molim vas, slušam.

SEVİNC KURBANOVA: Prije svega, hvala što ste nas primili u vašem programu. Imaćemo nekoliko pitanja, nisam sigurna koliko vremena imamo.

SEVİNC KURBANOVA: G. Adnane, najprije, naši čitaoci vas poznaju kao Haruna Yahyu i kao Adnana Oktara. Kako se opisujete? Ne bih rekla u nekoliko rečenica, ali ako bi Vas neko zamolio da se opišete vlastitim riječima, kako biste to uradili? Hajde da počnemo od toga.

ADNAN OKTAR: Ja sam običan sluga Allaha. Tako da nisam posebno različit. Ali ja sam iskrena osoba. Volim ljude, volim Allaha, ne želim da ljudi pate. Ne želim ratove. Ne želim borbe. Želim da se ljubav i mir ukorijene svuda. Želim socijalnu pravdu. Želim ljepotu posvuda. Želim da svuda bude puno umjetničkih djela, vinograda, bašti, ljudi koji se pozdravljaju bez rezervacije, pokazuju ljubav, želim da se završe svi sukobi i svađe. Radim na tome.

SEVİNC KURBANOVA: Prekrasno. Pošto ste pomenuli ljepotu, vaš studio i sve što je u vezi s Vama, dame, gospoda su toliko lijepi, tako profinjeni i tako elegantni, kao i Vaša kuća i Vaša vila - mada sada ne vidim dame koje uvijek vidimo u Vašim programima. Dakle, zašto ste uvijek okruženi lijepim ljudima, da li je to opći princip?

ADNAN OKTAR: Ovo je princip Allahovog stvaranja. Bog želi da budemo ovakvi. Raj je beskrajno lijep. Sve je tako lijepo. Bog pripisuje veliku važnost ljepoti i na Zemlji. Ljudi su lijepi, životinje su lijepe, biljke su lijepe, unutar živih ćelija je lijepo, vakuol je lijep, mitohondrije su lijepe, sve je lijepo do Golgi kompleksa. Atomi su lijepi, neutroni i protoni plešu jedni s drugima. Sve ima harmoniju i poredak. Kao rezultat toga, prirodno je da tražimo harmoniju i red, ljepotu i čistoću, u okviru našeg temelja stvaranja od Allaha. Što ljepši želimo biti, to je bolje. Toliko se približimo Allahu.

SEVİNC KURBANOVA: Lijepo, ali ja vas pitam, u svom programu - ostavimo po strani to da su sve žene lijepe ili recimo veoma profinjene - baš kao što sam već rekla, vidimo samo veoma lijepe žene. Žene prosječne ljepote ili žene bez ikakve ljepote ne mogu se vidjeti na vašim programima. Da li je to svjesni izbor, odnosno princip programa? Ili je to poruka koju želite prenijeti svijetu da su žene muslimanke lijepe? Da li to pokušavate reći?

ADNAN OKTAR: Zapravo je zasnovano na primjeru kralja Solomona. Svaki pojedini saputnik i sluga koji su bili pored Solomona bili su lijepi. Svi su bili veoma lijepi. Morate znati da je Solomon imao 1000 žena. Za našeg pretka, mašaAllah, bilo je 1000 dama. 700 ih je bilo udato za njega, a bilo je 300 konkubina. Bile su kćeri kraljevskih ili aristokratskih porodica. S obzirom da su bile kćeri elite, bile su predivne, dobro pažene i vrlo čiste. Znate da je palača kralja Solomona bila prekrivena zlatom, što je detaljno opisano u Tori. Sve je bilo ispunjeno skulpturama, slikama i drugim umjetničkim djelima. Kralj Solomon, naš predak, bio je majstorski umjetnik. S obzirom da smo mi njegovi potomci, mi slijedimo isti put. Želimo da sve bude lijepo. Čak su i Solomonovi konji bili najljepši. Pažnja mu je poklonjena i u Kur'anu. Kazuje se da je Solomon "milovao njihove vratove i noge". Konji su pod posebnom pažnjom puštani u palatu da

ih Solomon mazi. Ako tražimo ljepotu, Allah nam uvijek stvara ljepotu.

SEVİNC KURBANOVA: Ali, kao što sam rekla, ljepota Vašeg programa, odnosno njegova posebnost, je u tome da su prelijepe i profinjene dame i gospoda uvijek u većini. Ovo izaziva špekulacije s vremena na vrijeme, ponekad Vas kritikuju pitanjem zašto pravite takve programe s prelijepim ljudima. Da li je cilj da Vaš program postane što gledaniji zbog lijepih žena? Ili jednostavno postoje samo lijepi ljudi oko Vas? To je bilo moje pitanje.

ADNAN OKTAR: Ja imam duha umjetnika. Želim da sve bude lijepo. I najljepše. Pokušavam sve dok stvari ne izgledaju još ljepše. Ako pogledate u retrospektivno, dame koje dolaze meni postepeno postaju još ljepše. Atmosfera duhovnosti ih čini ih još ljepšim. Čak i namještaj i kuća postaju ljepši. Ova kuća je bila u ruševinama u početku kada smo ju kupili. Sada vidite da je kasnije postala mnogo modernija, dobro održavana i ljepša. Druga kuća u kojoj smo boravili bila je slična, ruševina u početku, ali onda je postala raj. Turska poslovica kaže, kao što znate, ako se brinete o nečemu, to postaje vinograd, a ako ne, planina. Što se tiče ogovaranja, postoji još jedna poznata turska poslovica koja kaže da imetak bogatih čini umorima vilice siromašnih. Ljudi oduvijek vole da pričaju tako. Ako ima bogat čovjek u selu, na primjer, on obezbjeđuje materijal za razgovore za ostale seljane. Bogat čovjek je jeo ovo, bogat čovjek je išao tamo, bogat čovjek je otišao ovamo. Seljački narod ne bi imao drugih problema. Neki ljudi koji ne mogu iskusiti ljepotu, bogatstvo, ne mogu otkriti umjetnost i estetiku, zavide ljudima koji mogu. Žele da pričaju o njemu. To je psihijatrijska sesija koja im daje utjehu, a ipak ih čini tužnijim, i ne služi ničemu drugom, koliko vidim.

SEVİNC KURBANOVA: G. Adnane, dotakli ste upravo lijepu temu, rekavši ste da nakon što dame dođu, postaju lijepe na drugačijem nivu. Da li je zbog estetike? Zato što kruže neke špekulacije, kako o tome da su sve lijepe, na primjer, tako i o tome da su poprilično slične jedna drugoj. Da li idu na operacije?

ADNAN OKTAR: Da su išle na operacije, o tome bi postojala bolnička evidencija. Sve operacije u Turskoj se registruju u bolnicama. Neoficijalna operacija nije moguća. Nema bolničkih zapisa naših prijatelja. Ovo dokazujem ovako zvanično. Inače, ne volim takve stvari. Kozmetička hirurgija nije nešto što bih odobrio. Na primjer, prirodni nos žene je ljepši. Postane malo čudan ako urade operaciju. Silikonske operacije, takođe, žene koje nose plastiku, plastični organ implantiran u žene izgleda neumjesno, ne izgleda lijepo. Plastična osoba, evo kako bi izgledala osoba kojoj su uši plastične, ruke čelične ili nešto slično? Takve stvari ne izgledaju dobro. Prirodni ljudi su lijepi. Moje prijateljice su prirodne. Takođe, objavio sam njihove slike iz djetinjstva. Objavio sam slike sa 3 ili godine. Ponovo lijepo oblikovani nosevi, lijepo postavljena usta, veoma lijepe oči, isto kao i u odrasloj dobi. Plastična operacija svakako ne povećava visinu. Sada se iz zavisti tvrdi da rade plastične operacije da bi bile više. Kakva je to tehnologija? Ako postoji takva tehnologija, pustite ih da je koriste. Dakle, ti tračevi su neosnovani. Sve ih dobro poznajem. Sve su prirodno lijepe. Ali, naravno, ja biram ljude s kojima razgovaram. Ne razgovaram sa svima, to je istina. Ja ne postanem prijatelj sa svima koji me pozdrave. Imam i ja svoje kriterije.

SEVİNC KURBANOVA: Prema mojim informacijama, sve dame koje zovete svojim prijateljicama su vrlo obrazovane.   

ADNAN OKTAR: To je tačno.  

SEVİNC KURBANOVA: Visoko pozicionirane poslovne žene, dobre pozicije, ljudi koji su se dokazali u trgovanju, ali ne izgledaju tako na enranu. Hajde da razgovaramo o tome, ako želite. Dakle, ,kakva je njihova obrazovna pozadina? Dolaze ovdje, učestvuju u programu svaki dan, zar ne, ali također imaju posao i obrazovanje. Da li su oni pogrešno shvaćeni u Turskoj? 

ADNAN OKTAR: Svi naši prijatelji su diplomant fakulteta, govore najmanje dva strana jezika, mnogi su i magistri i doktori. Svi su djeca elite i istaknutih porodica Turske. I oni su cijenjeni ljudi. Skoro svi imaju posao. Barem rade u firmama svojih supružnika ili porodičnim biznisima, i imaju poslovne obaveze. Znači, oni nemaju neiskorištenog vremena. Oni, ili  razvijaju svoje opšte znanje ili čitaju knjige ili sprovode neka istraživanja ili rade analize u svojim oblastima specijalizacije. Moji prijatelji su ljudi koji čitaju, pišu, istražuju i naporno rade od zore do sumraka.

SEVİNC KURBANOVA: Čak su i u braku, zar ne?  

ADNAN OKTAR: Neki su u braku. Ima mnogo njih koji su u braku, tako je.

SEVİNC KURBANOVA: Pa, koliko ja znam, Vaš kanal je jedan od onih koji nemaju reklame, tako da program možete produžiti koliko god želite. Ima potpuno slobodan format. Postoje špekulacije o porijeklu imena kanala, A9, pa pretpostavljam da se slovo odnosi na inicijal Vašeg imena, ali 9 pokušavam da otkrijem. Ne mogu ništa da zaključim. Odakle dolazi naziv A9?

ADNAN OKTAR: Svi su brojevi od 1 do 9 bili zauzeti, kao i sva slova abecede. Dakle, ništa nam nije bilo dostupno. Konačno smo saznali da je broj 9 bio slobodan uz slovo A, A9. I, naravno, bilo je dobro. Značenje A9 je otvoreno za tumačenje. Dakle, ima toliko mogućih rešenja, toliko mnogo značenja.

SEVİNC KURBANOVA: Imam pitanje za Vas o rejtingu TV-a i nedostatku prihoda od oglašavanja. Da li je ocjena visoka, koliko je visoka? Koliko ja znam, ne dobijate reklame. Kako se ova televizija sama izdržava? Ovo je bilo jedno od mojih pitanja.

ADNAN OKTAR: Samo određeni dio Interneta, na primjer, pogledi na Facebook,-u dosegli su 38 miliona pregleda u vrlo kratkom periodu. 38 miliona, mislim da je nevjerovatna cifra.

SEVİNC KURBANOVA: Šta je razlog za to?

ADNAN OKTAR: Po mom mišljenju, to je moja iskrenost. Moje prirodno ponašanje. Zato što se ne ponašam vještački. Ponašam se onako kako mi dođe. I živim za sebe. Živjeti za sebe nije česta stvar. To takođe može pozitivno uticati. I posmatram sve sa pozitnim stavom. Ja sam čovjek koji traži rješenja, ne blokiram stvari. Želim da se sve završi dobro, da se dođe do rješenja s ljubavlju. Ja nikad ne održavam stav koji dozvoljava borbe i sukobe.

SEVİNC KURBANOVA: Imam pitanje u vezi sa vašim knjigama. Koliko znam, vaše knjige su tako kvalitetne. I distribuiraju se besplatno. Prevode se na toliko jezika. Ljudi su znatiželjni o tome, kanali ne oglašavaju, knjige se besplatno distribuiraju, odakle dolazi novac, ili, kako izreka kaže, kakva voda pokreće ovaj mlin?

ADNAN OKTAR: Dobro pitanje.

SEVİNC KURBANOVA: Jedno od pitanja koje me najviše zanima.  

ADNAN OKTAR: Godišnje se proda 8 miliona mojih knjiga. Osam miliona primjeraka u jednoj godini.

SEVİNC KURBANOVA: Plaćenih novcem?  

ADNAN OKTAR: Plaćenih novcem, naravno. Osam miliona primjeraka. Ja ne uzimam svoje naknade od prodaje. Ja tražim da se, umjesto mojih autorskih naknada, u tom iznosu podijeli što više knjiga besplatno. Dao sam izdavaču takvo pravo. Moja nadoknada je već dovoljna. Izdavačka kuća takođe posvećuje budžet koji je obično rezervisan za oglašavanje na besplatnu distribuciju knjiga. Zbog toga se iz ova dva izvora kumulativno skupi ogroman budžet. To je razlog velikog broja slobodno distribuiranih knjiga. Inače prodajni brojevi dostižu 8 miliona. Jer, da se ne zaboravi, moje knjige se prevode na 73 strana jezika.

SEVİNC KURBANOVA: OK, šta ste planirali kad ste osnivali ovaj kanal? Svaki kanal ima motiv za uspostavu, kao i poruku koju prenosi. Koja je bila poruka koju ste htjeli dati cjelokupnom društvu i koja je bila vaša namjera za osnicanje ovog kanala?

ADNAN OKTAR: Da ratovi na Zemlji završe, borbe da prestanu, oružje da se uništi, mašine da se demontiraju, da se svi vole. Neprijateljstva zasnovana na razlici vjere, jezika ili rase - da prestanu. Da se uspostavi socijalna pravda, ostvari kolektivno bogatstvo. Da svugdje u svijetu postane kao u Raju. Da kuće, ulice, vrtovi budu napravljeni nevjerovatno lijepa i profinjeno. Da svi pozdravljaju jedni druge, da se upoznaju, da budu prijatelji i da ljudi žive sretno. Da svi vole Allaha, bojte se Allaha i budu savjesni. To je naš cilj.

SEVİNC KURBANOVA: Možete li to postići putem televizijskog kanala? Na koji način pokušavate to postići?

ADNAN OKTAR: Mislim da se to ostvaruje. S obzirom da je Darvinizam bio zaista strašna katastrofa, a srušio se globalno. Mislim, to je naša pobjeda. Britanska tajna država bila je strašna katastrofa i sada su u panici. Više od četiri stotine autora u Turskoj, kao i autori u Rusiji, sada su mobilisani od strane britanske tajne države. Mislim, razotkriveni su širom svijeta. Lavovski dio u ovom ostvarenju pripada nama jer smo otvorili put kroz koji su ljudi išli. Pod imenom rumizama, sistema vjerovanja koji negira Allaha, religiju i poslanika, britanska tajna država se širila. I zaustavili smo to. Određeni likovi, određeni ljudi su mazili PKK. Ponizili smo PKK. Naporno radili na tursko-islamskoj uniji uz sve naše napore. Stvorili smo osnovu za to. Mi smo postali instrument u tome. To je nešto što je uvijek priželjkivano. Sada postoji takav projekat. Također smo se potrudili da racionalno riješimo i prevaziđemo prepreke koje su spriječavale tursko-islamsko jedinstvo - jedinstvo Turaka. Nastavljamo da činimo sve što vodi ka dobrom. Naravno, mi to činimo samo uvjeravanjem - objašnjavajući i razgovarajući sa ljudima.

SEVİNC KURBANOVA: G. Adnane, možemo li vaz nazvati sektom?  

ADNAN OKTAR: Ne možemo reći sekta jer nismo zasnovani na tradicionalističkom klasičnom pojmu sekte sa lancem nasleđa. Dakle, ja nisam šejh. Nemam veze sa bilo kakvom sektom. Nisam imenovan od strane sufijskih šejhova. Dakle, nije moguće da smo seka, mi smo mala grupa prijatelj. To jeste, mi smo bliski krug prijatelja koji ne prelazi tristo ljudi koji se poznaju i vole jedni druge. Ono što možemo reći, najbliže što možemo da opišemo je da smo krug prijatelja. Ako sagledamo iz perspektive brojnosti, sve što se može reći jeste da je to krug prijatelja. Ali ja poštujem sve sekte. Svi mi se sviđaju. Svi mi se sviđaju, sve islamske grupe. Međutim, vjerujem da je Kur'an dovoljan. Ja branim savremeno razumijevanje Kur'ana i savremenog islama. Ako uzmete Azerbejdžan, to je ista stvar. U Azerbejdžanu je dominantno islamsko razumijevanje. Porodica Alijev, na primjer, su ljudi koji brane savremeni islam. Bilo da je to Ilham Alijev ili njegova žena, bilo da su to njihove kćeri, svi su moderni ljudi. Ipak, oni su ljudi koji žive islam vrlo lijepo i čisto. Oni su ljudi koji paze na ono što je grešno ili što je dozvoljeno. Donosim ovaj sud na osnovu mojih zapažanja. Na primjer, velika većina azerbejdžanske omladine su mladi ljudi koji imaju obrazovanje i učenje. Najveća stopa čitanosti među turskim državama je u Azerbejdžanu. Najviša stopa pismenosti, također. Stopa ekonomskog razvoja je veoma visoka u Azerbejdžanu, trideset pet posto. To je veličanstvena stvar, veoma lijepa stvar. Ponovo vjerujem da je blagoslove porodice Aliyev rezultat vrijednih i iskrenih Azera. Želimo da Turska bude ujedinjena sa ovom prelijepom zemljom što je prije moguće. Kao dvije države, a jedna nacija. Ali u tom procesu ne želimo da se pridruže samo Azerbejdžan i Turska, već i druge zemlje u ovom regionu kao što je Rusija. Želimo da se Armenija pridruži. Želimo da se Gruzija pridruži. Vjerujemo da će se, kada se ujedinimo sa Armenijom, predati sve teritorije koje su preuzete od Azerbejdžana. Ustvari, u tom pravcu su date izjave. Dan nakon što su naše izjave objavljene u Azerbejdžanu, Armenija je rekla da su spremni da vrate teritoriju. Tik nakon što je moj članak objavljen. Armenija ništa ne može raditi s tom zemljom. Specijalnost te teritorije jeste da ona predstavlja most između Turske i turskih država. Taj most je bio namjerno zatvoren. Sada će se taj most otvoriti. Drugo, Armenija koja će teritoriju vratiti Azerbejdžanu mora da podigne optužnice i osudi one koji su činili ubistva, a odgovarajuće kazne moraju biti izrečene onima koji su počinili zločine. A onda će se Azerbejdžan i Turska ujediniti. Gruzija će se pridružiti, Amrenija će se pridružiti, Rusija će se pridružiti i Iran će se pridružiti. Pojaviće se ogromna civilizacija. Ovo će biti početak. Kasnije će region postati najbogatija, najbrža i najdinamičnija regija na svijetu. Vidjećemo sve ovo zajedno.

SEVİNC KURBANOVA: Koliko simpatizera imate u Azerbejdžanu? Na primjer, u vezi sa vašim kanalom ili sa distribucijom vaših knjiga, koliko duboke korijene imate u Azerbejdžanu?

ADNAN OKTAR: Korijeni naše ljubavi su duboko u Azerbejdžanu. Naše srce seže preko cijelog Azerbejdžana. Naša ljubav je širom zemlje. Kao u potpunosti turska nacija, Azerbejdžanci su nacija koju najviše volimo. Poznato je da Azerbejdžan voli turska armija. Naša nacionalna obavještajna služba smatra da je Azerbejdžan veoma važan. Naša vlada ga smatra veoma važnom, kao i vladina politika. Povezivanje sa Azerbejdžanom poznato je kao "crvena jabuka". Svi poznaju taj temin kao simbol ujedinjenja Turske sa turskim republikama i sa Azerbejdžanom. Međutim, svi takođe znaju da će prva zajednica biti sa Azerbejdžanom. Bez obzira koja administracija dolazi na funkciju, brani ovaj ideal crvene jabuke. Ova crvena jabuka je ideal još od Ataturka i ere Enver-paše koji teži ujedinjenju cijelog turskog svijeta kao jedne nacije. Države mogu nastaviti odvojeno, ali ujedinjene kao jedna nacija. Ovo je sociološka činjenica, naučna činjenica. Niko je ne može spriječiti. Suprotstavljati joj se svakako nije ni logično. To se mora dogoditi. Ataturk je također, rekao da će se to dogoditi. Ziya Gökalp takođe kaže da će se to dogoditi. To je sociološka činjenica i to će se neizbježno ostvariti.

SEVINC KURBANOVA: Kada sam pitala za korijene, mislila sam na korijene vaših simpatizera. Dakle, koliko podršle uživate u Azerbajdžanu? Koliko se knjiga distribuira? Koliko je vaš kanal gledan tamo?

ADNAN OKTAR: Kao što imam ovdje grupu prijatelja od oko tri stotine, također imam ljude koji nas vole u Azerbejdžanu, ali ne previše. Pretpostavljam da bi trebalo biti oko dvadeset ili trideset ljudi - iako se oni koji nas vole broje u milionma. Imamo vidljivo tijelo i nevidljiv duh. Naš duh je svuda. To znači da naš duh obuhvata svaku lokaciju, ali naše tijelo se čini malim, poput tri stotine negdje, negdje oko trideset, možda trideset tri. Ali naš duh je posvuda.

SEVINC KURBANOVA: Koliko je meni poznto, Vi imate puno neprijatelja među pristalicama Darvina. Da li je tačno da su oni pokušali jednom i da Vas ubiju?

ADNAN OKTAR: To je istina. Ja sam bio meta atentata devet puta.

SEVINC KURBANOVA: Devet puta! Koji su motivi? Kakave su bile okolnosti? Možete li nam reći kako ste ih se riješili, kako bi naša publika saznala?

ADNAN OKTAR: Ono o čemu nas je policija obavijestila, i to kroz službene dokumente, broj jedan je organizacija koja se zove Revolucionarna narodna oslobodilačka stranka. Broj dva je bila teroristička organizacija pod nazivom Daesh poznata i pod imenom ISIS. Broj tri je bila organizacija poznata kao Al Kaida. Organizacija pod nazivom Taliban bila je četvrta. Uz ove terorističke organizacije policija nam je javila da smo pod pretnjom i rizikom od strane PKK-a i kontragerislske organizacije PKK-a. I sami poduzimamo mjere predostrožnosti. Pažljivi smo. Ne bojim se takvih stvari. Kada sam prvi put došao u Ortakoy u Istanbulu, prilikom prvog dolaska, kao dio dobrodošlice, ispalili su sedam metaka. Ali nastavio sam i fakultet i propagiranje vjere. Nastavio sam razgovore. Nikad nisam predao. Izlazim na ulicu ponosno. Ja verujem u Allaha. Ništa do sada nije uspelo. Izbjegao atentate devet puta. Nijednom nisu uspjeli da me povrijede. Zahvaljujući zaštiti Allaha.

MUHAMMED KURBANOV: Šta mislite da je motiv ovih atentata?

ADNAN OKTAR: Ako se petljate sa Darvinizmom, ako se miješate u poaso britansku tajne države, ako se borite protiv komunizma, onda žele da ostvare rezultate tako što će uništiti vaše tijelo. Želite da ih pobijedite u vezi s idejama, a oni žele da tebe pobjede tako što će uništi tvoje tijelo. Kada ne mogu uništiti tvoje tijelo, a ne mogu uništiti ni ideje, poraz za njih postaje sudbina.

MUHAMMED KURBANOV: Ako uspiju jednog dana ispuniti svoje želje, da li imate opciju za svoj kontinuitet?

ADNAN OKTAR: : Moj kontinuitet je sada stacioniran svuda u Turskoj i u svijetu. To znači da nema povratka. Sada im ništa nije ostalo da mogu učiniti.

SEVINC KURBANOVA: Kako ozgleda Vaš svakodnevni životni stil? Da li imate tjelohranitelje? Spomenuli ste atentate, pa mi je to pitanje palo na pamet. Mislim, da li imate ljude koji Vas štite, da ne kažem vojsku, ali bar dva ili tri tjelohranitelja? Kakav je Vaš svakodnevni stil života? Kako živite van ovog programa i ovog televizijskog biznisa?

ADNAN OKTAR: Policija mi je službeno pružila profesionalnu zaštitu.

SEVINC KURBANOVA: Od kada?

ADNAN OKTAR: Prošlo je već tri godine.

SEVINC KURBANOVA: Tri godine. Dakle, Vi ste zvanično obezbjeđeni.

ADNAN OKTAR: Da, to je zvanično obezbjeđenje. Što se tiče brojnosti, policija pošalje koliko je potrebno. Međutim, pošalju ljude koje tražimo. Gdje god da idem, koja god trgovina, oni preduzimaju mjere predostrožnosti prije našeg dolaska. Oni tamo obavještavaju obezbjeđenja. I oni dogovaraju mjere predostrožnosti. U prodavnicama koje posjećujem već postoje i policajci u civilu. I oni se pridružuju ovom timu za sigurnost. I preduzmu neophodne mjere opreza. Neka Allah bude zadovoljan s njima svima. Zahvaljujem im svim.

SEVINC KURBANOVA: A, šta je sa Vašom svakodnevnom rutinom? Kako živite svakodnevno? Koji su vaši interesi? Ako je moguće, da li biste i to mogli da objasnite?

ADNAN OKTAR: Puno uživam u slikarstvu. Tačno. Također, volim ići na tržnice. Puno uživam u dizajnu interijera. Dizajn interijera mi pričinjava zadovoljstvo. Također sam dizajnirao kuće mojih prijatelja. Kao što znate, studirao sam dizajn interijerau. Na Fakultetu za umjetnost studirao sam dizajn interijera, kao i filozofiju. Volim dizajniranje vrtova. Brinem se o vrtu. Imam mnogo mačaka.

SEVINC KURBANOVA: I mnogo volite mačke.  

ADNAN OKTAR: Volim.  

SEVINC KURBANOVA: Zbog čega?  

ADNAN OKTAR: Moguće da je zato što, po mom mišljenju, su mačke jedan od najvećih blagoslova čovječanstva na svijetu u obliku životinja. To jest, one su veličanstvena bića. Tako lijepe. Oni reaguju na ljubav tako lijepo. Oni savršeno reaguju i vrlo dobro razumiju ljubav. Takođe, oni su vrlo čista stvorenja. I njihov izgled, tako slatko. One su nepodnošljivo slatke. Stvarno ne znam. Da prvo pokažemo naše mačke?

MUHAMMED KURBANOV: Vidio sam njih nekoliko u vrtu.  

ADNAN OKTAR: Da, ali to je samo mali dio.  

SEVINC KURBANOVA: Koliko ih imate?  

ADNAN OKTAR: Imam oko 11 mačaka.

SEVINC KURBANOVA: 11 mačaka. Zanimljivo. Da li zato javost Vaše prijateljice naziva „mačićima“?

ADNAN OKTAR: Da, jednom sam rekao jednoj od njih da je mačka. Rekao sam „kako je divna tvoja mačija duša“. Onda su to mediji preuzeli i ostalo je kao „mačići“.  

BULENT SEZGİN: Možemo sada prikazati uživo jednu od Vaših mačaka, Tomasin.  

ADNAN OKTAR: Da vidim. Na primjer, ovo je moj mačak Tomasin. Ovdje, vidite ljepotu u svojoj ekstremnoj formi. Nevinost na njegovu licu je tako lijepa. Snimite i Elmu, također.

SEVINC KURBANOVA: Kad smo kod mačića, ono što sam pročitala u štampi, imam mnogo kritikovanja u vezi na promjer oblačenja dama, njihovog plesa, Vaših pohvala ili njihovog komplimentiranja Vama kao "pogrešnog predstavljanja islama". Šta biste rekli o tome? Oni se pitaju otprilike kakvih su to islamskih razmišljanja dame koje se ne oblače prema islamu, ne ponašaju se prema islamu ili šminkaju prema islamu. Način na koji govore, kako su privlačne i tako dalje. Da li bi trebalo tako prema Vama?

ADNAN OKTAR: Istina, oni su islam prikazali ljudima kao religiju užasa, brutalnosti, straha, ružnoće i lošeg kvaliteta. To jest, mnogi ljudi su prije povezali islam sa lošim kvalitetom, protivljenjem umjetnosti, opresijom žena, strahom, brutalnošću, okrutnošću ili protivljenju nauci, a posmatrani su kako se ruše i pužu po dnu u smislu društva i umjetnosti . Rekli smo im: vi ste prevareni. Paganizam (širk) vam je pokazan umjesto islama. Pravi islam je kao raj. Žene su slobodne. Muškarci su slobodni. Ima plesa. Ima i muzike. Lijepo se oblači. Ima lijepih kuća. Elegantno se oblači. Postoje lijepo uređene kuće. Postoji nauka. Postoji tehnologija. Postoji umjetnost u svom najboljem obliku. Dakle, rekli smo da je ova prevara sada završena. Vjerujem da su ljudi u velikoj mjeri to shvatili. Sada je formirana opšta svijest o ovom pitanju. Svako zna šta je tačno. To što sam rekao je u skladu sa Kur'anom. U suprotnom, oni bi trebalo da pokažu ajete iz Kur'ana. Niko mi ne može pokazati ajete iz Kur'ana koji tvrte suprotno, a govore da je ono što radimo pogrešno. Drugim riječima, oni ne mogu pokazati ni jedan jedini Kuran'ski ajet koji dokazuje da pogrešne naše radnje i naše razumijevanje ženske odjeće, plesa, muzike, zabave, umjetnosti ili kvaliteta. Ipak, ja dokazujem ajetima iz Kur'ana da smo u pravu.

SEVINC KURBANOVA: Ali u stvarnom životu, da li se Vaše prijateljice, dame u ovom programu, oblače u svakodnevnom životu kao što to rade u programu?

ADNAN OKTAR: Ne, ne tako. Dakle, kada izađu, nose drugu odjeću. Dugu i bezbjednu, a mnoge i pokrivaju svoju kosu. Nije isto izvan programa. Zato što Kur'an kaže "ako vas maltretiraju" Allah kaže: "potpuno pokrijte svoje tijelo". Pošto postoji rizik od uznemiravanja, one ne mogu ići tamo sa istom odjećom koju nose ovdje. Tako je bilo i u vrijeme našeg Poslanika (neka je mir na njega). Sve žene su se oblačile slobodno u vrijeme našeg Poslanika. Sve. Kad su izašle, pagani su ih počeli uznemiravati. Počeli su ih zlostavljati. Tada je objavljen relevantni ajet u suri Al-Ahzab. Protiv maltretiranja takvih ljudi, ajet naređuje pokrivanje dekoltea. Kao rezultat toga, žene su počele da pokrivaju svoje do tada izložene dijelove tijela kada su se nalazile oko pagana. Iz ovoga jasno vidimo da su žene bile slobodno obučene. To jasno vidimo. Nemoguće je ne razumjeti.

SEVINC KURBANOVA: Onda ono što se ovdje vidi je kao pozorišna predstava? Šminka, odjeća i tako dalje. Ako to nije stvarni život onda mora biti pozornica.

ADNAN OKTAR: Ne, ovo je stvarni život. Ovo je pravi put. Ali ovdje je jedino moguće jer je bezbjedno. U skladu je sa Kur'anom. Život ovdje je u skladu sa Kur'anom. Jer tu je bezbjedno. Niko ne uznemirava žene. Niko ih ne uznemirava. Izvan je sumnje da bi neko mogao učiniti nešto pogrešno ili izgovoriti nešto pogrešno. Značenje može biti izvedeno iz ajeta kao "ako ste na sigurnom, obucite se kako želite". "Ali ako niste sigurne, pokrivajte se", to znači. Kad izađu, jer više nije sigurno, tamo se oblače drugačije. Ali kada dođu ovdje, obuku šta žele jer postoji potpuna sigurnost. To je odgovor na vaša pitanja.

SEVINC KURBANOVA: A zašto dame ne predstavljaju nikakve ideje o bilo čemu u programu? Na primjer, ne drže govor. Na primjer, uvijek samo Vas pohvaljuju. Vi komplimentirate njih. Da li je to programski format? S obzirom da ste rekli da su dame veoma informisane, visoko obrazovane. Zašto onda ne pokušaju to pokazati u programu?

ADNAN OKTAR: Ponekad to rade. One održavaju naučne razgovore. Veoma detaljno i naučno potkrijepljeno. One govore o strukturi ćelije, sa latinskom i francuskom terminologijom. Objašnjavaju to na način na koji čak ni profesori ne mogu objasniti. Svaka od njih je upoznata sa temom baš kao profesor ili vanredni profesor. Ali gledanost se smanjuje se sa hiljadu na pet kada one započnu svoje objašnjavanje. Ako je moj rejting hiljadu, njihov je pet. Ljudi ne vole programe s naučnim raspravama. Ono što oni traže je iskren, ugodan, umjetnički, ljubazan i lijep sadržaj. Ljudska duša je zasnovana na ovim stvarima. Dakle, na primjer, u ovom trenutku imamo vrlo visoku gledanost. Razlog je što smo iskreni.

SEVINC KURBANOVA: G. Adnane, koji je cilj općenito? O Turskoj, o čovječanstvu, o sebi, koji je Vaš cilj?

ADNAN OKTAR: InšaAllah, da dočekam dan kada će cijeli svijet postati kao braća. Vidjeću dan kada se svi vole. Vidjeću kako dan svugdje postaje kao raj. Vidjeću dan kada se turski svijet ujedinjuje. Da odem u Baku bez ikakvih granica i večeram legendarnu hranu Bakua. Da se vratim navečer, bez ikakvih granica. Neće mi tražiti pasoš na kapijama. Da pitaju, ja bih se samo okrenuo. Zato ne putujem u inostranstvo. Ja ne putujem tamo gdje me pitaju za pasoš. Čak i kada idem u tržni centar, znate da imaju one sigurnosne provjere trgovačkih centara, ne prolazim kroz te kapije. Nikad ne idem u tu vrstu trgovina. Idem tamo gdje je otvoreno i udobno. Ne prihvatam to. Mojim prijateljima je to u redu, ali to je druga stvar. Ali ja se lično ne slažem. I ja ne putujem u inostranstvo gdje neko pita "Izvinite, stanite, kuda idete?" Želimo svijet u kojem dominira bratstvo i ljubav - i onaj koji će pod hitno biti lišen ratova i gdje su žene slobodne. Ako žele, neka nosi mini suknje. Ako hoće, neka nose dekoltiranu odjeću. Ako žele, one se šminkaju. Gdje će biti moguće da sve žene putuju ujutro u 1 sat, ponosno na bilo koje mjesto za koje odluče da je sigurno. Ono što je sada je grozota. Skoro nigdje u svijetu žene ne mogu izaći sigurno nakon zalaska sunca. To nije prihvatljivo. Žene moraju izaći kada god hoće, u bilo koje vrijeme, dan ili noć. Udariti ženu ili ubiti ženu ne smije biti ni zamislivo. Čak ni razmišljati o tome. Tući žene! U islamu nema batinjanja žena. Najviše što možete učiniti je da izvedete ženu van vaše kuće. Pošaljete je kući njenih roditelja. Kažu da je daraba istući. Daraba je istuci je, pa izvolite. I to su promijenili. Kažu da se oslobađaju stresa kada tuku žene. Kako je moguće tući ženu? Žena umre, ne daj Bože. Ona je delikatno stvorenje. Kako je moguće premlatiti ženu? Kakva strašna stvar i za reći, tući žene. Žena je naivna, zar je ona za udaranja? Čak ni muškarci ne mogu podnijeti štap. Kako žene mogu?

SEVINC KURBANOVA: Toliko volite i poštujte žene, ali koliko znam niste u braku. Da li je to princip?

ADNAN OKTAR: Da. Mi smo u vremenu pred kraj svijeta. Beduizzaman Said Nursi, učitelj, nije se ženio i razmišljao sam o tome. Ispitivao sam zašto se nije oženio. Kada sam sagledao, ima smisla. Osoba koja troši svu svoju snagu na širenje islama, osoba koja svu svoju energiju ulaže u bratstvo čovječanstva, koja se bori protiv rata, nema vremena da ispoštuje svoju porodicu.

SEVINC KURBANOVA: Imamo pisca. Da ga pomenemo konačno. Imao je vrlo lijepu, vrlo interesantnu ideju o Vama. Kada su vaši programi postali rasprostranjeni preko Facebooka i slično, rekao je nešto lijepo u diskusijama na društvenim medijima o vama. Rekao je da je Adnan Oktar jedan od onih koji su za sebe napravili raj na Zemlji. Rekao je to u vezi sa lijepim damama. Da li Vam to s vremena na vrijeme govore? Opisani ste kao osoba koja je stvorila raj na Zemlji.

ADNAN OKTAR: Mnoge stvari u tom stilu se govore. "Ti živiš, mi pužemo" ili slične stvari.

SEVINC KURBANOVA: Onda ste vjerovatno privukli kod drugih muškaraca, pa... ADNAN OKTAR: Zavist, da, i to vrlo intenzivnu.   

SEVINC KURBANOVA: Mnogi žele da budu na Vašem mjestu.

ADNAN OKTAR: Ovo je zapravo ideal svakog čovjeka. Ali nikad tp ne mogu dobiti. Ne postoji čovjek koji to može dobiti. To im je vrlo bolna stvar.

SEVINC KURBANOVA: Dakle, ono što govorite jeste da novac nije dovoljan.

ADNAN OKTAR: Postoji mnogo milijardera, postoje trilioneri, ali ovo nikada ne mogu postići.

SEVINC KURBANOVA: Kako ste uspjeli zadržati toliko lijepih žena oko Vas?

ADNAN OKTAR: Zbog Allahove ljubavi. Allah ih stvara. Allah ih pokazuje. Bog stvara vas u ovom trenutku, prikazujući vas ovdje.

MUHAMMED KURBANOV: Spomenuli ste jedinstvo, mir, zabranu nasilja nad žene i druge stvari. Svi ih žele. Kakva je Vaša formula? Bilo je ljudi koji su željeli da to realizuju godinama, bilo je zemalja, bilo je političara. Koja je vaša formula koja će vas učiniti onim koji je uspio?

ADNAN OKTAR: Rješenje je ujedinjenje islamskog svijeta. Ne postoji drugo rešenje. 

MUHAMMED KURBANOV: Da li mislite da je to moguće?

ADNAN OKTAR: Naravno. Allah nam govori u ajetu 55 iz sure an-Nur da će religija prevladati u svijetu, a nakon naših strahova On će nas dovesti do sigurnosti. Ali On kaže da sve što treba da uradimo je da budemo iskreni i onda ćemo prvo biti iskreni, a onda će On uspostaviti religiju.

SEVINC KURBANOVA: Imate li vezu sa Izraelom? Ponekad se vaše ime pominje u vezi sa masonima, a ponekad i sa Izraelom.

ADNAN OKTAR: Tako je, ja sam majstor mason. U sedam različitih zemalja na 33. ranka ima sedam zasebnih masonskih certifikata. Ponosim se što sam mason. I ja volim Jevreje. Ja sam i potomak Izraela. Dolazim iz linije kralja Davida (savs). Moje porodično stablo potječe od tuda. Od imama Alija (ra) pa nadalje moja porodična linija ide tako. Dolazim iz linije našeg poslanika (savs). Moja porodična linija je već svuda po internetu. Oni koji žele vidjeti mogu potražiti. Veoma je tužno i naporno što su milioni ljudi neprijatelji samo tri miliona ljudi koji vjeruju u Allaha. To je vrlo bolan fenomen da stotine miliona ljudi ne želi da živi zajedno sa tri miliona ljudi i maltretira ih. Ja sam protiv toga. Želim da njihovi životi budu pod garancijama i želim da žive u miru. Ako među njima postoje zločinci, oni moraju biti kažnjeni. Ali vjerujem da je nemoralno uznemiravati potlačene. Izvolite, postavite svoje posljednje pitanje.

SEVINC KURBANOVA: U stvari, moja pitanja su gotova. To je bilo to. Zajedno sa mojim kolegom, mislim da smo dobili odgovore na sva pitanja u našim glavama i u bilješkama. Na kraju, ako želite da nam date poruku, nešto što Vas nismo mogli pitati, možete izraziti ono što je u Vašem srcu.

ADNAN OKTAR: Volimo vas puno. Zaista mnogo volimo Azerbejdžan. Azerbejdžan je duša Turske. Kao što je očigledno u samom imenu, Azerbejdžan je duša. Svi mnogo vole Azerbejdžan. Za Turke ne postoji razlika između azerbejdžanskih i turskih zastava. Ista svetost, iste vrijednosti. Puno vam hvala što ste došli. Bila mi je čast da vas primim. Očekujem da se vratite. Prenesite svima u Azerbejdžanu ljubav i pozdrave. 

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/261037/intervju-adnana-oktara-sa-novinarkomhttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/261037/intervju-adnana-oktara-sa-novinarkomhttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/Adnan_Oktar_A9tv_azeri1-068x712.jpgWed, 25 Oct 2017 14:03:17 +0300
900.000 Rohinja izbjeglica – trenutak kad je humanitarni duh iznevjerio

Suočeni sa historijskim katastrofama koje je čovječanstvo doživjelo, veći dio svijeta je razvio nekakav refleks "zatvaranja očiju" i "igre nojeva". Mnogi lideri, administratori i predstavnici diljem svijeta više vole ostati ravnodušni i ne reagirati na ove katastrofe. Na pitanje o tome šta bi EU trebala poduzeti u vezi s situacijom u Mianmaru, Visoki predstavnik Federica Mogherini daje ozbiljan odgovor: "Ja se trudim ne odgovariti na pitanja koja nisu vezana uz agendu koju smo imali".

 

Ovaj odgovor je također pokazao važnu istinu: danas je svjetski plan oblikovan samo interesima i problemima moćnika. Oni koji su ugnjetavani često ostaju sami sa svojim vlastitim problemima ako nisu bogati, nemaju naftu ili prirodne resurse, ili ako nemaju nikakvu ulogu u službi interesima moćnika.

Zanemarivanje ili podcjenjivanje nečovječnih postupaka kojima muslimani izloženi, postala je ružna tradicija, posebno u nekim krugovima. Problemi koji se lako mogu riješiti jednostavnim intervencijama, s malo troškova i napora, i dalje rastu eksponencijalno iza kolektivnog zida nonšalantnosti. Katastrofalni događaji koji se odvijaju u Rakhineu, Siriji, Africi ili jugoistočnoj Aziji nastavljaju svakodnevno pronalaziti mjesto u vijestima o svjetskim dešavanjima, na sramotu čovječanstva.

Većina međunarodnih institucija koje bi mogle riješiti probleme čovječanstva daleko su od ispunjavanja njihovih funkcija. Na primjer, UN se zadovoljava osudom incidenata u Rakhineu rezolucijom Vijeća sigurnosti. Oni ne iznalaze nikakvo konkretno ili konstruktivno rješenje masakrima i progonima kojima su podvrgnuti Rohinja muslimani, a koje sam UN definira kao "najprogonjeniju manjinu".

Kao što je poznato, muslimani Rohinja koji žive u državi Rakhine u sastavu Mijanmara, podvrgnuti su teškom ugnjetavanju i progonu već gotovo 40 godina. Kontinuirano su protjerivani iz svojih domova od strane mianmarske vlade i vojske. Tiranija, progonstvo, masakri i politika egzila koju sistematski podupire mianmarska vlada od 2012. godine, dosegla neizrecivi oblik očiglednog etničkog čišćenja u posljednje dvije godine.

Uprkos ovoj tragediji, nije bilo konkretnog rješenja ili oblika intervencije od strane međunarodne zajednice, izuzev osuda i poziva na mir. Očajna situacija oko 900.000 Rohinja izbjeglica, koje se bore za preživljavanje u nečovječnim uvjetima u Bangladešu, i dalje se zanemaruje.

U današnjem svijetu, novac koji se troši u kategorijama poput luksuzne potrošnje, zabave, sporta itd. doseže stotine milijardi dolara svake godine. Na primjer, potrošači SAD-a sami su potrošili 30,4 milijarde dolara na videoigre 2016. godine. Fudbalski klubovi u Premier Leagi Velike Britanije  potrošili su 1,47 milijardi funti na transfer igrača tokom ljeta 2017. godine. Ako uključite ovakve cifre i iz ostatka svijeta i u obzir uzmete duži vremenski period, teško je čak i zamisliti astronomske brojeve koji će se pojaviti.

Doista, ovdje se ne misli da je potrošnja u svrhu sporta ili zabave pogrešna. Međutim, važnost i osjetljivost koja se trebaju posvetiti ljudskom životu i pravu na dostojanstven život moraju barem biti u tom redu veličina.

Da damo još nekoliko upečatljivijih naznaka... Svake godine, jedna trećina ukupne količine hrane proizvedene za ljudsku potrošnju širom svijeta - 1,3 milijarde tona godišnje - se gubi. Trošak izgubljene hrane iznosi oko 680 milijardi dolara godišnje u industrijskim društvima i 310 milijardi dolara u društvima u razvoju. Novac koji je svijet potrošio na oružje samo 2016. godine bio je 1,57 TRILIONA dolara.

Međutim, čak i s vrlo malim dijelom tog novca bilo bi lako osigurati opstanak stotina hiljada Rohinnja muslimana, što bi im omogućilo da žive svoje živote u humanim uvjetima. Isto tako, gladovanje miliona djece u Africi moglo bi se lako spriječiti. Nadalje, Afrika bi mogla biti vrlo samoodrživ kontinent u vrlo kratkom vremenu.

Islamski svijet također pokazuje istu ravnodušnost i nemar prema humanitarnim pitanjima danas. Muslimani koji su mučeni i prisiljeni napustiti svoje domove već desetljećima u Rakhineu, nisu dovoljno zaštićeni od strane islamskih zemalja. Međutim, nezamislivo je da musliman ostane samo posmatrač ili da se brine tek za vlastite interese dok njegova braća pate, bivaju prognani i bore se za opstanak u gladi i siromaštvu. Zato je od ključne važnosti uključivanje ovih pitanje na dnevni red od strane Turske, u kontaktu s drugim svjetskim liderskim državama, i traženje rješenja za progone u Rakhinu na sastanku UN-a, te pokretanje humanitarne kampanje.

Za sada se situacija djeluje pomalo pesimistična. Ali se podiže nova generacija koja je osjetljiva i zabrinuta za probleme svijeta, a što je najvažnije, odlučna se boriti za njihovo ispravljanje i to je vrlo obećavajuće. Ova generacija, koja uspješno koristi tehnologiju i društvene medije da bi čula njihove glasove, postaje velika sila koja se poboljšava i postaje organiziranija iz dana u dan. Usmjeravanje ove velike sile u pravom smjeru vrlo je važno. Vlade ne bi mogle odražavati ravnodušnost sve dok mase podižu svoje glasove.

Rakhinska kriza tek je jedna od trenutnih ljudskih tragedija u svijetu. Ljudi u Siriji, Iraku, Afganistanu, Jemenu, Libiji, Istočnom Turkestanu, Palestini, Somaliji, Aziji i Africi svakodnevno pokušavaju preživjeti slične tragedije, živeći u boli i patnji. Mora, rijeke, planine, šume i pustinje nastavljaju biti posljednje počivalište izbjeglica. Izgleda da je nemoguće govoriti o pravdi i humanosti na svijetu ukoliko ljudi ne počnu djelovati u skladu s njihovom savjesti, a ne osobnim interesima. Patnje u islamskom svijetu neće se okončati ako muslimani ne uklone sektaške podjele i sukobe, te ne formiraju jedinstvenu silu.

Stoga je neophodno da ljudi koji imaju moral, savjest i plemenit duh, ljudi koji sreću crpe iz radosti, udobnosti i smiraja drugih, a ne samo vlastitih, počinju dobivati glas. Spašavanje potlačenih može biti samo "na dnevnom redu" svijeta, ako takvi ljudi - prekrasni, inteligentni, prepuni ljubavi i suosjećanja, postanu vođe zemalja i upravitelji međunarodnih institucija. Tek tada se mogu riješiti problemi poput onoga što svijet sada gleda, a mir i prosperitet biti omogućeni potlačenima.

https://www.cazin.net/vijesti/harun-yahya-900000-rohinja-izbjeglica-trenutak-kad-je-humanitarni-duh-iznevjerio

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/260285/900000-rohinja-izbjeglica-–-trenutakhttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/260285/900000-rohinja-izbjeglica-–-trenutakhttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/cazin_adnan_oktar_900000_Rohingya_refugees_the_moment_when_humanitarian_spirit_failed_2.jpgSun, 22 Oct 2017 00:55:07 +0300
Američki primjer – ujedinjenje u teškim okolnostima

Razvoj nauke i tehnologije pruža nove prilike za čovječanstvo svaki dan. Ogromne planine se mogu rascijepiti kako bi vozovi prolazili i tuneli ispod mora mogu biti napravljeni kako bi se povezala dva kontinenta. Većinu ovoga je bilo teško i zamisliti prije samo stotinjak godina.

 

Ali, također je činjenica i to da je čovječanstvo još uvijek bespomoćno pred prirodnim katastrofama, uprkos svim mogućnostima koje pruža tehnološki napredak.

Uragan Harvey, koji je pogodio SAD krajem augusta, uzrokovao je ogromna razaranja. Količina kiše koja je pala, premašujući sva ikada zabilježena mjerenja, učinila je potpuno beskorisnim neke uobičajene aktivnosti poput transporta, pristupa zdravstvenim ustanovama, supermarketima i odlaganja otpada. Neki su se ljudi pokušali spasiti napuštajući te oblasti. Odmah po tom, uragan Irma je pogodio saveznu državu Floridu u SAD-u i evidentiran je kao “najsnažniji uragan s Atlanskog okeana” u historiji.

Zaista, ovakve katastrofe su destruktivne, a uprkos poteškoćama, u regijama koje su pogođene prevladalo je samopožrtvovanje kod ljudi koji su suočeni sa raznim patnjama. Na primjer, uragan Harvey je pokazao da vrijednosti koje ne susrećemo često u politici, medijima ili društvenom životu mogu biti aktivirane kod američkog naroda tokom velikih poteškoća. Tokom ovih velikih razaranja američki narod je podsjetio cijeli svijet na "ljepotu ujedinjavanja i suradnje".

Nakon uragana, mnogi su Amerikanci pokazali primjerno ponašanje u okviru svojih mogućnosti. Iskazujući solidarnost sa žrtvama, neki od njih su riskirali svoje vlastite živote koristeći čamce da spase ljude koji su zahvaćeni poplavom. Neki Amerikanci su učestvovali u ljudskim lancima formiranim za transport i operacije spašavanja. Ljudi koji su ostali zarobljeni u autima u sred bujice su ovim lancima sprovedeni do sigurnih mjesta.

Djeca su se mogla popeti na kamione za evakuaciju uz pomoć tih istih ljudskih lanaca. Slika člana SWAT tima u Huston-u, dok nosi majku i njenu bebu u rukama kroz vodu je još urezana u sjećanja ljudi.

Ne treba pamtiti samo one koji su direktno učestvovali u operacijama spašavanja, nego i one koji su se javljali na pozive u 911 centru, restorane koji su dostavljali hranu žrtvama, one koji su pretvorili svoje poslovne prostore u skloništa za žrtve i one koji su pomagali u kampovima za smještaj. I oni su jednako heroji kao i spasioci.

Ovo što smo opisali gore nije scenario holivudskog filma. Ovo su sve stvarni događaji koje je bilo moguće vidjeti u medijima ili na internetu pogledati slike i video klipove. Možda ovi heroji nisu slavni poput Marvel-ovih ili Disney-evih, možda se njihova imena neće ni pamtiti, ali ovi ljudi su učinili nešto što nikada neće biti zaboravljeno. Oni su podsjetili svijet koliko su ljudske vrijednosti kao spremnost na pomoć, hrabrost i samopožrtvovanje, koje su oni pokazali, potrebne za opstanak.

Tokom ove suradnje nije bilo distinkcije između crnih, bijelih, republikanaca ili demokrata. U mnogim mjestima su katolici pružili pomoć protestantima, protestanti jevrejima, jevreji muslimanima. Posebno se istakla pomoć od strane muslimanskih zajednica tokom ove katastrofe. Dok su mnoge muslimanske zajednice pomogle kršćanima i jevrejima pogođenim uraganom svojim čamcima, hranom i drugim potrepštinama, džamija u Huston-u je otvorila svoja vrata za svoje sugrađane Teksašane. Džamije su odlučile, također, da će organizovati svoje molitve na parkinzima, kako bi napravili više mjesta za žrtve uragana. Niko nikog nije pitao za vjerovanje ili njegov politički stav prije nego mu je pružio pomoć.

Međutim, tek prije nekoliko mjeseci, grupe koje su bile nasilne na ulicama pod izgovorom raznih političkih ubjeđenja, odaslale su vrlo drugačiju sliku u svijet. Prema ovoj slici, diskriminacija i polarizacija Amerike je povećana do te mjere da su međunarodni mediji počeli preferirati da o tome izvještavaju pod naslovima poput “Amerika je uvučena u unutrašnje sukobe”. Ipak, nakon slika jedinstva i solidarnosti koje su se pojavile nakon uragana Harvey, slika “Amerikanaca koji se sukobljavaju jedni s drugima na ulicama” je u mnogome izbrisana.

Uprkos svoj njihovoj destruktivnosti, prirodne nepogode podsjećaju ljude da zadrže ove ljudske vrijednosti, bez obzira na rasu, jezik ili religiju, i da je moguće da se ujedine u svim okolnostima. Nadamo se da ni Amerika niti bilo koji drugi dio svijeta neće iskusiti bilo kakve destruktivne katastrofe, ali nikada ne bi smjeli zaboraviti lekcije koje je čovječanstvo naučio iz ovih tragedija. Ljudi su potpuno sposobni za saradnju i jedinstvo pod teškim okolnostima, pa je neupitno da imaju moć i vještine potrebne da ojačaju ovaj duh jedinstva i koriste ga konstantno u svakodnevnom životu. Američki narod posebno, s obzirom da su svima davali primjer svojim duhom solidarnosti još od davnih vremena, ne bi trebao pridavati važnost mašinerijama provokatora koji teže da stvore neslogu, i trebalo bi da ne zaborave da jedinstvo uvijek daje snagu. Nadamo se da će ovaj duh jedinstva biti proširen na cijeli svijet u skoroj budućnosti.

https://www.cazin.net/vijesti/harun-yahya-americki-primjer-ujedinjenje-u-teskim-okolnostima

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/259698/americki-primjer-–-ujedinjenje-uhttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/259698/americki-primjer-–-ujedinjenje-uhttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/cazin_net_adnan_oktar_uniting_under_difficult_conditions2.jpgTue, 17 Oct 2017 07:13:18 +0300
Živjeti za ‘like’ – nova pandemija socijalnih mreža

Socijalne mreže danas su dosegle 2 milijarde korisnika putem Facebooka i 1.4 milijardi Youtube-a. Korisnika Instagrama je oko 700 miliona. Na to možemo dodati 350 miliona na Snapchatu i 330 miliona na Twitteru. Ne bi bilo pogrešno reći da trećina svjetske populacije komunicira putem društvenih mreža.

(1) Ova zajednica dnevno dijeli količinu informacija koju je teško pojmiti. Korisnici Facebooka uploaduju 8 milijardi stavki u 24 sata. 400,000 sati video materijala se uploaduje na Youtube svakog dana. U međuvremenu, 500 miliona tvitova i 350 miliona slika procirkuliše Twitterom i Instagramom. S vremenom, ova masivna komunikacijska mreža je razvila svoja pravila. Dobiti “like” na Facebooku i Instagramu, dobiti retweet na Twitteru ili pregled videa na Youtube-u je postala nova mjerna jedinica za uspjeh među ljudima. Od prvog dana Facebook-a ljudi su kliknuli “like” 1.2 triliona puta. 4.5 milijardi „like-ova“ se dodijeli dnevno na Instagramu. Ove statistike pokazuju da je nova opasnost od ovisnosti čovječanstva na vratima.

(2) Biti afirmiran putem “like-ova”, biti prihvaćen i biti ispred drugih korisnika socijalnih mreža je postala nova opsesija čovječanstva. Kada se sjetimo da je preko 60% korisnika socijalnih mreža dobi ispod 30 godina, ubrzo postajemo svjesni kakav je to problem za naš svijet.

(3) Mnogim korisnicima društvenih medija je važnija njihova virtualna ličnost od one stvarne. Dijele svoje živote sa desetinama hiljada ljudi koje nikada nisu upoznali. Preuzimaju razne rizike da bi postali prihvaćeni i priznati u digitalnom društvu posredstvom “like-ova”. Slikaju “selfie” na najopasnijim lokacijama po svijetu – dok se penju na planinu, na neboderima, pod zemljom ili pod morem. Čak ne prezaju ni od ugrožavanja vlastitog života. Ovaj ekstremni način življenja ima jednu svrhu: dobiti što više “like-ova” na društvenim mrežama. Ne oklijevaju ni izokrenuti činjenice kako bi pobijedili u utrci “like-ova” i predstavili svoje živote što boljima. Prema podacima istraživanja Kaspersky Lab-a, jedna od 10 osoba iskrivljuje istinu zarad odobravanja na društvenim mrežama i pokušava se predstaviti drugačije od stvarnosti.

(4) Drugim riječima, “like” je od sredstva postao cilj. Za mnoge je internet mnogo više od pukog virtualnog svijeta već odavno. Postao je potpuna društvena realnost. Dobiti “like” je sada važnije nego biti popularan u stvarnom svijetu.

(5) Potreba za virtualnim “like-ovima” je prisilila korisnike Facebooka da 4.5 milijardi puta dnevno kliknu tu opciju, 3.2 milliona puta svake minute. Danas je jako teško zamisliti svijet bez “like” opcije. Sa primatom digitalnog nad stvarnim životima, psihološki poremećaji postaju digitalizirani, također. FOMO sindrom, akronim za strah od propuštanja (engl. Fear of Missing Out), bio je temom izučavanja mnogih važnih akademskih studija.

(6) (7) Globalni magazini, kakav je TIME, objavljivali su članke koji opisuju metode borbe protiv ovog psihološkog poremećaja koji se pojavio na društvenim mrežama.

(8) Oxford English Dictionary je dodao FOMO u svoj rječnik kao “anksioznost od osjećaja da ćemo propustiti uzbudljiv ili interesantan događaj koji se trenutno dešava negdje drugo, često potaknut sadržajem dostupnim na društvenim mrežama.” FOMO predstavlja ozbiljnu prijetnju Z generaciji, koja je posebno izložena intenzivnom korištenju društvenih mreža. Mlada generacija, još uvijek mlađa od 18 godina se osjeća jako loše ako se njihovi „tweetovi“ ne „retweet-aju“ i ako njihovi postovi ne dobiju “like-ove”, pa padaju u depresiju zbog popularnijih korisnika nego što su oni. Univerzitet u Kopenhagenu zove ovaj poremećaj "Zavist Facebook-a."

(9) Ovaj mračni aspekt socijalnih mreža odvlači lilnost u sve dublji ambis. Prema izvještajima Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organization - WHO), jedna osoba je izvršila samoubistvo svake protekle sekunde u prošloj godini. To je gotovo 800,000 ljudi širom svijeta koji su okončali svoje živote vlastitim rukama.

(10) Ogroman udio u ovom broju čine mladi ljudi, dobi između 19 i 24 godine. Samoubistvo je drugi najčešći uzrok smrti među ovom dobnom skupinom. Drugim riječima, ogroman dio svjetske mladosti živi na ivici psihološkog stanja u kojem samoubistvo vide kao rješenje svojih problema. Socijalne mreže ih potiču na ovo. Emitovanje uživo samoubistva na društvenim mrežama je svakodnevnica.

Godine 2008. Japanski odbor za informisanje je objavio da je gas hidrogen sulfid najprikladniji za samoubistvo. Slijedom te informacije, 220 ljudi je počinilo samoubistvo tim gasom. U drugom slučaju, koji se dogodio na Novom Zelandu, 8 ljudi je počinilo samoubistvo, a bili su potaknuti web stranicom koja je objavljena kao uzorak oproštajne poruke za samoubistvo. 

Online igrica naziva „Blue Whale“ uzrokovala je 130 samoubistava tinejdžera samo u Rusiji. Ovo ludilo poznato kao “izazov samoubistva” pojavilo se u vidu grupe na Facebooku. Grupa poremećenih ljudi je kreirala psihološki process koji stavlja pritisak na tinejdžere da počnu sa manjim aktima samonasilja, a da okončaju samoubistvom. Pod uticajem igre “Blue Whale”, mnogi tinejdžeri u Indiji, Engleskoj i Evropi, dobi od 15 do 18 godina, su sebi oduzeli život. Istraživanja koja se upravo sprovode, daju indikacije da socijalne mreže utječu na stopu samoubistava.

Ubrzanje komunikacije među ljudima pomoću socijalnih mreža je zapravo dobrodošlo unaprijeđenje. Tehnološki razvoj u samo jednoj godini je prevazišao onaj koji su naši preci ostvarili u njihovom cijelom životu. Ljudi se sreću i upoznaju. Uobičajena ljudska kultura se širi sada kada ljudi mogu jedni druge informisati i uputiti u ono što je pravedno i dobro. Naš svijet postaje bolje mjesto, generalno gledano. Nesumnjivo su socijalne mreže ključno sredstvo za povezivanje i sprijateljavanje trenutno. No, u našim rukama je odgovornost da spriječimo korištenje tog sredstva u negativne svrhe, kao što je savjetovanje mladih da počine samoubistvo ili izazivanje očaja i depresije.

Najznačajniji zadatak za nas u predstojećem periodu jeste da spriječimo da ova sjajna prilika izgubi svoj originalni cilj – da doprinese razvoju naše civilizacije. Ono što svijet treba je digitalni život uređen socijalnim standardima i pravilima koja obezbjeđuju putanju dobronamjernosti i mira, te pozivaju ljude na ujedinjavanje.

https://www.cazin.net/vijesti/harun-yahya-zivjeti-za-nova-pandemija-socijalnih-mreza

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/259270/zivjeti-za-‘like-–-novahttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/259270/zivjeti-za-‘like-–-novahttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/cazin_net_adnan_oktar_living_for_likes_a_new_pressure_on_the_society2.jpgWed, 11 Oct 2017 05:29:16 +0300
Idealan karakter žena muslimanki

U Kur'anu nas Allah obavještava o koristima vjere za ženu:

Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja-vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala. Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u Džehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi Džennet i oprost, i objašnjava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili. (Sura al-Baqara: 221)

Allah objavljuje da su vjera, bogobojaznost, poštovanje Allaha i islamski moral najjači temelji snage karaktera i vrlina svakog vjernika i vjernice. Vjera daje smisao svim vrlinama. Pri tome, Kur'anski moral koristi, kako ženama, tako i svima drugima, da dosegnu snažnu, čvrstu i pohvalnu narav. Kao što Allah kaže u ajetu: "Ne zaista! Mi smo im dali ono po čemu će biti zapamćeni [tj. čast, vrijednost i dostojanstvo]" (Sura al-Mu'minun: 71), ovakva moralnost ljudima daje dostojanstvo i čast. Stoga, žene koje žive u skladu s takvom moralnošću će biti poštivane i uživati u svojoj zasluženoj časti i dostojanstvu.

Kao što smo ranije pomenuli, Allah ne određuje različitu narav muškarcima i ženama, pa stoga poziva sve ljude da se ponašaju u skladu sa muslimanskim karakterom. Dakle, muslimani se boje i poštuju Allaha, traže njegovo zadovoljstvo i teže da zasluže Ahiret, potpuno svjesni da je ovosvjetski život privremen i da će on ili ona sigurno umrijeti jednog dana.

Žena muslimanka je pokorna Bogu:

Žena muslimanka vjeruje iskreno u Allaha, pokorava Mu se u potpunosti, svjesna je da ne postoji drugo božanstvo, da je On Gospodar svih bića i stvari i da je Svemoguć. Stoga se ona boji i poštuje jedino Boga i jedino teži Njegovu zadovoljstvu. Ona obožava jedino Njega, prihvata samo Njega kao svog najbližeg prijatelja i traži Njegovu pomoć. Ona također za da joj jedino On može uputiti i dobro i loše, pa stoga živi potpuno svjesna da je o Njemu zavisna. Ona zna da je On održava u životu, snabdijeva ju i brine se o njoj, te ju čuva i štiti. Zbog toga ona ne očekuje ništa od drugih ljudi.

Cijeli svoj život vjeruje u Allaha bez imalo sumnje u srcu, nikad ne gubeći vjeru, bez obzira na okolnosti. Ona zna kako biti zahvalna i zadovoljna svojom bliskošću Bogu i kad joj u životu ide dobro i kad prolazi kroz poteškoće. Ona je konstantno pokorna, sigurna u ljubav našeg Gospodara prema sebi, Njegovu samilost, oprost i svemoć.

Kada se susretne sa problemom, ona zna da je Allah obezbijedilo rješenje u Kur'anu za to, i da je ono što je njoj najvažnije jeste konstantna iskrena ljubav, pokornost i povjerenje u Allaha. Ona je sigurna u Allahovo obećanje da je On sve stvorio u skladu s Njegovom pravednošću, mudrošću i dobrotom.

Čak i kad njeni preblemi djeluju kao da će trajati zauvijek, ona se ne predaje beznađu, niti brizi o tome kada će Njegova pomoć stići. Zadovoljna onim što joj je On obezbijedio, ona je strpljiva i pokorna, znajući da će iz toga proizaći nešto dobro. Ona pamti šta je zapisano u Kur'anu o onima koji napuštaju svoju vjeru u takvim trenucima. Pri tome, ona kaže: "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati." (Sura ash-Shu'ara': 62), baš kao što su to i poslanici činili prilikom poteškoća. Njena duboka vjera joj omogućava da kroz život uvidi Allahovu samilost, blizinu, ljubav, pomoć i prijateljstvo u svim prilikama.

Ovakav savršen karakter dolazi do izražaja još više kad ju se uporedi sa ženama nevjernicama. Neke žene nevjernice ne pokazuju odgovarajući nivo pokornosti u svojim isksustvima jer ignorišu činjenicu da Allah stvara sve i unosi mnogo skrivene mudrosti i dobrote. Jedna od najpoznatijih karakteristika takvih žena je nestrpljivost, nedostatak odlučnosti, sklonost panici i ekscentričnim napadima bijesa prilikom različitih poteškoća.

Upravo iz tog razloga, kako bi sebe spasili nelagode, muškarci često drže žene podalje od potencijalno problematične situacije. Filmovi i romani su puni takvih primjera. Pošto nemaju povjerenja u Allaha i ne pokoravaju Mu se, one ne mogu biti strpljive i odlučne da izdrže poteškoće. Zapravo, njihova je snaga direktno proporcionalna dobiti koju očekuju od prevazilaska tih poteškoća.

Žene vjernice svoju snagu crpe iz vjere i svoje odlučnosti da zasluže Allahovo zadovoljstvo. Dakle, njihova izdržljivost može biti veoma jaka. Kur'an opisuje ovu činjenicu slijedećim ajetom: "...Allahov put je – jedini Pravi put, i nama je, kao muslimanima, naređeno da Gospodara svjetova slušamo."(Sura al-An'am: 71). Allah daje lijepu vijest onima koji Mu se pokoravaju:

Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu. Allahu se na koncu sve vraća. (Sura Luqman: 22)

A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati. (Sura al-Baqara: 112)

Žene muslimanke imaju visoke ideale:

Jedna od najpogrešnijih karakteristika nevjernika jesu restrikcije kojima su ograničili ideale ljudi, misli i životne stilove. U slučaju žena, društvo im nameće da moraju obavljati određene obaveze i odgovornosti koje se od njih očekuje da ispune na najbolji način. Obično ih se ne ohrabruje da steknu drugačije ideale ili da razvijaju svoju osobnost. Tek kad same one – žene, postanu svjesne ovakve stvarnosti, počinju uviđati potrebu da teže višim idealima, prošire svoje horizonte i razviju svoje osobenosti.

Pimarno, od žena se očekuje da obezbijede i služe potrebama svojih porodica i da odgajaju svoju djecu. U suprotnom, one se fokusiraju na sebe, sukladno odgoju koji su primile u djetinjstvu. Koncentrišu se na svoj fizički izgled, frizuru, šminku, odjeću i stil općenito, na održavanje čistoće doma i provođenje vremena sa svojim prijateljicama. Iako nema ništa loše u vezi tih aktivnosti, pogrešno je ograničiti život žena na te aktivnosti, a da čak ni ne znaju zbog čefa je to tako.

Allah je stvorio muškarce i žene sa svrhom i objavio njihove odgovornosti u Kur'anu. Najvažnije je istaći da je svaka žena odgovorna našem Gospodaru jer ju je On stvorio, dao joj život, štiti ju i čuva, i opskrbljuje ju. Muškarci i žene treba da vode moralan život koji je propisao Allah, da se mole i da služe samo Njemu i zasluže Njegovo zadovoljstvo. Treba da govore ljudima koji vode nesretne i neispunjujuće živote o Kur'anskim vrijednostima i islamu, te da se potrude da ih približe Allahu, njegovoj milosti i raju. Treba da teže da sklone ljude od negativnih stavova, od patnje pod utjecajem haosa i nereda, što im nudi šejtan, lišavajući ih tako ljubavi, poštovanja i prijateljstva.

Svi vjernici su obavezni da pomognu i upute one koji su slabi i nespokojni ka Allahovu putu:

„A zašto se vi ne biste borili na Allahovom putu za potlačene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada, čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam daj onoga ko će nam pomoći!" (Sura an-Nisa': 75)

Allah nadalje podsjeća muslimane da su obavezni pomoći siročad, one koji su zastranili i ostale u stanju potrebe:

I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu. (Sura an-Nisa': 36)

Žena muslimanka je svjesna ovih dužnosti pa se ne fokusira isključivo na sebe. Radije, ona se trudi da riješi probleme na svijetu pomažući onima koji pate, boreći se prtiv oboljenja, radom sa izmještenom djecom i siročadima ratova i konflikata, brine se za starije i druge žene i sve to smatra svojim problemima.

Poklanja punu pažnju svakoj stavci svoj svakodnevnog života jer zna da je istinski važno zadobiti Allahovo zadovoljstvo, živjeti u skladu sa Kur'anskim moralom i širiti ovaj moral kako bi se ostvarilo istinsko zadovoljstvo i sreća i drugih ljudi. Zbog toga se ona ponaša u skladu sa saznanjem da stvari na koje nailazi u svakodnevnici nisu važne kada se stave u cjelokupan kontekst onoga za što je stvorena da čini.

Žene muslimanke su dostojanstvene:

... i duše i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjeće samo onaj ko je očisti, a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi! (Sura ash-Shams: 7-10)

Gore navedeni ajeti upozoravaju ljude na sebičnost ega, koji, kada nije pod kontrolom, dovodi do beskrajnog zla. Strahopoštovanje svake osobe prema Allahu kao i njegova ili njena vjera u Ahiret, daju toj osobi snagu i razlog da odole ovim iskušenjima.

Bez te savjesti ljudi će pratiti svoje porive i neće se brinuti o sastanku sa Allahom na Ahiretu, gdje će ih se smatrati odgovornim za njihova djela. Ukoliko njihov ego zahtijeva ljutnju, ljubomoru ili zlostavljanje nekog drugog, oni će se upustiti u to. Ukoliko ih njihov ego bude ohrabrivao da otpuste bijes ili ljubonorne frustracije uz pomoć insinuacija, ismijavanja, klevetanja, laži, zavjera ili dvoličnog ponašanja, oni će se tome pokoriti bez premišljanja. Takvi ljudi čine sve ove grijehe bez zadrške jer vjeruju da ih se neće pozvati na odgovornost za njihova djela.

Allah, međutim, objavljuje da su sve ove aktivnosti neupitno zlobe koje zaziva sebičnost ega. Kada se ljudi prepuste ovim impulsima, stvari se samo pogoršaju. Ljudi koji ne mogu kontrolisati svoje emocije čak ni kada znaju da su u krivu, pokazuju da su i slabi i da ignorišu savjest. Drugim riječima, savjesnost im se umanjuje. Ponižavajuće je da se ne možemo ponašati zrelo i odgovoriti racionalno kada nem ego nalaže drugačije. Kao što Allah i objavljuje, dostojanstven i ispravan odgovor na takve zle nagovore jeste ignorisati ih i ponašati se savjesno. Takav karakter treba izgraditi jer će nas onda i drugi ljudi poštovati i voljeti, a porast ćemo i u Allahovim očima, kao i kod drugih ljudi.

Žene muslimanke imaju dostojanstvo i karakter da zaobiđu takvo ponižavajuće ponašanje radi sitnica. Allah nam govori o zavjerničkoj prirodi žena nevjernica: "I kada on vidje da je košulja njegova straga razderana, reče: "To je jedno od vaših lukavstava, vaša su lukavstva zaista velika!" (Sura Yusuf: 28). Žene koje ne vjeruju često pokušavaju da probleme riješe zavjerama, intrigama ili lažima, umjesto da potraže racionalno rješenje. Udovoljavajući šejtanovim sugestijama, one se drže licemjerja, kukavičluka i nepoštenih metoda. Žene vjernice, s druge strane, riješavaju svoje probleme iskreno, otvoreno i direktno, jer njihova svijest o Allahu im ne dozvoljava da se tako neprikladno ponašaju.

Žene nevjernice također karakteriše i zavist. Allah pominje zavidne ljude i upozorava druge na njihovo zlo:"Reci: "Utječem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla onih što pušu u čvorove, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!"“ (Sura al-Falaq: 1-5). Neke žene nevjernice su sklone takvom ponašanju koje uzrokuje nepovjerenje, bijes, loše odnose i beskrajne svađe, a rezultat svega toga je neispunjen i nesretan život. Pri tome, one uzrokuju veliku patnju i štetu i onima koji ih okružuju. Žene vjernice, međutim, će zanemariti taj aspekt ljudskog ega, znajući da će ih odvesti do večikih gubitaka u onim i u narednom životu.

Izrugivanje je još jedan nedostatak žena koje ne vjeruju. U slijedećem ajetu Allah ih upozorava u vezi s tim ponašanjem: "O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su onī bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su onē bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima!" (Sura al-Hujurat: 11).

One žene koje su oblikovale karakter ne vjerujujći, ne oklijevaju da ismijavaju ljude zbog nedostataka ili da se izruguju drugima jer ne razmišljaju o Ahiretu. One ne smatraju takvo ponašanje pogrešnim, već vrstom humora. Često to izrugivanje nije čak ni verbalno, već je izraženo grimasama, prevrtanjem očima, imitiranjem ili došaptavanjem. Vjernice izbjegavaju takvo ponašanje jer znaju da Allah od njih zahtijeva da žive u skladu sa Kur'anskim moralom.

U drugom ahetu, Allah podsjeća ljude da ne ogovaraju i ne špekuliraju o drugima: "O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, nekā sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (Sura al-Hujurat: 12).

Vjernice vode dostojanstvene živote. Umjesto ruganja drugima, one pokušaju pomoći. One daju komplimente ljudima koji su uspješni, umsjesto da gaje zavist i da ogovaraju. A kad se nađu u društvu nevjernika koji ih mogu na neki način uvrijediti, ne spuštaju se na njihov nivo i ne gube svoje dostojanstvo.

https://www.cazin.net/vijesti/harun-yahya-idealan-karakter-zena-muslimanki

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/259003/idealan-karakter-zena-muslimankihttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/259003/idealan-karakter-zena-muslimankihttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/cazin_net_adnan_oktar_ideal_character_of_Muslim_women2.jpgThu, 05 Oct 2017 01:13:49 +0300
Strateška greška Zapada

Kada je koncept rata protiv terorizma prvi put predstavljen, zagovornici ovog pokreta su bili mišljenja da će se ovaj problem riješiti za vrlo kratko vrijeme uz napredno naoraužanje, te su vjerovali da će preko noći uspostaviti demokratiju na Bliskom istoku. Muslimanske države su bile njihova odabrana meta, a niko nije pitao muslimane za mišljenje. Obrušili su mora bombi na muslimanske države pod izgovorom da se bore protiv terorizma. Pokušali su uvesti demokratiju uz ponmoć državnih udara i nemira, ali ni jednom nisu zastali i zapitali se šta bi zapravo muslimani željeli. Stoga, iz istog razloga zbog kojeg su pogrešno bili ubijeđeni da je terorizam prijetnja kratkog roka, nisu uspjeli ni uvesti demokratiju na Bliski istok.

Neki zapadnjački krugovi tek treba da spoznaju ovu stratešku grešku, tj. da to sebi priznaju. Zato što ne uspijevaju da shvate da su radikalne organizacije zapravo reakcija – čija je pokretačka sila većinom osveta – neke od ovih zemalja pokušavaju razviti protiv-reakcije na njih. Zbog svoje mržnje ka radikalizmu, desničarski elementi i njihovi simpatizeri su objavili rat svim muslimanima. Pretpostavljaju da je rješenje da omoguće i upotrijebe još više naoružanja na Bliskom istoku. Pravo rješenje koje može okončati radikalizam se ignoriše, te se zbog toga svi muslimani smatraju neprijateljima.

Vijeće za vanjske poslove i ministri odbrane Evropske unije su nedavno ubijedili Brisel da razmatra problem “struktuiranja evropske odbrane”. U izjavi koju su dali nakon sastanka objavljeno je da su ministri vanjskih poslova i odbrane EU zacementirali svoju suradnju u odbrani, te da će uslijediti nastavak suradnje, indicirajući da je cilj zaštita građana EU. Izjava je također značila da će EU preuzeti veću odgovornost za svoju sigurnost i odbranu. Uprkos tome, projekat uspostavljanja jedinstvenog sistema odbrane EU, koji se skrivao iza snage organizacije sjevernoatlanskog vojnog saveza (NATO-a) od njegova osnivanja, smatrala se nerealnom po analizama iz perspektive odbrane. Bit će korisno spoznati istinsku stvrhu ove inicijative. EU je subject koji NATO štiti, iako je izvan dometa ikakvih eksternih napada. Ideja osnaživanja odbrane je svakako jedno od prava svake države. Ipak, pokušaji se ovdje odnose uglavnom na zaštitu od “unutrašnjih prijetnji”. Iako su pomenute unutrašnje prijetnje uzrokovane radikalizmom, njihov obim je proširen da uključi muslimane, a posebno izbjeglice koje su morale napustiti domovinu.

Naravno, ovaj pokušaj targetira i neke prekogranične ciljeve. Jedna od ključnih usvojenih rezolucija na sastanku jeste formiranje specijalnog tijela koje će imati dužnosti upravljanja misijom EU vojne obuke u Demokratskoj republici Kongo, Maliju i Somaliji. Politička, trgovinska i vojna dominacija EU je posebno poznata u Africi. Ono što EU želi ostvariti ovim jeste jačanje vojne dominacije u Africi. Treba se prisjetiti da su brojni radikalni i politički pokreti u Africi većinom ugušeni nasiljem uz uplitanje Evrope. Iako već žive vrlo teško, afrički narod se suočava sa dodatnim nedaćama radikalizma, u atmosferi prožetoj nasiljem. Nasilje iziskuje samo još nasilja.

Općenito govoreći, ne bi bilo pogrešno pripisati kao glavni cilj ove defanzivne alijanse – koja treba biti formirana u okviru organa EU, neovisno od NATOa – islam. Postepeno se priklanjajući radikalnoj desnici, administracija EU usvaja ton koji je sve više zabrinjavajući iz dana u dan, do mjere da se ne mogu čak ni pomiriti međusobno. Bijesna upozorenja pojedinih organa ka izbjeglicama muslimanima ukazuju na činjenicu da pojedini čelnici EU nisu razumijeli borbu protiv terorizma i da su strašno pogriješili zauzimajući stav protiv islama.

Projekat za zajedničko odbrambeno organizovanje znači više vojnika, oružja, bombi i bijesa. Evropa vjeruje da će ih ovo zaštititi od radikalizma. Pod velom ovakve zablude, Evropa očito još mora da shvati da se radikalizam hrani oružjem i bijesom. Nikako ne uspijeva uzeti u obzir činjenicu da ovo neće zastrašiti radikale, već, naprotiv, da će im dati argumente za osvetničke poteze, što će dovesti do atmosfere nezadovoljstva i nepovjerenja i među onim miroljubivim muslimanima. Evropski je kontinent dom mnogobrojnim muslimanima. Muslmani koji imaju osjećaj da su isključeni na ovom kontinentu će znatno naštetiti duhu jedinstva i solidarnosti, a Evropska Unija koja je značajno izgubila integritet će time značajno oslabiti. To nije utješan pejzaž, kako za Evropu, rako ni za ostatak svijeta.

Ukoliko bi neki zapadnjaci zaista željeli da se izbore protiv radikalizma i zaista tome težili iz humanitarnih razloga i zarad mira, onda bi trebali potražiti rješenje u alijansi s muslimanima. Da bi stigli do rješenja, trebalo bi da se konsultuju sa istinskim muslimanima i da teže tome da nauče nešto o pogrešnosti radikalizma iz izvora pravog islama. Krovni model koji pokušava nametnutu svoje vrijednosti i unijeti mržnju dok to čini, nikada neće biri uspješan. U konačnici neće postići ništa, a istovremeno će inspirisati još mržnje.

Neke grupe pokušavaju pomoći ovim pojedincima tako što će sakriti okolnosti nasilja pod krinkom borbe protiv radikalizma. Ipak, or su isti oni koji potiču muslimane da se bore jedni protiv drugih. Dakle, postoji strateški plan od početka. Međutim, ikako se neće ostvariti, potpuno je jasno da takav plan uzrokuje pustoš u muslimanskom svijetu. Stoga je zadatak koji još jednom moraju preuzeti istinski muslimani koji moraju poslužiti kao model za usvajanje puta ljubavi i jedinstva međusobno i pokazati kako su nepokolebljivi. To će biti dobra lekcija onima koji su zlonamjerni, posebno ka islamskom svijetu. Vrata radikalizma će se zatvoriti, i postavit će se primjer onima koji misle da se mržnjom može riješriti sve. To će također biti prvi korak ka mirnom okruženju koje će uključivati i zapad, također.

Članak Adnana Oktara u “Cazin Net” :

https://www.cazin.net/vijesti/harun-yahya-strateska-greska-zapada

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/258515/strateska-greska-zapadahttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/258515/strateska-greska-zapadahttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/cazin_net_adnan_oktar_the_wests_strategic_mistake2.jpgThu, 28 Sep 2017 02:55:52 +0300
Svrgavanje darvinizma kroz kršćansko-muslimansko zajedništvo

Nakon krvavog napada na kršćane u kojem su poginule desetine ljudi, još jednom smo se uvjerili da se muslimani i kršćani moraju ujediniti u borbi protiv nepravde, nereda i targetiranja nevinih ljudi širom svijeta. Zlo koje je odgovorno za ovo strašno djelo zahtijeva još krvoprolića i nastavlja da spletkari protiv vjernika, bez obzira što se radi o ženama, djeci ili starijim osobama. Takva brutalnost je jasna demonstracija materijalističke filozofije koja ne pridaje vrijednost ljudskom živitu i smatra da su postojanje sukoba i neprijatelja svrha samog postojanja. Skrivajući se iza brojnih izgovora, napadači aktivno planiraju kako da započnu još obimniji konflikt među vjernicima.

Suradnja u svrhu ljubavi

Ipak, napori koji se ulažu za ostvarenje suradnje zbog intelektualnog jedinstva, ljubavi i saosjećanja među dobrim ljudima će biti pravi put da se u potpunosti iskorijene mržnja i neukost. Islam obezbjeđuje zakonske okvire za ujedinjenje muslimana, kršćana i Jevreja u vjeri oko zajedničke im Božije riječi. Religija u svojoj srži sadrži ljubav i bratske odnose među svim ljudima, tako da je istinski može doseći jedino uklanjanjem materijalističkih neukih stavova i ideja, te intelektualnim putem.

Zato je 2. Međunarodna konferencija o porijeklu života i univerzuma, koja se nedavno održala u Istanbulu, ostvaria je mnogo više od onoga što se od nje očekivalo jer su se kršćanski i islamski učesnici ujedinili oko stave da ojačaju svoju suradnju u službi Boga, srdačno, dobronamjerno i prijateljski, koristeći se razumom i naukom.

Suradnja radi kreacionizma

Predstavljajući svoja višegodišnja istraživanja putem lijepo izloženih fosila, knjiga i postera u sali za konferencije, naučnici su pružili precizne dokaze Božijeg stvaranja, kreacionizma, kao i ukazali na lažnost darvinizma u svojim obraćanjima visoko obrazovanoj publici. Kao odgovor na pitanje “odakle je nastao život?” Fondacija za tehnička i naučna istraživanja je pripremila podijum da naučnici slobodno mogu iznijeti svoje dokaze u polju biohemije, informatike, genetike, molekularne biologije, imunologije, psihijatrije, sociologije i neurologije.

Dr. Fazale Rana iz “Razloga za vjeru”, prominentne kršćanske organizaije iz Kalifornije, potvrdio je svoju vjeru u Stvoritelja riječima: “Ubjeđen sam da hemijski i fizički procesi sami po sebi ne bi mogli stvoriti život. To otkriće, zajedno sa elegantnim dizajnom i biohemijskim sistemima, me je natjeralo da zaključim da, isključivo iz intelektualnih razloga, Stvoritelj zaista mora postojati i mora biti odgovoran za nastanak života.”

 

Također iz iste institucije, Dr. Anjeanette Roberts, koja je svojom posvećenošću i vjerom, iz biblije citirala dio koji navodi Božije znake stvaranja kuda god da pogledamo: “Nebesa objavljuju slavu Božju, o djelu ruku Njegovih govori svod nebeski. Dan svaki o tome govori, noć svaka znanje otkriva. Nema tu govora, nema tu riječi, od njih se glasa ne čuje. Po cijeloj su zemlji rastegnuli mjerno uže svoje i riječi su njihove šiom svijeta otišle.” (Psalm 19:1-4)

Dr. Alberto Cossano, također, je naglasio nesvodljivu kompleksnost živih organizama poredeći “biološke procese koji se odvijaju u ćelijama u našim tijelima” sa softverskim aplikacijama i kompjuterskim programima, gdje svi dijelovi moraju biti ispravni kako bi cjelina bila funkcionalna.

Sociolog Dr. Fabrizio Fratus iznio je efektivan stav protiv materijalističke ideologije, naglašavajući odgovornost za uspostavljanje “sistema sa različitim vrijednostima zasnvanih na stavu zajedništva i solidarnosti, kako Bog i naređuje.” Kritizirao je Darvinovu teoriju riječima: “za materijaliste, priroda je beskrajna borba za preživljavanje, borba pritiv svoje i protiv drugih vrsta koju svako živo biće mora konstantno održavati.”

Nasilje evolucije

Teorija evolucije, za razliku od kreacionizma, poriče postojanje duše i posmatra čovjeka samo kao funkcionalalan aparat napravljen od materije, te drži da je svijet arena za borbu za opstanak. Kao što Prof. Paolo Cioni kaže: “Um se, posljedično tome, od strane vodećih materijalista, posmatra tek kao nusprodukt moždane aktivnosti.” Tvrdnja da je čovjek samo proizvod materije i ništa više ne ostavlja prostora za vrijednosti poput prijateljstva, oprosta, samopožrtvovanja ili saosjećanja kojima bi se težilo.

Zapravo, neukost i filozofija brutalnosti, ratovanja, mržnje i konflikta na kojima se temelji Darvinova teorija su uzroci napada prošle sedmice, sedmica prije toga, i svih krvoprolića s kojima smo suočeni. Jednom kad ljudski rod shvati da nas je Bog stvorio sa specijalnom svrhom na ovom svijetu, da živimo u miru, harmoniji i ljubavi sa svim drugim ljudima, ove konstantne nevolje će prestati.

Sukladno tome, Mr. Jeff Gardner, koji je održao govor na zatvaranju konferencije, elaborirao je ovu činjenicu slijedećim riječima: "Moramo prihvatiti da nas naša zajednička, božanska priroda ujedinjuje. Božanska humanost koja nam je podarena svima božanskim pravom kroz samo Njegovo - Božije stvaranje.”

Stvaraoci mržnje i oni koji teže da se krvoprolića i nasilje nastave neće više uspijevati naći sljedbenike jednom kada se egoizam i okrutnost materijalističke ideologije iskorijene iz svijesti ljudi.

Christian Media Magazine:

http://christianmediamagazine.com/darwinism-debunked-through-christian-muslim-alliance/

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/253997/svrgavanje-darvinizma-kroz-krscansko-muslimanskohttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/253997/svrgavanje-darvinizma-kroz-krscansko-muslimanskohttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/christian_media_adnan_oktar_darwinism_debunked_through_christian_muslim_alliance_2.jpgSat, 29 Jul 2017 23:33:31 +0300
Vodeći zdravstveni problem u porastu širom svijeta: depresija

Depresija je rasprostranjena bolest u današnjim društvima i naziva se "kuga našeg doba" zbog svoje destruktivne moći. Oštećujući duhovno i fizičko zdravlje osobe, uznemiravajući radni život, društvene i porodične odnose, javlja se kao problem koji ljudima čini izuzetno teškim funkcionisanje u svakodnevnom životu. To je poremećaj koji negativno utiče na svaki aspekt života, od misli, emocija i ponašanja, preko ishrane i navika spavanja, pa do posla i veza. To je stanje psihološkog kolapsa koji utiče na sve, bez razlike između bogatih ili siromašnih, neukih  ili prosvjetljenih, mladih ili starih, muškaraca ili žena.

Depresija može pretvoriti život dobro obrazovane, dobrodušne, optimistične, ljubazne i prelijepe žene koja je majka dvoje djece, poštovana od svoje porodice i onih oko nje, koja cijeni umjetnost, izbjegava nesuglasice i koja ima sve što joj je u životu potrebno - u noćnu moru.

Također, može oteti život mladom biznismenu koji je inteligentan, uspješan, bogat, vrijedan, ambiciozan, profesionalan, otvoren, snažan u društvenim odnosima, višestruko i redovno vježba, i izvrnuti ga naopako.

Većina ljudi možda misli da je nemoguće da pojedinci sa takvim povoljnim predispozicijama pate od takvog psihološkog poremećaja. U stvarnosti, sasvim je moguće naći takve ljude među onima koji pate od depresije i pričaju svoje priče o svojim iskustvima sa ovim poremećajem.

Prema nedavnom izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 2017. godine, 322 miliona ljudi širom sijeta pati od depresije, drugim riječima, 4,4 % svjetske populacije. Ova brojka je toliko značajna da to znači da je depresija najčešća bolest našeg svijeta. Zato je WHO 7. aprila odredila dan Svjetskog zdravlja sa depresijom kao temom ove godine, da bi skrenula pažnju na ozbiljnost problema.

Opet, neki statistički podaci iz izvještaja su važni u pogledu razumijevanja veličine problema. Izgleda da depresija ima trend rasta širom svijeta, uključujući najsavremenija društva i razvijene zemlje našeg doba, toliko da stopa rasta između 2005. i 2015. godine iznosi 18,4%, što je značajan skok. Depresija je češća kod žena (5,1%) nego kod muškaraca (3,6%). Žene su više pogođene negativnim posljedicama ove bolesti. Osim toga, učestalost ovog oboljenja je veća kod starijih nego kod mladih; Najugroženiji ljudi su oni dobi između 55 i 74 godina starosti. Prema izvještaju, među nefatalnim bolestima, grupa bolesti koja izaziva najveći gubitak zdravlja su depresivni poremećaji.

Pri tome, još jedna alarmantna pojava jeste rekordan porast upotrebe antidepresiva i njihove konzumpcije kao da su ti lijekovi dio dnevne ishrane. Prema studiji koju je uradio američki Nacionalni centar za statistiku zdravstva (NCHS), kada se poredi period 1988-1994 i 2005-2008, stopa povećanja upotrebe antidepresiva u svim starosnim grupama u SAD je oko 400%. Među najčešće korištenim lijekovima na receptu u SAD, antidepresivi su na vrhu.

Depresija je često praćena tugom, žalošću, nelagodom, iscrpljenošću, ravnodušnošću, nemirom, očajem, beznadežnosti, nervozom, napetosti, prazninom, bezvrijednošću i krivicom, uz pretjeranu zabrinutost, anksioznost i razne fizičke poremećaje. Ono najopasnije u ovome su, zapravo, suicidalne misli, koje počinju obuzimati pacijentov um u kasnijim stadijima bolesti. Ozbiljnost situacije se može razumjeti jasnije posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da milioni ljudi pokušavaju da izvrše samoubistvo svake godine, oko 800.000 njih i izgubi život, a prema izvještaju SZO, depresija je glavni pokretač samoubilačkih misli.

U borbi protiv depresije, redovno vježbanje, zdrava ishrana, redovan san, pozitivne promjena načina života, upotreba antidepresiva pod nadzorom ljekara specijaliste i podrška u vidu psihološkog liječenja može biti od koristi. Ali kao definitivno rešenje, uslovi koji postavljaju osnovu za depresiju moraju biti eliminisani.

Danas su društva pod uticajem stroge, hladne i ljubavi lišene atmosfere. Većina ljudi ima ogromnu sklonost ka sebičnosti, neosjetljivosti, mržnji, netoleranciji, neljubaznosti i konkurenciji. Većina ljudi više voli da radi ono što odgovara njihovim interesima, a ne njihovoj savjesti. Takav trend egocentrizma donosi nemir, zamor i napetost.

Ova osjećanja nisu tip osjećanja koje ljudsko tijelo može izdržati. Imati raspoloženje kontradiktorno čovjekovoj prirodi uzrokuje poremećaje u zdravlju uma, duha i tijela. Drugim riječima, dok su ljudi lišeni ljubavi, moralnih i duhovnih vrijednosti, približavaju se depresivnim poremećajima i psihološkim problemima. Ljudska duša ima dispoziciju koja ostaje zadovoljna sve dok je u potrazi za dobrotom, ljepotom i ljubavlju.

Usrećiti dijete koje je u stanju potrebe, umjesto da ga ignorišemo ili pomaganje siromašnom umjesto da ostanemo ravnodušni, stvarni su izvori najljepše radosti i sreće. Ljudska duša mora stalno biti hranjena samopožrtvovanjem, ljubavlju, moralnom i duhovnom ljepotom. U svakom pogledu, kvalitetan život se može postići na ovaj način. Egocentričan život u kojem stalno dominira bijes i mržnja nije pravi način života. Činjenica da većina ljudi čini ovu grešku nikoga ne bi trebalo prevariti. Ljudi mogu lako omogućiti da ljubav i mir prevladaju u njihovim srcima. Konflikti i kontradiktornost materijalističkog svijeta neće donijeti vrhunski kvalitet života ljudima, već naprotiv, samopožrtvovanje koje ljudi učine. U društvu koje razumije da svijet nije mjesto borbe, već ljubavi, poremećaji kao što je depresija će nestati u potpunosti.

Članak Adnana Oktara u američkom Herald Tribune-u & Rijadskoj viziji:

http://ahtribune.com/world/1691-depression.html

http://www.riyadhvision.com.sa/2017/06/06/the-leading-health-problem-worldwide-on-the-rise-depression/

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/253994/vodeci-zdravstveni-problem-u-porastuhttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/253994/vodeci-zdravstveni-problem-u-porastuhttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/american_herald_tribune_adnan_oktar_the_leading_health_problem_worldwide_on_the_rise_depression2.jpgSat, 29 Jul 2017 23:30:27 +0300
Objaviti rat terorizmu, ali kako?

RADIKALIZAM je kuga koju potiče nasilje. Kao rezultat pogrešnih i napadnih politika u posljednjih 20 godina, postao je jači. Ratovi Sjedinjenih američkih država (SAD) u Afganistanu i Iraku su započeti u svrhu borbe protiv terorizma. No, metode koje podrazumijevaju nasilje i bijes, a koje su bile glavna strategija borbe protiv radikalizma, su i dozvolile ovoj kugi da se raširi i da se ukorijeni.

Trenutno se SAD suočavaju s ovom greškom koju su napravile u prošlosti. Predsjednik Trump je privremeno zabranio ulazak državljana sedam država u SAD iz sigurnosnih razloga. Međutim, ove ratove treba sagledati temeljno u kontekstu odluka i njihovih posljedica.

Prvo, treba primjetiti da je Trump lider s kakvim bi se muslimanska zajednica koja iskreno teži  miru trebala udružiti. Trumpova poruka nije ni zagonetna niti teška za shvatiti, s obzirom da zapravo zauzima strog i čvrsti pristup protiv radikalizma.

Radikalni teroristi koji konstantno spremaju nasilje u ime religije u svojim mračnim i bijesnim umovima, prepunim nasilja i smrti, oduvijek su bili ogorčeni, ljuti i mrzili su SAD. Postoji značajan broj ljudi koji gaje takvu ogorčenost ka SAD, a ipak istovremeno u mnogome iskorištavaju benefite njihova obrazovnog sistema, socijalne skrbi, slobode, kulture, standarda i prosperiteta.

Razumljivo, Trump želi poduzeti mjere predostrožnosti da zaštiti građane svoje zemlje. Ono što je pogrešno ovdje nije njegova namjera, već mjera koju koristi.

Bombardovanje, zabrane, podizanje zidova će uvijek dati isti rezultat: mržnju. Mržnja može dovesti do ozlojeđenosti u srcima i najsaosjećajnijih muslimana koji vole SAD i koji vjeruju u prijateljske odnose s kršćanima i Jevrejima. To može dovesti do osjećaja nepovjerenja i izolacije. Osjećaj odbacivanja i nedostatka ljubavi nikada nisu konstruktivni, oni uvijek vode destrukciji.

Radikali se raduju tim podjelama i hrane se prilikom da opravdaju svoju mržnju. Dakle, izjava ili nametanje d strane SAD u ljutnji je upravo ono što oni priželjkuju.

Oni to vide kao opravdanje svog bjesomučnog nasilja i postaju još nasilniji. Time, metodologija koju je odabrao Trump ne pomaže borbi protiv terorizma, već, naprotiv, ojačava teroriste.

Terorizam je problem koji ne muči samo SAD, nego cijeli svijet. Njegovo rješenje nije u izolaciji države od ostatka svijeta. Jedino moguće rješenje je u suočavanju s njim zajedno kroz obrazovanje.

Obrazovna kampanja ne samo da bi koštala djelić onoga što bombe i zidovi koštaju, već ne bi ni ubijala ljude, uništavala gradove, što zapravo potiče terorizam. To ne bi ubilo teroriste već bi uništilo ideologiju koja ih motiviše i pokreće. Stoga bi intelektualna borba bila mnogo efikasnije i dugotrajnije rješenje. U tom smislu, Trump i muslimani koji vjeruju u mir bi trebalo da iskoriste ovu priliku. Krajnje je vrijeme da se udruže snage i da se potraži praktično, ostvarivo i naučno rješenje za terorizam.

Da bi se ovo ostvarilo, postojanje efektivnog mehanizma predsjedničkih konsultanata, a posebno savjetničkih odbora koji će razmijeniti stajališta s pouzdanim jedinicama na Bliskom istoku – je od ključnog značaja. Mehanizam evaluacije i odlučivanja zasnovani a sveukupnom utisku Trumpove partije i njegovih će eliminirati imidž „usamljenog čovjeka“ i pomoći mu da donese korisnije odluke.

Radikalizam je globalan. Baš kao što se radikali mogu pojaviti iz 7 pomenutih država. Jednako tako evropski građanin ili čak Amerikanac se mogu ispostaviti radikalnima. Ne postoji način da se riješi ovaj problem postavljanjem zabrana za pojedine države. Štaviše, prema podacima skupljenim od Alex Nowrasteha sa Cato instituta, od 1975. do 2015. godine bilo je 0 smrtnih slučajeva Amerikanaca na američkom tlu od strane inostranih terorista iz 7 država koje su pod zabranom. Kao što je vidljivo, problem nisu države, nego mentalitet sa po sebi.

Efektivna obrazovna kampanja protiv radikalizma, bijesa i mržnje bi se trebala sprovesti kod muslimana. Ideologija je ono što hrani terorizam.

So sada, ideologija je ostala jedina stavka kojom se niko nije bavio. Trump bi trebao biti prvi američki predsjednik koji će ostvariti ovo.

Uvidio bi da bi ovo proizvelo savršene rezultate.

Kao pravi muslimani, ovo priželjkujemo: SAD bi trebale nastaviti biti radosne, prosperitetne, demokratska i slobodna država. Amerika bi također trebalo da radi na rješavanju problema radikalizma sa istinskim, razumnim muslimanima. Ovo ne treba raditi postavljanjem granica i izdavanje zabrana, nego kroz ljubav, obrazovanje i nauku.

U islamskom svijetu bi bila dobra vijest ukoliko bi se Trump udružio s muslimanima u ideološkoj borbi protiv terorizma.

https://www.cazin.net/vijesti/harun-yahya-objaviti-rat-terorizmu-ali-kako/

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/244011/objaviti-rat-terorizmu-ali-kakohttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/244011/objaviti-rat-terorizmu-ali-kakohttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/cazin_net_adnan_oktar_declare_on_terror_but_how2.jpgFri, 10 Mar 2017 15:20:38 +0300
Žene bi trebale izbjegavati primitivan životni stil koji je proizašao iz izvrtanja kulturoloških vrijednosti

U današnjem svijetu koji je preplavljen nasiljem, mržnjom, sukobima i borbama, moralna degenerisanost je sve veća iz dana u dan, što prijeti da uruši sistem moralnih i duhovnih vrijednosti. Paralelno s ogromnom degeneracijom, izvrnuti društveni red gdje duhovnost, moralnost i pohvalno ponašanje nisu prisutni, počeo je prevladavati u svakom kraju svijeta. Nadalje, milioni ljudi su pod utjecajem droga, cigareta i alkohoda, te učestvuju u brojnim nemoralnim aktivnostima, poput nedopuštenih seksualnih odnosa i homoseksualizma. 

Nemoral se otvoreno prikazuje u TV programima, filmovima, printanim i vizualnim medijima, te na društvenim mrežama, a sve pod krinkom modernosti. Propaganda ogromnih srazmjera u korist ovih degenerisanih stavova širom svijeta ih naziva „slobodom, demokratijom i ljudskim pravima.“ Seksualne perverzuje i nedopušteni seksualni odnosi, ne samo da prolaze bez kritike, nego su predstavljeni kao znak hrabrosti i nametnuti od strane društva. Iskvareno ponašanje se hvali kako bi postalo atraktivnije masama. Kao rezultat ovoga, svi segmenti društva, a posebno žene i djeca, trpe negativan utjecaj ove iskvarene kulture. Žene su jedna od grupa koja je najviše pogođena.

Brojni sociolozi i kulturolozi dijele isto mišljenje: primitivan stil života koji ovakva kultura i degenerisanost proizvode ima značajan i štetan utjecaj na žene. Mnogi tvrde da ova kultura zaista značajno utječe na „primitivan trend kod žena da se pretvaraju u individue lišene zdravog razuma i karaktera koji, samim tim, treži istom i po pitanju izgleda i ponašanja.“

Očigledno je da su pojedini TV programi, koji su neki vid prozora u širi svijet, imali važnu ulogu u ovom moralnom brodolomu. Neki sadržaji na temu braka i veza otkrivaju nimalo otmjenu, oportunističku, svadljivu, tračersku i spletkarsku sliku žene. Takve emisije stvaraju negativan utjecaj na brojne sfere života, od moći rasuđivanja, preko izbora hobija, stila oblačenja, pa do međuljudskih odnosa. Sukobi koje prakticiraju oni koji prate takve emisije, uvrijedljive riječi koje upotrijebljavaju, sklonost ka novcu, pohlepa i degradacija koje odaju – čine da imidž žene u javnosti postaje sve blijeđi. S obzirom da ove emisije pružaju vrlo primitivan uzor u vidu žene koja cijeni materijalno umjesto duhovnog, koja ne voli niti poštuje ikoga i koja se brine isključivo o samoj sebi – uzrokuje ozbiljnu štetu društvenoj strukturi.

Zapravo, žene su najdragocijenija bića na svijetu. Svojom moralnošću, dubokoumnošću, svojim poimanjem čistoće i čestitosti, promišljenošću, samopožrtvovanjem, odanošću i blagošću – one su nalik nježnim cvjetovima.   

Ono što ženu čini lijepom je dubina njene duše

Zaista, istinska ljepoda žene potiče iz njene duše i njene moralnosti. Ono što njihov karakter čini superiornijim, njihove stavove impresivnim i njihove ličnosti stabilnim, jeste čistoća njihovih srca, njihova samopožrtvovana priroda, dostojanstvenost, staloženost i gracioznost. Suzdržavanje od spletkarenja, tračanja, ljubomore, nezadovoljstva, razdražljivosti, dvoličnosi i drugog nemoralnog ponašanja ih veliča. Ponašanje u skladu s moralom, plemenitošču i ljubaznošću, umjesto onako kako im egocentričnost nalaže, čini ih superiornijima. Njihovo suzdržavanje od banalnog ponašanja, laži, mizernih interesa i sarkazma, njihove pohvale drugih koji imaju dobar karakter umjesto osjećaja ljubomore prema njima – to ih uzdiže.

Ukratko, s obzirom da pokazuju najljepše manire u svakoj sredini i pod raznim okolnostima, žene zaslužuju iznimno vrijednovanje. Njihov moral krasi njihove riječi i djela, a ta ljepota se ogleda u svakom aspektu njihova života.

S druge strane, životi onih žena koje su pod utjecajem današnje degenerisane kulture su prepuni vulgarnosti i površnosti. Bezvrijednost i banalnost se očituju u njihovim stavovima i govoru. Žive gotovo u ponižavajućem stanju. Njihova duša je vječno nezadovoljna, nikada ne uspijevaju pronaći ljubav o kojoj sanjaju i poštovanje koje priželjkuju. Vode lažne živote. Poštovanje i pažnja koju prime, su samim time, neiskrene, također. Takve ljude se konstantno ponižava. Zbog njihova površnog, egocentričnog, ciničnog i agresivnog karaktera nikada ih ne poštuju ni u jednoj sredini u koju dođu. Oni žele biti ugledni i voljeni, ali nikada to ne mogu postići radi toga što površni i trivijalni ljudi nikada nisu smatrani cijenjenima u društvu.  

Vjera je jedini način da se otarase takve banalnosti i površnosti

Svako želi biti voljen i poštovan. Međutim, da bi se to dogovilo, osoba mora imati moral vrijedan poštovanja i ljubavi. Kako bi bila voljena, osoba treba biti dostojna ljubavi, da bi bila poštovana, mora imati karakter vrijedan poštovanja, da bi primila saosjećanje, samilost i posvećenost, osoba mora biti saosjećajna, milostiva i posvećena. Ovo vrijedi jednako za muškarce i žene, bez izuzetaka.

Vulgarnost i površnost nisu nešto što se može izliječiti neiskrenim naporima i privremenim mjerama. Površnost i ljigavost nisu tek nešto formalno, nego problem koji dominira umom i dušom te osobe. Dakle, nije rješenje pokušati popraviti problematično ponašanje i stavove jedan po jedan. Kako bi neko bio dostojanstven i prisvojio kvalitetne karakteristike, treba da se snažno boji Boga, da ima iskrenu vjeru i dobre moralne osobine.

Bog daje dublju duhovnu moć, snažniji karakter i pozitivan utjecaj na one koji Ga se boje, koji Ga vole i koji žive radi Njegova zadovoljstva. Takve osobe su poštovane, pa čak i vrijedne divljenja. Žena vjernica – dostojanstvena, inteligentna, dubokoumna, skromna, saosjećajna i hrabra žena sa snažnom duhovnošću je vrijedna divljenja i pažnje društva, njeni stavovi i ponašanje se uzimaju za primjer i tretira ju se s ogromnim poštovanjiem, kuda god da ide.

Ovakvi savjeti mogu pomoći osobi da se očisti od svake tame i iskvarene kulture koja zagađuje dušu, pa se stoga trebaju prenositi vrlo temeljno. Osoba koja uvidi štetnost ovosvjetskog, materijalističkog i ljigavog moralnog ustroja će početi izbjegavati te iskvarene stavove i prestati s takvim ponašanjem, te zaželjeti dobre moralne osobine. Dakle, kao što Bog u ajetu kaže: " I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici." (Sura Al' Imran, 139) – svako može biti najbolji ukoliko se očisti od prljavštine koju današnja kultura proizvodi.

http://www.cazin.net/clanci/vijest/zene-bi-trebale-izbjegavati-primitivan-zivotni-stil

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/227843/zene-bi-trebale-izbjegavati-primitivanhttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/227843/zene-bi-trebale-izbjegavati-primitivanhttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/cazin_net_adnan_oktar_women_should_avoid_the_shallow_life_style_that_degenerate_cultural_values_have_produced2.jpgFri, 19 Aug 2016 12:10:52 +0300
Muslimani uživaju u Allahovoj mudrosti

Muslimani nikada ne očajavaju, čak ni u najtežim momentima. Razlog je to što vjeruju da Allah stvara baš sve i da ima moć da stvori šta god hoće tek naredbom „Budi!“

Vjernici znaju da period iskušenja koji ih zadesi predstavlja test koji je Allah stvorio. Koračaju sigurnim korakom, prisjećajući se savjeta Svemogućeg Allaha: “...Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.” (Sura Baqara:216)

Sve postaje pozitivno za muslimana sa takvom dubinom duše. Bez obzira da li se radi o nevolji ili poteškoći, on zna da je Allah to stvorio, a on je jedini Pomagač i Čuvar vjernicima. Sve što je Allah stvorio je tu za dobrobit vjernika i nosi veliku mudrost sa sobom.

Allah usmjerava duše iskrenih i čistih vjernika ka Sebi kroz život na ovom svijetu kako bi zaslužili raj (džennet). 

Svaka faza ovog usmjerenja Allahovom voljom postaje sredstvo kojim se muslimani mogu približiti raju. Biti vjernik ne znači ne griješiti. Allah stvara ljudska bića manjkavim, slabim i skloim greškama.

Muslimani griješe jednako kao i svi ostali. Ali razlika između njih i onih koji se ravnaju ka društvenim standardima nekukih je takva da, kada muslimani shvate ispravan put, ili čak i kada ne shvate nego ih drugi upozore, oni ne nastavljaju griješiti namjerno. Promptno se pokaju, zatraže zaštitu od Allaha i iskažu iskrenu namjeru da grešku više ne ponove, te se trude da uče iz svojih grešaka.

Muslimani su dragocijena stvorenja koja u sebi nose Allahovu milost. Prema Kur'anu Časnom je neprimjereno da takvi ljudi pretjerano naglašavaju svoje greške i samosažalijevaju se radi njih. Allah je onaj koji stvara greške i čini da im ljudi budu podložni uz pomoć sudbine tj. predodređenja.

Čak i prije nego se rodi, čovjeku je sudbina već odredila vrijeme, datum i mjesto kada će pogriješiti. I kada bi hiljadu puta ponovo proživio taj trenutak, opet bi napravio istu grešku u isto vrijeme, na istom mjestu.

Zato nije dobro da nam nedostaje samopouzdanja zbog grešaka koje smo napravili. Muslimani nikada, ni pod kakvim okolnostima ne brinu za odobravanje drugih ljudi. Nikada se ne zamaraju pitanjima poput: „Šta će ljudi reći? Šta će misliti o meni? Hoće li me manje voljeti? Hoće li povjerenje koje imaju u mene biti poljuljano?“ Muslimani isključivo teže Allahovu odobravanju.

U slučaju kada pogriješe, vjernici mole Allaha za oprost i nadaju se da će im On oprostiti njihove grijehe. Oni znaju da Allah oprašta. Kaju se za svoje greške, te teže da se iskupe i poboljšaju svoj moral tražeći zaštitu jedino od Allaha. Tako bolje shvataju koliko im je Allah potreban. Shvataju da On beskrajno prašta. Bitno je da li je Njemu prihvatljiva ili ne neka osoba. Allah u jednom od Kur'anskih ajeta kaže: “ One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.” (Sura Maryam: 96)

Arab News & Gulf Today & Cazin.net:

http://www.cazin.net/clanci/vijest/harun-yahya-muslimani-uzivaju-u-allahovoj-mudrosti

http://gulftoday.ae/portal/6989fc79-d575-4682-922d-f5cfc58c44b2.aspx

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/227671/muslimani-uzivaju-u-allahovoj-mudrostihttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/227671/muslimani-uzivaju-u-allahovoj-mudrostihttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/arab_news_adnan_oktar_trust_hope2.jpgWed, 17 Aug 2016 18:03:36 +0300
Koliko Je Živ Terorizam Na Istoku?

Istanbul, Bagdad, Dhaka, Medina....Neka Bog podari Svoju milost našoj braći i sestrama koji su izgubili živote u užasavajućim terorističkim napadima u proteklom periodu i zaželimo brz oporavak onima koji su u tim napadima povrijeđeni!

Istanbul, Bagdad, Dhaka i Medina... u samo jednoj sedmici, glavni gradovi i metropole svijeta postali su teroristička meta. U samo jednoj sedmici, hiljade ljudi izgubilo je život u okrutnim, izdajničkim, kukavičkim i perfidnim terorističkim napadima.

Nakon ovih napada, potrebno je govoriti o količini pažnje koja je usmjerena na ove napade. Da li su oni koji su promovirali slogan „svi smo mi Pariz“ nakon napada u Parizu bili svjesni talačke krize koja se nedavno desila u Bangladešu? Da li su u novinskim člancima čitali o strašnom samoubilačkom napadu koji je odnio 167 života u Iraku?

Da li postoje pojedinci koji često zapostavljaju situaciju govoreći, „tako ti je to na Bliskom Istoku...“ ili je većina izbjegla tu temu govoreći „to područje je naviklo na terorizam...“

Strašni krvavi napadi koji su se desili u Evropi uveliko su promijenili poglede i stavove Zapada prema terorizmu. Međutim, ideja „terorizma na Istoku“ se nije mnogo promijenila.  Jedina razlika je u tome što su šanse da se porodici u Iraku teroristički napad desi na pijaci ili ispred kućnih vrata mnogo veće. Ipak, to ne mijenja činjenicu da su počinioci, posljedice i fatalna snaga tog napada, jednaki onim na zapadu.  Iako je koncept „terorizma“ različit na Istoku i Zapadu, na međunarodnom nivou  se svi teroristički napadi koji su se desili  u prošloj sedmici definiraju istim terminom.

Član 1 Ženevske Konvencije iz 1937. definira terorizam kao „kriminalni akt  usmjeren protiv države s ciljem ili proračunom da isprovocira stanje straha u određenim ljudima ili grupama ljudi ili općoj javnosti.“

UN je generalizirao ovu definiciju po uzoru na definiciju o ratnim zločinima počinjenim u periodima mira. Prema rezoluciji Generalne skupštine UN-a iz 1999., terorizam obuhvata sve kriminalne činove koji uzrokuju stanje preplašenosti među pojedincima, grupama ili ljudima općenito, zbog političkih, filozofskih, ideoloških, rasističkih, etničkih i sličnih razloga. Međutim zakoni NATO-a nisu definirali terorizam uzimajući u obzir legitimiziranje borbe protiv terora u mnogim dijelovima svijeta. To uključuje i vojne intervencije protiv terora. Regulativa Evropske unije također ima dosta široku definiciju terorizma.

Kao što se može vidjeti na međunarodnom polju, terorizam ima jednu definiciju. Ta definicija ne isključuje nijednu zemlju i ne potiče na različito tretiranje neke nacije. To da li je neka zemlja u konfliktu ili ne, ne mijenja situaciju. Kao što je grozni čin u Belgiji terorizam, tako je i onaj u Iraku terorizam. Svako ko izgubi život u tim podmuklim činovima ima porodicu, voljene i planove za budućnost. To što je on ili ona rođen/a u drugom dijelu svijeta i što tamo živi, ne čini nju/njega „manje čovjekom“.

To nas dovodi do zaključka da problem ne dolazi iz međunarodnih, već iz moralnih normi.  Dvije žrtve terorizma, koje međunarodne norme ne razlikuje po pitanju toga što su rođeni i žive u različitim dijelovima svijeta, cijene se ili ne cijene po moralnim normama određenih ljudi, zavisno od toga gdje oni žive.

Ti dupli standardi uništavaju humanitarne i moralne strukture tih krugova. U ovakvim uslovima, nije ni čudno kada postoje zajednice koje ne dotiče dijete koje umire na obali mora, porodice koje su morale napustiti svojoj domove ili mase ljudi koji umiru od gladi.

Po podacima Globalnog indeksa terorizma 2015.-te, teroristički napadi u 2015. porasli su za 80% u usporedbi sa 2014. Prva polovina 2016. obilježena je novim terorističkim napadima. U samo tri mjeseca, 2667 ljudi je ubijeno u takvim napadima. U toku ovog perioda, stopa terorizma je porasla ne samo u broju nego i u obimu. Evropa je postala mjesto najužasnijih terorističkih napada u svojoj historiji, a Sjedinjene Države postale su meta napada povezanih sa unutarnjim državnim problemima. Danas, napadi terorizma nemaju granica: postali su globalni.

Suočavajući se sa ovom tragičnom situacijom, ljudi zdravog razuma moraju se ujediniti, racionalno nastaviti borbu i prevladati one koji donose zlo terorizma. A opet, kako se gube humanitarne vrijednosti, tako i dobri će i dobri koji se bore izgubiti svoju moć.

Sve dok svijet gubi svoju dušu, dok ljudi ignoriraju užasavajuće masovne pokolje, dok nijemi posmatraju ljude koji se utapaju u moru, terorizam i mržnja će nastaviti rasti i jačati. Jer se teror hrani mržnjom, nemilosrđem i bijesom. Dok okrutnost i ravnodušnost jačaju, teroristi nalaze sredine koje su priželjkivali i čekali.

Ne smijemo zaboraviti: cilj terorizma je da stvori društva ispunjena strahom, da poveća nerede, pretvori ljude u mase bez ljubavi koji su odcijepljeni jedni od drugih i tako stvori zajednice kojima je lako manipulirati.

Konkretan odgovor na pitanje „Zašto se ljudi priključuju terorističkim organizacijama?“, koje se tako često postavlja danas, je nedostatak ljubavi i praznina duha. Da bi se uspostavile moralne norme, ljudi moraju uzeti u obzir i prihvatiti ideju da je svaka osoba dragocjena i da nisu drugačiji od drugih. Ako ljudi ne prestanu ponižavati pojedinca zbog njegovog ili njenog identiteta, etničkih korijena ili religije, svijet se neće otarasiti užasa koji donosi terorizam. Stoga, osnovni i najbitniji uslov za borbu protiv terorizma jeste jačanje „čovječnosti“.

Neka Bog podari Svoju milost našoj braći i sestrama koji su izgubili živote u užasavajućim terorističkim napadima u proteklom periodu i zaželimo brz oporavak onima koji su u tim napadima povrijeđeni!

http://thebosniatimes.ba/clanak/4923

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/225295/koliko-je-ziv-terorizam-nahttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/225295/koliko-je-ziv-terorizam-nahttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/bosnia_times_adnan_oktar_how_vital_is_terror_in_the_east2.pngWed, 13 Jul 2016 14:42:45 +0300
EU, Brexit i Turska

Engleska je zemlja s moćnom državnom strukturom. Ta duboko ukorijenjena vlast jedna je od najstarijih entiteta u historiji koja ima značajan utjecaj u cijelom svijetu. Upravo iz ovog razloga se nijedna ključna odluka u Engleskoj nije donijela spontano, kao posljedica niza drugih događaja. Takvi planovi se kuju u korijenu države. 

Na rezultate nedavno održanog referenduma, trebalo bi gledati iz te perspektive. Nije prirodno za moćnu zemlju kao što je Engleska da na ovaj način donese odluku koja će voditi njenom izlasku iz EU. Ova odluka je samo ohrabrila desničarske grupacije širom Evrope. Određene zemlje koje su pretrpjele teškoće zbog EU mogle bi u ovome vidjeti i svoju priliku.  Međutim, odvajanje ne donosi korist niti zemlji niti ljudima. EU je zajednica koja je postala predstavnica jednog divnog, dugo očekivanog ideala. Ne postoji osoba pri zdravoj pameti koja bi se svojevoljno suočila sa razaranjem nečega tako divnog.

Zašto je Engleska država svojevoljno donijela odluku koja će je dovesti do razdvajanja i neslaganja, tema je druge kolumne. Pitanja koja ćemo iznijeti u ovom članku su razlozi koji su gurnuli Evropu na rub raspada i često raspravljana tema o EU članstvu Turske.

Evropa je prostor u kojem ljudi u harmoniji dijele zajedničke tradicije. Iz tog razloga EU već duže vrijeme uspješno održava zajednicu koja konstantno napreduje i ima mogućnost da razvije duh solidarnosti među svojim članicama. Njeni korijeni su utemeljeni u Carinskoj uniji, organizaciji koja je postala jedna zemlja nakon ukidanja svojih granica unutar Evrope.

Tačno je da se EU suočila sa nekim problemima zbog svoje raznolikosti, ali razlike su dobre u mnogim aspektima. Zajednica ljudi različitih religijskih opredjeljenja i tradicija podstiče napredak. Međutim, ako to proizilazi iz razlika u kvaliteti, onda će u momentu kada se slabija roba pomiješa sa onom kvalitetnom, to samo donijeti poteškoće, ljutnju i neslaganje.

Kada je EU Prvi put osnovana, sastavljena je u okvirima određenog standarda kvalitete. To je razlog zbog kojeg je EU uvijek cijenila nauku, umjetnost i umjetnike, i definirala estetiku i kvalitetu kao jedne od svojih osnovnih uslova. Nema sumnje da stanovnici EU nisu lišeni mana, sigurno je da imaju vlastitih propusta. Ali istina je da su na mnogim poljima postavili primjer koji cijeli svijet treba da prati.

Zbog toga je važno spomenuti temu o kojoj se mnogo raspravljalo, koja se tiče pitanja turskog članstva u EU. Bitno je istaći da je uzbuđenje Turaka oko ulaska u EU značajno opalo. Nedavna istraživanja pokazuju da samo 14% njih smatra da Turska treba nastaviti svoje napore za priključenje u EU. Postavlja se pitanje: „Zašto je Turska čekala zadnjih 50 godina?“, a glavni razlog koji se u posljednje vrijeme navodi jeste to da je „Turska muslimanska država“.  U tolikoj mjeri da je procenat onih koji vjeruju da EU oduzima Turskoj  članstvo „zato što je muslimanska država“ iznosi 60%. Međutim, to je pogrešna procjena.

Nažalost, kao rezultat raznog praznovjerja i iskrivljenih interpretacija islama, veći dio muslimanske populacije udaljio se od pristojnog i kvalitetnog života koji predstavlja srž islama. Umjesto poštovanja i ljubavi prema drugima, određene obmanute frakcije u muslimanskom svijetu šire mržnju. U oštroj suprotnosti od islamskog učenja, oni su prestali  brinuti se o svom izgledu, navikama u konzumiranju hrane i pića i manirima. Svi muslimani zasigurno nisu takvi. Zaista postoje ljudi među muslimanima koji se odlikuju ljubaznošću i kulturom.

Međutim, činjenica je da ljudi u muslimanskim zajednicama koji zanemaruju kulturu i to smatraju vjerskom obavezom, postaju većina.

Prilično je razočaravajuće da je bez obzira na svoj demokratski i sekularni režim Turska domovina ljudi koji pokazuju takav nedostatak kulture, a njihovo postojanje budi uznemirenost kod većine turske, ali i evropske populacije. Očito je da bi EU imala mnoge benefite od Turske kada su u pitanju poljoprivreda i infrastruktura. Međutim to nisu kvalifikacije neophodne za članstvo u EU.

Islam nije glavna briga Evrope. Kada bi Turska pokazala najbolji mogući kvalitet i spriječila da određene frakcije promoviraju nedostatak istog, odmah bi bez oklijevanja bila primljena u EU bez obzira na činjenicu da je većinski muslimanska država. Kultura je drugo ime za ljepotu života. Bez dimenzije kulture, život nema smisla. Božija prelijepa bića dobivaju smisao samo kroz kulturu. Kultura je plemenitost. Egoizam, sebičnost i osvetoljubivost nemaju mjesta u islamu. Društva visokih kulturnih standarda ne pribjegavaju ljutnji i nasilju. Muslimani trebaju shvatiti da im kultura mora biti suštinski dio života.

Ukoliko govorimo o Turskoj, uzimajući u obzir sve razloge koje smo prethodno spomenuli, Ministarstvo kvaliteta i umjetnosti bi se trebalo odmah osnovati. To nije samo korak ka postizanju članstva u EU. Bez obzira na sve, to je ono što turskom narodu treba. Najistaknutije muslimanske zajednice treba da prihvate kvalitet kao način života i da postanu primjer za cijeli svijet, njegujući duh kvaliteta koji je sadržan u Kur'anu. Kada se to desi, neće postojati zemlja u svijetu koja neće poželjeti da se priključi zajednici ljubavi koju ćemo uspostaviti.

Bosnia Times:

http://thebosniatimes.ba/clanak/4833

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/225130/eu-brexit-i-turskahttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/225130/eu-brexit-i-turskahttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/bosnia_times_adnan_oktar_EU_brexit_turska2.pngFri, 08 Jul 2016 20:12:31 +0300
Toplina Ramazana

Stigao je Ramazan. Muslimani u Bahreinu kao i cijelom svijetu, od Istanbula do Karačija, od Medine do Kuala Lumpura čestitaju i slave početak najljepšeg doba godine.

Nakon sedmica pripreme, najveselije doba godine  konačno počinje uz pjesme hvale i radosti, te svjetla munara koja obasjavaju nebo. Počinje mjesec radosnog posta. U zraku se osjeti sreća zbog toga.

Ramazan nas je ponovo obasjao svojom poznatom ljepotom, baš kao što je to činio i prije, tokom proteklih 1400 godina islama.

Ramazan donosi posebnu toplinu, osjećaj sigurnosti koja obavija i stare i mlade, bez obzira na to da li prakticiraju vjeru ili ne.

Njegov nevidljivi prekrivač mira i topline obavija gradove i lahko se uočava na svakom koraku: na ulicama, u restoranima (gdje se pripremaju iftari), na licima djece koja žure da kupe somune za one koji žure kući kako bi prekinuli post sa svojim voljenima.

Kada svane novi dan Ramazana, svako ide svojim poslom, ali postoji jasna razlika.

Postoji osjećaj radosti, sjaj u oku i slatko uzbuđenje koje raste kako se bliži veče.

U međuvremenu, žene su zauzete sa pripremama kod kuće. Nakon što su skupile sve ono što je najbolje za ovo posebno doba godine koje su mjesecima iščekivale, svaka iftarska večera će svakako biti prava gozba.

I onda dođe sat kada nastupi najveća gužva. Ljudi preplave ulice kako bi što prije stigli na mjesto gdje su se uputili. Osjeti se uzbuđenje kada primamljivi miris ramazanskih somuna učini da se za sekundu naprave dugi redovi ispred pekara. Kada se kupe ramazanski somuni i slatkiši, kada se svi smjeste oko stola spremni da prekinu post, čeka se poziv na molitvu.

Ezan se čuje širom svijeta, od Sjedinjenih Država do Bangladeša, od Kuvajta do Turske, on je poput veličanstvenog vala koji se kreće od zemlje do zemlje.

Post se prekida u trenutku kada se čuje ovaj poziv na molitvu. Upravo je ovaj trenutak naročito poseban, osjećaj radosti kada se zajedno sa svojim najmilijima okupite oko iftarske večere i pojedete nešto nakon cjelodnevnog posta.

Užitak u ukusnoj gozbi dok se čuje veseli žamor porodice i prijatelja, zahvalnost za bezbroj različitih ukusa, mirisa jela koje je Gospodar stvorio za nas, predstavlja još jedan razlog zašto neizmjerno volimo Ramazan.

Čak nije bitno ni ako iftarska večera nije raskošna; raskošan ili skroman, iftar je uvijek ukusan i bogat. Štaviše, ovaj osjećaj zadovoljstva ne nestaje kako se nižu dani ovog mjeseca. Naprotiv, uzbuđenje je veliko svakog dana, ako ne i veće sa svakim novim danom.

Tokom ovog lijepog mjeseca, ljudi se natječu u dobroti. Imućne porodice i preduzeća pripremaju kutije pune ukusne hrane za siromašne.

Ljudi žurno pozivaju na iftar one koji žive skromno. Opštine, džamije i dobrotvorne organizacije pripremaju ogromne večere za hiljade ljudi, nakon kojih slijede proslave i veselja.

Niko ne provodi Ramazan sam; rodbina i prijatelji se takmiče u tome ko će prije pozvati na iftar svog prijatelja ili rođaka koji nije u braku, sve sa željom da niko ne mora sam dočekati iftarsku večeru.

Za vrijeme Ramazana svi ljudi daju puno više ljubavi, imaju više razumijevanja i suosjećanja za druge. Oni se trude da budu najbolji što mogu biti, razmišljaju o svojim greškama i donose odluke da će u danima koji dolaze biti bolji.

Nadamo se da će i ovo biti jedan divan Ramazan koji će nam donijeti svoju jedinstvenu ljepotu.

Želimo svim muslimanima blagoslovljen Ramazan i molimo se da će on biti početak mirnih dana u cijelom svijetu.

Bosnia Times & Cazin.net & Pravda.ru & Gulf Daily News:

http://thebosniatimes.ba/clanak/4604

http://www.cazin.net/clanci/vijest/harun-yahya-toplina-ramazana

http://www.pravdareport.com/society/stories/08-06-2016/134664-ramadan-0/

http://www.gdnonline.com/Details/91784

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/223333/toplina-ramazanahttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/223333/toplina-ramazanahttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/bosnia_times_adnan_oktar_toplina_ramazana2.jpgTue, 14 Jun 2016 23:43:54 +0300
Turska Ulazi U Novo Razdoblje

Politika je u punom zamahu u Turskoj ovih dana. Očekuju se važne prekretnice nakon kongresa Stranke pravde i razvoja (AKP) i usvajanja prijedloga zakona kojim se parlamentarni zastupnici lišavaju krivičnog imuniteta, što je imalo jakog odjeka u globalnim medijima

O potezu Parlamenta se naširoko raspravlja u turskim političkim krugovima. Većina političkih stranaka odobrava tu odluku. Međutim, postoji jedan izuzetak, a to je Narodna demokratska partija (HDP), partija koju podržava PKK, a ne kurdska populacija u Turskoj. Uz HDP, Evropska unija je također iznijela svoju zabrinutost oko podrške ovom prijedlogu zakona

Dakle, hajde da razmotrimo te reakcije EU, koja se inače zalaže za slobodu i demokratiju. Kurdi su uključeni u svaki aspekt politike u Turskoj. Većina ministara i članova Parlamenta u Turskoj su Kurdi. Bilo je mnogo kurdskih premijera u historiji Turske. Zbog toga, nema mjesta tvrdnjama da se Kurdi diskriminiraju u odnosu na ostale turske građane u političkom životu.

Razlog za lišavanje imuniteta parlamentarnih zastupnika nije prisustvo Kurda u Parlamentu. Zapravo, to je stranka koja direktno podržava PKK, terorističku organizaciju i čiji su članovi prema nekim informacijama također involvirani u neke sumnjive poslove u vezi s tim. Na primjer, jedan od članova HDP-a je prisustvovao sahrani bombaša samoubice koji je ubio 29-oro ljudi u Ankari. Potpresjednik te stranke je izjavio „kako se oni zaista oslanjaju na PYD (PKK).“ Nadalje, članovi iste te stranke koji su gradonačelnici su dozvolili PKK pripadnicima da iskopavaju prepreke na putevima i odbili su poslati jedinice hitne pomoći ljudima koje je ranila PKK. Brojni članovi ove stranke koji su  zastupnici u Parlamentu su također širili dezinformacije na štetu vlastite domovine, a u korist PKK. Svima je jasno da se Turska bori s terorizmom i u takvim okolnostima su neophodne posebne mjere kako bi se efektivno ispitale terorističke aktivnosti i njihovi pomagači. Ne može se ignorirati da mnogi zastupnici u Parlamentu pružaju podršku teroristima pod prisilom. Lišavanje imuniteta neće samo biti od koristi u borbi s terorizmom, nego će zaštititi i one zastupnike koji su prisiljeni da sudjeluju u aktima protiv države.

Predstavljanje i prijedlog zakona koji je uslijedio oslikava transparentnost i ukazuje na poštivanje demokratskih vrijednosti u Turskoj. Nelagoda Evrope po ovom pitanju je potpuno nerazumna. Kako bismo bolje shvatili ponašanje Evrope, volio bih da čitatelji prelistaju prošlomjesečne članke. Neke evropske zemlje odobravaju razne olakšice PKK-u pod izgovorom „zaštite prava krurdskog naroda.“ Te države su svjesne da poduzimanjem ovih striktnih mjera Ankara pokušava efektivno spriječiti PKK i njene simpatizere da manipuliraju Parlamentom u vlastitu korist.

Šta bi zapravo Turska trebala učiniti da ublaži inostrane kritike? Kurdi su braća i sestre turskom narodu. Progres koji je napravljen, posebno u posljednjih nekoliko godina, kako bi se ojačala njihova pozicija je vrlo pohvalan. Kako bi izbjegla daljnje bespotrebne kritike, Ankara treba poduzeti sve mjere da što bolje zaštiti kurdsku braću, omogućavajući im bolje obrazovanje i prilike za zapošljavanje. Civilna infrastruktura u jugoistočnom dijelu zemlje, gdje su Kurdi koncentrirani, trebase još bolje razviti.

Evropa je svjesna činjenice da PKK ne predstavlja Kurde i da je ta teroristička postrojba oduvijek samo iskorištavala Kurde. Zapravo, PKK je samo uzrokovala štetu kurdskoj zajednici kroz historiju i kurdski narod prezire PKK. Turski premijer Binali Yildirim je vrstan po mnogim osnovama, baš kao i njegov prethodnik  Ahmet Davutolu. U svojoj prvoj oficijelnoj izjavi na poziciji Premijera, zarekao se da će eliminirati PKK. Yildirim ne bi trebao biti blag u borbi sa PKK i trebao bi uložiti sve napore da ukaže svima na pravu prirodu PKK.  Kao prikladan odgovor PKK-u i nekim evropskim državama, važno je njegovati odnose i omogućiti da privrženost ka kurdskoj braći prevlada u cijeloj Turskoj. To je zasigurno, prije svega, neophodno za naše bratstvo. U ovom momentu je bitno i da se podsjetimo da tranzicija na predsjednički sistem predstavlja veliku opasnost. Kako smo u mnogo navrata ranije govorili, predsjednički sistem je ogroman rizik za Tursku. Takav sistem bi vodio ka federalističkom uređenju, što će PKK iskoristiti u svakom slučaju. Dakle, predsjednički sistem ne bi trebalo uvoditi sve dok se država bori s terorizmom.

Bosnia Times:

http://thebosniatimes.ba/clanak/4579

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/223082/turska-ulazi-u-novo-razdobljehttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/223082/turska-ulazi-u-novo-razdobljehttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/bosnia_times_adnan_oktar_turkey_enters_new_era2.jpgSun, 12 Jun 2016 16:40:02 +0300
Žene su posebne

Dok Bahrein slavi Međunarodni dan žena prikladno je vrijeme za uputiti poziv svijetu da shvati da nikada nije u potpunosti uspio cijeniti žene onako kako one to i zaslužuju.

Umjesto toga, odlučili su da ih ugnjetavaju na najstrašnije načine, bez obzira gdje i kada one živjele. Ponižavanje žena potiče od antike, preko mnogih islamskih zemalja, pa sve do trenutnog predsjedničkog kandidata SAD-a, Donalda Trumpa, za kojeg se često kaže da je izgradio svoju kampanju na mizoginiji, sramotnim vrijeđanjima i maltretiraju žena.

Većini tih prekrasnih bića ni danas nije dozvoljena sloboda, ljepota, da vole i budu voljene, niti da ostvare svoje pune životne potencijale. Bog ih je stvorio kao jednakopravne muškarcima, ali oni ih ne tretiraju kao takve.

Zašto je to tako? Žene su nevjerojatna bića. One su najljepši blagoslov koji je Bog stvorio na ovom svijetu, one su ukrasi života. One su lijepe, pametne, suosjećajne, ljubazne, pažljive, kreativne i pune ljubavi.

Pogotovo ako su odgajane s ljubavlju i gaje jaku ljubav prema Bogu, njihov pravi potencijal raste poput ruža iz zemlje.  No, baš kao i ruže, one su također osjetljiva i ranjiva bića, i, ukoliko ih se ne tretira pravilno, one će uvenuti daleko brže nego što bi trebalo. Ako ih se sili da skrivaju svoju ljepotu, ona će nestati. Dakle, bitno je da su zaštićene, poštovane, voljene i cijenjene na najiskreniji način.

U Časnom Kur'anu, Bog uspoređuje žene sa cvijećem i naređuje da se o njima brine s velikim poštovanjem - pohvalno, zaštitnički i nježno.

Pogledajte diljem svijeta. Svako društvo gdje se žene ne poštuju je nerazvijeno, retrogradno i siromašno. Sva uspješna, bogata i sretna društva su ona u kojima se poštuju žene.

Mizoginiju kojoj svjedočimo, a posebno u muslimanskim zemljama, treba okončati odmah, u skladu sa Božijim zapovijedima. Ukoliko to ne učinimo, ne možemo se nadati olakšanju boli i nevolja. Mržnja ka ženama će samo uzrokovati Božiji gnjev.

Bog je stvorio muškarce i žene jednakopravnim i naredio muškarcima da vole, poštuju i štite žene. S obzirom na ovakvu naredbu, kako je moguće da se neki muškarci prema ženama odnose isključivo s prezirom? Dakle, sramotni pokušaji nekih muškaraca da kontrolišu i dominiraju ženama moraju prestati odmah. Svijet može pronaći pravi mir i sreću tek kada se ženama daruje ljubav i poštovanje koje zaslužuju.

http://www.cazin.net/clanci/vijest/harun-yahya-zene-su-posebne

http://thebosniatimes.ba/clanak/4268

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/221568/zene-su-posebnehttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/221568/zene-su-posebnehttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/gulf_daily_news_adnan_oktar_women_so_special_3.jpgFri, 20 May 2016 20:57:58 +0300
Polemika o Turskom ustavu

Već neko vrijeme se u Turskoj priča o novom ustavu ove zemlje. Žustro se raspravlja o samoj prirodi tog ustava. Prošle sedmice je izjava predsjednika turskog parlamenta, Ismaila Kahramana, pokrenula veliku debatu. 

Dugo se o tome nije raspravljalo i dobro je da se tom pitanju ponovo posvetilo pažnje s obzirom da će upravo to dovesti do prikladnog odgovora na važno pitanje koje glasi „šta je sekularizam?“

Najbolji način da se razjasni pogrešno poimanje sekularizma jeste proučavanje turske historije. Turska je jedina muslimanska zemlja koja u svom ustavu ima koncept „sekularizma“. Taj koncept se nalazi među „članovima (ustava iz 1924. godine) na koje čak nije moguće predložiti amandman.“

Ustvari, turski ustav je promijenjen 1961. i 1982. godine, ali koncept sekularizma je u oba slučaja bio nepromjenjiva tačka. Turska je doživjela nekoliko vojnih udara, ali je koncept sekularizma i dalje očuvan ustavom.

Posebno nakon 70.-ih, oni koji su sebe nazivala „sekularistima“, počeli su koristiti ovaj koncept u drugačijem kontekstu. Tih godina su naše djevojke imale pravo da u školama i na univerzitetima budu pokrivene, ali se to promijenilo 1980.-ih godina kada je nošenje mahrame postalo zabranjeno. 1990.-ih, pored zabrane nošenja mahrame u školama, univerzitetima i vladinim ustanovama, časovi Kur'ana i srednje vjerske škole zabranjene su širom države. Pobožnjaci u vladinim ustanovama, vojsci i na administrativnim pozicijama bili su identifikovani i stavljeni na crne liste. 1997. godine je desničarska stranka svrgnuta s vlasti postmodernističkim vojnim udarom. 1999. godine, članica parlamenta koja je ušetala u parlament sa mahramom na glavi podigla je cijelu državu na noge. Sve te stvari su se uradile s ciljem navodnog „očuvanja sekularizma.“

Prema nahođenjima pristalica ovog opresorskog sistema, sekularizam je podrazumijevao „anti-religioznost“, odnosno način tlačenja religioznih masa, a ne oslobađanje društva.

Čak ni AKP partija koja je došla na vlast sa ogromnim brojem glasova nije uspjela obuzdati ovaj bizarni opresorski mentalitet koji se ukorijenio u Turskoj. Zbog godišnjice internet-memoranduma potpisanog 2007., prisjetili smo se da je taj memorandum nametnut vladi od strane vojske putem interneta zbog činjenice da je žena predsjedničkog kandidata Abdullaha Gula nosila mahramu. Da tada nije bilo vladine izjave u kojoj se oštro kritikovao memorandum i naglašavao snažniji sekularizam, današnja Turska bi vjerovatno ostala ista kao i prije.

Svaka desničarska stranka koja je dobila vlast bi opet bila svrgnuta vojnim udarima i memorandumima, a određene crne sile bi i dalje ugnjetavale vjernike i tlačile islamsku geopolitiku naglašavanjem sekularizma, a ta dragocjena geopolitika nikada ne bi shvatila da sekularizam nije isto što i „ateizam“ u šta su ovi bili uvjereni.

U Turskoj se pravi smisao sekularizma mogao shvatiti jedino nakon odgovora vlade na internet-memorandum predložen 2007. Sekularizam znači da jedna država treba imati isto ophođenje prema svih vjerskim grupama. Drugim riječima, bez obzira na vjersku opredijeljenost jedne osobe, ta osoba i njeno vjerovanje moraju biti pod zaštitom države. Izjava predsjednika Erdogana Moni Shazly tokom njegove posjete Egiptu 2011., najbolje sažima ovaj problem: „Sekularna državna struktura ne osigurava ateizam; ona osigurava slobodu vjerovanja.“

U našim će životima, posebno u muslimanskim zemljama, uvijek biti ljudi koji će pokušavati da iskrive značenje sekularizma. Tada treba imati na umu da ti ljudi žele iskoristiti koncept sekularizma kako bi promovirali svoje zlobne naume. Sekularizam znači ljubav, poštovanje i brigu prema svakoj osobi podjednako, bez obzira na njegova/njena uvjerenja.

U sekularnim muslimanskim zemljama, vjernici moraju bolje shvatiti i širiti istinsko značenje sekularizma. Oni se ne bi smjeli predati onima koji sekularizam žele iskoristiti u svojoj borbi protiv religije. Sekularizam se više ne smije koristiti kao instrument ugnjetavanja vjernika i treba postati simbol slobode kakvu religija omogućava. U suprotnom, kao što je bio slučaj u Turskoj, ljevičarski orijentirane države bi mogle vjernicima oteti njihova prava, stigmatizirati te ljude kao „protivnike sistema“ i čak spriječiti postojanje desničarskih vlada kroz vojne udare i memorandume. Oni bi mogli vjernicima oduzeti demokratiju i nametnuti sistem koji je demokratski samo prema njihovim potrebama. U nekoj muslimanskoj zemlji, oni bi mogli hapsiti ljude samo zato što su muslimani, oduzimajući im prava i slobode. Stoga muslimani trebaju djelovati s ciljem zaustavljanja ovakvih praksi i pokazati kako koncept sekularizma osigurava kako njihove slobode kao muslimana, tako i slobode svih drugih. Oni bi trebali znati kako da prošire istinu o pravoj slobodi koja se osigurava samo konceptom demokratije u Kur'anu, a ne tlačiteljskim praksama nekih ljevičarskih država.

Bosnia Times:

http://thebosniatimes.ba/clanak/4142

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/220919/polemika-o-turskom-ustavuhttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/220919/polemika-o-turskom-ustavuhttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/bosnia_times_adnan_oktar_debating_turkey_constitution.jpgMon, 09 May 2016 11:48:36 +0300
Izazov cyber terora

Priroda sukoba u svijetu mijenja se u skladu sa napretkom koji je ostvaren u tehnologiji. Ovo više nije doba konvencionalnog ratovanja. Tokom posljednjih nekoliko godina, cyber napadi su dali novo značenje samom pojmu rata.

Cyber ratnici koriste samo nekoliko programskih naredbi kako bi izazvali haos. Zahvaljujući cyber napadima, organizacije, pa čak i države mogu da se miješaju u poslove drugih organizacija i država. Ako uzmemo u obzir činjenicu da su neke države i organizacije morale oformiti vlastite hakerske grupe, možemo uvidjeti ozbiljnost ove situacije

 Cyber napadi se mogu koristiti u različite svrhe kao što su špijunaža, manipuliranje, sabotaža upotrebom cyber bombi i prevare. Najveći cyber napad u svijetu desio se 2001. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon što se otkrilo da je Edward Snowden objavio povjerljive dokumente, ovaj napad je dokazao da niti jedna država ne može izvoditi „tajne radnje“ u elektronskom medijumu. Ne možemo zanemariti važnosti interneta koji nam je isto tako otkrio različite prijetnje.

Cyber napadi posjeduju moć da u kratkom vremenskom razdoblju izazovu konfuziju u svim vrstama sistema koji djeluju na internetu. Neki od tih sistema čine dio našeg života, kao na primjer avijacija, bankarstvo, željeznice, bolnice, finansijski sistemi, vodovod i električna mreža. Tokom 2015. godine, pojedine kompacije su prijavile gubitke od oko 400 milijardi dolara koji su nastali upravo zbog cyber napada. S obzirom na to da ovi napadi predstavljaju ozbiljnu prijetnju za kompanije, one smatraju da je jako bitno unaprijediti sektor sigurnosti. Samo početkom 2016. godine, 100 milijardi dolara je utrošeno isključivo na sigurnost. U godinama koje tek dolaze, ove cifre će se udvostručiti, a to nas sigurno neće iznenaditi.

U martu 2016. godine, u nacrtu budžeta koji je predstavljen kongresu, američka vlada je tražila da se poveća svota novca namijenjena za troškove cyber sigurnosti, te da pojedini sistemi budu obnovljeni. Nakon najave da će se ozbiljno pozabaviti cyber strategijom u 2017. godini, američki sekretar odbrane, Ashton Carter, angažovan je u vježbama koje su se ticale cyber sigurnosti koje su izvedene u različitim organizacijama, od kojih je jedna bila i vlada.

Tajne službe i različite ideološke grupe koje koriste internet tehnologiju, predstavljaju najopasniji dio virtualnog ratovanja. Ovdje posebno moramo spomenuti pionire opasnih anarhističkih ideologija, krvožedne komuniste, fašiste, surove kapitaliste, neo-naciste, ksenofobe i mnoge druge slične pokrete koji koriste nasilje kao sredstvo kako bi ostvarili svoje ciljeve, zbog čega se danas služe i cyber napadima. Kako bismo shvatili ozbiljnost situacije, potrebno je uzeti u obzir činjenicu da su glavni akteri koji su upleteni u cyber napade ljevičari koji se drže komunističke ideologije.

Da bismo sačuvali ljudske živote, sigurnosti i mir, jako je bitno u potpunosti razumjeti ozbiljnost ovih cyber napada i naći pravo rješenje ovog problema. Bez obzira da li se za izvršenje nekog napada koristimo oružjem ili tastaturom, ukoliko on nanosi štetu protivniku ili izaziva anarhiju, takav napad nazivamo terorizmom. Isto kao što eliminacija stvarnog ratovanja ovisi o ideološkoj borbi, eliminacija cyber terorizma je moguća samo onda kada se koristimo znanjem i naukom. Dok s jedne strane, države troše ogromne svote novca na kupovinu oružja, s druge strane one se takmiče kako bi te iste svote novca utrošile na tehnike cyber odbrane. Međutim, svota koja se troši na odbranu bi vrlo lako mogla obezbijediti utočište i hranu za ljude koji su bili prisiljeni da pobjegnu iz Sirije, te bi isto tako mogla ukloniti problem gladi u Africi. Ratni troškovi, kao i izdaci za odbranu, mogli bi riješiti problem beskućnika i siromaštva širom svijeta. Svote novca koje trošimo na odbranu bile bi dovoljne da se obezbijede sredstva za pronalazak lijeka za mnoge bolesti, kao i za doprinos unapređenju medicine.

Umjesto što trošimo novac na odbranu, mogli bismo finansirati humanitarne organizacije kao što su UNHCR, WHO, Amnesty International i UNESCO. Međutim, da bi se to postiglo, potrebno je zaustaviti cyber rat na isti način na koji zaustavljamo stvarne, fizičke ratove, te uz pomoć naučnih metoda eliminirati sve ono što vodi društvo ka anarhiji.

Dok je anarhija  stanje uma, oružje je ništa drugo nego sredstvo. Najveća greška koju pravimo danas je uklanjanje oružja i onih koji rukuju njim, umjesto da radimo na promjeni načina razmišljanja. Sve dok pravimo ovu grešku, novac koji bi trebao biti utrošen kako bi se nahranili svi koji su gladni, bit će utrošen na odbranu.

http://thebosniatimes.ba/clanak/4097

http://www.cazin.net/clanci/vijest/harun-yahya-izazov-cyber-ratovanja

]]>
http://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/220895/izazov-cyber-terorahttp://bs.harunyahya.com/bs/Clanci/220895/izazov-cyber-terorahttp://imgaws1.fmanager.net/Image/objects/6-makaleler/bosnia_times_adnan_oktar_cyber_warfare2.jpgSun, 08 May 2016 01:21:28 +0300