Islam Osuđuje Terorizam

Spremi knjigu

Download (DOC)
Download (PDF)
Kupi knjigu
Komentari

Dijelovi knjige

< <
9 / total: 10

Korijeni Terorizma: Darvinizam i Materijalizam

Allah je milostiv prema Svojim robovima.
(Kur'an, 3:30)

Ranije smo objasnili da postoje dva važna izvora terorizma. Pokazali smo sa primjerima i dokazima da je jedan od njih radikalizam, koji pogrešno tumači Božansku religiju i uzima sujevjerne izvore koje su vremenom izmišljane. Pokazali smo u svjetlu Kur'anskih ajeta da su postupci terorističkih organizacija, koje tvrde da djeluju u ime islama, zapravo u suprotnosti s islamom. Drugi izvor terorizma je materijalizam i darvinistički svjetonazor.

Veliki broj ljudi smatra da je teoriju evolucije prvi iznio Charles Darwin, da je to teorija koja se zasniva na naučnim dokazima, opa- žanjima i eksperimentima. Međutim, kao što Darwin nije prvi idejni otac teorije evolucije, isto tako naučni dokazi nisu platforma na kojoj se ova teorija zasniva. Ta teorija nije ništa drugo do jedno idejno prilagođavanje prirodi materijalističke filozofije, odnosno jedne antičke dogme. I danas se ta teorija, unatoč tome što ne postoje naučna otkrića koja bi je podržala, slijepo brani samo zahvaljujući materijalističkoj filozofiji.

Ovaj fanatizam priredio je čovječanstvu mnogo velikih nedaća pošto je, uporedo sa širenjem darvinizma i materijalističke filozofije, koja je u darvinizmu našla svoje uporište, promijenjen i odgovor na pitanje šta je čovjek. Ljudi koji su svojim stanovištem da je čovjek biće koje je stvorio Bog i koje treba živjeti prema uzornom moralu kojem ga je On podučio, davali odgovor na aktualno pitanje, podliježući paradoksalnoj ideji da je čovjek "životinja koja je postala slu- čajnošću i koja se razvila zahvaljujući borbi za opstanak". Što se tiče fakture ove velike zablude, ona će biti veoma teška. Vandalističke ideologije poput rasizma, fašizma, komunizma i niza drugih barbarskih i konfliktnih pogleda na svijet našli su svoje uporište u ovoj zabludi.

U ovom poglavlju analizirat ćemo nedaće koje je darvinizam nanio čovječanstvu i iznijet ćemo povezanost darvinizma sa terorizmom, jednim od najbitnijih globalnih pitanja današnjice.

Darvinistička Laž: "Život Je Sukob"

Razvijajući svoju teoriju, Darwin je krenuo od slijedeće temeljne pretpostavke: "Razvoj živih bića u vezi je sa prirodnom borbom za opstanak. U ovoj borbi pobjeđuju oni koji su jači. Što se tiče slabih, oni su osuđeni na nestanak!"

Prema Darwinu, u prirodi je uvijek prisutna jedna bespoštedna borba za život, jedan stalni sukob. Jaki uvijek pobjeđuju nejake i na taj način omogućavaju svoj razvoj. A podnaslov u njegovoj knjizi Porijeklo vrsta rezimirao je ovo njegovo mišljenje: "Porijeklo vrsta u borbi za opstanak i prirodnoj selekciji putem održanja superiornih rasa".

Štaviše, Darwin je iznio tezu da je "borba za opstanak" prisutna i među ljudskim rasama. Prema ovoj nerealnoj tvrdnji, "superiorne rase" bivale su nadmoćnije u ovoj borbi. Darwin smatra da su superiorne rase bili evropski bijelci. Što se tiče azijskih ili afričkih rasa, one su *zaostale u borbi za opstanak." Upuštajući se još dalje, Darwin je nastupio sa tvrdnjom da će, potpunim porazom u "borbi za opstanak", u skoroj budućnosti ove rase nestati sa lica Zemlje:

"U skoroj budućnosti, koja možda neće potrajati ni stoljećima, rase civiliziranih ljudi u potpunosti će sa lica Zemlje izbrisati divlje rase i preći na njihova područja. S druge strane, čovjekoliki majmuni će (...), isto tako, nesumnjivo, biti eliminirani. Na taj način doći će do širenja praznine između čovjeka i njegovog najbližeg srodnika. Zahvaljujući tome, opstat će rase koje su čak civiliziranije od trenutnih evropskih rasa i majmuni babunske vrste koji su zaostaliji čak i od današnjih crnaca, australskih domorodaca i gorila." 27

Indijski antropolog Lalita Vidyarthi na slijedeći način obrazlaže način na koji je rasizam Darwinove teorije evolucije nametnut socijalnim naukama:

"Darwinovu tvrdnju o ‘opstanku najjačih' sa velikim oduševljenjem dočekali su sociolozi koji vjeruju da je ljudsko pokoljenje prošlo kroz jedan proces kulturne evolucije i da se na najvišem stepenu nalazi civilizacija bijelog čovjeka. U ishodu toga, veliki broj Zapadnih naučnika iz druge polovine XIX st. vatreno su prihvatili rasizam." 28

Darwinov Izvor Inspiracije: Malthusova Teorija Nemilosrdnosti

Evropa od 1870. godine engleskog profesora historije, Jamesa Jolla

Darwinov izvor inspiracije u aktualnom kontekstu bila je knjiga An Essay on the Principle of Population (Esej o principima populacije) engleskog ekonomiste Thomasa Malthusa. Malthus je proračunao da se ljudska populacija enormno brzo povećava ukoliko se ne kontrolira. On smatra da su nedaće poput ratova, gladi i bolesti vodeći faktori koji ljudsku populaciju drže pod kontrolom. Ukratko, prema ovoj vandalističkoj tvrdnji, da bi određeni ljudi mogli živjeti, drugi moraju umrijeti. Postojanje ovdje znači "konstantni rat".

Implementacija Malthusove teze iz 19. stoljeća o neophodnosti borbe za preživljavanje je iznjedrila mizeriju za bespomoćnu i siromašnu djecu u Engleskoj. Religija, međutim, osigurava da se zaštite djeca. Život dobročinstva i moralnosti, bez ikakvog jada i bijede, je jedini način, s obzirom da vjerske vrijednosti to omogućavaju.

Malthusove ideje su u XIX st. prihvatile relativno široke mase. Te okrutne ideje naročito su prihvatali viši slojevi evropskih intelektualaca. U tekstu "Naučna pozadina nacizma" na slijedeći se način iznosi značaj koji je Evropa XIX st. pridavala Malthusovim idejama o populaciji:

"Članovi vladajućeg staleža u Evropi u prvoj polovini XIX st. su se sastali kako bi raspravljali o novootkrivenom ‘problemu porasta populacije' i razradili metode primjene Malthusovih ideja radi povećanja smrtnosti siromašnih. Zaključak do kojeg su došli ukratko je glasio: "Umjesto preporučivanja čistoće, siromašne trebamo podsticati na njihove potpuno suprotne navike. Ulice u našim gradovima trebamo praviti užim, natrpati u kuće što više ljudi i trebamo raditi na širenju kuge. Sela u našim zemljama trebamo podizati u blizini stajaćih voda, podsticati na život na močvarnom zemljištu..." 29

U ishodu ove okrutne prakse, prema Malthusu, jaki će, u borbi za opstanak, uništiti one slabe pa će se i na taj način uravnotežiti enormni porast populacije. U Engleskoj se u XIX st. doista primjenjivao aktualni program "uništenja siromašnih". Osnovan je industrijski poredak u kome su djeca od 8 do 9 godina po 16 sati dnevno upošljavana u rudnicima uglja i prilikom čega ih je hiljadama umrlo zbog loših uvjeta rada. "Borba za život", koju je Malthus teoretski smatrao neophodnom, u Engleskoj je milionima siromašnih priredila život pun patnji.

Pod utiskom upravo ovih ideja, Darwin je "borbu za život" primijenio na cijelu prirodu i iznio tvrdnju po kojoj će u ovoj borbi za opstanak pobjeđivati oni koji budu jaki i koji su se najbolje prilagodili uvjetima sredine. Štaviše, tvrdio je da je aktualna borba za opstanak jedan legitiman i nepromjenljiv zakon prirode. Negiranjem stvaranja, pozivao je ljude na napuštanje vjerskih uvjerenja i na taj način na meti imao sve moralne kriterije koji bi mogli biti prepreka nemilosrdnoj "borbi za život".

Račun za širenje ovih irelanih ideja, koje pojedince usmjeravaju ka bezdušnosti i surovosti, čovječanstvo će kobno platiti u XX st.

Thomas Malthus i Charles Darwin

Uloga Darvinizma U Pripremama Za Prvi Svjetski Rat

Uporedo sa preovladavanjem darvinizma u evropskoj kulturi, ideja "borbe za opstanak" također je počela pokazivati svoj utjecaj. Prvenstveno su evropske kolonijalne države stanovništvo koloniziranih država predstavljale kao "rase zaostale u evoluciji", a u svemu tome pozivale su se na darvinizam koji im je služio kao opravdanje za postizanje legaliteta zločina koje su činile.

Što se tiče najkrvavijeg političkog utjecaja darvinizma, on se ogleda u Prvom svjetskom ratu, koji je izbio 1914. g.

U svojoj dokumentarnoj knjizi Evrope Since 1870 (Evropa od 1870.) poznati engleski profesor historije James Joll objašnjava da je jedan od faktora koji su döveli do Prvog svjetskog rata bila vjera u darvinističke ideje koja je u tom periodu bila prisutna kod evropskih vlastodržaca. Ilustracije radi, glavnokomandujući austro-ugarske vojske general Franz Baron Conrad von Hoetzendorff pisao je slijedeće u svojim sjećanjima nakon rata:

Fašizam, koji darvinistički koncept nosi u svojoj suštini, uzrokom je smrti miliona nevinih ljudi. Ova sramotna ideologija je bacila mnoge države svijeta u vrtlog uništenja i mizerije.

"Religije koje u prvi plan iznose ljubav prema čovjeku, moralna učenja i (slične) filozofske doktrine ponekad su doista u stanju oslabiti ljudsku borbu za opstanak. Međutim, nikada neće uspjeti učiniti da ova borba ne bude reaktivna snaga svijeta. (...) Velika katastrofa svjetskog rata realizirala se u potpunom skladu sa ovim velikim principom. Ovaj rat, koji je formiran temeljnom snagom života ljudi i država, jedan je prirodni zakon, isti kao teret groma koji se mora isprazniti."

Nije teško shvatiti zašto je Conrad, koji je posjedovao jednu ovakvu ideološku vodilju, povukao Austro-Ugarsku na započinjanje rata. Ovakve ideje nisu bile ograničene samo na vojna lica tog vremena. Kurt Riezler, lični savjetnik i bliski prijatelj njemačkog kancelara Theobalda von Bethman-Hollwega, 1914. g. pisao je slijedeće:

"Apsolutno i vječno neprijateljstvo postoji u prirodi međuljudskih odnosa. Permanentna mržnja koju vidimo svugdje (...) ne proističe iz iskvarenosti ljudske prirode. Naprotiv, to postoji u biti izvora prirode i života!"

Drugi svjetski rat je odnio 55 miliona ljudskih života, ostavljajući još milione ranjenih, beskućnika i onih s uništenim životima. Rat je uništio gradove i uzrokovao kolaps ekonomije.

A jedan od generala iz Prvog svjetskog rata Friedrich von Bernardi na slijedeći način je načinio paralelu između rata i prirodnih zakona borbe:

"Rat je jedna prirodna potreba, neophodan koliko i sukob elemenata u prirodi jer u biološkom smislu daje umjesne rezultate pošto su ti rezultati u vezi sa temeljnim odlikama bića!" 30

 

Kao što se da zaključiti, Prvi svjetski rat započeo je zahvaljujući evropskim misliocima, generalima i vlastodršcima, koji su prolijevanje krvi, zadavanje i trpljenje bola doživljavali kao svojevrstan "prosperitet" i koji su to smatrali statičnim "zakonom prirode". A ideološka osnova koja je, suštinski pogrešnim aktualnim idejama cijelo ovo pokoljenje odvela u katastrofu, nije bilo ništa drugo do Darwinovo poimanje "borbe za opstanak" i "superiorne nacije".31

 

Prvi svjetski rat iza sebe ostavio je osam miliona mrtvih, stotine porušenih gradova, milione ranjenih, sakatih, nezbrinutih i nezaposlenih.

Osnova i nacističkog, Drugog svjetskog rata, koji je počeo dvadeset i jednu godinu nakon ovog rata i koji je iza sebe ostavio oko pedeset i pet miliona žrtava, također je bila darvinizam.

Nacizam, koji je mješavina socijal-darvinizma i neo-paganizma, je usmrtio milione i proširio horor u srcima mnogih drugih.

Fašizam: Put Koji Je Trasirao Darvinizam

Podupirući rasizam u XIX st., darvinizam je formirao temelje i jedne ideologije koja će se pojaviti i razviti u XX st. i koja će cijeli svijet zaviti u crno: nacizma.

Nacistički ideolozi također su bili pod velikim utjecajem darvinizma. Analizira li se ova ideologija, koju je uobličio Adolf Hitler i Alfred Rosenberg, uočit će se pojmovi koje je na desetine puta Darwin ponavljao u svojoj knjizi Porijeklo vrsta kao što su "prirodna selekcija", "selektivno razmnožavanje", "međurasna borba za opstanak"... Ime svojoj poznatoj knjizi (Mein Kampf) Hitler je dao također inspiriran darvinističkim principom da je život arena sukoba i da nadmoćniji u ovoj borbi ostaju u životu. U knjizi se naročito osvrnuo na međurasni sukob i rekao slijedeće:

'U ishodu nove rasne hijerarhije, koju će priroda sama od sebe oformiti, historija će donijeti jednu jedinstvenu imperiju." 32

A na poznatom Ninberškom mitingu 1933. g. iznio je da "visoke rase vladaju niskim rasama" i da je to "pravo vidljivo u prirodi i jedino logično pravo."33

Da su nacisti bili pod utjecajem Darwina činjenica je koju su danas prihvatili gotovo svi historičari, stručnjaci o aktualnom pitanju. Ovu činjenicu na slijedeći način iznosi Peter Chrips, autor knjige The Rise of Fascism (Uspon fašizma):

"Kada je prvi put obznanio svoju teoriju da je čovjek evoluirao od majmuna, Charles Darwin je postao predmet ismijavanja, međutim, kasnije su to prihvatile široke mase. Darwinove teorije nacisti su (...) koristili kako bi opravdali rat i rasizam!" 34

Historičar Hickman na slijedeći način saopćava da je Hitler bio pod utjecajem darvinizma:

"Hitler je bio okorjeli evolucionist. Bilo kakve da su dubine njegove psihoze, knjiga Mein Kampf iznosi jednu seriju evolucionističkih ideja, a posebno mjesto ustupljeno je borbi za opstanak i idejama o ubijanju slabih radi postizanja 'naprednog' društva." 35

Hitler, koji je nastupio sa ovim idejama, gurnuo je svijet u neviđeni vandalizam. Veoma veliki broj političkih ili etničkih grupa, predvođenih Jevrejima, podvrgnuti su strahovitim surovostima i pokoljima u nacističkim logorima. Drugi svjetski rat, koji je počeo nacističkim agresijama, odnio je u smrt pedeset i pet miliona ljudskih života! U pozadini ove najveće katastrofe koja je zabilježena u historiji čovječanstva nalazio se darvinistički pojam "borbe za opstanak".

Krvavi Savez: Darvinizam I Komunizam

Komunistički lideri, čije su ideje o humanom društvu bile također zasnovane na darvinizmu, će u historiji biti zapamćeni po izazivanju strašne patnje svojim okrutnim politikama.

Dok su se na desnom krilu socijal-darvinizma nalazili fašisti, na lijevom krilu stajali su komunisti. Među najvatrenijim braniteljima Darwinove teorije komunisti su uvijek zauzimali značajno mjesto.

Ova veza između darvinizma i komunizma proteže se do samih utemeljivača oba ova izma. Osnivači komunizma, Marx i Engels, pročitali su Darwinovu knjigu Porijeklo vrsta neposredno nakon njenog izlaska iz štampe i ostali oduševljeni njegovim "dijalekti- čko-materijalističkim" pristupom u knjizi. Međusobno dopisivanje Marxa i Engelsa pokazuje da su oni Darwinovu teoriju smatrali "temeljem komunizma sa aspekta prirodnih nauka". U knjizi Dijalektika prirode, koju je napisao pod utjecajem Darwina, Engels je izrekao niz pohvala na račun Darwina, a u poglavlju "Uloga rada u prijelazu iz majmuna u čovjeka" nastojao je i sam dati svojevrstan doprinos teoriji evolucije.

Svi ruski komunisti koji su slijedili Marxa i Engelsa, kao što su Plekhanov, Lenjin, Trocky i Staljin, prihvatili su Darwinovu teoriju evolucije. Plekhanov, koji se smatra osnivačem ruskog komunizma, poznat je po riječima: "Marksizam je primjena darvinizma u društvenim naukama!" 36

A što se tiče Trockog, on je davao izjave poput one da je darvinizam "najveća pobjeda dijalektičkog materijalizma". 37

U formiranju komunističkog kadra veliku ulogu imalo je Darwinovo obrazovanje. Ilustracije radi, Staljin, koji je prethodno bio svećenik, zahvaljujući Darwinovim knjigama, postao je ateista. Tu činjenicu bilježe historičari.

I Mao, koji je komunistički režim uspostavio u Kini i koji je pobio milione ljudi, otvoreno je isticao da je filozofski oslonac sistema koji je uspostavio, tj. "temelj kineskog socijalizma" zasniva na Darwinu i njegovoj teoriji evolucije.38

Utjecaj darvinizma na Maoa i kineski komunizam veoma detaljno objašnjava historičar sa Harvardskog univerziteta James Reeve Pusey u svojoj analitičkoj knjizi China and Charles Darwin (Kina i Charles Darwin).

Ukratko, između teorije evolucije i komunizma postoji jedna neraskidiva veza. Tvrdnjom da su živa bića produkt slučajnosti teorija evolucije osigurala je navodno naučnu podršku ateizmu. Komunizam, kao apsolutno ateistička ideologija, zbog toga je, također, neizbježno vezan za darvinizam. Štaviše, ističući da je razvoj u prirodi moguć jedino zahvaljujući sukobu (odnosno "borbi za opstanak"), teorija evolucije podržava pojam "dijalektičkog sukoba", koji se nalazi u osnovi komunizma.

Mnogo bolje će biti moguće shvatiti dimenzije nesreće koju je svijetu donio darvinizam ako se uzme u obzir da je komunistički "dijalektički sukob" jedna "mašina zločina", koja je tokom XX st. pobila oko 120 miliona ljudi!

Komunizam je primjenio darvinističke ideje na klasni konflikt, prihvatajući tako ubijanje i krvoproliće kao lelgitimne metode kontrole.

Dijalektički Sukob Ne Razvija Već Ruši Društvo

Kao što smo već naglasili ističući teoriju po kojoj sukob između živih bića doprinosi njihovom razvoju, darvinizam je osigurao jednu navodno naučnu afirmaciju filozofije "dijalektičkog materijalizma".

Kao što se razumije iz samog imena, dijalektički materijalizam zasniva se na pojmu sukoba. Osnivač ove filozofije, Marx, rekao je da "u slučaju da nema suprotnosti i sukoba, sve bi ostalo onako kako je bilo u svom prvobitnom obliku". A govoreći da je "sila trudna jednim novim društvom, a babica svakog starog društva",39 Marx je, radi prosperiteta, ljude pozvao na upotrebu sile, na rat i prolijevanje krvi!

The first to apply Marx's theory in the realm of politics was Lenin. Fostering the idea that "progress comes about as a result of the conflict of opposites", Lenin advocated that people with opposing ideas should be in constant conflict. Lenin also repeatedly stated that this conflict would require bloodshed, that is, terrorism. A piece by Lenin titled "Guerrilla Warfare" which was first published in Proletary in 1906, eleven years before the Bolshevik Revolution, shows the terrorist methods he had adopted:

I Lenjin, koji predstavlja prvog političkog realizatora Marxovih teorija, pokličem "Prosperitet je borba suprotnosti", branio je teoriju po kojoj ljudi oprečnih mišljenja moraju biti u stalnoj borbi. Štaviše, Lenjin je često isticao da se ova borba može voditi jedino prolijevanjem krvi, odnosno terorom. Još 1906. g., dakle jedanaest godina prije boljševičke revolucije, Lenjin je, u časopisu Proleteri, iznio terorističke metode koje je on prihvatio:

 

"Akcija za koju se mi zalažemo je oružana borba. Ovu borbu realiziraju pojedinci i male grupe. Dok jedan dio pripada revolucionarnim organizacijama, ostali dijelovi (većina u određenim dijelovima Rusije) nisu vezani ni za koju revolucionarnu organizaciju. Oružana borba je usmjerena ka dva različita cilja, koji u potpunosti moraju odvojiti jedan od drugog. Kao prvo, ova borba ima za cilj izvršavanje atentata na pojedince, lidere, vojne i policijske službenike, a kao drugo, konfiskovati vladin izvor prihoda, a i izvore prihoda privatnih lica! Dio konfiskovanog novca ići će u partijsku kasu, dio za cilj specijalnog naoružavanja i priprema za ustanak, a dio za životne troškove učesnika u borbi koju definiramo!" 40

 

Jedna od najočitijih ideologija koje su se u XX st. suprotstavljale komunizmu bila je fašizam. Zanimljivo je, međutim, da je fašizam, koji se ističe kao oprečnost komunizmu, branio pojam sukoba u najmanju ruku koliko i komunizam. Dok su komunisti vjerovali u potrebu "sukoba klasa", fašisti su samo promijenili ovu sferu sukoba i lansirali pojam "sukoba između rasa i nacija". Na primjer, jedan od najznačajnijih idejnih izvora nacizma i vodećih rasista, njemački historičar Heinrich von Treitschke, pisao je da se nacije "mogu razvijati jedino surovim rivalstvom koje sliči na Darwinovu borbu za opstanak..." 41

Što se tiče Hitlera, on je, inspiriran Darwinovim poimanjem sukoba, rekao slijedeće:

"Priroda je jedan rat između jakih i slabih, apsolutna pobjeda jakih nad slabima! Da to nije tako, u prirodi bi dolazilo do jedne stalne devijacije. (...) Oni što žive moraju se boriti! Na ovom svijetu, u kome je stalno prisutan jedan ratni zakon života, pravo na život ne posjeduje onaj ko ne želi ratovati!" 42

Što se tiče slike koju su u XX st. formirale ove dvije social-darvinističke ideologije, koje vjeruju da je za jačanje i razvoj društva neophodan rat, sukob, borba i prolijevanje krvi, ona je sasvim očita. Zbog ove ideologije umrlo je na desetine miliona nevinih ljudi, na desetine miliona ih je ranjeno ili osakaćeno, državne ekonomije su propale, prihodi koji su se trebali odvojiti za zdravlje, nauku, tehnologiju, obrazovanje i umjetnost prvenstveno su korišteni za naoružavanje, a potom za liječenje rana koje su nanesene upravo tim oružjem te za ponovnu izgradnju porušenih gradova. U historiji se sasvim jasno pokazalo da sukob, borba i teror ne doprinose razvoju društva, već, naprotiv, njegovom nazatku i propasti.

Naravno da su u svijetu prisutne oprečnosti. Kako god u prirodi postoje svjetlost i tama, dan i noć, toplo i hladno, suprotnosti postoje i u idejama i praksama. Međutim, idejne oprečnosti i razilaženja ne zahtijevaju sukob! Naprotiv, ukoliko se suprotnostima pristupi tolerantno, miroljubivo, s razumijevanjem, s ljubavlju, saosjećajno i milosrdno, pojavit će se niz ljepota. Čovjek koji svaku ideju uporedi sa drugom još više razvija svoju ideju ili je upotpunjuje uviđajući njezine nedostatke. Kroz izlaganje ljudi koji brane oprečne stavove može se vršiti razmjena ideja ili konstruktivne kritike. Međutim, to mogu ostvariti samo oni koji se drže normi Kur'anskog morala, koji su iskreni, miroljubivi i skromni.

Velika je tiranija i bezdušnost ubiti ili zadavati bol nekome zbog toga što on brani drugačiju ideju, što je pristalica druge vjere ili što potječe od različite rase. Samo zbog toga su se tokom historije nasmrt međusobno borili i nemilosrdno ubijali sinovi iste zemlje. Ili, ljudi različite rase ili nacije činili su krvoprolića ne odvajajući žene i djecu! A sve te vandalizme u stanju je počiniti jedino onaj koji čovjeka sa suprotne strane vidi samo kao naprednu životinju, koji mu ne pridaje značaj dostojan čovjeka i koji ne vjeruje da će pred Bogom polagati račun za svoja djela.

Najljepši i najispravniji stav koji se treba zauzeti prema oprečnim idejama istaknut je u Kur'anu. Idejna razmimoilaženja dešavala su se tokom historije, a najpoznatiji primjer toga je slučaj Musaa (savs) i faraona koji je živio u istom periodu. Unatoč faraonovoj opakosti i agresivnosti, Bog je zadužio Musaa (savs) da ga pozove na Pravi put, a metod kojim će se koristiti saopćio je na slijedeći način:

"Idite faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim riječima govorite ne bi li razmislio ili se pobojao!" (Kur'an, 20:43-44).

Pridržavajući se Božijih naredbi, Musa (savs) je faraonu naširoko objasnio vjeru i strpljivo mu iznio sve teme kako bi onemogućio njegov ateizam i tiraniju prema narodu. Na njegov ovako uzoran moral i strpljenje faraon je odgovorio jednim agresivnim stavom rekavši da će ubiti i njega i sve one koji slijede njegove ideje. Međutim, u ishodu njegovog ovakvog stava, faraon nije izašao kao pobjednik. Pobijedili su Musa (savs) i njegove pristalice.

Kao što i ovaj primjer pokazuje, pobjeda ili razvoj jedne ideje ne postiže se sukobom, ratom ili agresivnošću. Događanja između Musaa (savs) i faraona na neki način predstavljaju siže historije, primjer koji pokazuje da pobjeđuju pristalice miroljubivosti i pravde, a nikako pristalice sukoba i tiranije. Uzoran moral uvijek biva nagrađen i na ovom, a i na budućem svijetu.

Prirodno je da dolazi do nesuglasica, ali one ne bi smjele uzrokovati konflikte i ratove među ljudima. Međusobno poštovanje i saosjećanje može osigurati razumijevanje i suživot među suprotstavljenim stranama. Moralna učenja Kur'ana ljudima nude život zadovoljstva i radosti, dok im dijalektička borba uvijek donosi nesreću, uništenje i smrt.

Differences of opinion do not necessitate conflict. On the contrary, good things can emerge from them

Certainly there are contradictions in the world. Just as in nature there are light and darkness, day and night, hot and cold, so there are also contradictions in putting ideas into practice. But a contradiction in ideas does not necessitate conflict. On the contrary, if contradictions are approached with peace, understanding, love, compassion and mercy, good results may be achieved. Everyone who compares his own idea with another's may develop his own or see its deficiencies and remedy them. Those who defend opposing opinions could have an exchange of ideas in conversation or engage in a constructive critique. Only the kind of sincere, forgiving, peaceful and humble person who conforms to the moral teaching of the Qur'an can develop this approach.

To kill a person or do him harm because he has different ideas, believes in a different religion or belongs to a different race is an immense act of cruelty. For this reason only, throughout history and all over the world, sons and daughters of the same fatherland have struggled with one another to the death, murdering one another without pity. Or people of different race or nationality, women and children included, have been indiscriminately slaughtered. The only person who could do such a thing is someone who has no respect for a human being, and who regards the person in front of him just as an intelligent animal; it is someone who does not believe that he will have to give an account to God for what he has done.

The best and truest attitude to have towards opposing ideas is revealed in the Qur'an. Clashes of ideas have arisen throughout history and one of the most well-known examples of this is the opposition between Moses (pbuh) and his contemporary Pharaoh. Despite all Pharaoh's cruelty and aggressiveness, God sent the Prophet Moses to invite him to God's religion, and He explained the method the Prophet Moses was to use:

Go to Pharaoh; he has overstepped the bounds. But speak to him with gentle words so that hopefully he will pay heed or show some fear. (Qur'an, 20:43-44)

The Prophet Moses (pbuh) obeyed God's command and explained true religion to him. In order to stop Pharaoh's denial of God and his cruelty to people, the Prophet Moses patiently explained every matter. However, Pharaoh showed a hostile attitude toward the Prophet's noble character and patience, threatening to kill him and those who shared his ideas. But it was not Pharaoh's attitude that prevailed; on the contrary, he and his people were drowned. The Prophet Moses and his people were victorious.

As this example shows, the victory of an idea or the struggle for development does not come about by hostility or aggression. The meeting between the Prophet Moses and Pharaoh offers a lesson from history: it is not those on the side of contention and cruelty who are victorious, but those who are on the side of peace and justice. The exercise of fine moral principles receives its reward both in this world and in the hereafter.

Darvinizam I Terorizam

Može postojati neslaganje među društvima ili državama, ali konflikti i ratovi nikada ne riješavaju probleme. Kao što nam je i objašnjeno u Kur'anu, nesuglasice se moraju riješavati strpljivo, saosjećajno i s razumijevanjem.

Kao što smo i do sada vidjeli, darvinizam predstavlja temelj različitih opakih ideologija koje su u XX st, svijetu priredile najkrvavije katastrofe. I, pozivajući se na darvinizam, ove ideologije su podržavale "rat ili sukob sa onima koji ne pripadaju njima", štaviše, prihvatile su to kao svoje najbitnije metode.

Sasvim je očita činjenica da su u svijetu prisutne različite vjere, različiti pogledi na svijet, različite filozofije, i krajnje je prirodno da ove različite ideje posjeduju međusobno različite odlike. Međutim, ove ideje mogu se ocijeniti na dva međusobno različita načina.

1) Prema neistomišljenicima se može izražavati poštovanje, može se raditi na uspostavi dijaloga sa njima i slijediti jedan "human" metod, a to je metod koji je u skladu sa Kur'anskim moralom.

2) Sa neistomišljenicima se može sukobljavati, započinjati borba, može se izabrati put postizanja prestiža nauštrb neistomišljenicima, odnosno može se postupati "životinjski" i brutalno. A to je materijalistički ili ateistički metod!

Katastrofa zvana terorizam nije ništa drugo do opcija broj dva pristupa, tj. odnosa prema neistomišljenicima.

Analiziramo li razlike između ove dvije solucije, vidjet ćemo da je krajnje utjecajna darvinistička poduka da je čovjek "životinja u konfliktu". Možda većina pojedinaca ili grupa koje su se opredijelile za put konflikta nemaju pojma o darvinizmu i principima ove ideologije. Međutim, na kraju, oni ipak prihvataju jedno stajalište koje počiva na darvinizmu. Ono što ih utvrđuje u njihovom stavu su slogani koji se u principu zasnivaju na darvinizmu, kao što su "Na ovom svijetu opstaju jaki", "Velika riba guta malu ribu", "Ratobornost je vrlina"... Odstranite darvinizam i ovi slogani postat će beznačajni i isprazni. Zapravo, uklanjanjem darvinizma, više neće biti ni konfliktnih svjetonazora.

Tri Božanske vjere (kršćanstvo, judaizam i islam), u koje vjeruje veliki broj ljudi na Zemlji, protive se konfliktu. Sve tri ove vjere imaju za cilj osiguranje mira i sigurnosti na Zemlji, protive se ubijanju nevinih ljudi, primjeni tiranije i tortura. Konflikt i nasilje prihvataju se kao anormalna i nepoželjna djela, koja su oprečna moralu kojeg je Bog odredio za čovjeka. Međutim, i konflikt i nasilje darvinizam vidi i ističe kao nužne, prirodne, ispravne i legalne pojmove.

Zato, ukoliko se neko pojavi i pribjegava teroru u ime islama, kršćanstva ili judaizma, koristeći se simbolima i pojmovima tih vjera, znajte da taj nije ni musliman, ni kršćanin, ni Jevrej. U stvarnosti, on može biti samo socijaldarvinist. Skriven pod plaštom vjere, on ne može posjedovati iskrenu vjeru. Ako i tvrdi da djeluje u službi vjere, u biti, on je neprijatelj vjere i vjernika - zbog toga što svirepo čini zlodjelo koje je vjera striktno zabranila, i to na način da u očima javnosti stvara odbojnost i neprijateljstvo prema vjeri.

Prema tome, temelji nevolje zvane teror, koja je obavila cijeli svijet, skriveni su u ateizmu, koji je u savremenom dobu definiran kao materijalizam i darvinizam, a ne u bilo kojoj Božanskoj vjeri.

Svaki Čovjek Koji Želi Mir I Sigurnost Treba Uočiti Opasnost Darvinizma

Kada se bori sa bilo kojim problemom, najbitnije je da se uoči i otkloni korijen, stvarni izvor tog problema. Ilustracije radi, bilo koliko da se uredi i očisti okolina smetljišta koje okolo širi neprijatne mirise, to smetljište će nastaviti sa širenjem smrada. Sve mjere predostrožnosti bit će relativne i kratkotrajne. Rješenje je u čišćenju izvora smrada, u potpunoj eliminaciji smetljišta. Prema tome, efektno i trajno rješenje u borbi protiv terorizma nije rad na pojedinačnom traganju i onesposobljavanju terorista. Da bi se svijet mogao osloboditi od terorizma, potrebno je prvenstveno ustanoviti i uništiti izvor koji inspirira teroriste, a to su nastrane ljudske ideologije i obrazovanje u njihovom duhu.

Danas se gotovo u svim zemljama svijeta u školama izučava darvinizma kao jedna naučna grana. Omladina se ne podučava pogledu po kom je Bog stvorio ljude, da su oni bića koja posjeduju dušu, razum i savjest, da će, nakon smrti, pred Bogom polagati račun, da će Bogu odgovarati za sve ono što su uradili na ovom svijetu i da će prema tome biti vječno smješteni u Džennet ili Džehennem. Naprotiv, podučavaju se besmislici da su oni nekontrolirana bića nastala u ishodu slučajnosti, da su njihovi preci životinje i da će jedino uz pomoć konfrontacije i rata biti superiorniji i uspjeti ostati u životu. A nakon ove etape veoma je jednostavno isprati mozak onih koji su tokom svog školskog života uzimali ovakve poduke, dovesti ih u stanje neprijatelja čovječanstva i načiniti ih toliko bezdušnim da budu u stanju ubijati i nevinu dječicu. Omladinu koja je primila ovakvu naobrazbu u svoje redove veoma jednostavno može privući svaka izopačena ideologija, uvući je u djela oprečna razumu i savjesti, a svakovrsnu izopačenost i surovost prikazati im kao značajne ciljeve. Komunističke, fašističke i rasističke terorističke grupe, koje su u posljednjem stoljeću harale svijetom, produkti su ovog sistema obrazovanja!

A druga velika šteta ovog sistema obrazovanja je nastojanje da se, odstranjivanjem vjere iz obrazovanja, vjera ograniči na neuko stanovništvo. Dok se "obrazovani" ateiziraju darvinističko-materijalističkim podukama, dotle vjera ostaje u svijesti "neukih i neobrazovanih". U tom slučaju, stvara se atmosfera povoljna za širenje praznovjerja. Utjecajni postaju oni koji, u ime vjere, iznose ideje koje su apsolutno oprečne vjeri.

Posljednja zbivanja sasvim su očit primjer ove postavke. Nijedan čovjek koji se boji Boga i koji zna da će na ahiretu polagati račun za sve ono što je uradio nikada neće učiniti ništa što bi prouzrokovalo smrt i ranjavanje hiljada nevinih ljudi, ništa što bi hiljadama nevine dječice načinilo siročadima. Takva osoba zna da će za svaku osobu kojoj je nanesena šteta ponaosob polagati račun pred Bogom i da će za svaku od njih biti kažnjen nesnosnim Džehennemom.

Na kraju, rješenje je u odbacivanju darvinističko-materijalisti- čkog obrazovanja, koje predstavlja primarni izvor terora, i uvođenju obrazovanja omladine prema nastavnom programu koji je priređen u skladu sa istinskim naučnim otkrićima, te podučavanje bogobojaznosti, razumnom i savjesnom ponašanju. U ishodu toga nastat će zajednice formirane od miroljubivih, povjerljivih, tolerantnih i milosrdnih pojedinaca, kakve je Bog opisao i istakao u Kur'anu.

1. NAUKA POBIJA DARVINIZAM

 

Štetni Efekti Jednostranog Darvinističkog Obrazovanja Koji Vode Nasilju

Širenjem laži da ne postoji svrha ljudskog života, darvinističko obrazovanje ljude pretvara u psihičke bolesnike, pesimiste i psihopate koji nemaju nade, niti se mogu nečemu radovati.

Jedan od primjera toga jeste Norvežanin Anders Behring Breivik. Breivik je priznao da je izvršio dva teroristička napada u Norveškoj 22. jula 2011. godine. Jedan od njih bio je napad na zgradu vlade u Oslu, kada je stradao 8 ljudi. Drugi napad se desio na omladinski kamp Laburističke partije na otoku Utoja. U tom napadu je 69 ljudi izgubilo život.

Prije napada, Breivik je odlučio iznijeti svoje pogleda u "Manifestu Evropske Neovisnosti". Na 1518-toj strani, on je rekao da se smatra šampionom naučnog svijeta i moderne biologije. Među knjigama koje je najviše cijenio, nalazila se Darvinova knjiga "O Porijeklu Vrsta". Prema Breiviku, "savršena Evropa" mora uključiti zakone socijalnog darvinizma. Na 1202. strani, Breivik kaže da se u potpunosti slaže sa darvinističkim biologom sa univerziteta Princeton, Lee Silverom, kada je u pitanju ponovna implementacija eugenike. On se slaže sa Silverovim mišljenjem da je potrebno koristiti radikalne mjere u budućnosti, kako bi se broj stanovnika u svijetu smanjio za pola, u odnosu na trenutačan broj, tj. 3.8. milijardi. Na istoj strani, Breivik jasno kaže da se slaže sa Darvinovim argumentom da "genocid i prirodna selekcija idu ruku pod ruku".

Teroristi imaju za misiju da naštete ljudima i fizički i psihički, kako bi ostvarili određeni cilj. Vjerski moral, međutim, se protivi terorizmu jer mu je misija da širi ljubav, blagostanje, saosjećanje, radost i nadu u društvu.

"Čak i ako zemlje drugog i trećeg svijeta zanemare upozorenje da ne rađaju više djece, priroda će ispraviti njihove suicidalne tendencije jer nisu u mogućnosti da hrane svoje stanovništvo."

Breivik nastavlja riječima da je neophodna intervencija u tom prirodnom procesu, ili glad:

"Ako glad prijeti zemljama koje nisu pratile naše savjete, (o broju stanovnika) onda im ne bismo trebali dati podršku tako što pomažemo njihovim korumpiranim vođama ili im pošaljemo bilo kakvu vrstu pomoći."

"Moramo prestati da šaljemo hranu ovim zemljama u razvoju, jer je to osnovni uzrok prenaseljenosti."

Riječi koje je napisao Breivik jasno pokazuju da je on izgubio moralne vrijednosti zbog svog darvinističkog obrazovanja, te da je, kao rezultat toga, hladnokrvno izvršio teroristički napad u kojem su stradale desetine ljudi.

Još jedan primjer moralnog pada i divljaštva koje je uzrokovalo darvinističko obrazovanje jeste američki serijski ubica Jeffrey Dahmer koji je ubio 17 djece prije nego što je konačno uhvaćen. U svom posljednjem intervjuu za kanal NBC, prije nego što je usmrćen, Dahmer je dao sljedeću izjavu:

"Ako neko ne misli da postoji Bog kojem svi odgovaramo, koja je onda svrha truda se popravimo? Barem tako sam ja mislio. Uvijek sam vjerovao da je istinita teorija evolucije, da smo svi stvoreni slučajno. Kada umremo, znate, to je to, ne postoji ništa drugo."

Darvinističko sujevjerje je zatrovalo ogroman broj ljudi, pretvorilo ih u serijske ubice i psihopate u toj mjeri da neki od njih jedu ljudsko meso. To nam je donijela ova iskrivljena religija koja nastoji uvjeriti ljude da nemaju odgovornost prema Stvoritelju, da njihovi životi nemaju svrhu, da su neodgovorni i bez ikakvog cilja, to je religija koja ljude posmatra kao životinje i odvraća ih od činjenice da postoji ahiret, te predstavlja smrt kao kraj.

Darvinizam je bio najgora laž prošlog stoljeća, on je bio odgovoran za ubijanje, tlačenje, teror, masovna ubistva, izopačenosti i zlodjela koja su počinjena u posljednjih 200 godina. On je bio odgovoran za sve svjetske ratove, komunizam, fašizam koji su ljude odveli daleko od vjere, koji su doveli do rasizma i masovnog ubijanja u društvu.

Loš utjecaj darvinizma na društvo zadržao se do danas. Nedavno je Richard Dawkins, jedan od velikih pristalica darvinizma, objavio knjigu koja sadrži ideje koje su toliko udaljene od Boga, da neminovno vode u pesimizam i očaj. Jedan od primjera onoga što se dešava pod utjecajem ovakvih ideja jeste samoubistvo Jesse Kilgorea, 22-godišnjeg studenta iz Amerike, koji je bio pod utjecajem Dawkinsove knjige koju mu je preporučio njegov nastavnik.

Utjecaj zastrašujućih pogleda Dawkinsa, zasnovanih na strašnoj ideologiji darvinizma ne prestaju samo na ovom primjeru. U predgovoru svoje knjige "Paranje duge", sam Dawkins priznaje tu činjenicu:

"Strani izdavač moje prve knjige je priznao da nije mogao spavati tri noći nakon što je pročitao moju knjigu, bio je toliko uznemiren onim što mu se činilo kao hladna, sumorna poruka. Drugi su me pitali kako mogu podnijeti da ustanem ujutro. Jedan nastavnik iz jedne daleke zemlje mi je pisao prijekorno o tome kako je našao u suzama učenicu koju je moja knjiga uvjerila u to da je život prazan i da nema svrhu. On je savjetovao da ne pokazuje knjigu svojim prijateljima, budući da se plašio da bi ih ona mogla zaraziti nihilističkim pesimizmom."

Darvinizam je izopačena religija koja potiče na smrt, ubistvo, očaj, bezosjećajnost, teror, divljaštvo i ohrabruje ljude da misle da nisu ništa drugo nego životinje koje su slučajno postale ljudska bića. Nekolicina predstavnika ove religije još uvijek pokušavaju da odvrate ljude od pravog puta. Stoga oni uporno osporavaju pokušaj da se u školama govori o manama darvinizma, kriju fosile koji su dokaz Božijeg stvaranja, te nikada neće priznati da proteini ne mogu biti stvoreni slučajno i da postojanje više od 450 miliona fosila opovrgava darvinizam. Ipak, uprkos svim ovim mjerama, ljudi 21. stoljeća više ne vjeruju njihovim lažima. Sav trud darvinista je uzaludan, jer su njihove laži razotkrivene.

__________________________________

1- http://www.darwinthenandnow.com/2011/07/breivik-a-darwinist/?cb=09394448816310 614

2- Anders Behring Breivik, een Europese Verklaring van Onafhankelijkheid, S.1386

3- http://www.darwinthenandnow.com/2011/07/breivik-a-darwinist/?cb=09394448816310 614

4- Anders Behring Breivik, een Europese Verklaring van Onafhankelijkheid, S.1202

5- Anders Behring Breivik, een Europese Verklaring van Onafhankelijkheid, S.1202

6 Anders Behring Breivik, een Europese Verklaring van Onafhankelijkheid, S.1203

7- Kelly J. Coghlan, Houston Chronicle zondag-15 februari 2009

8- http://www.worldnetdaily.com/index.php?fa=PAGE.view&pageId=81459

9- Richard Dawkins, Unweaving The Rainbow New York: Houghton Mifflin Company, 1998, blz. ix.

Darvinističko Obrazovanje U Školama Vodi Ka Tome Da Ljudi Postaju Skloni Nasilju I Terorizmu

Ništa na ovom svijetu nije slučajnost, kao što ni tama u koju je svijet uvučen tokom 20. i 21. stoljeća nije bila slučajnost. Zahvaljujući ovim bolnim periodima u historiji, Bog je čovječanstvu ukazao na vrlo bitan primjer i On još uvijek želi da ga vidimo. Ljudi trebaju shvatiti: ako zaborave da su stvoreni za ljubav, bratstvo, prijateljstvo i altruizaam, ako se razjedine umjesto da se bore zajedni- čkim snagama i ojačaju, ako se zanesu iskrivljenim ideologijama i pokretima, te ako budu vjerovali da su "ubijanje i borba neophodni za napredak", onda će dobiti ono što su željeli: borbu i patnju. Na koncu će uvidjeti da sukobi ne donose napredak, nego uništenje.

Darvinizam I Komunizam Koji Je Proizašao Iz Njega Su Zasnovani Na Takozvanoj Potrebi Za Borbom I Konfliktom

Dijalektiku koja je prvobitno nastala u drevnoj Grčkoj i koja je označavala "debate", Heraklit je opisao sljedećim riječima: "sve stvari nastaju tako što dolazi do sukoba suprotnosti". Za Heraklita, sve počinje od sukoba. Zato mora postojati sukob između teze i antiteze. Ako će branitelji teze biti poraženi od druge strane, onda se to mora postići ratom i krvoprolićem, a druga strana mora biti potpuno uništena. Sinteza će se pretvoriti u novu tezu, i rat će se nastaviti punom parom.

Hegel i Marks, koji su se pojavili nekoliko stoljeća kasnije, nazivali su to "sukobom", ne ratom, te nije trebalo dugo da to krvoločne komunističke vođe shvate kao rat i masakr. Oni su vjerovali u neophodnost rata i smatrali to jednim od osnovnih uvjeta marskizma. Iako danas zeleni komunisti odbacuju takav koncept rata, komunizam insistira na brutalnim zasjedama, gerilskim ratovima, masakrima bez milosti. Trenutačni masakri u Siriji, krvoproliće od strane komunističke PKK u jugoistočnoj Anatoliji služe kao dokaz tome.

Komunizam – Jedan Od Temelja Za Nastanak Terorističkih Organizacija

Zemlje koje pate zbog terorizma, kao što je to slučaj sa Turskom, najčešće imaju različite terorističke organizacije i grupe kao primarne suparnike. Komunizam živi i danas, čak i ako nije zvanično priznat, on kontrolira dijelove Sjeverne Amerike, sjeverne Evrope i vlada gotovo cijelim Bliskim istokom. Zatim postoje zemlje koje su zvanično pod komunističkom čizmom, kao što su to mnoge zemlje u Južnoj Americi, Kina i, naravno, Sjeverna Koreja. Komunistička, markistička vladavina stvara teror u cijelom svijetu. Oni koji zatvaraju svoje oči pred marsksističkim prijetnjama još uvijek traže rješenje problema terorizma na televezijskim debatama. Međutim, oni u isto vrijeme nastavljaju podučavati svoje studente dijalektici. Umovi njihove vlastite djece su ispunjeni lažima da se dvije različite ideje moraju boriti, da je historija puna takvih sukoba, te da samo sukobi mogu donijeti napredak i dobrobit društvu. Teroristima se serviraju iste laži. Ironija leži u tome da i komunističke zemlje, kao i kapitalističke nude isto obrazovanje, marksističko stanje uma, dakle, i dalje napreduje u svakoj zemlji, tajno, ali odlučno.

Postoji još nešto što trebamo imati na umu: kapitalizam ne predstavlja udar na marksizam. Naprotiv, prema Marksu, kapitalizam je bitan uvjet da društvo krene naprijed, prema komunizmu. Komunizam jednostavno čeka u zasjedi kako bi zaskočio ljude i društvo koje je postalo sebično - sve pod utjecajem kapitalizma, koji ne posjeduje moralna načela, religijske i ljudske vrijednosti, kojie misli isključivo na sebe. Skorašnja ekonomska kriza je odigrala svoju ulogu. Po marksistima i komunistima, sada je sve spremno. Svako ko želi da razumije ovu pojavu, treba pažljivo da pogleda mnoge probleme u svijetu.

Postojanje Suprotnosti Ne Zahtijeva Ratovanje

Suprotnosti su uvijek postojale. Sukob između dobrog i lošeg postoji otkad postoji svijet. Međutim, ovaj sukob se mora precizno definisati. Postojanje suprotnosti ne zahtijeva rat. Suprotnosti se mogu braniti komunikacijom, intelektualnom debatom, predstavljanjem dokaza, sve u granicama ljubavi i poštovanja. Nikoga se ne smije siliti da prihvati neku ideju, i niko ne smije biti pogubljen zato što to ne želi učiniti. Rat nikada nije donio napredak nekom društvu. Krvavi ratovi i sukobi 20. stoljeća. Neprestalne borbe koje vidimo u današnje vrijeme samo pomažu industriji naoružanja koja zarađuje, ubija ljude, civilizacije, tehnologiju, gradove i cijelu ekonomiju.

Tamo gdje ljudi žive u strahu ne može biti napretka. Ne može se krenuti naprijed kada su ljudi sve više gladni, pothranjeni, sve manje obrazovani, sve manje produktivni. Gradovi neće biti ništa bolji kada uništavamo njihovu infrastrukturu bombama i iz aviona. Društvo ne može krenuti naprijed ako izumire mlada generacije. Atomske bombe koje su bačene na Hirošimu i Nagasaki nisu donijele ništa drugo nego uništenje koje je ostavilo posljedice na sve generacije koje su uslijedile. Krvava dijalektika koju je uveo marksizam nikada nije donijela željeni napredak niti jednom društvu i to sigurno neće postići ni u budućnosti. Ako to dopustimo, svijet će se naći u još strašnijoj situaciji, i svi ćemo se daviti u krvi.

Darvinizam je filozofsko uporište mnogih sukoba u svijetu. Teorija evolucije tvrdi da su se sve vrste razvile iz samo jedne ćelije (čiji nastanak darvinisti ne mogu objasniti) i to kao rezultat slučajnosti. Prema njima, borba je jedan od elemenata ovog zamišljenog procesa evolucije. Osnovu ove brutalne ideologije koja tvrdi da živa bića mogu evoluirati samo kroz borbu, predstavlja ideja o opstanku najjačeg. Predstavljanje zabluda darvinizma kao naučne teorije, uvrštavanje iste u nastavne programe širom svijeta dovodi do masovne prevare, te izopačene darvinističke ideje nalaze plodno tlo koje milione ljude odvodi u mnoge ratove.

Jedino Rješenje Za Krvave Ideologije Jeste Okončanje Jednostranog Obrazovanja Koje Favorizuje Darvinizam

Veliki islamski učenjak Bediuzzaman, koji je posvetio cijeli svoj život intelektualnoj borbi protiv nevjerovanja, objasnio je u svojim radovima da nevjerovanje održavaju upravo darvinizam i materijalizam. On je rekao da bi intelektualna borba protiv takvih ideologija odigrala važnu ulogu.

Bediuzzaman objašnjava utjecaj materijalizma na nevjernike koji čekaju u zasjedi njega i njegove prijatelje:

"I treće: pokvariti ih sa porocima i ugodnim otrovima materijalističke filozofije i civilizacije, uništiti njihovu solidarnost, razotkriti laži njihovih vođa i diskreditovati ih upotrebom principa nauke i filozofije..."(Bediuzzaman, Zrake rasprava., Trinaesta zraka)

Kako je mudro objasnio Bediuzzaman, nevjernici pokušavaju prevariti vjernike trenutačnim, ovozemaljskim zadovoljstvima koja bi ublažila intelektualna djela Bediuzzamana, te bi uz pomoć materijalističke kulture dovela do razjedinjenosti i nestanka solidarnosti među vjernicima, i nastavila klevetati Bediuzzamana. Ipak, oni u tome nisu uspjeli.

Bediuzzaman kaže da će darvinizam i materijalizam ojačati, naročito kada se približi kraj svijeta i da će biti mnogo nevjernika zahvaljujući ovim dvjema ideologijama. Međutim, poslanik Isa (savs) i hazreti Mahdi će okončati ovaj problem efikasnom intelektualnom borbom. Kako je Bediuzzaman objasnio, Hazreti Mahdi će savršeno ispuniti svoju dužnosti, on će intelektualno uništiti darvinizam i materijalizam, te spasiti vjeru ljudi.

"Prvo: pod utjecajem nauke i filozofije, raširenosti materijalističke i naturalističke filozofije u čovječanstvu, prva obaveza hazreti Mahdija jeste da spasi vjeru, tako što će sasvim utišati materijalističko razmišljanje i filozofiju.(Bediuzzaman, Zrake rasprava., Emirdag Addendum, str. 259)

Bediuzzaman tvrdi da su darvinizam i materijalizam u službi antikrista, kao i to da će Poslanik Isa (savs) okončati sve ove nevolje i to putem intelektualne borbe:

" .. na kraju vremena kršćanstvo će biti pročišćeno i iz njega će biti uklonjeno sujevjerje koje stvara trenutačno nevjerstvo i ateizam koje je, opet, izrodila naturalistička filozofija, te će se pretvoriti u islam. U tom trenutku, kolektivni karakter kršćanstva će uništiti kolektivni karakter koji ne poznaje religiju i to će učiniti mačem obznane. Tako će, predstavljajući kolektivni duh kršćanstva, Isa (savs) (spiritualno) ubiti antikrista koji predstavlja kolektivni duh ateizma, što znači da će uništiti ateističku misao (on će je eliminisati intelektualnim putem).(Bediuzzaman, Zrake rasprava., Pisma, Prvo Pismo, str. 22)

" će (intelektualno) ubiti ogromni kolektivni duh materijalizma i bezbožnosti koju će antikrist stvoriti – jer Isa (savs) će ubiti antikrista mačem (znanja) i uništiti njegove ideje i nevjerovanje, koje je u osnovi ateističko." (Bediuzzaman, Zrake rasprava., str 589)

Bediuzzaman Said Nursi daje jasno do znanja da darvinizam i materijalizam tjeraju ljude da odbace moralne vrijednosti religije i odvode ih u bezbožnost. On objašnjava da će muslimani izvojevati ogromnu intelektualnu bitku protiv ovih izopačenih ideja, i to pod vodstvom Poslanika Ise (savs) i hazreti Mahdija. Uz Božiju pomoć, ove dvije ideologije će nestati zahvaljujući naporima ovih blagoslovljenih ličnosti, a moralne vrijednosti islama će zavladati svijetom.

 

Bilješke

27. Theodore D. Hall, "The Scientific Background of the Nazi "Race Purification" Program", http://www.trufax.org/avoid/nazi.html

28. James Joll, Evrope Since 1870: An International History, Penguin Books, Middlesex, 1990, p. 164

29. M.F. Ashley-Montagu, Man in Process, New York: World. Pub. Co. 1961, pp. 76, 77 cited in Bolton Davidheiser, W E Lammers (ed) Scientific Studies in Special Creationism, 1971, pp. 338-339

30. L.H. Gann, "Adolf Hitler, The Complete Totalitarian", The Intercollegiate Review, Fall 1985, p. 24; cited in Henry M. Morris, The Long war Against God, Baker Book House, 1989, p. 78

31. J. Tenenbaum, Race and Reich, Twayne Pub., New York, p. 211, 1956; cited by Jerry Bergman, "Darwinism and the Nazi Race Holocaust", http://www.trueorigin. org/ holocaust.htm

32. Peter Chrisp, The Rise of Fascism, Witness History Series, p. 6

33. Hickman, R., Biocreation, Science Press, Worthington, OH, pp. 51–52, 1983; Jerry Bergman, "Darwinism and the Nazi Race Holocaust", Creation Ex Nihilo Technical Journal 13 (2): 101–111, 1999

34. Robert M. Young, Darwinian Evolution and Human History, Historical Studies on Science and Belief, 1980

35. Alan Woods and Ted Grant, Reason in Revolt: Marxism and Modern Science, London: 1993

36. K. Mehnert, Kampf um Mao's Erbe, Deutsche Verlags-Anstalt, 1977

37. Karl Marx, Das Capital, Vol. I, 1955, p. 603

38. Vladimir Ilich Lenin, Collected Works, 4th English Edition, Progress Publishers, Moscow, 1965, Volume 11, p. 216

39. L. Poliakov, Le Mythe Aryen, Editions Complexe, Calmann-Lévy, Bruxelles, 1987, p. 343

40. Robert Clark, Darwin: Before and After, Grand Rapids International Press, Grand Rapids, MI, 1958, pp. 115-116; cited by Jerry Bergman, "Darwinism and the Nazi Race Holocaust", http://www.trueorigin.org/ holocaust.htm

9 / total 10
Knjigu “Islam Osuđuje Terorizam” Haruna Jahje možete čitati online, podijeliti na društvenim mrežama kao što su Facebook i Twitter, sačuvati na svoj kompjuter, korisiti u svojoj zadaći i drugim radovima, i objavljivati, kopirati i reproducirati je na svojoj web stranici ili blogu bez ikakve naknade, uz jedinu obavezu navođenja ove stranice kao izvora.
O ovoj stranici | Postavi kao pocetnu stranicu | Dodajte u favorite | RSS Feed
Sav materijal koji se nudi na ovoj stranici se moze kopirati i iskoristiti pod uslovom da se prikaze izvor
(c) All publication rights of the personal photos of Mr. Adnan Oktar that are present in our website and in all other Harun Yahya works belong to Global Publication Ltd. Co. They cannot be used or published without prior consent even if used partially.
© 1994 Harun Yahya. www.harunyahya.com
page_top