Islam Osuđuje Terorizam

Spremi knjigu

Download (DOC)
Download (PDF)
Kupi knjigu
Komentari

Dijelovi knjige

< <
3 / total: 10

Izvor Mira i Sigurnosti: Islamski Moral

Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!
(Kur'an, 2:60)

Neki od onih koji tvrde da su članovi određene religije i nešto čine u ime te religije mogu zapravo biti pogrešno informisani o toj religiji, pa stoga ju i prakticirati pogrešno. Zbog toga bi bilo pogrešno stvarati stav o religiji ili donositi sud tek na osnovu djela određenih ljudi. Najbolji način za shvatanje neke religije je kroz proučavanje njenih Božanskih izvora.

Božanski izvor islama je Kur'an, a zasniva se na konceptu moralnosti, ljubavi, samilosti, skromnosti, požrtvovanja, razumijevanja i mira. Muslimani koji žive u skladu s ovim propisima u njihovom pravom smislu će biti pristojni, razumni, skromni, časni, plemeniti, pravedni, povjerljivi i pristupačni. On ili ona će širiti ljubav, poštivanje, sklad i radost življenja u svojoj okolini. Usprkos ovoj činjenici, Kur'an i islam se povezuju s riječju "strah" u posljednje vrijeme, što je uzrok da se islamofobija proširi još više. Međutim, pravi izvor straha u srcima ljudi nije islam, nego religija licemjerja. Radikali koji nastupaju u ime islama i islamofobi koji ih se plaše, zapravo čine istu grešku. Ni jedna strana nije uspjela da shvati da islam zapravo nema ništa s religijom licemjerja, koja je običan sistem potpuno lišen ljubavi, prepun užasa i mržnje. Zbog toga je neophodno razumjeti pravo značenje islama po Kur'anu i ukazati na ozbiljnu grešku onih koji pokušavaju islam povezati s terorizmom.

Nije dovoljo reći "muslimani su ljudi puni ljubavi" ili "islam je religija mira" ukoliko ne okončamo retoriku i praksu prepunu mržnje i nasilja.

Da LI JE DOVOLJNO REĆI: "Islam JE VJERA MIRA"?

Dok se tvrdi da je islam religija ljubavi, postojanje referenci koje naređuju ubijanje onih koji ne obavljaju molitvu ili onih koji ne poste ili tek skraćivanje njihove brade, su sve vrlo ozbiljne kontradiktornosti i opasnosti. Oni koji drže duge govore o tome kako islam pridaje pažnju ženama su također važan dio problema kada ne žele priznati neistinitost nekih takozvanih hadisa kojima se plasiraju navodi poput onih da su "žene nepotpuna bića," "radite suprotno od onog što žene rade," ili "najveći dio Džehennema je ispunjen ženama." Nije dovoljno reći da su muslimani ljudi puni ljubavi, niti da je islam religija mira, a da pri tom ne okončamo retoriku koja podržava nasilje i mržnju koja je u islam ubacivana tokom niza stoljeća i koja se direktno protivi Kur'anu.

Zasigurno, prema Kur'anu, muslimani treba da budu puni ljubavi, saosjećajni i prijateljski orijentirani, te apsolutno niko nema nikakvo pravo da bilo šta nameće drugima. Ipak, problem je u tome što većina muslimana ne slijedi Kur'an, nego određene plemenske, lokalne ili regionalne tradicije i sujevjerja. Dakle, osim ako se sva ta sujevjerja ne eliminišu u potpunosti, ako se muslimani u potpunosti ne posvete Kur'anu, nemoguće je spriječiti one nasilne ljude da poduzimaju akte u ime islama, niti zaustaviti islamofobiju.

Jedini na čin da se ukloni utjecaj tih ekstremista koji islam prikazuju kao religiju licemjerja koja zabranjuje nauku, tehnologiju i umjetnost muslimanima, te ih time osuđuje na ugnjetavanje i neukost, jeste kroz obrazovanje.

Moderno zapadnjačko obrazovanje je definitivno obavezno, ali ipak je značajan broj onih koji su obrazovani na Zapadu a odlaze na Bliski istok ili u sjevernu Afriku da učestvuju u torturama. Stoga je pitanje koje zahtijeva hitan odgovor slijedeće:

Kako je moguće ubijediti one koji su tako dobro obrazovani na svim poljima da se uključe u terorizam?

Ako pažljivo posmatramo, shvatit ćemo da je suština problema u naučavanjima koja legitimiziraju nasilje, a opće su prisutna, kako na Zapadu, tako i u islamskom svijetu. Svi poznaju negativne aspekte darvinističkog svjetonazora, na kojem je zasnovan Zapadnjački stil obrazovanja, a o ovome ćemo detaljno govoriti u narednim poglavljima. Međutim, ono što se mora prethodno objasniti jeste činjenica da se oni izvori koji pohvaljuju nasilje u šitskoj i sunitskoj literaturi većinom ignorišu, a da mladi ljudi prvenstveno uče o nasilju baš iz tih hvaljenih, Zapadnjačkih izvora. Generacije potpuno nesvjesne sadržaja i konteksta Kur'ana, čiji su umovi oblikovani radikalističkim stavovima, vrlo se jednostavno usmjere ka nasilju. Zato izvorni uzrok terorizma nije Božanska religija, nego miks darvinističkog obrazovanja i licemjeran svjetonazor. Širenje istinskog islama zasnovanog na Kur'anu, lišenog licemjerja, je definitivno rješenje za terorizam.

Društvo u kojem prevladavaju islamske vrijednosti je zaista društvo mira, oprosta, ljubavi, saosjećanja i međusobne podrške i radosti.

Islam Je Vjera Mira

Najopćenitije značenje terora je upotreba sile u političke svrhe protiv ciljeva koji nisu vojni. Drugim riječima, meta terorizma je potpuno nevino civilno stanovništvo. Jedina njihova krivica je što se, u očima terorista, oni nalaze "na drugoj strani". Zbog toga, također, terorizam ima značenje primjene sile protiv nedužnih ljudi, za što ne postoji nikakvo moralno opravdanje. To je, baš poput zločina Hitlera ili Staljina, zločin protiv čovječnosti.

Kur'an je knjiga koja je objavljena kao uputa ljudima i u kojoj Bog naređuje ljudima uzorno ponašanje i moral. A u osnovi ovog morala nalaze se ideje kao što su ljubav, saosjećanje, tolerancija, pravda i milost. Riječ ‘islam' u arapskom jeziku dolazi u istom značenju kao i riječ ‘mir'. Islam je vjera koja je objavljena da čovječanstvu pruži život pun spokojstva i mira, i koja na Zemlji predstavlja neograničenu milost i saosjećanje Boga. U Kur'anskim ajetima pozivaju se ljudi u islamski moral kao model u kome će na Zemlji moći zaživjeti samilost, saosjećanje, tolerancija i mir. U Kur'anu se kaže slijedeće:

O, vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni. (Kur'an, 2:208)

Kao što se vidi iz navedenog ajeta, Bog saopćava da se ‘sigurnost' ljudi može postići zaživljavanjem Kur'anskog morala.

Prema Kur'anskom moralu, musliman je zadužen da se prema drugima, bili oni muslimani ili ne, ponaša lijepo i pravedno, da štiti slabe i nevine i da "sprečava nered na Zemlji". Nered je svaki oblik anarhije i terora koji narušavaju sigurnost, mir i spokojstvo ljudi na Zemlji. Kao što se ističe u jednom ajetu, "Allah ne voli nered!" (Kur'an, 2:205).

A ubijanje nevinog čovjeka jedan je najvećih primjera nereda. Bog ovu činjenicu na slijedeći način objašnjava u Kur'anu:

... ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva - kao da je svim ljudima život sačuvao... (Kur'an, 5:32)

Teroristima je cilj stvoriti svijet nasilja, konflikata, nereda i straha.

Kao što se vidi, ubistvom čak i jednog čovjeka, "koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini", ubica čini veliki zločin ravan ubistvu svih ljudi. U tom slučaju, sasvim je očito koliko zlodjelo predstavljaju ubistva, masakri i "samoubilački napadi" koje provode teroristi. Odgovor na ovo surovo lice terorizma u Vječnosti nam Bog saopćava na slijedeći način:

A odgovarat će oni koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih čeka bolna patnja! (Kur'an, 42:42)

Sve ovo ukazuje na činjenicu da je organiziranje terorističkih napada na nevine ljude djelo koje je u potpunoj oprečnosti sa islamom i da nijedan pravi musliman ne može počiniti jedan takav zločin. Naprotiv, muslimani su zaduženi da zaustave one koji se usude na takav zločin, da uklone "nered na Zemlji" i da svim ljudima donesu spokojstvo i sigurnost. Muslimani i islam su nespojivi sa terorom; oni su, čak, prepreka teroru i rješenje za eliminisanje terora.

Ovo je osnova islama – mir je duh islama. Međutim, licemjeri koji tvrde da praktikuju islam, ali to čine na osnovu različitih sujevjerja, a ne na osnovu Kur'ana, vjeruju da je istina upravo suprotna ovome.

Problem fanatika je što informacije iz sumnjivih sujevjernih izvora smatraju vjerom. Ipak, oni koji krtikuju te fanatike su ponekad jednako radikalni jer vjeruju u istinitost tih istih sujevjerja. Što im se više ukazuje na dokaze iz Kur'ana, to se oni više trude da iznađu vlastite argumente o sujevjerju kojem podliježu i fanatici. Tu prave najveću grešku – ukoliko žele upoznati pravi islam i naći rješenje za fanatizam, moraju obratiti pažnju na pravu vjeru, objavljenu u Kur'anu.

Dok se ne uspostavi vrlo jasna razlika između islama i licemjerja, radikalizam i islamofobija će nastaviti postojati kao kuga modernog doba.

Radi ovoga je veoma važno objasniti ljepotu Kur'anskog morala, a time i islama, kroz obrazovne kampanje širom svijeta čiji će cilj biti da se ukaže na jasnu razliku između licemjerja i islama. Nekoliko činjenica treba razjasniti, poput one da Bog zabranjuje iskvarenost i ohrabruje vrline, da su sloboda misli i najljepši oblik demokratije utkani u Kur'an.

Bog Je Prokleo Nered

These people are not representatives of Christians and Muslims.

Bog je naredio ljudima da se klone zla, zabranio je nepravdu, nasilje, ubijanje i prolijevanje krvi. Oni koji se ne pridržavaju ovih Božijih naredbi okarakterizirani su u Kur'anu kao "oni koji idu stopama šejtanovim" i, sasvim jasno, zauzeli stav koji je Kur'an zabranio. Neki od niza Kur'anskih ajeta o ovom pitanju su slijedeći:

A oni koji ne ispunjavaju dužnosti prema Allahu, iako su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se poštuje, i čine nered na Zemlji - njih čeka prokletstvo i najgore prebivalište! (Kur'an, 13:25)

...Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći! (Kur'an, 5:60)

I ne pravite nered na Zemlji kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine(Kur'an, 7:56).

U velikoj zabludi su oni koji misle da će stvaranjem nereda, ubijanjem nevinih ljudi, pobunom i tiranijom biti uspješni na Zemlji. To je zato što je Bog zabranio svaki nered, a koji podrazumijeva i teror i surovost, i prokelo one koji čine ovakva nedjela, a u jednom ajetu poručio da "Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije" (Kur'an, 10:81).

Međutim, danas se širom svijeta dešava teror, masakr i genocid, nemilosrdno se ubijaju nevini ljudi, okrvavljene su zemlje čiji su narodi vještačkim razlozima dovedeni u poziciju međusobnih neprijatelja. Ovi događaji, koji se dešavaju u zemljama koje posjeduju međusobno veoma različitu historiju, kulturnu i socijalnu strukturu, mogu, u svakoj zemlji, imati određene, sebi svojstvene razloge i izvore. Međutim, sasvim je očito da je stvarni razlog udaljavanje od morala naređenog u Kur'anu, a koji se zasniva na ljubavi, poštovanju i toleranciji. Kao rezultat ateizma, formiraju se mase koje ne posjeduju strah od Boga i koje ne vjeruju u polaganje računa poslije smrti, koje misle da "ionako nikome nisu odgovorni" i koje su, zbog toga, u stanju jednostavno počiniti svaku vrstu svireposti, nemoralnosti i nečovječnosti.

U Kur'anu je, također, upozoreno na postojanje dvoličnih ljudi koji nastupaju u ime Boga i vjere, ali organiziranih za činjenje zločina koje je Bog prokleo. U jednom ajetu se govori o grupi od "devet osoba" koja je "zaklinjanjem najtežom zakletvom" kovala plan za ubijanje Poslanika:

U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile. "Zakunite se najtežom zakletvom" - rekoše - "da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo!" i smišljali su spletke, ali smo ih Mi kaznili onda kad se nisu nadali. (Kur'an, 27:48-50)

Kao što nam ukazuje i slučaj saopćen u navedenim ajetima, to što se "u ime Boga" pojavljuju određeni ljudi, što se čak "zaklinju Allahovim imenom", što, dakle, koriste riječi koje ih predstavljaju kao "vjernike" ne znači i da te osobe čine djelo koje je u skladu sa vjerom. Naprotiv, mogu činiti djela koja su u apsolutnoj oprečnosti sa Allahovim odobrenjem i vjerskim moralom. Mjerilo u ovom kontekstu su njihova djela. Ako su njihova djela "ne red nego nered", znajte da te osobe ne mogu biti pravi vjernici i njihov cilj, isto tako, nije služenje vjeri.

Apsolutno je nemoguće da osoba koja se boji Boga i koja poima islamski moral bude na strani nereda i da učestvuje u sličnim djelima. Iz tog razloga, rješenje terora je u stvarnom islamu. Kada se objasni uzorni moral saopćen u Kur'anu, onda ljudi neće biti na strani i u savezu sa grupama čiji je cilj stvaranje okruženja neprijateljstva, rata i haosa. To je zato što je Bog u Kur'anu ljudima zabranio nered:

Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. - A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: "Boj se Allaha!" - on onda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište! (Kur'an, 2:205-206).

Kao što se razumije i iz navedenih ajeta, sasvim je nemoguće da će osoba koja se boji Boga, čak i progledati kroz prste pokretu koji predstavlja i najmanju štetu i opasnost za njegovu zemlju, narod, za čovječanstvo. Misleći da nikome neće polagati račun za svoja djela, osoba koja ne vjeruje u Boga, i Sudnji dan sasvim jednostavno može podleći izvršenju svakog zla.

Da bi se spasilo od nesreće zvane teror, koja je sve prisutnija u naše vrijeme, prvenstveno je potrebno putem obrazovanja uništiti izopačena učenja koja se iznose u ime vjere i poučiti ljude stvarnom Kur'anskom moralu i Bogobojaznosti.

U suri al-Ma'ida, ajet 32, Bog kaže da ako neko ubije nekog nevinog, to je kao da je ubio cijelo čovječanstvo. Ubiti čak i samo jednog čovjeka je potpuno protivno moralnim vrijednostima Kur'ana.

Islam Ohrabruje Pravdu, Ljubaznost I Sve Ono Što Je Ugodno Svima

Jedan od razloga za terorizam jeste to što pojedinci ne uspijevaju pojmiti različitosti kao izvor ljepote. Danas se širom svijeta neki ljudi nečasno tretiraju i grubo se krše njihova prava samo zato jer im je boja kože drugačija ili zato što su druge etničke pripadnosti. Međutim, Bog naređuje ljudima u Kur'anu da sviju tretiraju jednako, bez obzira na jezik, vjeru, rasu ili etničku pozadinu.

Bog nas u Kur'anu obavještava da je svrha stvaranja različitih plemena i ljudi "međusobno upoznavanje". Različiti narodi i plemena, koji su svi Božiji robovi, trebaju se međusobno upoznavati, odnosno, upoznavati se sa različitim kulturama, jezicima, dostignućima, običajima i tradicijama. Jedan od ciljeva postojanja različitih rasa i naroda je stvaranje jedne kulturne raznolikosti, a nikako povod za sukob i rat. Ova raznolikost je jedna ljepota Božijeg stvaranja.

Kao što ne stvara nikakvu nadmoć, isto tako se ne može okarakterizirati ni kao neki nedostatak to što je neko većeg, a neko nižeg rasta, to što je nečija koža žute, a nečija bijele boje. Sve to je stvoreno velikom Božijom voljom i mudrošću. Međutim, sve ove razlike nemaju nikakvog značaja kod Boga. Svaki vjernik veoma dobro zna da je jedina superiornost u bogobojaznosti i u vjeri u Boga, (iman). Ovu činjenicu Bog na slijedeći način saopćava u Kur'anskom ajetu:

O, ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa!(Kur'an, 49:13)

Pravda koju naređuje Kur'an podjednako se primjenjuje među svim ljudima, bez obzira na njihov jezik, vjeru, rasu i etničke korijene. Na primjer, gnjev ili mržnja su najveći izvori zla i vrlo je vjerovatno da će čovjeka onemogućiti u pravednom donošenju odluke, razmišljanju u skladu sa zdravim razumom i racionalnošću.

Islamski moral zapovijeda muslimanima da štite prava siročadi, siromašnih i ugroženih, te da se međusobno podržavaju i da budu dobri jedni prema drugima.

Upravo zbog svih ovih razloga veoma je teško postizanje povjerenja među ljudima u ateističkim i neupućenim društvima. Svi žive u nespokojstvu da će svakog trenutka doživjeti neku neprijatnost od druge osobe. A u ishodu međusobnog gubitka povjerenja vremenom se gube humane odlike kao što je uzajamno pomaganje, tolerancija, saosjećanje, samilost, bratski odnosi, te se ljudi počinju međusobno mrziti.

Međutim, na odluke iskrenog vjernika apsolutno ne mogu utjecati emocije koje on osjeća prema određenoj osobi ili društvu. Bez obzira o koliko nemoralnoj osobi je riječ, bez obzira na njen neprijateljski odnos i stav, odlažući ustranu sve svoje negativne emocije, iskreni vjernik, u trenutku donošenja odluke, postupa pravedno, pravedno donosi odluku i preporučuje pravednost. Ono što osjeća prema toj osobi ne može nadjačati njegov razum i savjest. Savjest mu nalaže da se uvijek pridržava Božijih naredbi i preporuka i da nikada ne čini ustupke od uzornog morala - zato što je to naredba vjernicima koju je Bog saopćio u Kur'anu. U Kur'anskom poglavlju Al-Ma'ida kaže se slijedeće:

O, vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (Kur'an, 5:8)

Kao što se zaključuje iz navedenog ajeta, Kur'anski moral zahtijeva jedan pravedan stav. Osoba koja iskreno vjeruje u postojanje svoga Gospodara veoma dobro zna da će jedino pravednim postupanjem zaslužiti Božije zadovoljstvo. Osim toga, svako ko se uvjeri u njegov uzoran moral vjerovat će toj osobi, osjećat će se prijatno u njenom prisustvu, mirne savjesti mu može povjeriti svaku odgovornost i zaduženje.

Očigledno je da oni koji se boje Boga drže veoma visoke moralne standarde i odlučni su da budu na usluzi ljudima. Općenito, takvi ljudi su tu da bi služili čovječanstvu i omogućili velike pogodnosti svima. Zbog toga je veoma važno da se ljudi pouče pravoj religiji i da žive u skladu s moralom koji je opisan u Kur'anu – posljednjoj Božijoj objavi.

Bog Naređuje Toleranciju I Praštanj

U Kur'anskim ajetima, Bog oprost uvijek spominje kao vrlinu, a jedan od ajeta nam donosi i radosnu vijest o nagradi za takvo ponašanje: "Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine" (Kur'an, 42:40) Bog je u Kur'anu saopćio da je bolje oprostiti čak i kada vam neko načini nepravdu. Ajet koji govori o ovom pitanju glasi:

...I ti ćeš kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ih! - Allah, uistinu, voli one koji čine dobro(Kur'an, 5:13)

"Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati" (Kur'an, 41:34)

Islam Garantuje Slobodu Mišljenja

Islamski moral za misiju ima život ispunjen mirom, blagostanjem, ljubavlju i radošću za sve ljude...

Islam, vjera koja sasvim jasno osigurava i pod svoju zaštitu uzima slobodu misli i slobodu življenja, donio je naredbe koje zabranjuju i onemogućavaju napetosti među ljudima, nesporazume, negativno pričanje jednih o drugima, a čak i određene pristupe (sumnje). Kao što se kategorički suprotstavlja teroru i surovostima, islam je, isto tako, zabranio provođenje i najmanje idejne presije:

U vjeri nema prisiljavanja - Pravi put se jasno razlikuje od zablude!...(Kur'an, 2:256)

Ti poučavaj - tvoje je da poučavaš, ti vlasti nad njima nemaš! (Qur'an, 88:21-22)

Prisiljavanje ljudi na vjeru ili izvršavanje propisa koje nalaže ta vjera u suprotnosti je sa suštinom i duhom islama. Prema islamu, iskrena vjera moguća je jedino slobodnom voljom i savješću. Naravno, muslimani se međusobno mogu upozoravati i podsticati na izvršenje moralnih obaveza koje su naložene u Kur'anu. Objašnjavati ljudima Kur'anski moral i pozivati na Pravi put najljepšim riječima obaveza je kojom su zaduženi svi vjernici. Vjernici ljepote Allahove vjere objašnjavaju u svjetlu Kur'anskog ajeta "...na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj..." (Kur'an, 16:125), ali se, isto tako, ponašaju svjesni ajeta: "Ti nisi dužan da ih na Pravi put izvedeš, Allah izvodi na Pravi put onoga koga On hoće..." (Kur'an, 2:272). Nikako ne čine prisilu - nad ljudima ne primjenjuju ni materijalne, a niti duhovne presije. Ili, čineći im neku ovosvjetsku privilegiju, neće usmjeravati druge na izvršenje vjerskih propisa. Kada na svoj poziv dobiju negativan odgovor, vjernici odgovaraju, također, u svjetlu Kur'ana: "Vama - vaša vjera, a meni - moja!" (Kur'an, 109:6).

U svijetu u kome živimo nalaze ljudske zajednice poput kršćana, Jevreja, budista, hindusa, ateista, deista, idolopoklonika, koji posjeduju veoma različita vjerska uvjerenja. Muslimani, koji žive u jednom ovakvom svijetu, dužni su da se prema drugima, bez obzira na njihovo vjersko uvjerenje, odnose tolerantno, miroljubivo, pravedno i humano. Pozivati u Allahovu vjeru lijepim riječima, miroljubivo i tolerantno, odgovornost je kojom su zaduženi vjernici. Da li će to biti prihvaćeno ili neće, da li će se vjerovati ili neće, odluka je koja pripada drugoj strani. Prisiljavati nekoga na vjerovanje, raditi na tome da se nešto na silu prihvati djelo je koje je u suprotnosti sa Kur'anskim moralom. Bog je na slijedeći način u Kur'anu upozorio vjernike:

Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici? (Kur'an, 10:99)

Mi dobro znamo šta oni govore; ti ih ne možeš prisiliti, nego podsjeti Kur'anom onoga koji se prijetnje Moje boji! (Kur'an, 50:45).

Društveni model u kome se ljudi prisiljavaju na vjerske obrede apsolutno je u suprotnosti sa islamom - pošto su vjera i vjerski obredi u direktnoj vezi sa Bogom i imaju vrijednost jedino kada ih čovjek izvršava svojom voljom. Ako jedan sistem prisiljava ljude na vjeru i izvršavanje vjerskih propisa, u tom slučaju ljudi to mogu izvršavati samo zato što se boje tog sistema. A ono što je prihvatljivo sa aspekta vjere je doživljavanje vjere radi postizanja Božijeg zadovoljstva i u okolnostima apsolutne slobodne savjesti.

Historija islama puna je primjera tolerantnog ponašanja muslimanskih vladara koji su prema svim vjerama iskazivali poštovanje i koji su svojim rukama uspostavljali slobodu misli. Na primjer, engleski misionar Thomas Arnold, koji je radio u službi indijske vlade, na slijedeći način objašnjava islamsku odliku slobodoljublja:

Ništa se nije čulo ni o inicijativi prisiljavanja nemuslimana da postanu muslimani, a ni o provođenju nasilja sa ciljem ukidanja kršćanstva. Da su halife dozvolile provođenje jedne od ovih dviju alternativa, sasvim jednostavno su mogli iskorijeniti kršćanstvo iz svojih zemalja, kao što su Ferdinand i Izabella iskorijenili islam u Španiji, kao što je Louis XIV u Francuskoj protestantizam smatrao zločinom i kao što je Jevrejima tokom 350 godina bio zabranjen ulazak u Englesku. Zbog toga što je okrenula leđa zajedničkim vjerskim aktivnostima na svim ostalim područjima kršćanskog svijeta, nije se mogla ni poduzeti nikakva inicijativa za pomoć istočnoj crkvi Azije od strane tadašnjeg dijela kršćanskog svijeta jer su ju je smatrali jednom od ateističkih zajednica. Prema tome, to što je istočna crkva nastavila svoje aktivno postojanje do današnjih dana jedan je od jakih dokaza da su vlasti, koje su slijedile Muhammeda, pokazivale jedan tolerantan vid uprave naspram kršćana.1

1492. godine su Jevreji koji su odbili da se pokrste istjerani iz Španije od strane kralja Ferdinanda i kraljice Isabele, a prihvatilo ih je Osmansko carstvo - vrhunac islamske pravde i saosjećanja do sada.

Bog Je Zabranio Ubijanje Nevinih Ljudi

Ubiti nevinog čovjek jedan je od najveći grijeha prema Kur'anu:

... Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva - kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili. (Kur'an, 5:32)

I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji one koje je Allah zabranio ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; - a ko to radi, iskusit će kaznu! (Kur'an, 25:68)

Kao što se vidi iz navedenih ajeta, velikom kaznom se prijeti osobama koje ubiju nevinog čovjeka. Bog upozorava da je ubistvo samo jedne osobe zločin ravan ubistvu cijelog čovječanstva. Ne postoji mogućnost za čovjeka koji čuva granice koje je uspostavio Bog, ne samo da ubije hiljade nevinih ljudi, već da naškodi čak i jednoj osobi.

Sve ovo ukazuje da je moral koji islam preporučuje čovječanstvu donio svijetu mir, harmoniju i pravdu. Horor poznat pod imenom terorizam kojim je svijet danas preokupiran je djelo neukih i fanatičnih ljudi, potpuno udaljenih od Kur'anskog morala, koji nema apsolutno ništa sa religijom. Rješenje za ove grupe i pojedince koji pokušavaju provoditi svoje divljaštvo pod maskom religije jeste u poukama istinskog Kur'anskog morala. Drugim riječima, ukazati im na greške i njihovo licemjerje, zbog čega će u potpunosti napusti tu takvo ponašanje. Objašnjenja islama zasnovana na Kur'anu će uništiti temelje ideologije terorizma i teroriste, te je time jedino rješenje za spašavanje svijeta od noćne more zvane terorizam.

Istinska Demokratija Je Moguća Jedino Kada Ljudi Žive U Skladu S Pravim Islamskim Moralom

Bog želi olakšanje, udobnost, sreću i radost ljudima. Bog ne čini zlo ljudima. Religija koja je Božija zapovijed ljudima ukazuje na najmirniji, blažen, siguran, dostojanstven, komforan i život pun užitaka. Nema prisile tamo gdje se govori o religiji. Osoba koja vjeruje u Boga i živi u skladu s religijom, svojom savješću poima postojanje i jedinstvo Boga. Religija je prihvaćanje srcem.

Bog u Kur'anu opisuje slobodu, ljubav, saosjećanje, oprost, pravdu i sredinu gdje svi žive slobodno, iznose svoja mišljenja i žive u miru. Ovo je suštinski opis demokratije. Dakle, istinski izvor demokratije je u Kur'anu. Svako ko traži socijalnu pravdu i jednakost će njihove najljepše manifestacije pronaći u Kur'anu:

1- SOCIALNA PRAVDA: Svemogući Bog Naređuje Socijalnu Pravdu I Podjelu

Socijalna Pravda je jedan od osnovnih principa demokratije. Ljudi su naučili koncept socijalne pravde od poslanika Nuha (savs) i poslanika Ibrahima (savs). Prema religijskim izvorima, kada je arka stigla na čvrsto tlo nakon poplave, poslanik Nuh (savs) je skuhao male količine preostalih zaliha leblebija, leće, grožđica, smokava, pšenice i slično da bi napravio nešto poput kaše. Svi na arci su onda zajedno jeli. To je jedan od primjera socijalne pravde jer ovom primjeru poslanika Nuha možemo naučiti jednakost, solidarnost i velikodušnost, te važnost jednake raspodijele hrane svima.

Kao što i Kur'an kaže u ajetu 69 sure Hud, "i Ibrahimu smo izaslanike Naše poslali da mu donesu radosnu vijest. "Mir!" – rekoše; – "Mir!" – odgovori on, i ubrzo im donese pečeno tele" poslanik Ibrahim je odmah zaklao tele kada su mu došli gosti i tražio da se spremi njima za jelo. Svemogući Bog naglašava da nuđenjem hrane ljudima koje nije ranije vidio, poslanik Ibrahim ispunjava standard najljepšeg ponašanja i mudro iznosi važnost hranjenja siromašnih, a time i socijalne pravde.

2- JEDNAKOST: Svemogući Bog U Kur'anu Kaže Da Ni Jedna Rasa Nije Superiornija Od Druge

Kao što Svemogući Bog objavljuje u jednom od ajeta Kur'ana, superiornost leži isključivo u bogobojaznosti. U ovom ajetu nam Allah, govori:

O, ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa! (Kur'an, 49:13)

Naš Poslanik (savs) iznosi ovu istinu koju naređuje Bog na slijedeći način:

"Vi ste sinovi Ademovi, a Adem je od prašine nastao. Neka ljudi prestanu da se razmeću svojim precima." (Sunan Abu Dawud, knjiga 41, broj 5097)

Tokom svoje posljednje hudbe, poslanik (savs) je pozvao muslimane da čine slijedeće:

"Nema prednosti Arapa nad nearapom, niti nearapa nad Arapom, niti bijelca nad crncem, niti crnca nad bijelcem osim u pobožnosti. Zasigurno su najplemenitiji među vama oni koji su najpobožniji." (Posljednja hudba poslanika Muhammeda http://www.stanford.edu/ ~jamila/Sermon.html)

3- PRAVDA: Svemogući Bog Naređuje Pravdu

Bog izdaje ovakvu naredbu vjernicima u Kur'anu: O, vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti - kako ne biste bili nepravedni! A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali - pa, Allah zaista zna ono što radite! (Kur'an, 4:135).

Naredbe koje je naš Poslanik (savs) dao muslimanima, te njegov topao odnos prema ljudima različitih vjera, jezika, rasa i plemena, kao i način na koji se ophodio prema svima jednako, ne praveći razliku među siromašnim i bogatim kao što je Bog i naredio u Kur'anu, predstavlja odličan primjer koncepta demokratije.

Demokratija Će Doći Kada Ljudi Budu Živjeli Po Moralnim Normama Koje Je Naredio Bog

Kao što smo i vidjeli, u suštini islama se nalazi intelektualna sloboda – sloboda vjeroispovijesti i izražavanja. Neki ljudi pretpostavljaju da je demokratija ušla u historiju čovječanstva sa starim Grcima. Ipak, Bog je Onaj koji je demokratiji poučio ljude. Još od vremena poslanika Adema (savs), svi su poslanici bili iskreni predstavnici intelektualne slobode i poštovaoci drugačijeg stava. Svi osnovni principi koji se dovode u vezu s demokratijom: pravda, opšta sloboda, tretman svih ljudi kao građana prve klase, poštivanje i povjerenje ljudi, ne osuđivati nikoga zbog njegova stava – sve je to prisutno u religijskom moralu. Tokom historije ljudi su naučili ove koncepte iz religija koje je Bog objavio i bili u prilici svjedočiti njihovim najljepšim primjerima u periodima kada se živjelo u skladu s pravim religijama.

Kada sagledamo periode kada su ljudi bili zlostavljani zbog svojih stavova i drugačijih ideologija, članovi različitih religija ponižavani, dok su umjetnost, nauka i arhitektura izumirale, periode kada su ljudi gubili volju za životom jer su skoro pretvoreni u robote, ili kada su spaljivane knjige, činjena ubistva i masakri, a genocidi postali svakodnevnica, uvidjet ćemo da je utjecaj bezbožničkih ideologija ili onih skupina koje su pogrešno protumačile religijski moral pa posegle za radikalnim stavovima – bio presudan.

Onda kada se počne živjeti u skladu sa Božanskom religijom onako kako Bog naređuje, istinska pravda, demokratija, poštovanje i ljubav kojima ljudi teže, mogu se ostvariti. Veoma brzo demokratija, bratstvo, ljubav, prijateljstvo i mir će, Božijom voljom, prevladati svijetom i ljudi će maksimalno iskusiti radost, zadovoljstvo i obilje vjere. Kao što je jasno vidljivo iz znakova u ajetima, hadisima našeg Poslanika (savs) i riječima velikih islamskih učenjaka, vrijeme u kojem trenutno živimo je vrijeme koje prethodi kraju svijeta.

Teška i mučna vremena koja prethode kraju svijeta u ovom stoljeću će proći i svijet će ući u potpuno novo, svijetlo doba. Temelji za sretne dane koje ćemo doživjeti u bliskoj budućnosti leže u potvrdi jedinstva Boga na najljepši mogući način, te upućivanja ljudi u islam koji je opisan u Kur'anu.

Zar oni traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje? (Kur'an, 5:50)

 

Bilješke

Prof. Thomas Arnold, The Spread of Islam in the World, A History of Peaceful Preaching, Goodword Books, 2001, pp. 79-80

3 / total 10
Knjigu “Islam Osuđuje Terorizam” Haruna Jahje možete čitati online, podijeliti na društvenim mrežama kao što su Facebook i Twitter, sačuvati na svoj kompjuter, korisiti u svojoj zadaći i drugim radovima, i objavljivati, kopirati i reproducirati je na svojoj web stranici ili blogu bez ikakve naknade, uz jedinu obavezu navođenja ove stranice kao izvora.
O ovoj stranici | Postavi kao pocetnu stranicu | Dodajte u favorite | RSS Feed
Sav materijal koji se nudi na ovoj stranici se moze kopirati i iskoristiti pod uslovom da se prikaze izvor
(c) All publication rights of the personal photos of Mr. Adnan Oktar that are present in our website and in all other Harun Yahya works belong to Global Publication Ltd. Co. They cannot be used or published without prior consent even if used partially.
© 1994 Harun Yahya. www.harunyahya.com
page_top